Vocarstvo

[Nostradamus]

[h=5]Brachycaudus schwartzi[/h]

​

Žutosmeđa je uš duga 1,5 – 2,0 mm. Raspostranjena je širom Europe i drugdje. Monoecijska je i holociklička vrsta. Napada samo breskvu. Prezimi kao jaje na breskvi. Brojne kolonije u proljeće mogu uzrokovati vrlo jako kovrčanje lišća i izazvati deklorofilaciju sve do nekroza i otpadanja lišća. (sl. 5)
​

[TABLE="width: 0, align: center"]
[TR]
[TD] [/TD]
[TD] [/TD]
[TD] [/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Slika 3[/TD]
[TD]Slika 4[/TD]
[TD]Slika 5[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

​

 

[Nostradamus]

[h=5]Šljivina zelena uš (Hyalopterus pruni)[/h]

​

Dolazi najčešće s još jednom vrstom – Hyalopterus amygdali. Duge su 1,5 – 2,6 mm. Šljivina zelena uš češća je kod nas na šljivi, breskvi i marelici, a H.amygdali na bajamu. Blijedozelene su boje. Tijelo je prekriveno brašnavim voštanim izlučevinama. Sišu na naličju lista. Lišće se ne kovrča, ali lako otpada. Izboji zaostaju u razvoju, a plodovi su sitni. Intenzivno izlučuju mednu rosu. Javljaju se sredinom proljeća na voćkama na kojim su prezimjele. Nakon nekoliko generacija dio ušiju migrira na druge domaćine. Migriraju krilate uši, dok beskrilne ostaju na voćkama. Naknadno nastale krilate generacije ne prelaze na druge domaćine, nego cijelu godinu nastavljaju razvoj na voćkama. Zato se ove uši vrlo brzo šire i razmnožavaju unutar voćnjaka šta je vidljivo na slici. (sl. 6)​

 

[Nostradamus]

[h=5]Crna trešnjina uš (Myzus cerasi)[/h]

​

Duga je 1,4-2,1 mm. Tamne je gotovo crne boje. Cijeli abdomen prekriva crna pjega. Rasprostranjena je u cijeloj Europi. Prenosi desetak virusa. Primarni su domaćin trešnja i višnja. Sekundarni su domaćini zeljaste biljke. Prezimi kao zimsko jaje na trešnji ili višnji. U proljeće stvara brojne kolonije beskrilnih ušiju na mladim izbojima i vršnom lišću te uzrokuje njihovo jače kovrčanje. Štete mogu biti vrlo velike. Luči obilje medne rose koje naseljuju gljive čađavice pa se uvelike smanjuje asimilacija i transpiracija. (sl. 7)

​

[TABLE="width: 0, align: center"]
[TR]
[TD] [/TD]
[TD] [/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Slika 6[/TD]
[TD]Slika 7[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

 

[Nostradamus]

[h=5]Zelena breskvina uš (Myzus persicae)[/h]

​

Žuto zelene do maslinasto zelene boje s tipičnom pjegom na abdomenu. Duga je oko 1,2 – 2,3 mm. Ovisno o klimatskim i geografskim uvjetima može mijenjati morfološke karakteristike i boju što je već spomenuto u uvodnom dijelu. Prenosi preko 100 perzistentnih i neperzistentnih virusa. U načelu je holociklička vrsta i tada prezimi kao zimsko jaje na breskvi i drugim Prunus vrstama. U toplijim krajevima i zaštićenom prostoru je anholociklička vrsta (prezimi odrasla ženka). Heterecijska je vrsta, sekundarni su domaćini biljke iz više od 40 porodica (preko 500 vrsta).
Uš osnivačica izlazi relativno rano. U toplijim krajevima (Dalmacija, Istra) već krajem siječnja, dok u drugim krajevima izlazi u veljači. Prve beskrilne kolonije razvija na breskvi, nekoliko generacija. Prije selidbe na ljetne domaćine nanosi vrlo velike štete breskvama. Vršno lišće se jako kovrča i pokriveno je obilnom mednom rosom. Mednu rosu naseljuju gljive čađavice i smanjuju asimilacijsku sposobnost lišća. Prva krilata generacija razvija se u toplijim predjelima krajem travnja, u ostalim krajevima u svibnju. Najštetnija je na krumpiru, paprici, rajčici, krastavcima, a može zaraziti i mnoge druge vrste voćaka i povrća te ukrasnog bilja. Velike štete nanosi u zaštićenom prostoru. Vrsta je rezistentna na organofosforne i karbamatne insekticide, te piretroide. Stoga je potrebna opreznost prilikom upotrebe novijih aficida. (sl. 8)

