Vocarstvo

[Nostradamus]

Svakako je sok odnosno čaj od aronije vrlo ljekovit i okrepljujući napitak, koji se preporuča piti i starijima kao i mlađim osobama. Nema popratnih efekata,u svakom slučaju povoljno djeluje na imunološki sustav, na otpornost organizma te poboljšavanje krvne slike. Osim soka i čaja se mogu iz ovih dragocjenih plodova pripremati ukusne marmelade, kompoti, voćne kaše, želeji, sirupi, sokovi i razne voćne slastice, a kod miješanja sa drugim voćem ostvarujemo bogatu aromu i lijepu tamnu boju. Zreli, slatkasto kiselkasti i pomalo trpki plodovi aronije mogu se jesti svježi bez ograničenja, a naročito se preporučaju kod bolesti želuca i crijeva te protiv proljeva. Kuhani, pečeni ili osušeni, a mogu se i zamrznuti za kasniju upotrebu. Plodovi su vrlo ukusni umiješani u jogurt, svježi sir te ostala mliječna jela. Zbog velike količine pektina koji lako želira, plodovi aronije posebno so ukusni pripremljeni kao miješana marmelada s kruškama, rabarbarom, ogrozdom, ribizom i marelicom. Plodovi se mogu osušiti i samljeti, te kao cijeli ili kao brašno dodavati tijestu za kruh, peciva i kolače. Od plodova aronije mogu se pripremati osvježavajući voćni napici, rakija, liker, ocat, ili vino. Tanini koji se nalaze u tamnocrvenom soku zrelih plodova daju bezalkoholnim i alkoholnim pripravcima bistru i svijetlu boju, i mogu se miješati. Plodovi aronije se mogu upotrijebiti kao prirodna boja za žigove na mesu u proizvodnji sokova i u proizvodnji pekarsko slastičarskih proizvoda.

 

[Nostradamus]

Aronija ne zahtjeva posebnu njegu, orezujemo je po potrebi ili tada kad se koja grana izrodi, prikraćujemo i predugačke izdanke, grm se sam obnavlja to je dugovječna, korisna i ljekovita voćka. Poželjno ju je opljeviti i malčarati. Trebamo joj omogućiti primjernu vlažnost, gnojidbu i prihranu. Dodati zreli stajski gnoj ili BIOGREN, a kod sadnje možemo dodati AGROGEL (sredstvo za zadržavanje vlage u zemlji sa više godišnjim djelovanjem). Aronija ne zahtjeva špricanje, jer nema nametnika ili bolesti tako da je aronija ekološki uzgojeno bobičasto voće.

Svima vama, koji uživate u prirodi i volite svoje zdravlje, preporučam, da na svojem vrtu, voćnjaku ili ukrasnom vrtu pronađete kutak gdje ćete posaditi ovu jedinstvenu i otpornu biljku. U proljeće vas će grm aronije razveseliti sa obiljem čudesnih cvjetova, u jesen sa velikom količinom svjetlećih crnih plodova i žarkim bojama jesenskog lišća. Tada aronija više neće biti nepoznanica nego svima dobro poznata prijateljica, toliko o ljepoti i korisnosti aronije. Sadnice (rasad) Aroniju, može se saditi dok ne smrzne zemlja isto tako kad popusti zima.

 

[Nostradamus]

ARONIJA LJEKOVITA BILJKA
[h=1]Aronija malo poznato jagodasto voće[/h] Crnoplodna aronija (Aronia Melanocarpa L.), sadnica raste kao grm visok 1,5 – 2,5 m, bujnog je rasta, a rezidbom je oblikujemo i kao manje drvo. Njezina posebnost je otpornost na zimske niske temperature i kasne proljetne mrazove, a uspijeva i na manje plodnim tlima. Dobro podnosi sušu, otporna je na bolesti i štetnike, stoga prskanje nije potrebno.

Aronija je listopadni grm, koji možemo oblikovati i kao ukrasni grm koji cvate u svibnju bijelim cvjetnim grozdovima. Oprašuju je pčele i vjetar, a u jesen listovi mijenjaju boju u crvene nijanse, te je možemo uzgajati i kao ukrasnu biljku.

Aroniju uvrštavamo u skupinu jagodičastog voća. Njezina domovina je sjeverna Amerika, dok je kao voćna vrsta najraširenija u državama bivšeg Sovjetskog Saveza. Poznato je kako su nakon nuklearne katastrofe u Černobilu plodovi aronije korišteni za ublažavanje zdravstvenih tegoba ozračenih osoba.

Plodovi rastu također u grozdovima, isprva su crveni, dozrijevaju u kolovozu kada postaju crni i slatko – trpkoga su okusa. Dozrijevaju brzo i ne osipaju se, a rodnost je velika.

Uporaba plodova je svestrana, a poznati su ljekoviti učinci zrelih plodova, koji pored prirodne boje – antociana, sadrži i vitamine A, B, C, te minerale koji su korisni za krvotok, uravnotežuju krvni tlak, liječe jetrene i želučane tegobe, čir, migrenu, šećernu bolest, arterosklerozu i druge bolesti.

