Član
- Učlanjen(a)
- 06.05.2012
- Poruka
- 2.380
@mrsavkicu, Laodikeji, spedy-ju i svima koji bezuspješno optužuju Kristovu Crkvu samo kažem da su u problemu s Biblijom, a i sa sobom.
Evo što vam piše jedan katolik, a ja potpisujem, naravno.
Crkva je od svoga početka i pravoslavna (pravovjerna) i katolička (sveopća). Samo takva i može biti Kristova Crkva. Ako netko misli da Crkva nije bila takva i u vrijeme kada je oformila Kanon (konac 4. stoljeća), mora se suočiti s dvije strašne činjenice. Prvo, takvim stavom Krista proglašava lažovom, jer je Krist zaista Crkvi zajamčio da je ni vrata paklena neće nadvladati, i drugo – kao što rekoh, u rukama ima „otpalu knjigu“
Vi ne želite govoriti o kanonu Biblije već se samo pozivate na Bibliju. Naprosto je nemoguć bilo kakav ozbiljan razgovor (diskusija), ako među diskutantima ne postoji konsenzus o razumijevanje temeljnih pojmova koji se koriste u diskusiji. Kako diskutirati, pozivajući se na Bibliju, ako pod pojmom Biblija svatko ima svoje, i pri tom različito, razumijevanje što je to Biblija. To je potpuno jednako kao kada bi svaki diskutant diskutirao jezikom koji ostali ne razumiju.
Možda neki misle da je na dan Pedesetnice Bog padobranima spustio Biblije među apostole, Biblija ipak nije „pala s neba“. Što sadrži i što je knjiga koju kršćani nazivaju Biblijom i smatraju Božjom riječi (Svetim Pismom)? Ona je već vidno podijeljena u dva dijela. Prvi dio je Pismo koje su preuzeli apostoli i prva Crkva (Stari zavjet), te drugi dio koji je nazvan Novi zavjet.
Od forme je svakako važniji sadržaj Biblije. Preuzimajući Septuagintu (prijevod Starog zavjeta na grčki jezik) kao Pismo, Septuaginta postaje Pismo apostola i prve Crkve. Stoga provjerite, ako u svojim Biblijama nemate knjige koje se nalaze u Septuaginti onda nemate Sveto Pismo kakvo su imali apostoli i prva Crkva. A Novi zavjet? Novi zavjet (ukupno 27 knjiga) sadrži spise nastale u Crkvi uglavnom u drugoj polovici 1. stoljeća, i tih 27 knjiga samo su jedan zapisani dio ukupne Tradicije Crkve.
Tradicija prethodi i izvor je zapisanoj Božjoj riječi, a potom je dalje „čuvarica“ i „prenositeljica“ te Božje riječi. Upravo zbog toga i Pismo i Tradiciju Crkva smatra jednako nadahnutima. Ovo međutim ne znači kako je Crkva imala „današnju Bibliju“ koncem 1. stoljeća. Tijekom prvog i narednih stoljeća napisano je mnoštvo spisa, i tek je Crkva koncem 4. stoljeća definirala kanon Biblije. Dakle, Bibliju kakvu kršćani danas imaju u rukama i čitaju datira s konca 4. stoljeća.
Što je s autoritetom Biblije? Može li Biblija, kao knjiga, imati autoritet? Kako Biblija ipak nije „pala s neba“ nego nam je svima „posredovana“, nemoguće je govoriti o „autoritetu Biblije“ zaobilazeći, pa čak i negirajući, „autoritet posrednika“. Nema, dakle, autoriteta Biblije bez autoriteta posrednika – Crkve. Ako bi bilo točno, kako neki tvrde, da je Crkva „otpala“ i postala Kurva još u 2. stoljeću, onda nam nema druge nego prihvatiti jedinu moguću konzekvencu – u rukama imamo „otpalu knjigu“ – „Kurvinu knjigu“.
