Voćarski saveti

[Nostradamus]

ŠTETNICI LIJESKELjeskova grinja je vrlo česta i bilježimo značajne ekonomske štete jer je svake godine napadnuta gotovo trećina ukupnih pupova, te proizvođači redovito moraju poduzeti mjere suzbijanja. Ovu grinju ubrajamo u skupinu šiškarica (fam. Eriophydae), imaju duguljasto tijelo i samo dva para nogu, bijele je ili skoro prozirne boje, veličine su svega 0,2 mm i za razliku od grinja iz skupine crvenih pauka ne vide se okom već jedino uz pomoć lupe. Imaju više pokoljenja tijekom sezone, a prezime odrasli oblici u pupovima. Krajem zime i početkom proljeća počinju se intenzivno hraniti sisanjem biljnih sokova i umnožavati. Time uzrokuju nabreknuće zaraženih pupova, koji se naknadno ne otvaraju ili se razvija deformirano lišće koje se postupno suši. Štete su još jače izražene tijekom vlažnih i hladnijih proljetnih dana. Iz zaraženih pupova grinje se sele na nove još nenapadnute biljne organe. Migracija grinja počinje kad lijeska ima razvijena 3-4 lista, najintenzivnije je u stadiju 5-10 listova, a završava kada mladica razvija 12 listova. Prenosi se i sadnicama lijeske, pa je već u godini nakon sadnje odmah nakon bubrenja pupova potrebna zaštita (vidi fotografiju). U našoj zemlji nemamo registriranih pripravaka za suzbijanje ove štetne vrste, ali struka preporučuje a proizvođači koriste kemijska sredstva djelotvorna na grinje šiškarice koja se najčešće koriste u vinogradarstvu. Sve do kraja 2008. godine mogla su se koristit sredstva na osnovi endosulfana (npr. Thiodan, Global, Thionex, Rocky, Endosulfan 35 EC) (može se na istoj površini koristiti samo jednom tijekom sezone prije početka cvatnje), ali je temeljem rješenja MPRRR-a prestala važiti njihova dozvola za promet. Tijekom toplijih dana s dnevnim vrijednostima temperature zraka 15-20ºC djelotvorne su i povišene koncentracije sumpornih fungicida (npr. Thiovit Jet, Chromosul, Kalinosul, Kossan, Kumulus 80 DF i s.). Moguće je koristiti i neke akaricide s naglašenim učinkom na grinje šiškarice (npr. Ortus SC, Demitan SC, Acarstin 600 SC). Osnovni pristup suzbijanja ove grinje u razvijenim zemljama je primijeniti akaricide u vrijeme kad grinje naseljavaju nove pupove (srpanj), jer je njihova primjena krajem zime ili početkom proljeća već zakašnjela. Od drugih je grinja moguće u nasadu lijeske tijekom ljetnih vrućina pronaći koprivinu grinju ili običnog crvenog pauka (Tetranychus urticae). Napad se prepoznaje po mramornom lišću, na čijoj se donjoj strani mogu okom uočiti sitne grinje (0,7 mm).

 

[Nostradamus]

Ljeskotoč je najpoznatiji štetnik lijeske, jer uzrokuje "crvljivost" i otpadanje plodova. kukac kornjaš iz porodice pipa. U rodnim je nasadima zabilježen postotak oštećenih plodova u 10-40%. To je kukac kornjaš iz porodice pipa, veličine 6-9 mm, crvenkastosmeđe boje, pokriven finim žutosivim dlačicama (vidi fotografiju). Lako je prepoznaje jer ima glavu produljenu prema naprijed (dugačko, usko i zakrivljeno rilo) na vrhu kojeg se nalazi usni ustroj. Pomoću rila duboko prodire u plodove. Ima jedno pokoljenje godišnje. Odrasli se kukci pojavljuju od početka svibnja do kolovoza. Ženke se prije odlaganja jaja dopunski hrane izgrizajući male rupice u lišću, a poglavito bušeći mlade tek zametnute plodove koji otpadaju. Često se na taj način hrane i na koštičavom voću, praveći rupice na plodovima koji radi toga deformiraju. U stadiju rasta i "debljanja" plodova lijeske ženke pomoću rila pojedinačno odlažu jaja, tako da se ne vidi ubodno mjesto. Nakon 5-9 dana iz odloženog jaja se razvija ličinka koja izgriza jezgru i puni plod izmetom. Bjelkaste je boje, s tamnijom glavom, bez nogu i naraste do 16 mm. Razvoj ličinke traje 25-32 dana. Napuštaju plodove kroz sitne rupice i spuštaju se na zemlju. U zemlji ispod lijeske se zapredaju u kokon, gdje prezimljuju. U proljeće se zakukulje i početkom svibnja se pojavljuju prvi odrasli kornjaši. Za suzbijanje ljeskotoča u našoj zemlji dopušten je insekticid metiokarb (Mesurol WP) (uz karencu 70 dana), a ranije su se koristili i neki vrlo učinkoviti organofosforni esteri (npr. ditianon, fention, fosalon). U novije se vrijeme protiv štetnih pipa u voćarstvu u zemljama okruženja sve više preporučuju pripravci iz skupine neonikotinoida