Aronija - plodove prerađujemo u sokove, kompote, marmelade, džemove, možemo ih koristiti i svježe, sušene, a možemo ih i zamrznuti. Upotrebljavaju se za pripremu osvježavajućih napitaka, a moguće je i pripremiti različite likere, rakiju i vino.

 

[Nostradamus]

Eko voće, zanimivo i perspektivno za sadnju
[h=1]Žižula – Kineska datulja[/h][TABLE="align: right"]
[TR]
[TD="align: center"]

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="align: center"]Sadnica žižule u ljeti[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

Žižula (Zizyphus Jujuba L.), sinonimi Žižola ili Čičimak, nazivaju je Kineska datulja, sadnica mogu uspjevati kako u primorskoj klimi, kako i u kontinetalnom dijelu zemlje. Posebnost i značajnost Žižule je da ima kasnu vegetaciju u svibnju i postupno cvatnju dva mjeseca, i isto tako postupno zore plodovi.

Drvo ove vrste je vrlo zanimljivo zbog svog oblika. Zgrbljene, donekle viseće i povijene grane imaju naznačenu smeđe crvenu boju, više ili manje su obrasle oštrim trnjem iza kojih iz naznačenih brstova u svibnju izrastaju lisne grančice dužine do 25 cm na kojima se nalaze manji listovi, koji su duguljasti, kožnati, sjajni, blago nazubljeni s tri uzdužne žile, na kojima se formiraju cvatovi i plodovi. Po završetku vegetacije grančice sa listovima upadaju.
[TABLE="align: left"]
[TR]
[TD="align: center"]

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="align: center"]Potpuno zreli plodovi
krupni plod[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

U svibnju, pa sve do kolovoza, se na zaliscima razvijaju manji cvjetovi žute boje prijetnog mirisa, koji su dvospolni i vrlo privlačni pčelama. Plodovi, koji su zelene boje, jajasti su i duguljasti oblike masline, ili su sorte sa krupnim plodovima blago kruškoliki ili jabukastog oblika ploda, sve je ovisno o sorti.

U rujnu plodovi počinju mijenjati boju na blago bijelo do žučkasto, a nakon toga se od peteljke prema dolje počinju bojati izrazito sjajnom smeđe crvenkastom ili smeđom bojom. Plodovi žižule se mogu koristiti u rujnu i listopadu, odmah kad se dobiju boju, postupno dozriju i tada im se površina nabora i meso omekša u kome se nalazi duguljasta koštica.
[TABLE="align: right"]
[TR]
[TD="align: center"]

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="align: center"]Plodovi domaći sitniji
plod i krupni plod[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

Meso je blijelo žuto, prijatnog kiselkasto slatkog okusa. Plodove koristimo svježe ili sušene. Od plodova žižule radimo marmelade, sokove i rakiju, ako plodove stavimo u rakiju imamo specijalno piće. Zbog visokog sadržaja korisnih sastojaka i vitamina C, plod žižule upotrebljavamo za sniženje krvnog tlaka i za lječenje želučne i crijevne tegobe. Lišće, kora i biljna masa koristi se u farmaciji za izradu raznih lijekova i čajeva. Iz svog izkustava, savetujem, ako nekoga boli želudac ili ima želučne grčeve, neka ubere i pojede plod ili dva žižule, makar i pola zrijele, u vrlo kratkom vremenu će prestat bolovi i grčevi u trbuhu.

 

[Nostradamus]

Stablo, koje je izuzetno dekorativno i ljeti i zimi, kada odbaci ljetne izrođene izdanke s listovima, u razdoblju mirovanja podnosi temperaturu i do -25°C. U ljetnom je razdoblju otporna na sušu i ne treba je prskati protiv bolesti. Stablo narasta 2 – 5 metara u visinu, što je ovisno o vrsti uzgoja, jer žižulu možemo oblikovati kao grm ili kao stablo. Obrezivanje skoro nije potrebno, odstranjuju se samo suhe grane ili one koje previše izrastaju iz krošnje. Sadnja žižule slična je i kao kod drugih voćnih vrsta, a trebamo izbjegavati sadnju na područjima gdje je teško i nepropusno tlo koje zadržava vodu. Stablo žižule donosi plod već u trećoj godini nakon sadnje.

