Ukida li Pavle Subotu i praznike- Kolološanima 2,16.17?

VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
У последње време многи користе те фазоне "извађено из контекста", а заправо цела глава је јасна као дан. А ти убеђуј и даље оне сличне теби који ће на неки невероватан начин од другог дана опет направити онај дан који је одређен Јеврејима.

"Други дан је исто субота, само ви јадници (православци, католици и протестанти) не схватате, па ћемо ми суботари да вам појаснимо..."

Вређа се разум и интелигенција обичног човека који може сам да прочита и закључи.

Kao prvo, Hriscanin ne bi trebao da koristi te svetovne izraze "FAZONI, FORE, itd.."

Kao drugo, mi Adventisti n
e bi smo imali sta da objasnjavamo drugima da drugi veruju Bozjoj reci, jer biblija sama objasnjava onome koji je poznaje.
Ali ocigledno da drugi medju kojima ste i vi - ne poznaju rec Bozju, vec varaju neupucene.

Naravno da se biblija tumaci u kontekstu, jer bez konteksta ili celine svako bi bibliju tumacio po svojoj volji, kao sto to vec cini, vadeci pojedinacne izraze ili citate iz celine teksta i prikazujuci ih po svom tumacenju.

Kao dokaz ovome vidimo tvoje nakaradno tumacenje Jevrejima poslanice 4 poglavlja, gde tvrdis da je Bog ukinuo subotu, i postavio neki drugi dan za svetkovanje.

Odgovor je vec dat, i on je u potpunom skladu sa celinom, i taj odgovor glasi:


"Bog je u starom zavetu zeleo da uvede Izrailj u obecanu zemlju, ali nije mogao zbog neverstva tog naroda i krsenja Subote.
Zato ovde Pavle naglasava, da iz tog razloga sto Bog tada nije uveo Izrailj u obecanu zemlju i Bozji mir zbog njihovog krsenja Subote, on danas govori o drugom danu kada ce konacno uvesti svoj narod u nebo, pa time i u vecni mir, a uslov za ulazak u nebo je isti kao i u starom zavetu, a to je poslusnost Bozjim zapovestima, i drzanje Subote koja je simbol vecne Subote ili mira nakon Hristovog drugog dolaska"


Istina, u Jevrejima poslanici 4 poglavlju se govori o dve vrste pocinka, ali to nema veze sa novim danom o kome apostol Pavle govori, za koji sam vec dao odgovor.


Da vidimo kompletno biblijsko tumacenje 4 poglavlja Jevrejima poslanice, i na koje dve vrste pocinka apostol Pavle misli, i sta oni predstavljaju.

Jevrejima poslanice 4 poglavlja je jedan od najvećih dokaza u prilog važnosti postovanja Subote u novom zavetu.

Ovo poglavlje predstavlja Amanet ili zaveštanje apostola Pavla Hrisćanima u pogledu Subote i njenog značaja za spasenje i ulazak u Božje carstvo slave.

Naime, u Jevrejima poslanici 4 poglavlju - apostol Pavle koristi 2 izraza za reč "POČINAK"

Na prvom mestu to je Grčki izraz "Katapausis" ( Grcki: κατάπαυσις ).

Ovaj izraz se spominje u stihovima 1, 3, 5, 10, 11, Jevrejima poslanice 4 poglavlja.

Na drugom mestu to je Jevrejski izraz "Sabbatismos"

Ovaj izraz se spominje u 9 stihu istog poglavlja, i odnosi se na Subotnji počinak ili svetkovanje Subote.

U nastavku je priložen ceo tekst 4 poglavlja Jevrejima poslanice sa naznačenim izrzima pocinak, i to na Grčkom ( katapausis ) i Jevrejskom (Sabbatismos ).


