Zašto EGWisti mrze Kristovu žrtvu (Euharistiju), Kristovu Crkvu i Kristovu Majku?

[stvarnoslap]

Slape, jesi vidio ovo?

Martinu Lutheru dogodila se još puno gora stvar. Čitaj:

Od početka je Martinu Lutheru sveta misa bila omražena. Već kod njegove mlade mise Luther je usred misnog kanona pobjegao od oltara i uzviknuo: „Ja nisam opsjednut!“.

Dakle, radi se o bolesnom, i to psihički teško bolesnom čovjeku, zato sve što je činio i napravio treba gledati u kontekstu ove njegove teške bolesti. Mogao je krenuti u dva smjera - Božjim putem pa ako treba i trpjeti zbog bolesti, ili se u svome jadu prepustiti đavlu i hoditi đavlijim stazama. Luther se, nažalost, odlučio za ovo drugo, služiti đavlu, pa ga je na koncu đavao, jednako kao i Judu Iškariotskog, natjerao da se sam objesi.

 

[Isabeleta]

Dakle, radi se o bolesnom, i to psihički teško bolesnom čovjeku, zato sve što je činio i napravio treba gledati u kontekstu ove njegove teške bolesti. Mogao je krenuti u dva smjera - Božjim putem pa ako treba i trpjeti zbog bolesti, ili se u svome jadu prepustiti đavlu i hoditi đavlijim stazama. Luther se, nažalost, odlučio za ovo drugo, služiti đavlu, pa ga je na koncu đavao, jednako kao i Judu Iškariotskog, natjerao da se sam objesi.

I nakon svega, ostaje pitanje kako su mogli slijediti tako bolesnog i nemoralnog čovjeka?!
Vjerojatno su i sljedbenici bili istog duha, a zaveo ih je Lutherov bunt koji se prikazao kao sloboda. Sve u svemu, previše to liči na ono đavolsko - Non serviam. Bit ću neposlušan, nepokoran, buntovan-jer mi se hoće.

I na kraju svega, što smo dobili s protestantizmom?
Osim toliko tisuća protestanskih crkava i sekti, jedno veliko - ništa!
Crkva stoji i ide naprijed, a oni sa strane još uvijek napadaju. Iste optužbe danas kao i prije 400 godina. I tako će, valjda, do kraja jer ne znaju drugačije.

 

[DarthShone]

Od početka je Martinu Lutheru sveta misa bila omražena. Već kod njegove mlade mise Luther je usred misnog kanona pobjegao od oltara i uzviknuo: „Ja nisam opsjednut!“.

Dakle, radi se o bolesnom, i to psihički teško bolesnom čovjeku, zato sve što je činio i napravio treba gledati u kontekstu ove njegove teške bolesti. Mogao je krenuti u dva smjera - Božjim putem pa ako treba i trpjeti zbog bolesti, ili se u svome jadu prepustiti đavlu i hoditi đavlijim stazama. Luther se, nažalost, odlučio za ovo drugo, služiti đavlu, pa ga je na koncu đavao, jednako kao i Judu Iškariotskog, natjerao da se sam objesi.

A što čine oni koji Luthera "božijim čovjekom" smatraju i zovu?

I oni kao i on preziru Euharistiju, i oni kao i on Isusa, Boga u tijelu nazivaju ili uspoređuju s sotonom, i oni kao i on Boga koga je sleđenjem pravila i "seciranjem" na stolu za prosekturu moguće usloviti propovjedaju i tim svojim propovedanjem duše od Krista kradu.

Ako li to znamo, a dokaza je i previše i samo ih slijepac i bezumnik ne vidi, onda komu to oni služe, koga to "Bogom" predstavljaju?

Odgovor je jednostavan da ne može jednostavniji biti.

Ili svoje bezumlje (svoj alter ego) ili samog Sotonu.

Trećeg nema niti ga može biti.

