Vjera i djela.

[tripo 41]

OD OVOG ĆE VAM POZLITI: Ovako su se rimske pape borile protiv jeretika! (FOTO)

Nemaju duhovnu moć pa se oslanjaju na svjetovnu. Djela su im puna krvi i nasilja.

I dan danas ljude sablažnjuju.

Oni su uzrok što su danas crkve prazne.

 

[antonijadz]

Nemaju duhovnu moć pa se oslanjaju na svjetovnu. Djela su im puna krvi i nasilja.

I dan danas ljude sablažnjuju.
Oni su uzrok što su danas crkve prazne.

Jel od ovih dela Stvarnoslap?

OD OVOG ĆE VAM POZLITI: Ovako su se rimske pape borile protiv jeretika! (FOTO)

Strapado, vratina, mutilacija tela... sve je bilo dozvoljeno ne bi li se optuženi naterao da prizna. Ako bi umro a da nije ispovedio grehe, leš bi mu se otkopavao, kosti bi mu se spaljivale i bile bi bacane na smetlište. Sve što ste hteli da znate o najmračnijem periodu Rimokatoličke crkve a niste imali koga da pitate!

Spaljivanje holandske anabaptistkinje u 16. veku od strane španske inkvizicije. Foto: Wikipedia Commons/Cl Roger-Viollet

Danas uzimamo zdravo za gotovo činjenicu da se stavovi crkvenih velikodostojnika mogu slobodno kritikovati, bez bojazni da će doći do kazne i odmazde, iako je ta sloboda krajnje novijeg datuma, kao i mnoge druge forme slobode govora, kako u našoj zemlji tako i na celom Starom kontinentu.

Kada izgovorimo reč "inkvizicija" obično pomislimo na onu špansku, možda zahvaljujući Montiju Pajtonu, iako je to bila samo jedna od mnogih koje su u Rimokatoličkoj crkvi postojale između 12. i 19. stoleća. Šta više, čak su i neki katolički monarsi imali svoje sopstvene svetovne inkvizicije, ali svima je cilj bio isti: da se pronađu, potisnu i kazne jeretici koji su se drznuli da imaju drugačiji stav od onoga koji je zagovarala vera.

Inkvizicija ima nekoliko značenja, prvi je sama "organizacija" (Kancelarija Svete inkvizicije, sada pod imenom Kongregacija za doktrinu vere), drugi je metodologija rada a treći su sama suđenja.

Dijego Mateo Lopez Zapata čeka inkviziciju. Akvarel Franciska Goje. Foto: Wikipedia Commons/Alberto González Nieto
Sve je počelo, naravno, u srednjem veku, kada je rimokatolička crkva na evropskom zapadu bila snažnija od države i kada je imala vrhovni autoritet za određivanje ispravnog puta kojim treba da se hodi. Pored toga, motiv je bio i novac koji je tako legalno konfiskovao od onih koji su skrenuli sa puta, da ne budemo cinični i kažemo sa uma. Zvanično, počela je bulom pape Grgura IX, a svoj najstrašniji oblik dobila je u Španiji koja je vekovima bila najvažniji stub i potpora rimskog biskupa.

Jedinstvenost suđenja koje je sprovodila "sveta" inkvizicija je u tome što su optuženi morali da svedoče i nisu imali prava na advokata niti na bilo kakvu pomoć sa strane. Ako bi odbili da govore, inkvizitor bi ovo uzeo kao dokaz njihove krivice. Svako je mogao da svedoči protiv optuženog, bilo da su to pripadnici njegove porodice, kriminalci ili drugi jeretici, a on nije imao pravo da zna ko su ljudi koji ga optužuju. Optuženi obično nisu imali nikakve sopstvene svedoke, pošto bi onda i oni pali pod sumnju da su jeretici. Takođe, nisu uvek odmah obaveštavani šta im se stavlja na teret.

Francisko Goja, Prizor inkvizicije. Foto: Wikipedia Commons/Google Cultural Institute
Tribunal se obično sastojao od dva inkvizitora, sekretara i drugih članova. Počinjao je ediktom milosti nakon svete mise. Oni koji bi priznali svoj misaoni zločin bi izbegli mučenja i brutalne kazne, ali su morali da prokažu druge jeretike.