"Da se bojimo, dakle, da kako dok je još ostavljeno obećanje da se ulazi u POKOJ Njegov, ne zakasni koji od vas.
Jer je nama objavljeno kao i onima; ali onima ne pomaže čuvena reč, jer ne verovaše oni koji čuše.
Jer mi koji verovasmo ulazimo u POKOJ, kao što reče: Zato se zakleh u gnevu svom da neće ući u POKOJ moj, ako su dela i bila gotova od postanja sveta.
Jer negde reče za sedmi dan ovako: i POČINU Bog u dan sedmi od svih dela svojih.
I na ovom mestu opet: Neće ući u POKOJ moj.
Budući, pak, da neki imaju da uđu u njega, i oni kojima je najpre javljeno ne uđoše za neposlušanje;
Opet odredi jedan dan, danas, govoreći u Davidu po tolikom vremenu, kao što se pre kaza: Danas ako glas Njegov čujete, ne budite drvenastih srca.
Jer da je Isus one doveo u POKOJ, ne bi za drugi dan govorio potom.
Dakle je ostavljeno još SUBOTNJE POČIVANJE narodu Božijem.
Jer koji uđe u POKOJ Njegov, i on POČIVA od dela svojih, kao i Bog od svojih.
Da se postaramo, dakle, ući u taj POKOJ, da ne upadne ko u onu istu gatku neverstva.
Jer je živa reč Božija, i jaka, i oštrija od svakog mača oštrog s obe strane, i prolazi tja do rastavljanja i duše i duha, i zglavaka i mozga, i sudi mislima i pomislima srca"


Dakle, ovaj tekst govori o dve vrste počinka koji su usko povezani i imaju duhovni značaj za čoveka i njegovo spasenje.

Naime, Jevrejima poslanica poziva čoveka da ulaskom u Subotnji počinak svake sedmice ( predstavljen izrazom "Sabbatismos" ) uđe u drugu vrstu počinka ( predstavljenim izrazom "Katapausis" ) koji Bog daje danas, a koji u kontekstu biblije predstavlja predukus večnog života i ulaska u večni pokoj u koji će verni ući prilikom Hristovog drugog dolaska u slavi.

Tekst u Jevrejima poslanici jasno kaže "da Jevreji kojima je bilo objavljeno ili dato obećanje o pokoju - nisu ušli u taj pokoj ili "Katapausis" jer nisu prethodno ušli u Subotni počinak "Sabbatismos" vec su kršili zapovest o Suboti" i iz tog razloga nisu ni mogli uci u obecanu zemlju.

Apostol Pavle zato u tekstu daje savet "da mi ne budemo neverni kao Jevreji koji su kršili Subotu "Sabbatismos" i iz tog razloga nisu ušli u Božji počinak "Katapausis" pa time ni u obećanu zemlju, već da se postaramo da uđemo u taj počinak "Katapausis" u koji je jedino moguće ući ulaskom u
Subotni pokoj ili "Sabatismos" svake sedmice, odnosno - poštovanjem Subote koja predstavlja simbol večnog Božjeg pokoja u koji će verni ući prilikom Hristovog drugog dolaska u slavi.

Zato apostol Pavle i piše u 9 stihu gde i koristi ovaj izraz "Sabatismos" koji označava svetkovanje Subote - da je narodu Božjem ostavljen Subotnji odmor ili počivanje.

Izraz "počinak - katapausis" u Jevrejima poslanici ima više značenja.
On označava duhovni počinak u koji vernik ulazi ostvarivanjem lične zajednice sa Bogom i napuštanjem greha i grešnog života i stanja u grehu u kome se do tada nalazio, to je oslobođenje iz ropstva greha.

On označava i konačni ulazak u počinak prilikom Hristovog drugog dolaska u slavi.

Za razliku od toga, izraz "Sabbatismos" označava ulazak u Subotni mir svake sedmice, koji je preduslov da bi vernik ušao u pokoj ili "Katapausis" vec danas, a na kraju i u nebesko carstvo.
 
