Zašto EGWisti mrze Kristovu žrtvu (Euharistiju), Kristovu Crkvu i Kristovu Majku?

Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.333
Adventisti sedmog dana vjeruju

Vjerovanje 2: Trojstvo


Postoji jedan Bog: Otac, Sin i Sveti Duh, jedinstvo tri osobe iste vječnosti. Bog je besmrtan, svemoćan, sveznajući, iznad svega i svuda prisutan. On je beskonačan i prelazi moć ljudskog shvaćanja, ali ipak poznat preko svojih otkrivenja o Sebi. On je vječno dostojan da Ga sva stvorenja poštuju, obožavaju i da Mu služe.

A ovako vjeruje jedan od onih koji se deklariraju adventistom sedmog dana - EGWistom:

Gde Biblija kaže "Bog Sin"? Postoji izraz "sin Božji" ali ne i "Bog Sin"....to moraš pokazati najpre...to nije Biblijsko Trojstvo...

Vjerovanje 4: Sin

Bog vječni Sin utjelovljen je u Isusu Kristu.
Kroz Njega je sve stvoreno, Božji karakter je otkriven, izvršeno spasenje ljudskog roda i sud svijetu. Za svu vječnost živi Bog postao je i čovjek Isus Krist. Začet je Svetim Duhom i rodila Ga je Marija.

A ovako vjeruje jedan od onih koji se deklariraju adventistom sedmog dana - EGWistom:

Pismo veli da je Isus samo Čovek.

Vjerovanje 5: Sveti Duh

Bog vječni Duh
bio je aktivan sa Ocem i Sinom prilikom stvaranja, utjelovljenja i otkupljenja. On je nadahnjivao pisce Svetog pisma. On je ispunjavao Kristov život silom. On privlači i ubljeđuje ljudska bića, a one koji se odazovu, obnavlja i preobražava u Božji lik. Poslat od Oca i Sina da bude stalno sa Njegovom djecom, On daje duhovne darove Crkvi, opunomoćuje je da svjedoči za Krista, i u skladu sa Svetim pismom, uvodi je u svaku istinu.

A ovako vjeruje jedan od onih koji se deklariraju adventistom sedmog dana - EGWistom:

Duh Sveti se ne bavi tumačenjem Pisma već te vodi u duhovni život. Tumačenje je dato za ljude a ne za Duha Svetoga :). Duh Sveti ima drugih obaveza a ne da ti tumači Pismo. ;)
---------------------------------------------
Kao što možete vidjeti, Jovan u najvažnijim dogmatskim pitanjima vjere, vjeruje potpuno suprtotno od onoga kako vjeruje zajednica čijim se članom deklarira i čijim se imenom "kiti". Dakle, nisu temeljna pitanja vjere, tko je i kakav je moj Bog, ono što je Jovana dovelo i što ga još uvijek zadržava u zajednici "Adventista sedmog dana", pa što je to onda drugo što je Jovana EGWistima privuklo i što ga tu drži????

Netko bi rekao - "pitanje za milijun dolara" - međutim, nije. Odgovor na ovo pitanje zapravo je vrlo jednostavan. Isus kaže: Mt 7,16: Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Pa se tako i Jovan "svojim plodovima razotkrio". Baš kao i 91% adventista, Jovan najviše napada baš ono što je Isus na samom kraju svoga života, rekli bismo u svome Testamentu, ostavio svojim apostolima i svojoj Crkvi. Evo samo kratko:

1. Na pashalnoj večeri, manje od 24 sata prije svoje smrti, Isus kaže svojim učenicima: Mt 26,26-28: I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!" I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: "Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.

A Jovan i pajdaši mu slavljenje Euharistije Kristove Crkve kanibalizmom nazvaše i proglasiše.

2. Ponovo, iste te večeri, Isus moli Oca: Iv 17,11: Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. .... Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.

