Član
- Učlanjen(a)
- 25.12.2012
- Poruka
- 1.901
pripremio sam tekst o babilonu velikom
Naziv Babilon veliki nalazi se na mnogo mjesta u Bibliji. Inače ova rijeć označava drevni grad Babilon koji je bio prijestolnica najmoćnijeg carstva na zemlji. Ovo ime potjece od rijeci "Bab-el" što znaci u drevnome jeziku "vrata Božja". Drevni narodi su vjerovali da podižući velike građevine, s veličanstvenim slavolucima i vratima, ugađaju božanstvu i stjeću veliko znanje kroz ta duhovna vrata - simbole i duhovni smisao svojih građevina. Ali "Bab-el" znaći i zbrku, nered, galamu, te je tako simbolički označavao i duhovnu i moralnu zbrku koju je poćinio čovjek svo*jim padom u grijeh. Ujedno Babilon, odnosno ova "vrata Božja" predstavljali su pobunu ljudi na Boga, i želju griješnika da se sami izbave iz grijeha. To jest "Bab-el" označava pokušaj čovjeka da pronađe spasenje i pomirenje s Bogom nekim drugim putevima, svojim samovoljinim putevima, a ne jedinim putem kojeg je odredio Bog.
Božji starozavjetni narod Izrael dolazio je u doticaj s velikim i močnim carstvima i narodima onoga vremena; pa tako i s Babilonom. Ali Izrael je zbog svojih grijeha i prekršaja morao ići sedamdeset godina u ropstvo u Babilon. Tako je Babilon zbog doticaja s Božjim narodom ušao u Svete spise i postao sinonim za oholost, ispraznost i okultizam. Zato proroci govore o propasti Babilona u ono vrijeme kad je Babilon stajao čvrsto i ponosno kao vladar cijeloga ondašnjeg svijeta. Od starog Babilona potekla je praksa i želja čovjeka da on sam sebi bude Bog! Biblijska sveta proročanstva kao Babilon su označili i veliku otpadničku crkvu iz prvih stoljeća kršćanstva. Taj Babilon znaći i ljudsku oholu vlast u Božjoj crkvi, kad crkva dođe u stanje otpadništva i pobune na Boga. Prvi veliki Babilon u kršćanskom periodu bijaše Rimokatolička crkva. A poslije nje svaki onaj period koji je pao, i na kojeg je sotona brzo bacio svoj plašt, držeći ga tako u mraku i ropstvu. A dalje je išao ratovati protiv vjernog ostatka kojeg je Isus izveo iz pale crkve tj. perioda. U 18. poglavlju knjige Otkrivenje opisan nam je jedan strašni BABILON VELIKI. Opisana nam je kazna koja će stići taj Babilon zbog svih njegovih grijeha, bezakonja i zloćina. Ovaj Babilon opisan u 18. poglavlju knjige Otkrivenja jeste ADVENTISTIČKA CRKVA. Apostol Ivan je gledajući veličanstvene vizije koje mu je dao Bog o tome što će biti sve do kraja povijesti ovoga svijeta vidio i napisao: "I poslije ovoga ugledah jednog drugog anđela kako silazi s neba, koji je imao vlast veliku, i zemlja se zablista od slave njegove. I povika snažnim glasom govoreći: 'pade, pade, Babilon veliki, i postade stanište đavolima (demonima), i tamnica svakome duhu nečistome, i zborište svih ptica nečistih i odvratnih; jer otrovnim vinom bludništva svoga opoji sve narode. I kraljevi zemaljski s njom su bludničili, i trgovci zemaljski obogatiše se od bogatstva slasti (raskoši) njezine.' I čuh glas drugi s neba koji je pozivao: 'Iziđite iz nje, narode moj, da se ne pomješate u grijehe njezine, i da vas ne stignu zla njezina.' Jer grijesi njezini doprli su čak do Neba, i Bog se sjeti nepravde njezine."