Učlanjen(a)
11.02.2009
Poruka
8.070
Četrdeset je stranica napisano na temu koja u sebi krije neverovatno blasfemično mišljenje. Četrdeset stranica na kojima je pokušano da se objasni da Sveti Apostol Pavle, ne ukida ništa, posebno ne samovoljno, da sve što Sveti Apostol Pavle piše i govori ne govori on sam, nego da kroz njega progovara sam Duh Sveti, dakle Sam Bog. Ali, sve je uzalud, li se barem tako čini.

Na pitanje zašto je to tako, odgovor se može naći u ljudskoj tvrdoglavosti, ali i nepoznavanju kako konteksta, tako i jezika na kojima je čitavo Sveto Pismo pisano. Doslovno, radi se o posednutosti sopstvenim egom, sopstvenim "verovanjem" ili verovanjem koje je nekome milovalo uši.

Zagovornici nekakvog "novog evanđelja", a svi znamo ko su oni, ne samo da Svetog Apostola Pavla, ne nazivaju onako kako ga i Istok i Zapad Crkve nazivaju, nego mu dakle pripisuju, ne samo da je navodno samovoljno ukinuo shabat (namerno ne velikim slovom) nego i praznike. Šta je poenta, šta je cilj ovakvog pisanja?

Poznajući delo Svetoga Apostola Pavla, veoma se lako može doći do odgovora. On, Farizej, reklo bi se jedan od najobrazovanijih judejaca tog doba (govorio je i pisao latinski, hebrejski, aramejski, grčki), vrstan poznavalac Tore (postoje indicije, iako se radi o apokrifima, da je čitavu Toru znao napamet) je po onima koji bi da budu Hebreji - Židovi, izdao judaizam, izdao nekakvo "izvorno Hrišćanstvo" time što je navodno samovoljno, ukinuo shabat, praznike i obrezanje, definišući ih kao nepotrebne onima koji u Hrista veruju.

Ovi napadi, prikriveni, ali i javni na Svetoga Apostola Pavla, nisu novi. Naime, počevši od gnostika, preko svih ostalih "hrišćanskih" zajednica (hereza) Sveti Apostol Pavle je meta kako umanjivanja, optuživanja, pa i otvorene negacije. I svi oni, svi koji ga napadaju, sebe predstavljaju kao nekakve "izvorne hrišćane".

Šta je to što se Svetom Apostolu Pavlu zamera? Mnogo toga. Zašto se to čini? Šta je to što je Sveti Apostol Pavle učinio? Zašto je smetnja? Odgovor na ova pitanja počiva u činjenici da njega, Svetog Apostola Pavla, apostolom, i najzaslužnijim za širenje Hristove poruke drži Crkva Hristova. Doslovno, bez njega, nema ni evangelizacije Ekumene.

Dakle, radi se o čemu? Šta se krije iza napada, što prikrivenih (kao što je to ova tema) što javnih na delovanje i samog Svetog Apostola Pavla? Ništa drugo do napad na Crkvu. Da se radi upravo o tome, potvrđuje i činjenica da upravo oni koji što javno, što prikriveno napadaju Svetog Apostola Pavla, zatvaraju oči na, ili im smeta ovo:


"Po njima pošalju ovo pismo:
»Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji – pozdrav!«
24»Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, 25zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, 26ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. 27Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto. 28Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: 29uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!" Dj. 15..22-30

Jer, upravo se o ovome radi. Smetnja je Crkva, ona koja je na svom Prvom Saboru ovo odlučila, koja je Svetoga Apostola Pavla i poslala, upućena Duhom koji je nad njom i u Njoj, poručila da onima koji su Hristovi ne trebaju niti praznici, nit mlađaci, niti shabati, niti obrezanje.