Čak iako je optuženi bio uhvaćen na delu, inkvizitor je uvek insistirao na tome da se iz njega izvuče priznanje o krivici, jer je smatrao da je njegova dužnost da čoveka vrati veri. Ne samo što su bili obrazovaniji od svojih žrtava nego su bili i posebno obučeni da postavljaju zbunjujuća pitanja i da navode ljude na svoju vodenicu. Ljude koji su u najvećem broju slučajeva bili slabije pameti od svojih sudija. Ako ne bi hteli da priznaju uprkos svemu mogli su godinama da leže u tamnicama sve dok se ne odluče na taj čin.

Papa Inoćentije IV je 1252. godine izdao bulu kojom je dozvolio mučenje kao način da se dođe do priznanja. Koja su to mučenja bila?

Odaje za mučenje inkvizicije. Foto: Wikipedia Commons/Bernard Picard
Prvo, da nešto razjasnimo: mučenje nije bilo kazna, kazna je bila nešto sasvim drugo. Neki inkvizitori su se koristili izgladnjivanjem svojim žrtava, tih nesrećnih ljudi, neki su ih specijalnim spravama primoravali na konzumaciju ogromnih količina vode ili drugih tečnosti (sećate se drugog dela francuske komedije "Posetioci"?), dok su neki pak koristili užareni ugalj, prislonjen na gole delove tela jeretika.

Ni jedna od ovih metoda nije međutim bila uvek potpuno efikasna. Zato su se razvile druge.

Strapado je oblik mučenja u kome su ruke optuženog bile vezane iza njegovih leđa i za konopac zakačen za tavanicu, kako bi mogao da visi u vazduhu. Ovo je dovodilo do stravičnog bola i iščašenja ramena. Ako ne bi hteo da popusti, onda su ga spuštali gore-dole, što je bol multiplicirano nekoliko stotina puta. Ako ni onda ne bi posustao, na noge su mu kačili nešto zbog čega bi otežao, pa bi bol bio još gori.

Spaljivanje jeretika u Valjadolidu od strane inkvizicije. Foto: Wikipedia Commons/Jan Luykens
Vratina je bio još jedan poznati metod mučenja. Optuženom bi vezali ili okovali ruke i noge za valjke na oba kraja drvenog ili metalnog okvira; mučitelj bi tada počeo da vrti valjke povlačenjem ručke što je za sobom povlačilo okove ili konopac i time mrvilo kosti i ruke. Ako bi išao do kraja, inkvizitor je doslovno čupao ljudima ruke iz ramena.

Naravno, postojale su i druge, jednostavnije i staromodnije metode, kao što su mutilacija, zabadanje eksera u telo, i tome slično. Iako je mutilacija bila zabranjena, papa Aleksandar IV je 1256. godine doneo ukaz kojim su inkvizitori mogli da očiste jedni druge od bilo kakvog zla koje su naneli tokom ovih sesija.

Ako bi na kraju optuženi iskreno priznao sve bilo bi mu oprošteno, ali je morao da se pokaje i to nošenjem velikog krsta ili odlaskom na hodočašće. Ako ne bi priznao, mogao je da bude osuđen na doživotnu robiju. Oni koji bi se vraćali u greh... Šta mislite, šta se dešavalo njima?

Suđenje Đordanu Brunu pred rimskom inkvizicijom. Foto: Wikipedia Commons/Jastrow
Spaljivanje je bilo dozvoljena forma izvršenja smrtne kazne, a jeretici koji bi umrli tokom mučenja bi bili iskopani iz zemlje, spaljeni i potom bačeni na smetlište. Najpoznatiji primer spaljivanja svakako je Đordano Bruno, italijanski dominikanac, filozof, matematičar, pesnik i astrolog, koji je zbog jeresi optužen i osuđen od strane inkvizicije 1593. godine. Na teret mu se stavljalo da je negirao Sveto Trojstvo, Hristovo božanstvo, Marijinu čednost i transupstancijaciju. Spaljen je 1600. godine.