(Otkrivenje 18:1-5)
Ovaj opisani Babilon predstavlja drsku, ljudsku vlast u crkvi. Čovjek (propovijednici, crkveno vodstvo) se postavio na mjesto Boga. Oni su uspostavili oholu babilonsku vlast nad vjerništvom i drže ga u strašnome ropstvu. Ono što je nekoć bilo tjelesno, bilo je simbolika duhovnih stvarnosti. U staro vrijeme postojali su robovi koji su fizički robovali svojim gospodarima. A u suvremeno doba isto tako postoje robovi, ali koji robuju u duhovnom ropstvu, koje je isto tako okrutno kao ono u staro vrijeme. Bog potom objavljuje da je On svojim neporecivim autoritetom srušio tu protubožju crkvenu silu i oslobodio vjernike "slobodom u Isusu Kristu, Gospodinu našem..." u ovom 18. poglavlju opisano je da će kazna na ovaj Babilon - adventističku crkvu doći iznenada i strašnom snagom Božjeg Suda i Božje pravde: "platite joj kao što je i ona plaćala vama... koliko se proslavi i nasladi toliko joj dajte muka i žalosti; jer govori u srcu svome: 'sjedim kao kraljica, i nisam udovica, i žalosti neću vidjeti'. Zato će u jedan dan doći zla njezina: smrt i plač i glad, i bit će spaljena ognjem, jer je jak Gospod Bog koji joj sudi. I zaplakat će i zajaukat za njom kraljevi zemaljski koji su s njom bludničili i bjesnili, kad vide dim gorenja njenog. Iz daleka stojeći od straha muka njezinih i govoreći: 'jao! jao! grade veliki Babilone, grade tvrdi, jer u jedan čas dođe sud tvoj! I trgovci zemalj*ski zaplakat će i zajaukati za njom, što njihovih tovara (trgova) nitko više ne kupuje.'"
(Otkrivenje 18: 6-11)
Ovaj opis predstavlja jednu vjersku organizaciju na zemlji kroz simbol pokvarene, zle žene, koja se u svom srcu ne boji Boga, nego ponosito govori "sjedim kao kraljica i nisam udovica..." Ova vjerska organizacija vjeruje da je dobra i ispravna i da je Bog prima i potpomaže. A to u stvarnosti uopće nije tako. Ova opisana žena, odn. vjerska organizacija jest adventistička crkva. U isto vrijeme dok umišljaju da su pravedni i sveti oni progone i pokušavaju poubijati Božji narod i sve vjerne Božje sluge. Oni trguju tjelima i dušama ljudskim. (Otkrivenje 18: 13) Dok ovaj svijet posebno gazi Božju četvrtu zapovijed - Subotu, adventisti glume i vješto se pretvaraju, da istu poštuju; međutim svijet će kršiti četvrtu a adventisti šestu zapovijed. Šestu zapovijed, koja kaže: "Ne ubij!" jer sveto proročanstvo je objavilo što rade i što će raditi otpadnici adventisti: "i u njemu se nađe krv proročka i svetih, i svih koji su pobijeni na zemlji." (Otkrivenje 18:24)
Isto tako u vrijeme Isusa Krista Židovi su se ponosili da oni poštuju Božji Zakon, a upravo dok su to tvrdili narodu, i glumili svetost i pobožnost pred ljudima, tajno su se dogovarali kako ubiti Isusa. To je karakter Varalice, sotone - Antikrista. Isti takav karakter imaju i adventisti, a napose njihove glavne vođe i funkcioneri. Adventisiti su zatrovali svijet krivim i lažnim tumačenjem svetih proročanstava. Tako su izvrnuli smisao i značenje ARMAGEDONA, lažno tvrdeći da je Armagedon nekakav zemaljski sukob velikih svjetskih sila. Međutim, Armagedon nema nikakve veze s ovozemaljskim ratom i bezbožnim svjetskim silama. Armagedon predstavlja posljednju i najstrašniju duhovnu bitku između Dobra i Zla. Bitku za duhovnu prevlast nad ovim svjetom. To je vrijeme kad će cijeli svijet koji se nije pokajao, nego je odbacio Božju milost, ustati protiv male grupe vjernih. Ali otac adventista - sotona, napravit će za adventiste, pred oćima ovoga bezbožnog svijeta privid Armagedona kakvog zamišljaju i očekuju adventistički teolozi i crkvene vođe. Jer naravno... sotona se brine i skrbi o svojoj organizaciji na zemlji, da bi svoje laži i obmane utvrdio i ljude odveo u propast. Međutim, adventistička crkva će vjerovati kako to za nju Bog "čudesno" radi! Tako uvijek biva kad jednu organizaciju, peri*od, Bog napusti a Nečastivi preuzme. Bog je adventiste kao organizaciju konačno napustio poslije svih njihovih odmeta, otpada i pobuna na Boga. Ali pojedince još uvijek poziva na pokajanje i vjernost. Sud Božji nad živima počeo je od adventističkih vođa, koji su prvi dobili opomenu. Uskoro će se vrijeme milosti za sve ljude zauvjek završiti. A ljudi na zemlji o tomu neće znati ništa, neće znati da je njihova vječna sudbina več odlučena u Gornjoj Svetinji. Zato je danas vrijeme da svoj izbor utvrdimo, izbor u vjernosti i odanosti Bogu nebeskome. Antikrist će sramno propasti i izgubiti sve što je mislio da ima i da će dobiti. A Jehova, naš Spasitelj, pokazat će se kao jedini moćan da konaćno izbavi svoju djecu, pokazat će se kao Bog nad Bogovima i Gospodar nad gospodarima.