Ukoliko je prvo u pitanju, za žaljenje su i liječenje. Ukoliko li je drugo u pitanju (a jedno drugo ne isključuje, nažalost) onda su svojom voljom kupili kartu za pakao u jednom pravcu.

Sotona koga "bogom" predstavljaju, ništa osim pakla im i ne može ponuditi.

 

[stvarnoslap]

I nakon svega, ostaje pitanje kako su mogli slijediti tako bolesnog i nemoralnog čovjeka?!

Odgovor je vrlo jednostavan. Ljudima je primamljivo vjerovati da su bogovi, a Luther im je upravo to ponudio. Kršćani su vjerovali, i danas vjeruju, da im je sam Bog - Bog Duh Sveti - sastavio Bibliju i da im sam Bog Duh Sveti, u Crkvi kojoj je poslan, tumači to Sveto Pismo, i da im iz toga proizlazi sigurnost da žive i ostaju u zajedništvu s Bogom živeći u Kristovoj Crkvi.

A što čini, svakovrsni bolesnik, Martin Luther? On ljudima kaže: Sastavite svoju Bibliju kako god hoćete. Ubacujte i izbacujte iz nje što vas volja. Tako je on sam izbacio sedam knjiga sStarog zavjeta, a htio je izbaciti i nekoliko poslanica i Ivanovo Otkrivenje. Zatim im Luther svojim primjerom kaže: Tumačite sada Pismo kako vas volja, ne slušajte Crkvu ni papu, jer je on antikrist, a vi možete biti bogovi. Evo da potkrijepim ovo:

Martin Luther (subotarski svetac): "Protiv prijevare i nevaljalštine antikristova papinstva držimo da je za spas duše sve dopušteno.“ (H. Grisar, Walther Köhler über Luther und die Lüge)

Martin Luther (subotarski svetac): „Vjerujem da je Papa zakukuljen i utjelovljen đavao, jer je antikrist“. (WA 30, 2, 169).

Martin Luther (subotarski svetac): „Ako se vaš papist (katolik) mnogo muči s riječju 'sola-samo', tada mu, dakle, smjesta kaži: Doktor Martinus želi to tako imati, ... papist i magarac jedna su stvar. Tako ja to želim, tako to naređujem, umjesto razloga stoji moja volja.“ (Sendbrief vom Dolmetschen an Wenzeslaus Linck, iz 1531.)

Kao što vidiš, Luther svojim sljedbenicima nudi "da postanu bogovi" - da mogu činiti što ih volja. A biti bog, vrhunsko je postignuće svih koje sotona ujarmi. Tome najbolje svjedočiš i ovdje. Kad si bog, što tebi znači Isusova Majka Marija? Kad si bog, Marija je prema tebi drolja, kurva. Iznad tebe je tada samo dvoje - Martin Luter (blažen među bogovima) i osnivač (ica) sekte.

Vjerojatno su i sljedbenici bili istog duha, a zaveo ih je Lutherov bunt koji se prikazao kao sloboda. Sve u svemu, previše to liči na ono đavolsko - Non serviam. Bit ću neposlušan, nepokoran, buntovan-jer mi se hoće.

Baš tako - bit ćeš bog. Interesantno je, đavlina svojim slugama ne kaže da će postati đavli, nego im kaže da će postati bogovi.

I na kraju svega, što smo dobili s protestantizmom?

