Vocarstvo

[Nostradamus]

[h=6]Posmeđenje kožice ploda – skald[/h] Iako nije gljivična bolest često se javlja na sortama prvenstveno zelene boje kožice, prekasnog ili preranog termina berbe, čestih izmjena temperature u skladištima, dugog i neodgovarajućeg čuvanja, toplog i suhog vremena kod berbe. Dosta toga o mehanizmu pojave ove fiziološke bolesti se još uvijek ispituje. Glavni simptomi su posmeđenje površine kožice u nepravilnim oblicima tijekom skladištenja.
[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD]

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 10​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Posmeđenja se javljaju oko lenticela, a mogu preći i u dubinu mesa (sl. 10). Bolest se javlja posebno na nekim sortama (Granny smith, Macintosh, Stayman winesap). Bolest se ne manifestira u voćnjaku, već nastaje isključivo nakon određenog razdoblja čuvanja.

Nino Ivančan​

 

[Nostradamus]

Čuvanje jabuka nakon berbe



Nakon što ste svoje plodove ubrali u optimalnom stanju zrelosti (tzv. tehnološka zrelost) treba ih pravilno uskladištiti kako bi što dulje očuvali kvalitetu. Pored održavanja optimalne temperature i vlažnosti u skladištu (podrumu) za čuvanje plodova od neophodne je važnosti sadržaj kalcija. U nedostatku kalcija plodovi brzo propadaju čak i kad su zadovoljeni uvjeti skladištenja. Kako biste svojim jabukama osigurali dovoljnu količinu kalcija, potrebno je plodove nakon berbe potopiti u otopinu bogatu kalcijem. Stoga ovdje prenosimo recept dr. sc. Ive Krpine za pripremu takve otopine objavljen u emisiji „Vikend u voćnjaku“ na Radio Sljemenu (88,1 MHz). Za pripremu otopine potrebno je:

• 10 litara vode
• 0,4 kg kalcijeva klorida
• 20 g vinobrana
• 10 ml ovlaživača (Chromovit, Radovit)

Jabuke se potope u otopinu na nekoliko minuta (plivaju jer su lakše od vode pa ih je dobro potisnuti prema dolje) i zatim bez brisanja poslože u letvaricu. Uloga vinobrana je da s kožice ploda ukloni gljivice koje uzrokuju truljenje. Ovlaživač uklanja masno-voštanu prevlaku s ploda i omogućava bolje prianjanje otopine. Priprema otopine je jednostavna, a sastojci su jeftini. U uskladištenim jabukama škrob vrlo polagano prelazi u šećer odnosno jabuke postupno prelaze iz tehnološke u užitnu zrelost, kad su najbolje za jelo.

I savjet za kraj. Jabuke ne pokrivajte ako ne želite da prebrzo dozriju. Najbolje je da ih posložite u jednom sloju. Ovako uskladištene jabuke mogu se očuvati više mjeseci, pa i do idućeg ljeta ukoliko imate dobar podrum. Povremeno ih je dobro poprskati vodom da se ne isuše.

 

[Nostradamus]

Koštićavo voće


Lisne uši na koštičavim voćkama


Lisne uši se ubrajaju u najvažnije štetnike poljoprivrednih kultura. Poznato je više od 3000 vrsta ušiju i gotovo da ne postoji biljna vrsta koju ne naseljuju. Mali je broj kulturnih vrsta koje napada jedna ili dvije vrsti ušiju, u najboljem slučaju napada ih 5-6 vrsta, a u najgorem više desetaka vrsta.

Lisne uši su kukci veliki nekoliko milimetara. Imaju 2 para opnenastih krila, kod letećih formi. Usni ustroj je prilagođen za bodenje i sisanje. Imaju nepostojane kutikularne boje, te boja nije identifikacijski faktor prilikom determinacije određene vrste. Neke vrste mogu imati 3-4 forme različitih boja. Morfološke karakteristike mogu se mijenjati prema dobu godine ili klimi. Odlikuju se velikom varijabilnošću oblika. Klasični primjer za to su beskrilne i krilne forme. Neke imaju potpuni razvojni ciklus (holocikličke vrste), dok druge imaju nepotpuni razvojni ciklus (anholocikličke vrste).
​

