Interesantna je priča o Ralph-u Woodrow-u i njegovoj knjizi „Babilonska misterija religija“. Bilo je očito, a Ralph Woodrowto nije ni skrivao, kako je ova njegova knjiga svojevrsni klon Hislopova „Dva babilona“. Ove dvije, i njima slične knjige, promovirali, izdavali i širili su protestantski fundamentalisti, a posebno su prednjačili Adventisti sedmog dana. Ralph Woodrow, nakon što je ipak uočio apsurdnosti Hislopovih teza i tvrdnji i kod kojeg je ipak proradilo intelektualno poštenje, povlači svoju knjigu „Babilonska misterija religija“iz daljnjeg tiskanja i distribucije, i izdaje knjigu „The Babylon Connection“ u kojoj pojašnjava sve apsurdnosti iz Hislopove knjige na koje je bio i sam nasjeo. Iako je Woodrow povukao svoju knjigu prije dvadesetak godina, i dan danas fundamentalisti je šire i na nju se pozivaju. Evo reakcija nekih od tih fundamentalista koji su pisaliWoodrow-u nakon što je povukao svoju knjigu:
Ralph Woodrow: Primao sam pisma u kojima su me nazivali "glupim", "bagrom", "da sam se uplašio istine", "bjednom kukavicom", "izdajicom Krista", "sljedbenikom lažnog boga", "tajnim isusovačkim agentom"! U jednom pismu je pisalo: „Nadam se da ćete uskoro umrijeti, želim vam smrt!“
Evo što kaže sam Woodrow o svojoj knjizi „Babilonska misterija religija“, kako je nastala i kako je „nestala“:
Na moj raniji doživljaj kršćanska, da je znatna količina babilonskog poganstva bila pomješana s kršćanstvom, svakako je utjecala literatura koja mi je dopala u ruke. U tim kritikama primarni cilj je bila Rimokatolička crkva, a mogle su se naći i paralele poganskih običaja i vjerovanja i sa drugim crkvama. Veliki dio onoga što sam našao bilo je na temelju knjige pod nazivom Dva Babilona od Alexander-a Hislop-a.
Godinama je knjiga Dva Babilona utjecala na razmišljanje mnogih ljudi, sve od onih u radikalnim kultovima (primjerice, Jehovini svjedoci) do vrlo predanih kršćana koji su gladni Boga, ali i zabrinuti zbog mogućnosti gašenja Njegova Duha. Osnovna Hislopova premisa bila je da se poganska religija drevnog Babilona nastavila u našim danima prerušena u Rimokatoličkoj crkvi, što je prorečeno u knjizi Otkrivenja kao "Misterija Babilon veliki" (dakle, ideja o Dva Babylons - jedan drevni i jedan moderni ). Budući da je Hislopova knjiga bila detaljna s mnoštvom bilješki i referenci, pretpostavio sam, kao i mnogi drugi, da su to činjenice. Citirao smo "Hislopa" kao autoritet za pitanja poganstva, kao što se "Webster" citira.
Kao mladi propovjedniki počeo sam propovijedati o mješavini poganstva s kršćanstvom, i na kraju sam napisao knjigu na temelju Hislopove knjige, pod nazivom Babilonska Misterija Religija (Ralph Woodrow, 1966.). Vremenom je moja knjiga postala vrlo popularna, doživjela je mnoga izdanja te je preveden na korejski, njemački, španjolski, portugalski, i nekoliko drugih jezika. Stotine su citirali iz nje, a neki su me smatrali autoritetom po pitanju "mješavine poganstva i kršćanstva".
Većina ljudi je radije čitala moju knjigu nego Dva Babilona, jer je bila lakša za čitanje i razumijevanje. Ponekad dvije slične knjige zbunjuju ljude, pa sam jednom čak imao iskustvo da sam pozdravljen kao "uvaženi Hislop"! Kako je vrijeme prolazilo do mene su počele dolaziti glasine da Hislop nije bio vjerodostojan povjesničar. Čuo sam to od profesora povijesti i raznih ljudi koji su mi to pisali u pismima. Čak su i u Worldwide Church of God počeli zauzimati drugi pogled po ovom pitanju. Kao rezultat toga, shvatio sam da se trebam vratiti samom Hislopovu radu, mom temeljnom izvoru, i uz molitvu provjeriti.