Što smo dobili s protestantizmom??? Dobili smo "Sinagogu sotoninu". A u sotoninoj sinagogi, upravo je sve suprotno onome što vrijedi u Kristovoj Crkvi. Tako u sotoninoj sinagogi vrijedi:

1. Đavao je Bog (Bog je đavao)

Martin Luther: „Bog je strašniji i jeziviji od đavla. Jer on djeluje i postupa s nama silom, kinji nas i muči i ne mari za nas.“ (WA 17, 141)

Martin Luther: “Kada sam pogledao Krista (raspelo), vidio sam đavla”. (WA 14, 86)

2. Laž je istina

Martin Luther: Pa što ako netko zbog nečeg boljega i kršćanske Crkve ne bi učinio jednu dobru, jaku laž'? (H. Grisar, Walther Köhler über Luther und die Lüge)

Rodney Stark: Kada se napravi pregled ustaljenog pogleda povijesti Zapada, nailazi se na neke uistinu nevjerojatne izmišljotine. Njih nije izmislila Crkva nego sekularni intelektualci koji su stvorili termine kao što su mračno doba, renesansa, prosvjetiteljstvo i doba razuma. To su bila velika povijesna razdoblja, koja se zapravo nikada u stvarnosti nisu dogodila. (Lažna svjedočanstva - Raskrinkavanje stoljeća protukatoličke povijesti)

3. Blaženo je proklinjati

Martin Luther: Nisam više u stanju moliti a da ne psujem, i kada kažem: 'Sveti se ime tvoje', onda ponavljam: prokleto i osuđeno neka je ime papist (katolik). Kažem li: 'Dođi kraljevstvo tvoje', onda ponavljam: prokleto, osuđeno i uništeno neka je papinstvo! Kažem li: 'Budi volja tvoja', ponavljam: proklete i osuđene neka su namjere papista (katolika)! Uistinu, tako danomice neprestano molim mojim usnama i mojim srcem' (Johann Georg Walch, XVI. 2085)
----------------------

Da rezimiramo. Protestantizam je, kao što se vidi, "trojstvo đavla, laži i proklinjanja". I plodovi su im upravo ovakvi. "Sotonizam" (đavlizam) nastao je upravo u zapadnom protestantskom svijetu i društvu. I danas buja u protestantskim društvima i na sve načine pokušava zatrovati cijeli svijet. Drugo, đavolskom laži zatrovali su čitavi svijet, isfabricirali su potpuno lažnu povijest, a u domenu protestantskih laži spadaju i ove najnovije vezane uz "plandemiju koronavirusa". I na koncu, proklinjanje koje su usmjerili prvenstveno na katolike i Katoličku Crkvu, vraća se upravo njima kao bumerang, pa se tako "velesila Amerika" u svakih desetak godina vraća iz ratova potučena i posramljena. Đavla su tražili, đavla su i dobili.

 

[Isabeleta]

Martin Luther: Nisam više u stanju moliti a da ne psujem, i kada kažem: 'Sveti se ime tvoje', onda ponavljam: prokleto i osuđeno neka je ime papist (katolik). Kažem li: 'Dođi kraljevstvo tvoje', onda ponavljam: prokleto, osuđeno i uništeno neka je papinstvo! Kažem li: 'Budi volja tvoja', ponavljam: proklete i osuđene neka su namjere papista (katolika)! Uistinu, tako danomice neprestano molim mojim usnama i mojim srcem' (Johann Georg Walch, XVI. 2085)

Uhh, kako oduran čovjek. Ne želim mu više ni ime spominjati.
Sve si rekao i sve mi je jasno.

 

[stvarnoslap]

Uhh, kako oduran čovjek. Ne želim mu više ni ime spominjati.
Sve si rekao i sve mi je jasno.

Razumijem te potpuno, ali ljudi da bi nešto čuli, pa onda o tome i razmislili i onda uz Božju pomoć i postupili, naprosto moraju biti "bombardirani", sablažnjeni, zato ću ja posegnuti za još jednim "elektrošokom", evo ga dolje:

Kao student prava Luther je hodao po gostionicama sa svojom lutnjom i prijateljima. Pio je s vremenom sve više i više, sedam litara vina i piva na dan, i neumjereno jeo, što je dobro dokumentirano od njega samog i svjedoka vremena, i vidljivo na njegovim portretima kako postaje sve deblji i deblji pred kraj života. U pismu upućenom svome prijatelju Spalatinu 6. travnja 1525. Luther priznaje: „ … imao sam istodobno tri žene, i tako sam ih žestoko volio da sam dvije od njih izgubio …“ Luther sâm priznaje „da je bio veliki, teški i sramotan grješnik, da je svoju mladost proveo prokleto i promašeno, i da je osim napasti požude, uglavnom bio podložan gnjevu, mržnji i zavisti, što nije mogao prebroditi“ (WA 26, 508, 32, i: Philip Melanchton, Vita Martini Lutheri, njemački prijevod u: Martin Luthers 95 Thesen, izd., Kurt Aland, str. 42-52).

U dvadesetim godinama kod Luthera se javlja psihička bolest, o kojoj u literaturi postoje različita tumačenja. U pismu od 1. siječnja 1528. Gerhardu Wiskampu iz Herforda Luther piše: „Istina je da je ovaj napadaj (tentatio-temptatio) najjači i da mi je poznat od moje mladosti; no, ne bojim se još jednog (napadaja), koji bi se toliko strašno pojačao“ (WA Br 4, 319, 5). Sotona ga je od mladosti cijeli život napastovao, o čemu postoje njegova brojna svjedočanstva, poput: „On (sotona) spava uz mene bliže nego moja Katarina i ne pušta me ni korak samoga.“

Kada se ovo gore uzme u obzir, da se radilo o psihičkom bolesniku i da se radilo o moralnoj ništariji, posve je razumljivo i logično da protestantizam (Lutheranizam) bolji nije mogao ni ispasti - "trojstvo đavla, laži i proklinjanja". I slijedom ovoga, posve je logično pedesetak tisuća "Lutherovih sekti" koje se čak međusobno nazivaju "Babilonskim kurvama", a osnivali su ih najopskurniji tipovi. Na primjer, "subotare" je suosnovala samoprozvana proročica bogohulnica koja je na koncu završila kao notorna alkoholičarka.

 

[DarthShone]

Na primjer, "subotare" je suosnovala samoprozvana proročica bogohulnica koja je na koncu završila kao notorna alkoholičarka.

Nemoj tako Slape, opila se jadnica jer je u mladosti bila "miljenica" Batesa i White-a.... Teško je to kada netko osobu s smetnjama u razvoju koristi kao seksualnu igračku ubjeđujući je da je "proročica".....

Ujedno, svaki će ti psiholog reći da na ženu prvi ljubavnik ostavlja najveći utjecaj, doslovno je oblikuje kao ličnost, a ova "jadnica" je pored toga što je imala mentalnih smetnji, imala njih dvojicu (Bates-a i White) koji su se "igrali" s njom.

Zato nije ni čudo da se opijala octom i lupetala budalaštine.

No to je ne pere od grijeha bogohuljenja.

PS. Malo podsećanje na ono što je pomenuta "učila" svoje sledbenike. Oni i dan danas ne smiju (propovedaju to kao obavezno) nikoga nazivati "ocem". A ona je i Bates-a, i White-a nazivala "ocem" (nazivala je tako i Millera)....

Po čemu su to ova trojica "zaslužila" da ih se "ocem" naziva?

 

[stvarnoslap]

Po čemu su to ova trojica "zaslužila" da ih se "ocem" naziva?

Bili su klanjatelji divljaka Martina JUde.