Ovdje su oni koji drže zapovijedi Božje i vjeru Isusovu (Otkrivenje 14:12)
Naziv Babilon veliki nalazi se na mnogo mjesta u Bibliji. Inače ova rijeć označava drevni grad Babilon koji je bio prijestolnica najmoćnijeg carstva na zemlji. Ovo ime potjece od rijeci "Bab-el" što znaci u drevnome jeziku "vrata Božja". Drevni narodi su vjerovali da podižući velike građevine, s veličanstvenim slavolucima i vratima, ugađaju božanstvu i stjeću veliko znanje kroz ta duhovna vrata - simbole i duhovni smisao svojih građevina. Ali "Bab-el" znaći i zbrku, nered, galamu, te je tako simbolički označavao i duhovnu i moralnu zbrku koju je poćinio čovjek svo*jim padom u grijeh. Ujedno Babilon, odnosno ova "vrata Božja" predstavljali su pobunu ljudi na Boga, i želju griješnika da se sami izbave iz grijeha. To jest "Bab-el" označava pokušaj čovjeka da pronađe spasenje i pomirenje s Bogom nekim drugim putevima, svojim samovoljinim putevima, a ne jedinim putem kojeg je odredio Bog.
Božji starozavjetni narod Izrael dolazio je u doticaj s velikim i močnim carstvima i narodima onoga vremena; pa tako i s Babilonom. Ali Izrael je zbog svojih grijeha i prekršaja morao ići sedamdeset godina u ropstvo u Babilon. Tako je Babilon zbog doticaja s Božjim narodom ušao u Svete spise i postao sinonim za oholost, ispraznost i okultizam. Zato proroci govore o propasti Babilona u ono vrijeme kad je Babilon stajao čvrsto i ponosno kao vladar cijeloga ondašnjeg svijeta. Od starog Babilona potekla je praksa i želja čovjeka da on sam sebi bude Bog! Biblijska sveta proročanstva kao Babilon su označili i veliku otpadničku crkvu iz prvih stoljeća kršćanstva. Taj Babilon znaći i ljudsku oholu vlast u Božjoj crkvi, kad crkva dođe u stanje otpadništva i pobune na Boga. Prvi veliki Babilon u kršćanskom periodu bijaše Rimokatolička crkva. A poslije nje svaki onaj period koji je pao, i na kojeg je sotona brzo bacio svoj plašt, držeći ga tako u mraku i ropstvu. A dalje je išao ratovati protiv vjernog ostatka kojeg je Isus izveo iz pale crkve tj. perioda. U 18. poglavlju knjige Otkrivenje opisan nam je jedan strašni BABILON VELIKI. Opisana nam je kazna koja će stići taj Babilon zbog svih njegovih grijeha, bezakonja i zloćina. Ovaj Babilon opisan u 18. poglavlju knjige Otkrivenja jeste ADVENTISTIČKA CRKVA. Apostol Ivan je gledajući veličanstvene vizije koje mu je dao Bog o tome što će biti sve do kraja povijesti ovoga svijeta vidio i napisao: "I poslije ovoga ugledah jednog drugog anđela kako silazi s neba, koji je imao vlast veliku, i zemlja se zablista od slave njegove. I povika snažnim glasom govoreći: 'pade, pade, Babilon veliki, i postade stanište đavolima (demonima), i tamnica svakome duhu nečistome, i zborište svih ptica nečistih i odvratnih; jer otrovnim vinom bludništva svoga opoji sve narode. I kraljevi zemaljski s njom su bludničili, i trgovci zemaljski obogatiše se od bogatstva slasti (raskoši) njezine.' I čuh glas drugi s neba koji je pozivao: 'Iziđite iz nje, narode moj, da se ne pomješate u grijehe njezine, i da vas ne stignu zla njezina.' Jer grijesi njezini doprli su čak do Neba, i Bog se sjeti nepravde njezine."
(Otkrivenje 18:1-5)
Ovaj opisani Babilon predstavlja drsku, ljudsku vlast u crkvi. Čovjek (propovijednici, crkveno vodstvo) se postavio na mjesto Boga. Oni su uspostavili oholu babilonsku vlast nad vjerništvom i drže ga u strašnome ropstvu. Ono što je nekoć bilo tjelesno, bilo je simbolika duhovnih stvarnosti. U staro vrijeme postojali su robovi koji su fizički robovali svojim gospodarima. A u suvremeno doba isto tako postoje robovi, ali koji robuju u duhovnom ropstvu, koje je isto tako okrutno kao ono u staro vrijeme. Bog potom objavljuje da je On svojim neporecivim autoritetom srušio tu protubožju crkvenu silu i oslobodio vjernike "slobodom u Isusu Kristu, Gospodinu našem..." u ovom 18. poglavlju opisano je da će kazna na ovaj Babilon - adventističku crkvu doći iznenada i strašnom snagom Božjeg Suda i Božje pravde: "platite joj kao što je i ona plaćala vama... koliko se proslavi i nasladi toliko joj dajte muka i žalosti; jer govori u srcu svome: 'sjedim kao kraljica, i nisam udovica, i žalosti neću vidjeti'. Zato će u jedan dan doći zla njezina: smrt i plač i glad, i bit će spaljena ognjem, jer je jak Gospod Bog koji joj sudi. I zaplakat će i zajaukat za njom kraljevi zemaljski koji su s njom bludničili i bjesnili, kad vide dim gorenja njenog. Iz daleka stojeći od straha muka njezinih i govoreći: 'jao! jao! grade veliki Babilone, grade tvrdi, jer u jedan čas dođe sud tvoj! I trgovci zemalj*ski zaplakat će i zajaukati za njom, što njihovih tovara (trgova) nitko više ne kupuje.'"