Kad sam to učinio stvar je postala jasna: Hislopu je "povijest" bila samo proizvoljno slaganje antičkih mitova. Tvrdio je da je Nimrod bio veliki, ružni i deformirana crnac. Njegova supruga, Semiramida, bila je lijepa bjelkinja plave kose i plavih očiju. Također, bila je poznata po nemoralnom načinu života, kao izumiteljica soprano pjevanja i kao začetnica svećeničkog celibata. Hislop je tvrdio da su Babilonci krštavani u vodi, zbog vjerovanja da će tako ojačati jer su Nimrod i Semiramida trpjeli za njih u vodi. Tvrdio je da je Noin sin Šem ubio Nimroda, da je Semiramida stradala tako da joj je jedan od njenih sinova odsjekao glavu, i tako dalje. Shvatio sam da vjerodostojne povijesne knjige ne potkrijepljuju ništa od ovoga i mnoštva drugih njegovih tvrdnji.
Podnaslov u Hislopovoj knjizi bio je: "Papino bogoslužje pokazuje se bogoslužjem Nimrodu i njegovoj supruzi." Međutim, kada sam prošao referentnu literaturu, kao što je Enciklopedija Britannica, The Americana, židovske enciklopedije, Katoličku enciklopediju, Worldbook Enciklopediju - pažljivim čitanjem njihovih članaka o "Nimrodu" i "Semiramidi" – nisam našao ništa što bi govorilo o Nimrodu i Semiramidi kao mužu i ženi. Oni nisu čak ni živjeli u istom stoljeću. Niti postoji temelj da je Semiramida majka Tamuzu. Shvatio sam da su sve te ideje bili Hislopovi izumi.
Tražeći da osudi Rimokatoličku crkvu za poganstvo, Hislop je stvarao svoje vlastite mitove. Postupajući tako, on je teoretizirao da je Nimrod, Adonis, Apolon, Attes, Baal zebub, Bacchus, Amor, Dagon, Hercules, Januis, Linus, Lucifer, Mars, Merodach, Mitra, Moloch, Narcis, Oannes, Odin, Orion, Oziris , Pluton, Saturn, Teitan, Tifon, Vulkan, Wodan, i Zaratustra. Svi su oni za Hislopa bili jedno te isto. Miješanje mitova Hislopu je trebalo da pokaže Semiramidu kao Nimrodovu suprugu, te da je izjednači sa Afroditom, Artemis, Astarte, Aurora, Bellona, Ceres, Dianom, Easter, Irene, Iris, Juno, Mylitta, Proserpine, Rhea, Venus i Vestom.
Gradeći na sličnosti i istovremeno ignorirajući razlike, je nezdrava i nevjerodostojna praksa. Upravo ateisti već dugo koriste ovu metodu u pokušaju da se diskreditiraju kršćanstvo općenito. Navode primjere pogana koji su imali slična vjerovanja o općem potopu, pogubljenju i uskrsnuću spasitelja, Majkama djevicama, uzašašću na nebo, svetim knjigama, i tako dalje.
Biblija spominje stvari kao što je klečanje u molitvi, uzdizanje ruku, skidanje obuće na svetom tlu, svetu planinu, sveto mjesto u Hramu, stupove ispred Hrama, prinos žrtve bez mane, sveti kovčeg, gradove-utočišta, vodu iz stijene, zakone napisane na kamenu, vatrene konje, prinos prvih plodova. Sve ovo na sličan način nalazimo u poganstvu. Znači li to da je Biblija poganska? Naravno da ne!
Ako tražimo dokaze u paralelama s poganstvom, sam Gospodin će biti poganski. Žena se zove Tajna Babilon i ima čašu u ruci; Gospodin ima čašu u ruci (Ps 75:. 8). Poganski kraljevi su sjedili na prijestoljima i nosili krunu; Gospodin sjedi na prijestolju i nosi krunu (Otk 1: 4; 14:14). Pogani su štovali Sunce; Gospodin je "Sunce pravednosti" (Mal 4:. 2). Poganski bogovi su poređeni sa zvijezdama; Gospodin se zove "sjajna zvijezda Danica" (Otkrivenje 22:16). Poganski bogovi su imali hramove posvećene njima; Gospodin ima hram (Otk 7,15). Pogani su štovali lažne stupove; Gospodin se pojavio kao stup vatre (Izlazak 13:. 21-22). Poganski bogovi su na slici s krilima; Gospodin je na slici s krilima (Ps 91:. 4).