1985. godine prof. dr. Albert Mock, katolički svećenik-redovnik, sveučilišni profesor, teolog, psiholog i psihoterapeut objavio svoju knjigu „Abschied von Luther – Psychologische und theologische Reflexionen zum Lutherjahr“ kod izdavača Luther-Verlag u Kölnu. Mock uspoređuje slike o Lutheru kod katoličkih i protestantskih autora, i dolazi do zaključka da su se na katoličkoj strani odavno već udomaćile predodžbe o Lutheru, koje više odgovaraju ekumenskim ili ostalim ideološkim pustim željama, nego li solidnom istraživanju povijesnih izvora. Kao psiholog i psihoterapeut, Mock se bavi motivima Lutherovog razvoja, njegovim zvanjem, i ponajprije premalo uvažavanim izjavama u njegovim govorima za stolom. „Postaje evidentno da se u Lutherovoj osobi pojavljuje upravo klasičan primjer manično-depresivne bolesti“ (str. 32). „Lutherova vjera, čisto imanentno, egocentrično zarobljena u sebe, i empirički neovisna, znak je njegove teške bolesti, i tragično postaje polazna točka sudbonosnih zabluda u njegovoj teologiji i filozofiji” (str. 83).

Tek će se naknadno i puno vremena kasnije otkriti što je Luthera "dovelo - otjeralo" u samostan. Nije to bila "strašna oluja", koja je zadesila Luthera u jednoj noći, i kada se on zavjetovao Bogu da će postati redovnik i otići u samostan, ako ga Bog spasi te noći od oluje. Istina je posve drugačija, Luther je otišao u samostan, kako bi pobjegao od od kazne za ubojstvo. Što je to učinio Luther da mu je prijetilo uhićenje i kazna, te zbog čega on bježi u samostan, na tom je tragu Dietrich Emme akribijski istraživao, te došao do zaključka da je Luther zbog dvoboja sa svojim studentskim kolegom Hieronymusom Buntzom, kojeg je pri tom tankim mačem smrtno ranio, pobjegao u samostan. Dietrich Emme je u svom istraživanju otkrio pravi razlog Lutherova stupanja u samostan 17. 07. 1505. Pri tome Dietrich Emme konstatira, U „nezapaženom“ govoru za stolom WA TI sv. 1, str. 134, redak 32-35 Luther priznaje: „Prema jedinstvenoj Božjoj odluci učinjen sam za monaha, kako me ne bi uhitili. Inače bi vrlo lako bio uhićen. No, ovako to nisu mogli, jer se cijeli Red za me zauzeo“.

Krasno, sada saznajemo da je Martin Luther, osim što je bio psihički bolesnik i moralna ništarija, bio još i ubojica.

Dakle, Moralna ništarija, psihički bolesnik i ubojica bijaše "ćaća divljak" svih protestanata, pa i ovih ovdje. A kad imaš takvog ćaću, onda su ti "bogovi" đavao, laž i proklinjanje.

 

[DarthShone]

Dakle, Moralna ništarija, psihički bolesnik i ubojica bijaše "ćaća divljak" svih protestanata, pa i ovih ovdje. A kad imaš takvog ćaću, onda su ti "bogovi" đavao, laž i proklinjanje.

Hmm, a to opet i nije za čudo, ako li se zna da je đavao šta?

Ubojica od iskona.

 

[mire000]

Nije biblijska vecera Gospodnja kanibalizam, vec Rimokatolici veruju da prilikom vecere Gospodnje jedu stvarno Hristovo telo i piju stvarnu njegovu krv.

Ako neko ima neki drugi naziv za jedenje ljudskog mesa neka postavi.

Tako su Hriscane kanibalistima nazivali i u prvom veku, a sta mislis odakle im to?

vidiš da ovi koji se sablazniše - kako ćeš nam ti dati svoje tijelo i svoju krv - jesu duhovni preci ovih ovdje koji se također sablažnjuju ponavljajući - pa to je kanibalizam.

Ebioniti jedni od njihovih predaka, nisu verovali da je Hristos dosao u telu, prezirali su i telo i krvne zrtve. Stoga su i Euharistiju izvrtali, pa su umesto vina pili vodu!

Zvuci li ovo poznato? Ko danas umesto vina pije "sok"? A koja to grupa uopste nema Euharistiju? Koje ostale grupacije poricu transuspstancijaciju?

Kako se nazivaju?

Antihristi rade isto ono sto su i nekada radili, samo danas na malo skriveniji nacin..