Zašto je ta i takva Crkva meta napada? Jer prenosi od Boga datu poruku da je na Krstu, Stari Zavet prestao. Da oni koji Hrista Bogom drže, koji u Njega veruju, su svedoci, ispunjenja onoga što je Bog preko Josije,Miheja, Isaije, govorio.

Sam Sveti Apostol Pavle je od samog početka svog apostolata znao sa kime ima posla, dakle sve ovo nije uopšte novo, o čemu govori i ovo:

"Naslov i pozdrav

Pavao, apostol – ne od ljudi ni po kojem čovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu koji ga uskrisi od mrtvih – 2i sva braća koja su sa mnom: Crkvama u Galaciji. 3Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista, 4koji sam sebe dade za grijehe naše da nas istrgne iz sadašnjega svijeta opakoga kao što je volja Boga i Oca našega, 5komu slava u vijeke vjekova! Amen.
6Evanđelje je samo jedno
Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, 7koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. 8Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! 9Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.

10Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga." Gal 1, 1-11

Koliko daleko ide arogancija i samoljublje onih koji Svetog Apostola Pavla, tačnije Crkvu napadaju, može se videti i iz činjenice da pojedini od njih, čak u svom potpisu ovde na forumu imaju citat iz upravo ove poslanice, iako ista upravo njih prorokuje i anatemiše.
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
22.07.2016
Poruka
11.399
Pozdrav, Darth.

Evo, samo kratki kometar u vezi teme koju sam pokrenuo sa ovim naslovom. Molim te pročitaj ono što sam izneo u samom početku..zašto smatram da Pavle ne ukida ni jedan praznik u Kološanima 2,16.17. Tu sam pojasnio stav.

Samo ću dodati jedan komentar još. Pavle propoveda jevanđelje..radosnu vest. To propovedanje radosne vesti nije povezano sa ukidanjem. Radosna vest je da smo spaseni Hristovom milošću. No, sami praznici niti ukidaju tu milost niti je milost suprotna praznicima.

Svako dobro u Gospodu.
 
Učlanjen(a)
11.02.2009
Poruka
8.070
Evo, samo kratki kometar u vezi teme koju sam pokrenuo sa ovim naslovom. Molim te pročitaj ono što sam izneo u samom početku..zašto smatram da Pavle ne ukida ni jedan praznik u Kološanima 2,16.17. Tu sam pojasnio stav.

Pozdrav Jovane, možda nisi razumeo moj komentar. Ni ja ne tvrdim da Sveti Apostol Pavle nešto ukida, posebno ne samovoljno. Praznici, shabat, sve je to prestalo u Hristu, a to Sveti Apostol Pavle i govori u Poslanici Kološanima.

Samo ću dodati jedan komentar još. Pavle propoveda jevanđelje..radosnu vest. To propovedanje radosne vesti nije povezano sa ukidanjem. Radosna vest je da smo spaseni Hristovom milošću. No, sami praznici niti ukidaju tu milost niti je milost suprotna praznicima.

Da, Sveti Apostol Pavle propoveda Evanđelje, Evangelion Aion, Radosnu Vest. Niti bilo šta samovoljno ukida, sve što poručuje je da su i praznici i shabat prestali u Hristu. Dakle ako Hrista imamo, shabat, praznici, mlađaci, sve odredbe staroga, nisu potrebne. Nemaju svrhu, doslovno se stavljaju ad acta, ukidaju se.

MIlost ne zavisi od praznika, ali jeste suprotna praznicima, jer praznici jednom kada je MIlost data, više svrhu nemaju. Doslovno bili su tu do Hrista. Ne do Drugog Dolaska, nego do Dolaska, do Krsta.

Svako dobro od Gospoda i tebi želim.
 
Učlanjen(a)
22.07.2016
Poruka
11.399
MIlost ne zavisi od praznika, ali jeste suprotna praznicima, jer praznici jednom kada je MIlost data, više svrhu nemaju. Doslovno bili su tu do Hrista.