​

 

[Nostradamus]

[h=5]Breskvina uš uvijalica (smotalica) (Myzus varians)[/h]

​

Zelene je boje i duga oko 2 mm. Na abdomenu ima veliku crnu pjegu. Obično je heterecijska i holociklička vrsta, no može biti i monoecijska pa cijeli svoj razvoj završava na breskvi.
Sekundarni su domaćini biljke iz roda Clematis. Prenosi neke viruse, među njima virus šarke šljive. Prezimi kao zimsko jaje na breskvi. Uši žive na naličju lista i vrlo intenzivnim sisanjem uzrokuju uvijanje rubova lista prema dolje, te list dobiva oblik cigarete (sl. 9) Prema tom simptomu se najlakše i razlikuje od zelene breskvine uši. Napada mlado vršno lišće. Od svibnja uši migriraju naljetne domaćine (zeljaste biljke), no dio uši cijeli svoj ciklus provede na breskvi.
​

[TABLE="width: 0, align: center"]
[TR]
[TD] [/TD]
[TD] [/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Slika 8[/TD]
[TD]Slika 9[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

 

[Nostradamus]

[h=5]Hmeljova lisna uš (Phorodon humuli)[/h]

​

Jedna od brojnih i najčešćih lisnih ušiju kod nas. Duljine je 1,4 – 2,1 mm. Zelene je boje s tipičnom otvorenom tamnom pjegom preko cijelog abdomena. Može se zamijeniti s M. persicae. Rasprostranjena je u Europi i širom svijeta. Heterecijska je i holociklička vrsta. Prezimi kao zimsko jaje na Prunus vrstama (Prunus domestica, Prunus instititia, Prunus Mahaleb i Prunus spinosa).
Sekundarni je domaćin hmelj. Na primarnim domaćinima ne uzrokuje značajnije štete, ali je najznačajniji štetnik hmelja. Vrlo brzo razvija rezistentnost na insekticide. Prenosi petnaestak virusa kao šta su šarka šljive, mozaik hmelja, ali i viruse biljaka koje ovoj vrsti nisu domaćin. (sl. 10)​

 

[Nostradamus]

[h=5]Sremzina lisna uš (Rhopalosiphum padi)[/h]

​

Duljine je 1,2 – 2,4 mm. Boja tijela je zelena do maslinasto zelena. Može biti anholociklička i tada prezimi kao odrasla ženka na raznim travama. Kao holociklička prezimi kao zimsko jaje na sremzi (Prunus padus). Osnivačica izlazi iz jaja uglavnom u ožujku. Prve generacije razvijaju se na sremzi, šljivi i drugom drvenastom bilju. Krilate generacije se javljaju krajem travnja i u svibnju kada dolazi do masovnog razmnožavanja. Migracija na strnine se odvija u svibnju i lipnju. Naseljava list, stabljiku i klas jednakomjerno. Ubraja se među 3 najštetnije uši u Hrvatskoj. Ljeti živi na samoniklim žitima, travama i kukuruzu. Prije nego se vrati na sremzu naseljuje tek iznikle ozime žitarice gdje može učiniti velike štete, naročito prenošenjem virusa. Vrsta leti kod nižih temperatura nego druge vrste te je posebno brojna na strninama u jesen. Prenosi najopasniji virus žitarica BYDV, šarku šljive, te brojne druge viruse žitarica i kukuruza. (sl. 11)
​

[TABLE="width: 0, align: center"]
[TR]
[TD] [/TD]
[TD] [/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Slika 10[/TD]
[TD]Slika 11[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

​

 

[Nostradamus]

[h=4]Suzbijanje lisnih ušiju[/h]