(Otkrivenje 18: 6-11)
Ovaj opis predstavlja jednu vjersku organizaciju na zemlji kroz simbol pokvarene, zle žene, koja se u svom srcu ne boji Boga, nego ponosito govori "sjedim kao kraljica i nisam udovica..." Ova vjerska organizacija vjeruje da je dobra i ispravna i da je Bog prima i potpomaže. A to u stvarnosti uopće nije tako. Ova opisana žena, odn. vjerska organizacija jest adventistička crkva. U isto vrijeme dok umišljaju da su pravedni i sveti oni progone i pokušavaju poubijati Božji narod i sve vjerne Božje sluge. Oni trguju tjelima i dušama ljudskim. (Otkrivenje 18: 13) Dok ovaj svijet posebno gazi Božju četvrtu zapovijed - Subotu, adventisti glume i vješto se pretvaraju, da istu poštuju; međutim svijet će kršiti četvrtu a adventisti šestu zapovijed. Šestu zapovijed, koja kaže: "Ne ubij!" jer sveto proročanstvo je objavilo što rade i što će raditi otpadnici adventisti: "i u njemu se nađe krv proročka i svetih, i svih koji su pobijeni na zemlji." (Otkrivenje 18:24)
Isto tako u vrijeme Isusa Krista Židovi su se ponosili da oni poštuju Božji Zakon, a upravo dok su to tvrdili narodu, i glumili svetost i pobožnost pred ljudima, tajno su se dogovarali kako ubiti Isusa. To je karakter Varalice, sotone - Antikrista. Isti takav karakter imaju i adventisti, a napose njihove glavne vođe i funkcioneri. Adventisiti su zatrovali svijet krivim i lažnim tumačenjem svetih proročanstava. Tako su izvrnuli smisao i značenje ARMAGEDONA, lažno tvrdeći da je Armagedon nekakav zemaljski sukob velikih svjetskih sila. Međutim, Armagedon nema nikakve veze s ovozemaljskim ratom i bezbožnim svjetskim silama. Armagedon predstavlja posljednju i najstrašniju duhovnu bitku između Dobra i Zla. Bitku za duhovnu prevlast nad ovim svjetom. To je vrijeme kad će cijeli svijet koji se nije pokajao, nego je odbacio Božju milost, ustati protiv male grupe vjernih. Ali otac adventista - sotona, napravit će za adventiste, pred oćima ovoga bezbožnog svijeta privid Armagedona kakvog zamišljaju i očekuju adventistički teolozi i crkvene vođe. Jer naravno... sotona se brine i skrbi o svojoj organizaciji na zemlji, da bi svoje laži i obmane utvrdio i ljude odveo u propast. Međutim, adventistička crkva će vjerovati kako to za nju Bog "čudesno" radi! Tako uvijek biva kad jednu organizaciju, peri*od, Bog napusti a Nečastivi preuzme. Bog je adventiste kao organizaciju konačno napustio poslije svih njihovih odmeta, otpada i pobuna na Boga. Ali pojedince još uvijek poziva na pokajanje i vjernost. Sud Božji nad živima počeo je od adventističkih vođa, koji su prvi dobili opomenu. Uskoro će se vrijeme milosti za sve ljude zauvjek završiti. A ljudi na zemlji o tomu neće znati ništa, neće znati da je njihova vječna sudbina več odlučena u Gornjoj Svetinji. Zato je danas vrijeme da svoj izbor utvrdimo, izbor u vjernosti i odanosti Bogu nebeskome. Antikrist će sramno propasti i izgubiti sve što je mislio da ima i da će dobiti. A Jehova, naš Spasitelj, pokazat će se kao jedini moćan da konaćno izbavi svoju djecu, pokazat će se kao Bog nad Bogovima i Gospodar nad gospodarima.
Ovdje su oni koji drže zapovijedi Božje i vjeru Isusovu (Otkrivenje 14:12)