Razumjeli ste da sami sebe opovrgavate? Zato, najprije treba proučiti zablude protestantizma i sve odmah biti jasnije.
Evo što vam piše jedan katolik, a ja potpisujem, naravno.
Crkva je od svoga početka i pravoslavna (pravovjerna) i katolička (sveopća). Samo takva i može biti Kristova Crkva. Ako netko misli da Crkva nije bila takva i u vrijeme kada je oformila Kanon (konac 4. stoljeća), mora se suočiti s dvije strašne činjenice. Prvo, takvim stavom Krista proglašava lažovom, jer je Krist zaista Crkvi zajamčio da je ni vrata paklena neće nadvladati, i drugo – kao što rekoh, u rukama ima „otpalu knjigu“
Vi ne želite govoriti o kanonu Biblije već se samo pozivate na Bibliju. Naprosto je nemoguć bilo kakav ozbiljan razgovor (diskusija), ako među diskutantima ne postoji konsenzus o razumijevanje temeljnih pojmova koji se koriste u diskusiji. Kako diskutirati, pozivajući se na Bibliju, ako pod pojmom Biblija svatko ima svoje, i pri tom različito, razumijevanje što je to Biblija. To je potpuno jednako kao kada bi svaki diskutant diskutirao jezikom koji ostali ne razumiju.
Možda neki misle da je na dan Pedesetnice Bog padobranima spustio Biblije među apostole, Biblija ipak nije „pala s neba“. Što sadrži i što je knjiga koju kršćani nazivaju Biblijom i smatraju Božjom riječi (Svetim Pismom)? Ona je već vidno podijeljena u dva dijela. Prvi dio je Pismo koje su preuzeli apostoli i prva Crkva (Stari zavjet), te drugi dio koji je nazvan Novi zavjet.
Od forme je svakako važniji sadržaj Biblije. Preuzimajući Septuagintu (prijevod Starog zavjeta na grčki jezik) kao Pismo, Septuaginta postaje Pismo apostola i prve Crkve. Stoga provjerite, ako u svojim Biblijama nemate knjige koje se nalaze u Septuaginti onda nemate Sveto Pismo kakvo su imali apostoli i prva Crkva. A Novi zavjet? Novi zavjet (ukupno 27 knjiga) sadrži spise nastale u Crkvi uglavnom u drugoj polovici 1. stoljeća, i tih 27 knjiga samo su jedan zapisani dio ukupne Tradicije Crkve.
Tradicija prethodi i izvor je zapisanoj Božjoj riječi, a potom je dalje „čuvarica“ i „prenositeljica“ te Božje riječi. Upravo zbog toga i Pismo i Tradiciju Crkva smatra jednako nadahnutima. Ovo međutim ne znači kako je Crkva imala „današnju Bibliju“ koncem 1. stoljeća. Tijekom prvog i narednih stoljeća napisano je mnoštvo spisa, i tek je Crkva koncem 4. stoljeća definirala kanon Biblije. Dakle, Bibliju kakvu kršćani danas imaju u rukama i čitaju datira s konca 4. stoljeća.
Što je s autoritetom Biblije? Može li Biblija, kao knjiga, imati autoritet? Kako Biblija ipak nije „pala s neba“ nego nam je svima „posredovana“, nemoguće je govoriti o „autoritetu Biblije“ zaobilazeći, pa čak i negirajući, „autoritet posrednika“. Nema, dakle, autoriteta Biblije bez autoriteta posrednika – Crkve. Ako bi bilo točno, kako neki tvrde, da je Crkva „otpala“ i postala Kurva još u 2. stoljeću, onda nam nema druge nego prihvatiti jedinu moguću konzekvencu – u rukama imamo „otpalu knjigu“ – „Kurvinu knjigu“.
Razumjeli ste da sami sebe opovrgavate? Zato, najprije treba proučiti zablude protestantizma i sve odmah biti jasnije.