Kako je Hislop pisao sredinom 1800-ih, knjige koje je on citirao već su stare. Ipak sam uz znatan napor pronašao ove stare knjige i provjerio Hislopove reference. Knjige poput Layard’s Nineveh and Its Remains, Kitto’s Cyclopedia of Biblical Literature, Wilkinson’s Ancient Egyptians, as well as old editions of Pausanias, Pliny, Tacitus, Herodotus, i još mnogo toga. Kad sam provjerio njegove reference, u brojnim slučajevima sam otkrio da ne podržavaju Hislopove tvrdnje.
Hislop kaže, na primjer, da je "okrugla" hostija koja se koristi u rimokatoličkoj Euharistiji došla iz egipatskog poganstva. Za to citira Wilkinson-a - Ancient Egyptians (vol. 5, 353, 365) o korištenju tankih okruglih kolača na svojim oltarima. Kad sam provjerio Wilkinsonov rad, našao sam da Wilkinson piše da su Egipćani koristili ovalne i trokutaste kolače, presavijene kolače, torte u obliku lišća, životinja, krokodilske glave, i tako dalje. Hislop navodi samo okrugle kolače, uopće ne spominje ništa od svega drugoga.
Hislop je učio da je Tamuz (za kojega kaže da je bio i Nimrod) rođen 25. prosinca, pa je to i podrijetlo datuma na koji se slavi Božić. Ipak, za dokazom Hislop je je morao posegnuti vađenjem iz konteksta. Nakon što je konstatirao da su Izida i njen sin Horus egipatska verzija Semiramide i njezina sina Tamuza, Hislop navodi referencu da je Izidin sin rođen "u vrijeme zimskog solsticija." Kada sam pogledao referencu koju je naveo Hislop (Wilkinson, Ancient Egyptians, sv. 4, 405), našao sam da Izidin sin koji je rođen "otprilike u vrijeme zimskog solsticija" nije bio Horus, nego njezin mlađi sin Harpocrates. Dakle, ovo nema nikakve veze sa slavljenjem Božića u prosincu.
U jednom drugom pozivanju na Wilkinsona, Hislop kaže da korizma od 40 dana potječe iz Egipta. Međutim, kada pogledamo Hislopovu referencu, Wilkinson kaže da su egipatski postovi "trajali od sedam do četrdeset dva dan, a ponekad čak i dulji period, tijekom kojih su se u cijelosti uzdržavali od stočne hrane, od bilja i povrća, i prije svega od užitka i strasti". (Wilkinson, starih Egipćana, sv. 1, 278). S koliko vjerodostojnosti možemo reći da je post trajao 7 dana, 10 dana, 12 dana, ili 42 dana? Ako temeljimo tvrdnje na djelomičnoj informaciji, onda čak Biblijom možemo dokazati da Bog ne postoji: "... 'Nema Boga'« (Psalam 14:. 1). Kada se pročita cijeli tekst, imamo potpuno drugačije značenje: "'. Nema Boga' budala kaže u svom srcu."
Zbog ovih, i brojnih drugih razloga, povukao sam iz daljnjeg tiskanja svoju knjigu Babilonska Misterija Religija, unatoč svoj njenoj popularnosti. To nisam učinio jer sam bio ugrožen na bilo koji način ili progonjen. Ova odluka donesena je zbog uvjerenja, a ne kompromisa.
Ovu knjigu zamijenio sam knjigom Babylon Connection?, na 128-stranica knjige sa 60 ilustracija i 400 referenci. Ovo je poziv svoj mojoj braći i sestrama u Kristu, koji smatraju da je pronalaženje Babilonskog podrijetla u današnjim običajima i vjerovanjima od velike važnosti. Moj savjet, na temelju vlastitog iskustva, oprezno se krećite na ovom području, da ne bismo bili veliki u malom. Ako postoje stvari u našem životu ili crkvama koje su uistinu poganstvo i uvreda Gospodinu, treba ih rješavati, naravno. No, u pokušaju ublažavanja Babilonske zbrke, moramo se čuvati da mi sami ne izgradimo svoj vlastiti novi „Babilon“.