 

[Nostradamus]

(npr. Calypso 480 SC, Actara WG, Mospilan SP i sl.). Stvarna potreba za kemijskim suzbijanjem se određuje metodom otresanja. Ako početkom svibnja ispod rodnog grma ili stabla sakupimo 3-4 odrasla ljeskotoča potrebno je obaviti kemijsko suzbijanje. Smatra se da su izravni gubici od ishrane ličinki jezgrom lješnjaka manje od posrednih šteta koje nastaju zbog naknadnog razvoja uzročnika truleži plodova. Ubodna mjesta na plodovima lijeske ulazno su mjesto za infekcije različitim gljivičnim bolestima, posebno ako krajem svibnja i početkom lipnja bilježimo učestalo kišno razdoblje (Monilinia, Botrytis, Fusarium, Nematospora) (vidi fotografije). U takvim je uvjetima zabilježeno propadanje više od 50% uroda lijeske zbog razvoja truleži plodova. Kako u našoj zemlji nemamo registriranih pripravaka za suzbijanje ove bolesti, preporučuje se krajem svibnja ili početkom lipnja koristiti neki od bakarnih fungicida, a naknadno se u nekim zemljama još koristi fenheksamid (Teldor 500 SC). U uvodu je spomenuta redovita pojava pepelnice, koju u pravilu ne suzbijamo (osobito kasniju pojavu krajem ljeta). Ipak, u jače gnojenim nasadima lijeske dušičnim hranjivima, te u sparnim i vrućim ljetima, prirast rodnog drva zbog pepelnice može biti smanjen. Sumporne fungicide u vegetaciji lijeske treba koristiti višekratno u manjim količinama (koncentracijama), jer mogu biti fitotoksični na lišće lijeske. Zadnjih godina u voćarstvu, pa tako i u nasadima lijeske, bilježimo rast populacije nekih fitofagnih vrsta stjenica (npr. Gonocerus acuteangulatus). Stjenice sišu biljne sokove, u staničje slinom ispuštaju toksine i onemogućavaju normalan razvoj plodova. Pojavljuju se krajem svibnja i početkom lipnja, a preporučeni insekticidi iz skupine neonikotinoida za suzbijanje ljeskotoča vrlo se djelotvorni i na stjenice. U proljetnim mjesecima na pupovima i izdancima možemo pronaći relativno male gusjenice savijača pupova (Archips, Spilonota) i "lažne gusjenice" (ili pagusjenice) ljeskove lisne osice (Croesus septentrionalis). Njihove skoro 3 cm velike pagusjenice zlatno-žute boje s poprečnim tamnim leđnim linijama mogu snažno obrstiti lišće tako da ostaju samo osnovne žile. Tijekom svibnja se mogu pojaviti i populacije velike i zelene ljeskove uši (Corylobium avellanae, Myzocollis coryli). Ako je jača populacija lisnih uši prilikom izbora insekticida tijekom svibnja prednost dajemo pripravcima Actara WG ili Mospilan SP, dok su na gusjenice pagusjenica su jednako djelotvorni svi neonikotinoidi. Protiv gusjenica savijača pupova, koje se pojavljuju ranije od pagusjenica osica, prednost dajemo pripravku Calypso 480 SC ili njegovoj kombinaciji s deltametrinom (u pripravku Proteus OD).