Međutim, postoje i mnoge zablude i preterivanja u vezi sa ovim. Istraživanje je pokazalo da je u Španiji svega jedan promil od 40.000 ljudi koji je prošao kroz inkviziciju spaljen. Ukupan broj spaljenih veštica u Španiji, Portugaliji i Italiji je 99, od 125.000 ukupnih suđenja. Navodno, neke su čak i spasili od sekularnih vlasti koje su ih htele mrtvima.

IZVOR: Telegraf

Vatikan je javno više puta tražijo izvinjene ,i oprost zbog mračnog srednjeg doba , i vaši su radili to štosu radili ,nikada nisu tražili izvinjenje , a kamoli oprost

========================================================
Ne postoji dovoljno velika zastava koja može sakriti sram ubijanja nevinih ljudi.
Howard Zinn

Savjete dajemo u kantama, a primamo ih kapaljkom.
William R. Alger

 

[tripo 41]

Njihova djela vidimo po tome da je u 14 od 20 najopasnijih država u svijetu dominantna katolička crkva.

 

[DarthShone]

Vatikan je javno više puta tražijo izvinjene ,i oprost zbog mračnog srednjeg doba , i vaši su radili to štosu radili ,nikada nisu tražili izvinjenje , a kamoli oprost

========================================================
Ne postoji dovoljno velika zastava koja može sakriti sram ubijanja nevinih ljudi.
Howard Zinn

Savjete dajemo u kantama, a primamo ih kapaljkom.
William R. Alger

Razlika je u tome što pravi Kršćani - Hrišćani znaju da su grešni. A sledbenici kulta malog svetla, pa i većina protestanata se pravdaju "djelima" i verom. Oni su "savršeni" jer navodno imaju bibliju. Zato se i ne izvinjavaju, niti mole za oproštenje. Arogantne kreature plodovi Luterovog samoljublja a ne Hrišćani, to su oni.

 

[Laodikeja]

Vatikan je javno više puta tražijo izvinjene ,i oprost zbog mračnog srednjeg doba , i vaši su radili to štosu radili ,nikada nisu tražili izvinjenje , a kamoli oprost

To sam I ja tvrdio, da je Jovan Pavle II uputio izvinjenje za ono što je crkva činila tokom mračnog srednjeg veka, ali su neki potom napisali da to nije istina.

Dakle, nije problem u tome ko je činio nekakva zla, već je u pitanju što se ovde konstantno napadaju nekakvi protestanti, Adventisti, Ellen White..itd, a dsakrivaju dela drugih.

 

[tripo 41]

Dok nije došla neprotestantska imigracija u Ameriku, neiskvarenost je bila tolika da oni nisu imali potrebu ni za policijom. Kriminal je bio veoma rijedak. No, posjledice su i danas ostale. Poštovanje ljudske ličnosti i poštenje su kod njih na mnogo višem nivou nego kod neprotestantskih naroda.

Kada Amerika ima vojne intervencije po svijetu, većina Amerikanaca ne učestvuje u tome sa duhom odbrane povrijeđene gordosti i mržnje, kao kada naši ljudi kreću u rat protiv nekog, već to posmatraju kao plemenito dijelo koje ima za cilj da potlačenima donese slobodu.

 

[stvarnoslap]

Dok nije došla neprotestantska imigracija u Ameriku, neiskvarenost je bila tolika da oni nisu imali potrebu ni za policijom.

Kakva policija. Svi su imali i nosili revolvere sa sobom. A kako je sve to izgledalo najbolje pokazuje sam naziv - Divlji zapad.

Kada Amerika ima vojne intervencije po svijetu, većina Amerikanaca ne učestvuje u tome sa duhom odbrane povrijeđene gordosti i mržnje, kao kada naši ljudi kreću u rat protiv nekog, već to posmatraju kao plemenito dijelo koje ima za cilj da potlačenima donese slobodu.

Veliš, slobodonosci koji kao plemenito djelo donose smrt.

 

[DarthShone]

Kakva policija. Svi su imali i nosili revolvere sa sobom. A kako je sve to izgledalo najbolje pokazuje sam naziv - Divlji zapad.



Veliš, slobodonosci koji kao plemenito djelo donose smrt.

Slape, nema mesta čuđenju. Većina adventističkih akolita u pokušaju, jer da bi bili apologeti moralio bi da imaju naučne metode i naučne činjenice, a oni tio nemaju, tako da im naziv akolita početnika pristaje.

