tako je
spedy ne prizna da je nedelja dan Gospodnji, nego naprotiv subota
Biblijske istine koje iznosim se usmeno prenose od tog vremena među kršćanima
a neke od njih čak i svijet priznaje
biskup euzebije je javno proznao da su oni tj. rimokatolici promijenili svetkovanje subote na nedelju
dio prave povijesti rimokatoličke crkve:
Period Smirne, to je vrijeme kad su Isusovi apostoli položili svoje živote za vjeru Isusovu i braneći svetu Istinu. Poslije njih dolaze novi ljudi, s njima i nove nauke i nove ideje. Prvobitna ljubav se hladi, počinju se krišom i neosjetno uvlačiti lažne nauke i učenja suprotna onome što su učili Isusovi apostoli. To je bilo vrijeme velikih opasnosti (za prave vjernike) i promjena. Poćinje se odbacivati i krivo tumačiti DESET SVETIH BOŽJIH ZAPOVIJEDI. Već tada sotona se uvlači u crkvu Kristovu kroz lažno obraćene pogane i pogrešna naučavanja. Već se tada stvara i razvija ona strašna "tajna bezakonja ..." (Druga poslanica Solunjanima 2:7) Ova crkva odn. PERIOD, trajao je do otprilike 321. godine poslije Krista. Tada naime, Rimsko Carstvo prestaje progoniti kršćanstvo, i čak stoviše, Car Konstantin se "obraća" na kršćanstvo, i potpomaže ga. Nu, to je bilo samo izvana, za Ijudske oći, a u stvarnosti bilo je to djelo luciferovo; jer je na taj način oslabio kršćansku Zajednicu, uvukavši je u carske dvorove. Pojavila se oholost i raskoš i to među onima koji su tvrdili da su vođe Božjeg naroda u tome vremenu. A ujedno Car Konstantin je donio naredbu (dekret) kojim se poriće i gazi četvrta zapovjed Božjeg Zakona, i umjesto svetkovanja sedmog dana u tjednu - svete Subote, uvodi svetkovanje neznabožačkog dana posvećenog bogu Suncu. Taj dan - "sol dei" - postaje službeno dan za odmor, tako je prvi radni dan tjedna - nedjelja, uspostavljena umjesto sedmog dana posvećenog za odmor, Subote. Ovu strašnu, bezbožnu promjenu tražile su vođe već naveliko otpale kršćanske crkve i koristili su se sotonskim lukavstvom da bi preko civilne, drzavne institucije pogazili Božju odredbu, a utvrdili svoju lažnu dogmu. Vjerni kšćcani koji nisu prihvačali ove promjene, ove drske laži, bili su žigosani kao krivovjerci, isključivani iz društva i progonjeni. I to sad od svoje do jučerašnje braće po vjeri. Tako je Antikrist uništavao kršćanstvo iznutra. Ali Isus je onu vjernu manjinu izveo iz zablude i vodio dalje u istini.
Od one vjerne manjine oformio je svoju Zajednicu, koja se držala čiste istine. A onu većinu koja je odbila i odbacila istinu, preuzeo je sotona, nečastivi. Potom je slijedio treći PERIOD, odnosno simbolička "crkva", Pergam. Bilo je to vrijeme strašnih promjena i otvoreno je odbačen Božji Zakon -onaj sveti i pravedni ZAKON ŽIVOTA. Antikrist - sam lucifer, đavao "Stara zmija koja vara cijeli svijet ..." (Otkrivenje 12:9) Uspostavljao je svoju organizaciju, pod lažnim izgledom kršćanske Zajednice. Razvijala se u punini, i razmahala bezbožna "tajna beza*konja". U velikim vjerskim, političkim i crkvenim borbama i trvenjima tijekom četvrtog i petog stoljeća, na površinu izbija kao najjača biskupija, crkva iz Rima. Biskup ove crkve sa sjedištem u Rimu, uzima za sebe ime "Papum", što znači "otac". On tvrdi da je poglavar za sve kršćane i poziva se na apostola Petra, ali ne navodi niti jedan jedini dokaz iz Božje rijeći -Biblije.Ali to mu nije bilo dovoljno, nego uzima i titulu "namjesnika Sina Božjeg?!" Tako se uspostavlja papstvo, odnosno Rimokatolička crkva. Tada poči*nje dugačka, strašna noć Srednjeg vijeka. Isus je izveo svoj vjerni narod iz ove pale crkve, iz rimokatoličanstva, koje je taj vjerni Isusov narod proglasilo "krivovjercima", "nevjernicima", "vješticama" itd. itd. I tako je crkva za crkvom, odnosno period po period padao, a Isus bi svoj vjerni narod - onu vjernu manjinu koja drži čistu istinu, izvodio iz te pale crkve i upučivao ih dalje da bi bili "svjetlo svijeta ..."