A Jovan, i pajdaši mu, Kristovu Crkvu Bludnicom proglasiše. Vidjesmo gore kako gorljivo Isus moli Oca da njegovi - kršćani - budu jedno, a mi smo danas svjedoci kako baš Adventisti sve one koji se Bogu mole da kršćani budu jedno, nazivaju sotonama i antikristima (ekumenisti). Jovane, jesi li svjestan da i Krista sotonom učiniste?

3. A onda, samo par minuta prije svoje smrti, Isus izgovara: Iv 19,26-27: Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!" I od toga časa uze je učenik k sebi.

U svetom Pismu čitamo:

Lk 1,46-48: Tada Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

Naravno, Blažena Djevica Marija ovdje govori kako će je u svim naraštajima (do svršetka svijeta) oni koji su Kristovi zvati blaženom. Drugim riječima, oni koji je ne časte bar na način da je zovu blaženom, ne pripadaju njenom Sinu, nisu Kristovi, nisu kršćani. A zovu li EGWisti Isusovu Majku blaženom? :) Ne znate? A što mislite? Ovako vam stvari stoje. Sami se adventisti hvale kako je njihova proročica napisala 100 000 tipkanih A4 stranica. To vam je, sad ću na brzinu izračunati, računajući da koristimo standardni papir koji koristimo za printere koji je težak - 80 gr/m2:

100 000 x 0,21 x 0,297 x 80 = 498 960 grama = 498,96 kg. Pet stotina kila, ljudi moji, teži "plagijatorski opus" Ellen White. Zamislite da vam netko kaže kako će vam pokloniti sve što je "proročica Jela" napisala, pod uvjetom da to sve natovarite na leđa i odnesete doma. ;)

Vratimo se priči. Što mislite koliko je puta, u tih 500 kila, Ellen White Isusovu Majku počastila eoitetom "blažena"? :);) Odgovor ćete dobiti u nastavku. Čitajte i čekajte.
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.333
Obećao sam, pa je red obećanje i ispuniti. Niti jedan put (nula puta) Ellen White u svojih 500 kila spisa, najviše plagiranih, nije Isusovu Majku nazvala "blaženom". "Bože mi prosti", sada mi pade na pamet, a kako bi to i izgledalo da jedna notorna alkoholičarka svako malo ponavlja - blažena Marija, blažena Marija, blažena Marija ....

OK, ženi se Isusova Majka nije svidjela, pa što ćemo sada. Možda sama nije ni kriva, možda joj je netko rekao da je Isusova Majka jela meso. Kužiš.

A znate li koga je proročica Jelena vrlo često u svojih 500 kila spisa spominjala? Ne biste pogodili, pa ću vam odmah reći.

Podbačaj“ u spominjanju Isusove Majke Blažene Djevice Marije, nadoknadit će Ellen White „prebačajima“ u spominjanju njoj, očito, drugih „važnih i dragih likova“. Tako će Ellen White samo u svojim Svjedočanstvima ravno tisuću osamsto i dvanaest (1812) puta spomenuti sotonu. Radi usporedbe, sva četiri evanđelista zajedno sotonu spominju četrnaest (14) puta. Uz sotonu (Ellen White ga uvijek piše velikim slovom) fascinira je još jedan lik, pa će Ellen White u Svjedočanstvima svoga muža James-a White-a spomenuti četiri stotine i sedamdeset (470) puta. Stvari stoje kako stoje, a stoje upravo ovako.

P.S. Tko s bocom liježe, sa đavlom se ustaje.
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Nije biblijska vecera Gospodnja kanibalizam, vec Rimokatolici veruju da prilikom vecere Gospodnje jedu stvarno Hristovo telo i piju stvarnu njegovu krv.

Ako neko ima neki drugi naziv za jedenje ljudskog mesa neka postavi.

Sto se tice Marije Isusove majke, ni biblija je nigde posebno ne naziva blazenom.

Ona to jeste u duhovnom smislu.