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD="align: center"]

[/TD]
[TD="align: center"]

[/TD]
[TD="align: center"]

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="align: center"]Cvatnja i postupno
formiranje plodova [/TD]
[TD="align: center"] Krupni plod jabučastog
oblika prije zorenja [/TD]
[TD="align: center"] Krupni plod kruškastog
oblika postupno dozrijevaju[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

 

[Nostradamus]

[h=1]Oskoruša - staro skoro zaboravljeno eko voće[/h] Oskoruša (sinonimi: Skorš, Oskorš, Skurš, Skruš, Skoruša) – latinskog imena (Sorbus domestica), kod nas je vrlo rijetko drvo. Ta voćna vrsta polako izumire, jer se u prirodi teško razmnožava. Ta vrsta drveta je izvanredno tvrda i žilava, pa su ga naši preci upotrebljavali za izradu raznih kotača i zupčanika za vodene mlinove, za izradu okretnih osi tzv. svijeće kamenih utega preša za grožđe te zbog lijepog dekorativnog drveta upotrebljivanog u stolarstvu. Nekada je bilo poželjno da je stablo oskoruše uspijevalo na svakom domaćinstvu, jer ljekovitost plodova, posebno sušenih, koji su se kuhali za ljekovite čajeve, za mljeveno brašno koje se je dodavalo u kruh, kompot od suhih plodova oskoruše, miješan sa drugim voćem je posebnog okusa.

 

[Nostradamus]

Oskoruša je prilagodljiva za različita podnebja, prilagođava se na zapuštena i suha zemljišta; jedino je važno da ima dovoljno svjetlosti, a otporna je na sušu i niske temperature. Deblo joj je ravno i prekriveno sa tankom sivo-smeđom korom; koja je raspucana i vrlo slična deblu kruške. Krošnja oskoruše je okruglasta ili piramidasta oblika, razgranata, glavne grane su snažno uspravne, a sa strane na krajevima su više vodoravne. Listovi su neparni (pernati) i sastavljeni od 13 do 21 streličastih dlakavih listića. Pupovi i cvjetni i lisni su poludugi, zašiljeni, ljepljivi, te pokriveni sa nježnim dlačicama, lišče i stablo je lijepo i dekorativno i može nam služiti kao voćno i ukrasnu drvo.

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD="align: center"]

[/TD]
[TD="align: center"]

[/TD]
[TD="align: center"]

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="align: center"]Oskoruša puna plodova
u jesen [/TD]
[TD="align: center"] Mlada cijepljena sadnica
puna zrelih plodova [/TD]
[TD="align: center"] Najstarije stablo oskoruše
u Sloveniji[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

 

[Nostradamus]

Oskoruša cvijeta u svibnju ili lipnju, cvjetovi su bijeli, skupljeni u skupinu cvjetova. Plodovi su jabukolikog ili kruškolikog oblika, više je oblika (tipova, vrsti); debeli su od 2-5 cm, na jednom sucvijeću ih je cijeli buket, čak i preko 10; a može i manje, što ovisi od oprašivanja, od sorte, tla i međusobne udaljenosti. Plodovi na drvetu su blijedo-zelene boje, na sunčanoj strani malo crvenkasti. Kad dozrijevaju u rujnu ili listopadu, tada požute i počinju postupno padati sa drveta. Možemo ih otresti, ali moramo pričekati da plodovi posmeđe i da se umede. Meso je isprva tvrdo i jako trpko, a plodovi postanu ukusni tek nakon kraćeg ili dužeg vremena umeđivanja. Nekada su oskoruše medili u slami ili sjenu na sjenicama, gdje je temperatura bila viša. Danas oskoruše možemo mediti ubrane u gajbe poslagane u podrumu, skladištima ili smočnicama, gdje na umjetan način prilagođavamo zračnu vlagu i visinu temperature.

 

[Nostradamus]

Plodovi oskoruša su višenamjenski, koristimo ih umedene, sušimo ih, radimo iz njih kompote, namačemo ih u rakiju, a kod kuhanja žestokog pića daju jako kvalitetan liker. Ljekoviti plodovi se upotrebljavaju za uravnoteženje probave (želučane i crijevne probleme). Naši preci su govorili da su gradska gospoda jako cjenila rakiju od oskoruša. U kvalitetu žestokog pića oskoruše sam se sam uvjerio, no ono mora neko vrijeme odležati, a njegov okus i kvaliteta samo time pridobivaju na kvaliteti.

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD="align: center"]

[/TD]
[TD="align: center"]

[/TD]
[TD="align: center"]

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="align: center"]Završetak cvatnje [/TD]
[TD="align: center"] Plodovi prije zriobe [/TD]
[TD="align: center"] Ubrani plodovi s grančicom[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

 

[Nostradamus]

Stabla oskoruša su rasla na svakom seoskom dvorištu i bila su hrana i lijek, naših predaka, jer u staroj Austro-Ugarskoj državi je vladarica Marija Terezija imala zapovijest da se mora zasadivat oskoruša, tepka i jabuke bobovac, carjevič, kanada, mošancel i druge, zbog gladi i zdravije prehrane dijece i pučanstva. Oskoruši su jako cijenjeni u Francuskoj i Njemačkoj, gdje su vrlo traženi u prehrambenoj industriji, te ih uzgajaju u nasadima, a upotrebljavaju za izradu voćnog vina i soka. Naši preci su također sok od oskoruša dodavali voćnom moštu, posebno od tepke i vinske mosnjače (moštnice) jer se je tako jako poboljšalo njegovu čistoću i postojanost.