Dragi Darth, zato sam i pokušao da pojasnim tekstove iz Kološana 2,16.17 u skaldu sa celovitim citiranjem grčkog teksta. Ja prema tome smatram da Pavle nema negativan stav prema praznicima(samim datumima) već ukazuje na ispunjenje onog dela koji ukazuje na Hrista...na "telo" a to je žrtva. Žrtve na praznike su ispunjene u Hristu jer predstavljaju telo..žrtva je telo. To i kaže u stihu 17.

E sada ko i dalje prinosi žrtvu koja se ispunila u Hristu on time zaista poništava Hristovu stvarnu žrtvu tj. telesnu žrtvu drugom telesnom žrtvom tj. žrtvom životinja.

Međutim, Pavle prema onome kako sam ja razumeo razdvaja dve stvari...datume koji ukazuju na određene događaje u procesu spasenja i same žrtve na te datume. Sam datum recimo datum Pashe na 14 nisan nije protivan, ako se obeležava, Hristu iz prostog razloga jer nas "podseća" na spasenje od greha u Hristu. Ako recimo slavimo Pesah bez žrtve mi se time ne suprotimo milosti Božijoj već tog datuma se podsećamo na to šta je Gospod učinio za nas. Pesah ima značenje "prelaza" od grešnog života ka pravdi..kao što Jevrehi pređoše Crveno More(jaka je simbolika..iz Misira-greha). :). Dakle, duplo ispunjenje..i spasenje u Hristu i simbol našeg prelaza od greha ka pravdi. Zato kažem, kada bismo prosavljali Pesah samo..sa ovakvim stavom i osećanjem ne bismo izgubili milost nikako..verujem samo blagoslov..isto važi i za ostalih 6 praznika Gospodnjih..svaki ima svoju simboliku i podsećanje...

sve što poručuje je da su i praznici i shabat prestali u Hristu.

Imamo jedan mali detalj koji zaboravljamo. Nisu se svi praznici ispunili do Hrista:). Recimo postoje tri jesenja praznika koja svakako nisu ispunjena u Hristu tj. nakon Hristovog vaskrsa..a to su Mladine, Jom Kipur i Senice.

Jevreji i danas znaju da mladine predstavljaju vreme neposredno pre suda(mesec će potamneti...izgubiti svetlost), zatim Jom Kipur sam dan suda i senice oni sami kažu da znaju da je to vreme uspostave carstva Božijeg na zemlji. Znači, sve ovo tek treba da se ispuni nakon Hristovog vaskrsa. Zato ako idemo logikom da su ovi praznici svi imali ispunjenje u Hristu tj. u delu koje je Hristos ispunio..ostaju svakako ova tri praznika tek nakon Hristovog vaskrsa. Pa se tako oni trebaju slaviti dok se ne ispune.

No, ja smatram da svi praznici koji "podsećaju" na spasenje od greha i ukazuju na sekvence Božijeg posebnog delovanja u tom cilju imaju svoje mesto u bogoslužju ne do kraja sveta već i nakon toga..znaš da se pominju mladine u Otkrivenju na novoj zemlji..naime jednom mesečno će narod Božiji uzimati plodove radi isceljenja, Otkrivenje 22,2..znači orjentacija po mladinama..jednom mesečno. Takođe i Isaija ukazuje na mladine i vreme okupljanja naroda Božijeg u carstvu Božijem.

Zapravo, šta želim da istaknem. Želim da ukažem u jednom afirmativnom pogledu na značaj ovih praznika. Evo samo zamisli u tom pogledu kolko je lepo i blagosloveno na neki od ovih praznika reći..kako je moj Gospod dobar..šta je za mene učinio..sada se podesećam na njegovu milost..da! oni zapravo i ukazuju na milost Njegovu..da verni sluga Hristov uživa u tome i podeseća se. Nema u tome ništa loše niti protivno Hristu već služi da još više ukaže na Njega i Njegovo delo.