I sama Marija kaze za sebe "OD SADA CE ME NAZIVATI BLAZENOM SVI NARODI"

Ipak, stvoriti od toga dogmu za tumacenje bilo cega je ljudska filozofija
.
 
Član
Učlanjen(a)
06.05.2012
Poruka
2.380
Nije biblijska vecera Gospodnja kanibalizam, vec Rimokatolici veruju da prilikom vecere Gospodnje jedu stvarno Hristovo telo i piju stvarnu njegovu krv.

Katolici/ i pravoslavci/ čine ono što im je Isus rekao: "Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje, uzmite i pijte, ovo je Krv moja...ovo činite meni na spomen."
"Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.'' (Iv, 6, 53-56)
"Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni." (Iv 6, 57)


Vi kažete: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?" (Iv 6,52,53)
Isus vam reče: "Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?" (Iv 6, 60-62) "Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime."
I tu je kraj priče.

Katolici vjeruju da pod prilikama kruha i vina blaguju Tijelo i Krv Kristovu.
Dali si se ikada pričestio? Nisi. Onda ne znaš i najbolje je reći: ne znam i ne razumijem!


Sto se tice Marije Isusove majke, ni biblija je nigde posebno ne naziva blazenom.

Ona sama je izgovorila proročke riječi: "Svi naraštaji zvat će me blaženom." Proroštvo je istinito i ostvarilo se.


Stvoriti od toga dogmu za tumacenje bilo cega je ljudska filozofija.


Nije filozofija, nego magisterij Crkve. Marija je Bogorodica, Ona je bez grijeha začeta i na nebo uznesena.
Dogma o Bezgrešnom začeću ima jednu zanimljivost. Možda će te zanimati. Dogmu je svečano proglasio papa Pio IX. 8. prosinca 1854. g.
Četiri godine nakon toga, u 16. om Marijinom ukazanju djevojčici Bernardici u Lurdu Bl. Djevica Marija je to sama potvrdila. Bernardica je upitala kako se zove, a Gospa joj se samo nasmiješila; i potom rekla:
'Ja sam Bezgrešno Začeće.'
Djevojčica nije imala pojma što to znači i dok je trčala k svećeniku ponavljala je u sebi te, za nju nerazumljive riječi: Je suis l'Immaculée Conception”- Bezgrešno Začeće.

Evo, možeš i sam pročitati o tome. https://sites.google.com/site/marijinaukazanja/lurd

Bernardičina viđenja, koja su priznata od Crkve, "malo" su drugačija od Elleninih, sve što je rekla, ostvarilo se. :)
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.333
Vi kažete: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?" (Iv 6,52,53)
Isus vam reče: "Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?" (Iv 6, 60-62) "Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime."
I tu je kraj priče.

Tu je kraj priče za one koji Bogu vjeruju i u Boga se pouzdaju. Ali vidiš da ovi koji se sablazniše - kako ćeš nam ti dati svoje tijelo i svoju krv - jesu duhovni preci ovih ovdje koji se također sablažnjuju ponavljajući - pa to je kanibalizam.

Preci im odstupiše od Isusa, i više nisu išli s njime, a ovi im ovdje potomci nisu nikada Isusu ni pristupili. I što je najžalosnije, po njih, u tome ih spriječava njihova pijana proročica.
 
UPLOADER
Učlanjen(a)
19.10.2010
Poruka
3.324
Podbačaj“ u spominjanju Isusove Majke Blažene Djevice Marije, nadoknadit će Ellen White „prebačajima“ u spominjanju njoj, očito, drugih „važnih i dragih likova“. Tako će Ellen White samo u svojim Svjedočanstvima ravno tisuću osamsto i dvanaest (1812) puta spomenuti sotonu. Radi usporedbe, sva četiri evanđelista zajedno sotonu spominju četrnaest (14) puta. Uz sotonu (Ellen White ga uvijek piše velikim slovom) fascinira je još jedan lik, pa će Ellen White u Svjedočanstvima svoga muža James-a White-a spomenuti četiri stotine i sedamdeset (470) puta. Stvari stoje kako stoje, a stoje upravo ovako.
Naravno da toliko spominje sotonu , kad širi sotonsku nauku , jer ju je sam sotona nadahnuo , Pogledaj ovo dolje Lakijevo lupetanje ,
što misliš od koga je nasljedijo bogohuljenje na Krista i njegovu majku ? Nasljedijo je od Ellen White , a ona je sljedila sotonu .