Izjave "genija" govore same za sebe. Pre dolaska ne protestantkog stanvništva u SAD nije bilo policije, ahahahahahahahaha. Pa naravno da nije bilo kada su svi nosili oružje. Možda bi trebalo "genija" podsetiti na 2 amandman, ili na činjenicu da je Katolika bilo na tlu onoga što će se kasnije nazvati SAD. Uzgred, skoro identično misle i oni što kukavički sakriveni pod belim maskama pališe krstove po jugu. (Paljenje krsta je protestantski simbol supremacije, sledbenici Sola Scritptura su to radili i u 30to godišnjem ratu).

Da slobodonosci čije je drugo ime smrt. Nacija koju su nakon pobeda u II Svetskom ratu svi slavili kao zaštitnika "slobodnog" sveta postala je sinonim arogancije i svih zala. Ako se neko i pita zašto, odgovor će naći u protestantskoj etici.

 

[Marko1932]

Razlika je u tome što pravi Kršćani - Hrišćani znaju da su grešni. A sledbenici kulta malog svetla, pa i većina protestanata se pravdaju "djelima" i verom. Oni su "savršeni" jer navodno imaju bibliju. Zato se i ne izvinjavaju, niti mole za oproštenje. Arogantne kreature plodovi Luterovog samoljublja a ne Hrišćani, to su oni.

Darth, opet ti po starome. Dajes izjeve o drugima koje nisu istinite.
Koji to protestanti "pravdaju se djelima"?

Zasto, umesto togsa sto ne poznajes ili ne zelis da saznas, izneses nam,sta vi ucite i kako se vi spasavate?

 

[stvarnoslap]

Ko to ima ima i djela dobra.

Točno. Krasna djela ima, ovakva. Njemački protestanti: Adolf Hitler je novi Mesija poslan na zemlju kako bi spasio svijet od Židova.

Djela su im puna krvi i nasilja.

Prilikom aneksije Austrije Njemački adventisti su izražavali vjeru da je „uz Božju pomoć naš sposobni Führer Adolf Hitler postao osloboditelj Austrije". (Dr. Zdravko Plantak, "The Silent Church: Human Rights and Adventist Social Ethics")

Djela, djela, djela su pokazala da kod nas nema tog duha, duha mržnje.

Jesu, ovo su vam pakazana djela:

Njemački filozof i psihijatar Karl Jaspers: „Što je Hitler činio, to je Luther nalagao s iznimkom izravnog usmrćivanja u plinskim komorama.“

Anglikanac Dean Inge: Ako želimo pronaci žrtvenog jarca na čija ramena možemo položiti jade koje je Njemačka donijela svijetu, ja sam sve više i više uvjeren da je najgori genij zla te zemlje, ne Hitler ili Bizmark ili Frederik Veliki, nego Martin Luther.

A šta da kažemo, vaša djela pokazuju da ne trebamo ništa reći.

Točno, dovoljno je reći samo ovo:

Adolf Hitler: „Luther je bio veliki čovjek, div. S jednim zamahom probio je sumrak, vidio Židova kako ga mi tek danas počinjemo gledati“.

Vidimo to po vašim djelima.

Da. Čak i ovakvim simboličnim djelima.

Njemački adventisti su nastavili podupirati Hitlera i slavili su njegov 51. rođendan 11 dana nakon što je rat na zapadu eskalirao njemačkom invazijom na Dansku i Norvešku 9. travnja 1940. godine. (Dr. Zdravko Plantak, "The Silent Church: Human Rights and Adventist Social Ethics")

Bog je rekao da se samo djela priznaju kao dokaz vjere, a vjeru svi kažu da imaju.

A djela vam bijahu i ovakva:

Nakon okupacije Čehoslovačke 16. ožujka 1939., adventisti još uvijek nisu imali nikakav prigovor nacističkoj vlasti. Čak su nalazili i opravdanje za nacističke okrutnosti. (Dr. Zdravko Plantak, "The Silent Church: Human Rights and Adventist Social Ethics")

Istorija je pokazala da je to vaš duh.

Hvala Bogu, povijest pokaže svačiji duh. A vaš je najbolje opisan u nekoliko gornjih „crtica“.