Pa u pocetku nije bilo zgrada, strukture, glamura, kadila niti svega drugog. Sto ne znaci da sam sustinski protiv toga nego kazem, ljudi su ulazili u carstvo Bozje bez svih ti "pravila".
O kakvom osnivanju "crkvi" ti govoris? Da se ti sada denes kao vernik, negde na pustom ostrvu, posle brodoloma, i pocnes da zivis medju urodjenjicima, zar ne bi pokusala da im preneses radosnu vest o Hristu?
Postavljate teret za ulazak u nebo kojih jednostavno nema u Bibliji. Upravo je radosna vest u tome da je nebo otvoreno kroz Hrista!
Moja lojalnost nije Protestantizmu. Da, mozda ce protestantizam propasti. Ako zastrani od jasnog ucenja Biblije i neka propadne.
Bog ce podici novi pokret i nova probudjenja i okretanja ljudi ka Hristu kao sto je to cinio tokom cele istorije.
Zar se ne treba radovati i hvaliti Boga kada se gresnik kaje? Ne nego odma aha, ko im je dao pravo da osnivaju crkve, sektasi, sotonosti.
P.S. Sta ti to znaci protestanti "fundamentalisti"?
Ti si postavio neka pitanja o kojima bi vrijedilo razglabati nadugačko, ali ja ti mogu odgovoriti kratko.
Crkva je važna jer ju je Isus ustanovio. Nije napisao Bibliju, ali jest ustanovio Crkvu, makar je to bila mala zajednica neukih i nepodobnih ljudi (za današnje pojmove). U Novom Zavjetu se Crkva spominje (čini mi se)115 puta, i ne bez razloga.
A mnoštvo vjernika bilo je jedno srce i jedna duša. I ni jedan nije govorio za imanje svoje da je njegovo, nego im je sve bilo zajedničko. I apostoli su s velikom silom svjedočili za uskrsnuće Gospodina Isusa Krista, i velika je milost bila na svima njima. Jer ni jedan među njima nije bio siromašan. Tko je posjedovao njive ili kuće, prodavao bi ih i donosio novce, što su uzimali za to i stavljali su pred noge apostolima. A davalo se svakome, koliko je tko trebao.
(
Djela apostolska 4, 32 – 35)
A bili su postojani u nauku apostolskom, u zajednici, u lomljenju kruha i u molitvama. A uđe strah u svaku dušu, jer su apostoli činili mnoga čudesa, i znake u Jeruzalemu; i veliki je strah bio u svima. I svi, koji su vjerovali, bili su zajedno, i imali su sve zajedno. Prodavali bi svoje imanje i dobro, i dijelili svima, kako bi tko trebao. (
Djela apostolska 2, 42 – 45)
Jednom rječju, obilježje Kristove Crkve bila je ljubav. Bila je živo Evanđelje jer je bila svjedok Kristove ljubavi prema svim ljudima i Njegovog slavnog Uskrsnuća. "
Po ovome će znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubavi jedni prema drugima."
Sad te pitam. Tko od sektaša citira ove Isusove riječi? Malo tko ili nitko. Oni su zauzeti "prorokovanjima" o sudnjem danu, pogađanjima i nagađanjima kada i kako će se zbiti događaji u posljednjim vremenima.
To je protestanski fundamentalizam. Ispražnjen od Duha Božjega i prepun ljudskih riječi i fantazije. Katolička Crkva nikada nije imala tako iskrivljen i neozbiljan stav prema Božjoj riječi, kao ni Pravoslavna.
Crkva je skup, vidljiva zajednica Isusovih učenika. Crkva je narod i njezini poglavari, a crkva je i građevina, naravno. Tko pripada Crkvi? Onaj koji pripada Kristu, po vjeri, ljubavi i nadi u Njega. Onaj koji je u odnosu s Bogom, po molitvi, dobrim djelima, čestitom životu i čistoj savjesti. Drugim riječima, važno je imati osobno iskustvo Boga i ako čovjek nema spoznaju da je ljubljen od Boga, zapravo ne može ništa. Može ići u crkvu, ali to je samo vanjština. Ali, kada upozna Božju ljubav, onda je sposoban na tu Ljubav uzvratiti ljubavlju i sve se bitno mijenja.
Da li postoji nevidljiva Crkva kako to protestanti vole reći?
Isus o njoj ništa nije govorio, jer Njegova Crkva je bila vidljiva i živi sve do danas, a to je Katolička i Pravoslavna Crkva.
To ne znači da će svi katolici i pravoslavci biti spašeni samo zato što su kršteni. Ne. Isto tako ne kažem da pripadnici drugih vjerskih uvjerenja neće biti spašeni, jer "Bog hoće da se svi ljudi spase."
Da sam na pustom otoku, bez Biblije i crkve u kojoj se slavi Misa...ništa se ne bi dogodilo. Dok imam razum i srce, uvijek mogu ljubiti, razmišljati i spoznavati Boga kroz tisuću svakodnevnih stvari, događanja i stvorenja koji odražavaju Božju veličinu i dobrotu. A imam i savjest u kojoj su zapisane Božje zapovijedi. To samo znači da bi kršćani trebali propovjedati Krista svojim životom ili djelima!
"Neka vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima." tako Gospodin kaže.
Spominješ
obraćenje. Ne govorimo o obraćenju kao svršenom činu, uvijek iznova treba se obraćati i izabirati bolji, savršeniji put, makar taj put bio teži. Današnji kršćani su na velikom ispitu jer se
duh svijeta uvlači i među kršćane. Ne radi se samo o teškim moralnim zabludama u protestanskim crkvama (odobravanje gay brakova, ređenje homoseksulaca za svećenike, abortus, eutanazija itd) nego se svjetovnost predstavlja kao nešto normalno, moderno i poželjno i među drugim kršćanima, ali rečeno je:
" Ne možete služiti Bogu i bogatsvu (novcu)."