 

[Nostradamus]

Holociklički razvoj teče na ovaj način: Uš prezimi kao zimsko jaje na zimskom domaćinu (uglavnom drvenasto bilje). Zimsko jaje je sjajno crne boje, dužine oko pola milimetra i lako se uoči prilikom rezidbe jer često na jednom dužnom metru grane jabuke može biti stotinjak i više jaja. U proljeće kad zatopli iz jaja izlazi uš osnivačica i stvara prve kolonije beskrilnih uši (partenogenetski). Nakon nekoliko beskrilnih generacija, pojavljuje se prva krilata generacija. Sve do jeseni te se generacije izmjenjuju. U proljeće prevladavaju beskrilne generacije, a prema jeseni sve više krilate. Krilate uši mogu ostati na jednom domaćinu ili se seliti na druge, ljetne domaćine. Pred jesen krilati mužjak sa ljetnog domaćina i beskrilna ženka na zimskom domaćinu kopuliraju i ženka odlaže jedno zimsko jaje i ciklus se zatvara.

​

 

[Nostradamus]

Kod anholocikličkog razvoja, tj. vrsta sa nepotpunim razvojnim ciklusom, nedostaje gamogeneza, ne stvaraju se mužjaci i nema kopulacije. Prezimi odrasla ženka i tokom cijele godine je razvoj partenogenetski (nespolni) i viviparan (ženka leže žive ličinke).

Jedna te ista vrsta ovisno o klimatskim uvjetima (npr. Dalmacija i kontinentalna Hrvatska) može biti i holociklička i anholociklička (breskvina zelena uš – Myzus persicae).

Vezano uz biljke domaćine lisne uši se mogu hraniti i razmnožavati samo na jednoj biljnoj vrsti ili na više biljnih vrsta. U prvom slučaju lisna uš je monoecijska vrsta, no takve su rijetke.
Lisne uši većinom imaju široki krug domaćina na kojima se hrane i razmnožavaju (zimske i ljetne) i u tom slučaju govorimo o heterecijskim vrstama.


Lisne uši mogu imati veliki broj generacija tijekom godine (10 – 25), pa i više, šta prelazi stotine milijuna jedinki na godinu. Stoga, već kratko razdoblje povoljnih ekoloških čimbenika rezultira masovnim razmnožavanjem i jakim napadom na kulturne vrste.
Razvoju lisnih uši posebno pogoduju temperature između 20 i 25 °C i umjerena vlažnost. Temperature više od 35 °C, kao i nagla zahlađenja djeluju negativno na njihov razvoj. Lisne uši imaju dosta prirodnih neprijatelja,a najpoznatiji neprijatelji su im bubamare, grabežljive stjenice, ličinke zlatooka, trčci i osolike muhe. Također ih napadaju i paraziti (osice najeznice) i gljivice.​

 

[Nostradamus]

Štete koje nanose lisne uši su dvojake: direktne i indirektne. Direktne štete se očituju u ishrani uši na biljkama, dakle sisanju biljnih sokova na organima biljke (lišću, korijenu, stabljici, vlati, klasu, metlici, plodu). Rezultat je kovrčanje lišća, vlati ili stabljike, sušenje na mjestu sisanja, nekrotiziranje tkiva, deformacije plodova, uvijanju mladica, te venućem i propadanjem cijele biljke, u najgorem slučaju, naročito za suše.

Indirektne štete nastaju kao posljedica lučenja medne rose i prenošenja virusnih bolesti. Mednu rosu posjećuju mravi, skupljaju kapljice i odnose ih u mravinjake kao hranu za ličinke. Stoga je prisutnost mrava siguran znak da je biljka napadnuta lisnim ušima. Na biljne dijelove onečišćene mednom rosom naseljuju se i gljive čađavice koje uzrokuju potamnjenje tih dijelova i slabiju asimilaciju, što rezultira manjim porastom biljke i prirodom. U sjemenskim i rasadničarskim usjevima najvažniju štetu lisne uši čine prenošenjem virusa. Lisne uši su najčešći prenosioci (vektori) biljnih virusa i često štete od virusa gotovo u potpunosti ovise o prisutnosti lisnih ušiju.​