Nije biblijska vecera Gospodnja kanibalizam, vec Rimokatolici veruju da prilikom vecere Gospodnje jedu stvarno Hristovo telo i piju stvarnu njegovu krv.

Ako neko ima neki drugi naziv za jedenje ljudskog mesa neka postavi.
Jedno pravo pitanje , dali znaš tko je euharistija , a ne štoje euharistija ?
Za nas Kršćane Katoličke i Kristove crkve to je Isus . Euharistija je život CRKVE , Kristove crkve . Možemo to i ovako reći , euharistija je trenutak kada je Bog postao čovjekom .
Laki ti slediš lažni nauk Ellen White , zato i nemožeš svatiti štoje to euharistija . Misa euharistija prišest toje naj veći Isusov dar , koji nam je mogao ostaviti , ostavijo nam je samog sebe .
Mi Katolici natome se Isusu zahvaljujemo , jer rječ euharistija znači zahvaljivanje , mise zahvaljujemo Isusu Bogu .

Ja sam živi kruh koji je sišao s neba; tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek; a kruh koji ću dati moje je tijelo koje ću dati za život svijeta.
A Židovi su se prepirali i govorili: "Kako nam ovaj čovjek može dati svoje meso?"
A Isus reče: Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijelo Sina Čovječjega i ne pijete njegovu krv, u sebi nemate života.
Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni, a ja ću ga uskrisiti u posljednji dan:
Jer moje je tijelo prava hrana, a krv moja istinsko piće.
Tko jede moje meso i pije moju krv, prebiva u meni i ja u njemu.
Kao što me je poslao živi Otac, a ja živim zbog Oca, tako će i onaj koji me jede živjeti zbog mene.

Ovo je kruh koji je sišao s neba, ne onako kako su jeli vaši oci i umrli. Tko jede ovaj kruh, živjet će vječno. " IVAN -6 -51 - 58

Pravi kršćani u to vjeruju , jer je to Isus rekao . Toje nešto nadnaravno , nedprirodno , i nije lako u to povjerovati . Nije nešto do čega bi mogli doći svojim razumom . Toje objavljena istina .
Svi oni koji u ovo nevjeruju Isusu su okrenili leđa , a iviste jedni od njih Isusu okrenište leđa , i prihvatište tumačenja jedne alkoholničarke Ellen White .

Laki Isus je stvarno prisutan u Kruhu i Vinu , prvi apostoli , i Kršćani dobro su razumjeli da to nije samo uspomena na Isusa nego daje on stvarno tu prisutan .
pricest.png
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.333
Naravno da toliko spominje sotonu , kad širi sotonsku nauku , jer ju je sam sotona nadahnuo , Pogledaj ovo dolje Lakijevo lupetanje ,
što misliš od koga je nasljedijo bogohuljenje na Krista i njegovu majku ? Nasljedijo je od Ellen White , a ona je sljedila sotonu .

Kršćane su odmah u 1. stoljeću optuživali za kanibalizam. Dakle, u vrijeme kada su kršćane toliko žestoko progonili da su se morali u katakombe skrivati. Ništa novo ni dvije tisuće godina kasnije. Evo nas kršćane subotari i danas optužuju za kanibalizam. A uzmognu li fizički biti jači od nas, ubijat će nas k'o miševe, s istim guštom s kojim su pogani u Rimu kršćane u areni prepuštali divljim zvijerima.
 