​

Zimskim prskanjem voćaka se uništavaju jaja lisnih ušiju, a u južnim područjima i odrasli oblici nekih vrsta. U tu svrhu se koriste mineralna ulja ili mineralna ulja u dodatku s organofosfornim insekticidom. Djelotvornost tih sredstava je veća ako se koriste tik prije kretanja vegetacije. Suzbijanje lisnih uši u vegetaciji može se provesti primjenom određenih insekticida. Postoje selektivni insekticidi – aficidi na bazi imidakloprida (Confidor, Boxer, Dali, Rapid), acetampirida (Mospilan, Wizzard), tiakloprida (Calypso), tiametoksama (Actara) itd. Djelotvorni su i ostali sistemični pa i neki kontaktni insekticidi.
Pri izboru treba točno utvrditi namjenu za koju su utvrđeni jer većina insekticida ima dozvolu za primjenu samo na određenim kulturama, npr. samo u voćarstvu, a i tamo samo na nekim vrstama. Biološko suzbijanje je također moguće. Treba svakako obratiti pozornost na rezistentnost lisnih ušiju prema pojedinim insekticidima, piretroidima naročito, te se treba strogo držati uputstava primjene i racionalne upotrebe insekticida određene kemijske grupe. Također treba voditi računa da korišteni insekticid bude tolerantan prema biološkim predatorima lisnih ušiju.



​

Nino Ivančan, dipl.ing.agr.​

​

 

[Nostradamus]

Kozičavost trešanja i višanja (Blumeriella jaapii)



Kozičavost je najštetnija bolest višanja, osobito na nekim sortama, a isto tako napada i trešnju. Na trešnji su štete malene, ali se često uopće ne zaštićuju pa isto tako poprilično nastradaju. Iznimno je nađena i na šljivi. Česta je nažalost slika krajem 7. mjeseca da jedna trešnja ili višnja na okućnici ostane potpuno bez lišća kao da je došla jesen. Bolest karakterizira totalno opadanje lišća (defolijacija). Bolest se latinski zove Blumeriella jaapii, konidijski stadij Cylindrosporium padi. Simptomi: Na listovima se s gornje strane razvijaju sitne, crveno-ljubičaste pjege, koje su znatno sitnije od onih uzrokovanih šupljikavošću lista (Stigmina carpophila). Veličina im je do 1 mm, porazbacane su i obično ne ispadaju. Broj se pjega u slučaju povoljnih prilika brzo povećava tako da mogu početkom ljeta potpuno prekriti list. Spoje se pa čitav list poprimi crvenkastu boju. List može i požutiti ako je napad jak. Takav list vrlo rano otpada pa voćka u punoj vegetaciji ostane bez lišća. Bolest je veoma opasna za velike nasade pa se moraju primjenjivati redovite mjere suzbijanja.
[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD][/TD]
[TD][/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 1​

[/TD]
[TD]

Slika 2​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

 

[Nostradamus]

Biologija: Na donjoj strani oboljelih listova uočava se lagana bijela prevlaka koja predstavlja nakupine konidija koje šire bolesti. Tako gljiva fruktificira. Gljiva prezimljuje u otpalom lišću u kojem nastaju periteciji. U proljeće novo lišće inficiraju:

• askospore iz peritecija
  
• konidije koje su prezimile
  

Na prvim inficiranim mjestima nastaju brzo nove "ljetne" konidije pa se bolest dalje širi, osobito za topla i kišovita vremena, kada ubrzo zahvati čitavu krošnju. Glavni činioci za razvoj bolesti su dakle temperatura i vlaga. Uvjeti za razvoj bolesti se prate rosnom vagom i higrotermografom ili modernijim agrometeorološkim uređajima. Smatra se da se rosa stvara pri relativnoj vlazi zraka višoj od 86%, ovisno o temperaturi što pogoduje razvoju bolesti.

Kozičavosti podliježu naročito neke sorte višanja (kereška, senteška) i to osobito ako se uzgajaju u vlažnijoj klimi. Vrlo je česta i u rasadnicima na podlogama Prunus mahaleb – rašeljci. Štetna je i na maraski. U prirodi se često nalazi na sremzi (Prunus padus), koja može biti izvor zaraze.
[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD][/TD]
[TD][/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 3​

[/TD]
[TD]

Slika 4​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]