 

[Nostradamus]

[h=4]Najčešće vrste na koštičavim voćkama[/h]

​

[h=5]Šljivina velika uš (Brachycaudus cardui)[/h]

​

Heterecijska i holociklička vrsta. Živi na šljivi. Uzrokuje kovrčanje lišća, zastoj u razvoju izboja i oštećenja mladih plodova. Osim na lišću, uš siše i na vratu korijena gdje jedan dio uši prezimi. Većina prezimi kao jaje na voćki. (sl. 1)

​

 

[Nostradamus]

[h=5]Šljivina uš uvijalica (Brachycaudus helichrysi)[/h]

​

Najvažnija vrsta uši na suncokretu, a vrlo je štetna i na šljivi. Dužina joj je 1,1 – 2,2 mm. Tijelo joj je zelene boje. Ima veliku crnu mrlju preko cijelog abdomena. Boja beskrilnih uši jako varira ovisno o dobu godine i domaćinu. Proširena je u cijelom svijetu, holociklička i heterecijska vrsta. Prezimi kao zimsko jaje na Prunus vrstama, i to najviše na Prunus domestica, Prunus instititia i Prunus spinosa, dakle na domaćim i divljim vrstama. Uš osnivačica izlazi iz jaja obično u prvoj dekadi ožujka i tamo stvara prve kolonije beskrilnih ušiju. Zabilježene su katastrofalne štete u Hrvatskoj 1936. i 1937. godine. Vrsta prenosi virus šarke šljive (Plum pox virus), mozaik krastavaca, mozaik dalije. Prenosi oko 15 virusa. (sl. 2)
Nakon nekoliko generacija na šljivi, uš se seli na druge, ljetne domaćine. Ima ih mnogo, većinom iz porodica Compositae i Boraginaceae, mnoge zeljaste biljke i naravno suncokret gdje nanosi velike štete.
Migrira u svibnju. U područjima s toplom klimom i u zaštićenim prostorima, vrsta je anholociklička.
​

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD] [/TD]
[TD] [/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Slika 1 [/TD]
[TD]Slika 2 [/TD]
[/TR]
[/TABLE]

​

 

[Nostradamus]

[h=5]Breskvina crna uš (Brachycaudus persicae)[/h]

​

Uši su sjajne crne boje, dužine 1,7 – 2,1 mm. Prezime odrasle ženke ili ličinke na korijenju breskve. U južnim područjima mogu prezimiti i na nadzemnim dijelovima. Početkom proljeća nastupa migracija s korijena na nadzemne dijelove voćke. Formiraju se brojne kolonije na izbojima. Razvoj je partenogenetski. Druga ili treća generacija u svibnju je krilata i širi zarazu. Od srpnja počinje migracija prema korijenu potaknuta niskom relativnom vlagom zraka i visokim temperaturama, te vrsta privremeno sredinom ljeta nestaje s nadzemnih organa, no može se ponovno javiti početkom jeseni ovisno o vremenskim prilikama, ali u manjoj mjeri. U listopadu sve uši prelaze na korijenje gdje prezime. Vrsta može imati 15 – 20 generacija na godinu. Razvoj jedne generacije traje 7 – 18 dana. Dio populacije stalno ostaje na korijenu na dubini od 30 cm šta otežava suzbijanje. Velike štete nanosi u rasadnicima. Na korijenu se zadržavaju u rašljama žila i na mladim žilama tvoreći zadebljanja i rak rane. Na nadzemnim organima napada vrške izboja. Lišće se slabo uvija, kora izboja puca i izboj se deformira. Obilno luči mednu rosu. (sl. 3)

​

 

[Nostradamus]

[h=5]Breskvina smeđa uš (Brachycaudus prunicola)[/h]

​

Smeđe je ili crno smeđe boje, dužine 1,3 – 1,9 mm. Proširena je samo u Europi. Primarni domaćin je Prunus domestica ili Prunus instititia. Može biti monoecijska i cijeli život provesti na šljivi, a može biti i heterecijska i tada migrira na korove.. Brojne kolonije na mladim izbojima u proljeće mogu prouzročiti jako kovrčanje i žućenje lišća. (sl. 4)

​