Poslednja izmena:
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Hleb i vino su simboli Hristovog tela i krvi a ne njegovo stvarno telo i krv.

Jeduci ove simbole vernik se priseca Hristove zrtve.

Nikada o nikakvim nacinom hlrb i vino ne pretvaraju se u meso i krv Hristovu.

Naravno da sam ucrstvovao u ovom obredu, i to je blagoslov za coveka, sve ostalo je ljudska dogma.

Sto se tice Marije, zovite je blazenom slobodno, ali sve vanbiblijski je takodje ljudska dogma.
 
Učlanjen(a)
11.02.2009
Poruka
8.070
Kršćane su odmah u 1. stoljeću optuživali za kanibalizam. Dakle, u vrijeme kada su kršćane toliko žestoko progonili da su se morali u katakombe skrivati. Ništa novo ni dvije tisuće godina kasnije. Evo nas kršćane subotari i danas optužuju za kanibalizam. A uzmognu li fizički biti jači od nas, ubijat će nas k'o miševe, s istim guštom s kojim su pogani u Rimu kršćane u areni prepuštali divljim zvijerima.

Kada bi samo znali ko je stajao iza tih optužbi, mnoge stvari bi nam bile jasnije, veoma jasnije.

I ne, nisu to bili arogantni Rimljani i Grci...

Čitajmo povjesne događaje onakve kakvi zaista jesu bili i odgovore ćemo naći. No, mnogima se ti odgovori neće svidjeti.

Želite li ih čuti, onako ukratko?

Ok, pa da krenemo, shall we.

Da bi se znalo tko je izvor mržnje prema Kristovoj Crkvi, tačnije da bi se spoznalo ko je izvor glasina kojima su progoni pojačavani i pravdani, moramo se za kratko vratiti na povjesnu pozornicu pojave Kršćanstva, na prvo i drugo (posebno drugo, kasnije će te videti zašto).

Kršćanstvo se pojavljuje u vreme izrazitog nezadovoljstva starim paganskim vjerama i "bogovima", u jednom politički i ekonomski stabilnom, ali duhovno praznom svetu Rimske Ekumene, Duboko nezadovoljni "bogovima" koji su sve više otkrivali svoju lažnosti i oslovljivost, u društvu duboko podeljenom na klase, poruka da postoji Bolje, da postoji Bog koga je nemoguće usloviti, koji ne drži do toga jesmo li robovi ili slobodnjaci, grci, rimljani, židovi, nego od nas traži čistoću srca, i koji je, Svog Sina, Reč, Um, može se slobodno reći Sebe Samog dao za pomirenje s ljudima, delovala je primamljivo za mase izgubljenih.

No, ne smemo zaboraviti ni činjenicu da se Kršćanstvo pojavljuje u Israelu, tom narodu u kojem se monoteizam, nakon bega iz Egipta (doslovno i metaforički, Monoteistička revolucija, bolje reći objava počele je u Egiptu u XIV stolljeću pre Krista, ali se nije primila, primiće se kod sinova Israelovih, koji će tako, a to je i bio Božiji "plan" postati "svjetlo narodima". No, kao što to s palim čovjekom i biva, ljudi, sinovi Israela krenut će putem koji nije bio po Božijoj volji. Krenuli su da prisvajaju Boga i koriste se svojim statusom izabranog naroda da se uzdižu iznad drugih.

Obećanje, poruka čitavog Tanakha i Ketuvim, čitave Torah, tumačena je kako je ko stigao, uglavnom materijalistički. Obećani Spasitelj (a sam Bog je Spasitelj, kako to i Govori kroz usta pero proroka Izaije) očekivan je kao kralj, kao vojskovođa, kao netko ko će ukloniti patnje Israela...