 

[Nostradamus]

Orah

Orah je kao voćna vrsta godinama bio zapostavljen u Hrvatskoj. Dugo čekanje na rod te kasan povrat investicija kao i slabiji izbor i malobrojnost sadnica cijepljenih oraha bili su obeshrabrujući za mnoge. Međutim u posljednje vrijeme poticaji za sadnju voćaka od strane države, županija i jedinica lokalnih uprava dali su mnogima onu kap optimizma te su svoje, nerjetko, zapuštene parcele zasadili upravo orasima. Prateći potražnju rasadničari su (istina uglavnom iz uvoza) na tržištu počeli nuditi sve veće količine i sve širi izboj sorti cijepljenih oraha, kojima se postiže znatno raniji ulazak u rod i postojana rodnost i kvaliteta ploda. Svakako je i cijena trupca oraha (i više od 500 eura po m3 kvalitetnog trupca) dala dodatni poticaj mnogima da sade stabla upravo ove voćne vrste. Orah, uz navedeno, traži i manje njege (iako se ta konstatacija ne odnosi jednako na plantažne nasade kao na pojedinačna stabla uz kuću) pa su i polu hobisti odlučili zasaditi veće nasade no što bi to učinili s nekom drugom vrstom.

 

[Nostradamus]

Kao namirnica u ljudskoj prehrani orah se koristi od samog stvaranja svijeta. Biblija već u samom svom uvodnom poglavlju orašaste plodove stavlja uz žitarice i voće među idealnu prehranu koju je Bog namjenio čovjeku. Suvremena znanost o prehrani potvrđuje visoku vrijednost oraha. Upravo na području na kojem bi se to donedavno najmanje očekivalo utvrđen je kod oraha nedvojben utjecaj na ljudsko zdravlje. Naime, iako bogat masnoćama orah uveden u prehranu djeluje na smanjenje sadržaja ukupnog i štetnog LDL holesterola u organizmu. Time direktno utječe na smanjenje rizika od pojave bolesti srca i krvožilnog sustava koji su danas u svijetu „ubojice broj 1". Svakako da se to ne može shvatiti po načelu „što više oraha to bolje", jer je dokazano da šaka oraha dnevno ima optimalno djelovanje.
Tehnologija uzgoja oraha ovisi o pretežnoj namjeni nasada. Ako se pri podizanju nasada kalkulacija usmjeri na proizvodnju drveta tada se često sade sjemenjaci, dakle necijepljene sadnice, koje uz to što su jeftinije imaju obično i jači porast drveta. Takvim se stablima, upravo radi dobivanja što kvalitetnijeg trupca, prve skeletne grane ostavljaju tek iznad 2 m visine.
Ako je rod u prvom planu tada se sade cijepljene sadnice. To, uz nešto niže formiranje skeletnih grana, omogućuje raniji ulazak u rod.

 

[Nostradamus]

U nastavku teksta pažnja će biti usmjerena prije svega na specifičnosti oraha vezane uz proizvodnju plodova što istinskog voćara ipak najviše treba zanimati.
Orasi se, ovisno o bujnosti sorte sade od klasičnog razmaka 10 x 10m (100 st/ha) do nekih 5 x 5 (400 st/ha) na koliko se sade intenzivni nasadi s slabije bujnim sortama (Lara). Priprema tla slična je onoj kod ostalih voćnih vrsta, gdje se duboka obrada čitave površine kombinira s meliorativnom gnojidbom. Na nešto lakšim tlima može zadovoljiti i kopanje rupa na sadnim mjestima te nešto plića obrada međurednog prostora, Rupe su međutim u tom slučaju znatnih dimenzija (1,5 x 1,5m širine i oko 0,7m dubine).

 

[Nostradamus]

Orah je poznat po tome što u početku rasta naglasak daje na razvoj korijena a kasnije eksplozivno (i po nekoliko metara godišnje) izrasta nadzemni dio. Sam je sklon formiranju piramidalne krošnje te mu voćar, ako ga želi uzgajati na taj način, treba tek sitnijim intervencijama pomoći. Postoje ipak tipovi i sorte kod kojih se spontano razvija dosta rijetka krošnja tj manji broj dugačkih grana na kojima se u tom slučaju stvara i manja rodna površina. Kod takvih stabala želimo potaknuti jače razgranjavanje, radi čega nešto češće pribjegavamo rezu prikraćivanja. Nasuprot toga postoje sorte koje stvaraju gustu krošnju u kojoj s vremenom dolazi do zagušenja i odumiranja grančica u unutrašnjosti. Time se takođe smanjuje rodni potencijal stabla. Takvim stablima potreban je obično dobro osmišljen rez prorjeđivanja. Naročito je to važno obaviti pri vrhu i na periferiji krošnje, čime se stvaraju uvjeti za prodiranje svjetlosti u niže i unutrašnje djelove te za obnovu rodnog drva u njima.