I u takvom duhovnom i kulturalno kontekstu, rađa se Isus, koji umjeto u palati, na svet dolazi u štalici, umjesto u svili i kadifi, u slami i senu. Umjesto kralja koji mlatara mačem, dolazi drvodelja, umjesto generala i "pismoznanca" mesija (a Isus jeste to) koji govori "Caru Carevo, Bogu Božije", umjesto poštovaoca "zakona", netko ko otvoreno krši taj isti zakon. Šta više, javno se usuđuje da ga menja.

Neobrazovane mase idu za Isusom, jer u Njemu vide učitelja, proroka, nekoga ko čini čuda. Obrazovana klasa (Fariseji, Sadukeji, Pismoznanci) ne znaju, tačnije ne žele da znaju tko je Isus. Djelom zbog toga što se boje, jer misle da se radi o još jednom u nizu "mesija" koji podbunjuje narod, djelom jer u njemu ne vide ostvarenje svojih misli o mesiji, a djelom jer ne vjeruju u Njega.

Šta rade okupacione vlasti, Rimljani i njihovi satrapi tetrarsi? Kako oni vide Isusa?

Jednom rečju nije ih briga. Možda ih zabrinjava to što za Isusom ide mnoštvo koje može ali i ne mora biti opasno. Uostalom, Isus ne nasrće na karavane, ne upada u trgovine, ne napada Rimske niti trupe tetrarha.
Sve što čini je da propovjeda i čini čuda.

Pa ipak i ta čuda ih ne zabrinjavaju. Arogantno ih interesira samo održavanje statusa Quo, i prosto im je lakše od kako znaju (a znaju) da Isus uopće nije politički, vojni mesija, kakvog židovi u svom slepilu očekuju.

No, Isusov nauk je revolucionaran, i to ma koliko da su arogantni , Pismoznanci, Fariseji, Sadukeji, shvataju i to veoma dobro. Kako nisu mogli da prihvate činjenicu koja im se pred očima nalazila, činjenicu da je YHWH postao čovjekom i da se nalazi tu pred njima (a prihvatanje te činjenice je sa sobom nosilo i još nešto, mnogo opasnije - PROŠIRENJE IZABRANOSTI NA SVE NARODE), a uplašeni da bi ukoliko bi sami likvidirali Isusa, prekršili "zakon" na koji se toliko oslanjaše (verovali su da je Isus "lažni prorok", a Torah izričito zahtjeva da se takav pogubi) ličnim pogubljivanjem Isusa, za koga su pored toga što su tvrdili ( i dan danas tvrde) da je lažni prorok, verovali i da je mentalno bolestan, a običajno pravo i sam zakon, zabranjivali su židovima da pogube mentalne bolesnike.

Rešenje za svoju "dilemu", Fariseji, Sadukeji, Pismoznanci, pronalaze u tome da Isusa predaju Rimljanima, otpužujući ga za pobunjivanje naroda, pa ukoliko se pokaže da su ubili nevinog "luđaka", neka kletva i dug krvi padne na Rimljane.

No kao i u svemu, i ovdje su se sinovi Israela preračunali, jer proročanstvo je govorilo upravo o tome da će "sluga Jahvin" biti predan u ruke neverničke.

Upravo to se i dogodilo.

Krist je razapet kao pobunjenik,kao izdajnik, s glavom na gore. Pogubili su ga pagani, nevjernici, Rimljani.

Treći dan je USTAO IZ MRTVIH.

Sve što je Rekao se ispunilo. Doslovno sve, što je naravno one koji su Ga pratili uvjerilo u to da Isus nije bio samo prorok, samo učitelj, nego netko mnogo više.

Pismo se ostvarilo, a sa time je i prestao Mojsijev Zakon.

YHWH se objavio svim ljudima, a to je značilo da je Israel izgubio povlaštni status.

Cepanje zavjese koja je djelila Svetinju od Svetinje nad Svetinjama je značilo upravo to.

Prvi sabor rane Crkve, izričito poručuje da oni koji vjeru primaju iz poganstva nisu obavezni da slede Mojsija. A vjera se širila, zahvatala je čak i one koji su pripadali obrazovanoj klasi pagana, Rimske časnike - oficire, pagane iz drugih naroda, pa i same židove koji su s čuđenjem gledali kako YHWH, a Isus jeste YHWH, okuplja sve narode tada poznatog sveta.

No, duh onih koji su Isusa ubili (Fariseji, Sadukeji, Pismoznanci) ne miruje, te uporno pokušava da nametne judaizovanje kao znak pripadnosti vjeri.

Ako li pogledamo sudbinu prvih mučenika rane Crkve, vidjet ćemo da su svi oni svoje živote dali za Krista, ne za shabat i Mojsija (uostalom, Rimljani nisu židove ubijali zbog šabata, Mojsija ili Monoteizma, nego zbog pobuna).

Jesu li rani mučenici, apostoli, predvodili pobune pa da ih Rimljani ubijaju?

Ne, nisu vodili pobune, ali su bili optuživani za takva djela, jer je njihovo propovjedanje izazivalo nasilne reakcije židova.

Naime, prve rekacije Rimljana na novu vjeru, su ismevanje i ruganje, da bi se postepeno kršćani počeli optuživati da ruše poredak. Na pitanje kako je to moguće ako se zna da je Isus pručio "Caru carevo, Bogu božije", dakle pozivao na poštovanje vlasti, odgovor se može naći u dvema činjenicama.

Prvo, Kršćani su odbijali da Caru priznaju status Boga, što bi značilo da su u pobuni protiv Carstva, no to isto nisu činili ni židovi, pa ih Rimljani, sve dok nije došlo po oružanih ustanaka nisu dirali.

Drugo, kršćani su svojom pojavom izazivali nasilne reakcije židova, a te reakcije su lako mogle da se pretvore u pobunu.

Ako na to dodamo i činjenicu da su mnogi židovi bili u veoma dobrim odnosima s Rimljanima, stvar postaje jasnija.

Izvor glasina o Kršćanima, izvor optužbi koje su izazivale progon i pojačavale ga su židovi.

Uostalom, ko je stajao iza pogubljenja prvih mučenika - apostola?

Sv. Petar je razapet pod Neronom (a Neron je među ljubimcima imao židove) glavom na dole kao pobunjeni rob. Sv. Pavao je obezglavljen jer je bio Rimski građanin (optužen za pobunu), Sv.Stjepan je pogubljen od strane židova, Sv. Jakov također.

Sada dolazimo do ključnog vremena. Pobune koja je dovjela do pada Jerusalema i rušenja drugog Hrama. Poveli su je sikari, nahuškani od strane "revnosnih", a u istoj su se Kršćani pokazali kao oni koji nisu sledili "zakon", te su u očima židova postali ne samo verski nego i nacionalni izdajnici.

Sjeme podjele je dakle već postojalo, i samo će se proširiti.

Proširiće se i konačno postati vidljivo i samim Rimljanima (koji nikako nisu mogli da razumeju razloge zašto židovi optužuju Kršćane kada navodno veruju u istog Boga) tokom pobune Simeona Bar Kohbe (još jednog u nizu "mesija" po židovskoj volji) tokom koje će Kršćani judejskog porekla, izričito stati na stranu Rimljana, odbijajući da Simeona Bar Kohbu priznaju "spasiteljem".

Rečena pobuna se odigrala u II stoljeću.

Crkva je (a sada su Crkvu sačinjavali i Grci, i Rimljani, i Arapi..) stala na stranu svojih i iz judeje koji su odbijali da priznaju Simeona Bar Kohbu mesijom. Jednom rečju stala je na stranu Rimljana.

To je u stvari onaj "pad" o kome mantraju "would be jews".

Crkva nije pala u vjeri, "pala" je u odanosti ŽIDOVŠTINI, kojoj nikada i nije dala odanost.
 
Natrag
Top