 

[Nostradamus]

Iz ženskih cvjetova oraha poslje oplodnje nastaju plodovi,razvijaju se samo iz vršnih pupoljaka. Ranije su ljudi vjerovali da orah ne treba orezivati, no međutim došlo je do saznanja da je rezidba veoma bitna, upraavo zbog toga se prvih godina orezivanja formira kruna, sadnice se pokraćuju bez obzira dali su sađene u jesen ili u proljeće, uvijek u proljeće krajem ožujka i početkom travnja, visina pkraćivanja ovisi o visini debla koju želimo, ako je veća visina debla smanjuje se uticaj mraza na samu biljku. Visinu je potrebno odrediti tako da omoguči nesmetano prolaženje ispod nje, kako ljudi tako i mehanizacije pri obradi zemljišta. Ako je deblo previsoko to kod voćke utječe na manje ubiranje plodova, kasnije počinju sa oplodnjom, manji prinos. A visina debla od 150 cm smatra se optimalnom, zato se sadnice prikraćuju na visinu 170-180 cm od zemlje.Rezidba ima veliku važnost u uzgoju oraha, omogučava se razvoj krošnje s čvrstim skeletnim granama i prilično rodnim grančicama koje če dati obilne količine plodova najbolje kvalitete., rezidbom se osigurava uredna rodnost i znatno veći prinos, bitna je i za bujnost stabla, treba izbjegavati jaku i kratku rezidbu kada su stabla oraha bujna.

 

[Nostradamus]

Muški cvatovi oraha su na prošlogodišnjim grančicama, a ženski na vrhu ljetorasta iz tekuće vegetacije(oni su se zbog pokraćivanja u prošloj godini razvili iz pupa, inače da ih nismo pokratili ne bi se razvili), i zbog toga se plodovi oraha nalaze na periferiji krošnje. Za pravilnu izvedbu rezdbe oraha potrebno je poznavati raspored reproduktivnih organa.Rezidbom tanjih i debljih grana sprječava se ogoljivanje debljih grana, potrebno je spriječitit izduživanje grana. Nije potrbno izvođenje rezidbe svake godine, upravo zbog toga što je krošnjaoraha rijetka- jednogodišnje grančice koje su na periferiji krošnje u starijih stabala se ne obrezuju jer su nositelji roda. Prilikom rezidbe treba voditi računa o presjecima grana., a grane treba prethodno skratitit iznad mjesta gdje će biti pravi presjek, na oko 40-50 cm, granu treba prvo zasjeći s donje strane, a zatim s gornjem. , kut kod skraćivanja donjih grana je najmanji, a vršnih najveći.

 

[Nostradamus]

Istina, u praksi se orah ne orezuje tako često (zato ga i vole saditi oni koji se ne žele zamarati rezom) pa bi velik pomak bio da se to čini barem svake 3-4 godine jer je dokazano da se rezom postižu bolji rezultati tj. da se to isplati raditi.
Uvriježilo se takođe i mišljenje da stabla oraha ne treba posebno tretirati protiv bolesti i štetnika. Međutim između većeg broja sporadičnih štetočinjaca valja spomenutio one bolesti i štetnike koji mogu pričiniti veće štete. To je prije svega gljivično oboljenje Siva pjegavost lišća koga uzrokuje gljivica Gnomonia leptostyla te Crna pjegavost lišća, oboljenje koga uzrokuje bakterija Xantomonas junglandis. I kod jedne i kod druge bolesti lišće i plodovi dobijaju tamne pjege. Razlika je što su kod Xantomonasa one više „vodenaste i uglate" i što u slučaju plodova prodiru sve do jezgre. I kod jedne i kod druge bolesti povoljno djeluje tretiranje bakarnimn sredstvima naročito u terminima negdje oko kraja svibnja i sredinom lipnja. Postoje ipak sorte koje su dovoljno tolerantne na Gnomonia leptostyla te ih radi nje nije potrebno štititi.
Od štetnika najuočljiviji su pak savijači, koji uzrokuju crvljivost ploda. Budući je stablo oraha kada dosegne pune dimenzije rasta doista teže tretirati zaštitnim sredstvima valja iskoristiti i „starinske" koje su ujedno i nekemijske metode zaštite. Prije svega odnosi se to na postavljanje lovnih pojaseva od valovite ljepenke na deblu oraha. Ličinke štetnika zavlače se pod takve skrovite zone i u određeno vrijeme lako ih je uništiti skidanjem tih lovki. Suvremenija ali takođe nekemijska metoda sastoji se u postavljanju feromonskih mamaca. Njihov veći broj, kao i lovni pojasevi, znatano će umanjiti populaciju leptira a samim tim i broj štetnih gusjenica.