E sad mi smo navikli da se delimo na one koji nameću nešto i one koji se odupiru. Malo dakle gledamo na afirmativni deo ovoga. A njegov afiramtivni deo je najvažniji. Ne vidim dakle niko da je na ovakav način o tome govorio.

Svakako razmotri ovaj novi način sagledavanja stvari i praznika Gospodnjih. :)

Pozdrav.
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
11.02.2009
Poruka
8.070
Jevreji i danas znaju da mladine predstavljaju vreme neposredno pre suda(mesec će potamneti...izgubiti svetlost), zatim Jom Kipur sam dan suda i senice oni sami kažu da znaju da je to vreme uspostave carstva Božijeg na zemlji.

Sve je to lepo, ali pre nego što se počen tumačiti ono što hebreji tumače, treba poznavti jezik, kontekst jezika, kulturloško istorijski kontekst samih tekstova, kao i činjenicu da se današnji judaizam, i judaizam vremena apostola u mnogome razlikuju. Dakle, pogrešno je modernim judaizmom, a pod modernim se podrazumeva svaki vid judaizma (ima ih dakle više od jednog) nastao nakon pada Jerusalema 79 godine i uništenja hrama.

Yom KIppur, dan pomirenja, koji si pomenuo, ima dakle mnogo dublje značenje od onoga što se recimo može protumačiti ukoliko se za doslvno uzimaju pojašnjenja, tumačenja koja se mogu videti u "modernom" judaizmu. Posmatra li se sama suština, sam kontekst svih praznika, oni zaista jesu ostvareni u Hristu i Njegovoj žrtvi.

Ujedno, hebrejima praznici, mladine, shabati jesu obavezni, čak i danas, jer oni Hrista Bogom ne priznaju, oni i dalje, upravo zbog onoga što se zaista može zvati koprenom, ili maskom, maglom, ne razumeju poruku Pisama, i čekaju političkog mesiju, nadahnutog, ali samo čoveka.

Sve ovo što sam napisao o značenju praznika i ostalog, se odnosi i na tumačenje Apokalipse, koja iako ima hebrejskih elemenata, ne počiva na njima nego na nečem sasvim drugom. Njeno značenje, njena poruka nije u tome da svi treba da slede Hebreje, koji a to i sam pisac Apokalipse u svom Evanđelju ne malo puta pominje, i ne priznaju Isusa za Boga, ne priznaju ga ni za mesiju, spasitelja i otkupitelja.

Uostalom, da nije tako zar bi sam Bog u viziji Ivanu - Jovanu - Yahananu, u poruci crkvi Filedelfijskoj rekao:

" 9Evo, dovest ću neke iz sinagoge Sotonine – koji sebe zovu Židovi, a nisu, nego lažu – evo, prisilit ću ih da dođu da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim. 10Budući da si očuvao moju riječ o postojanosti, i ja ću očuvati tebe od časa kušnje koji ima doći na sav svijet da se iskušaju svi pozemljari. " Apokalipsa 3.9*


Dakle, biti u Hristu, biti Njegov, znači slaviti Njega, a ne ono što Ga je najavljivalo. Jer, u protivnom, ako bi smo uz Hrista praznike, shabate, mlađake, držali, ne bi smo Njega slavili, jer ako bi smo ono što je prestalo, što oni koji Ga ne primiše drže, smatrali obaveznim i držali, Hrista bi smo negirali. Ljubav je dokazana, vernost je dokazana, nema potrebe, čak je i bogohulno, imitirati one koji Ga ne prihvatiše, ne poznadoše Ga.

Jednostavno, ako imamo Hrista, ako ga Bogom, spasiteljem i otkupiteljem priznajemo, shabati, praznici, mlađaci, obrezanje nisu nam potrebni. I upravo to Sveti Apostol Pavle i poručuje. Nema dakle potrebe da kada je već Hrist nas učinio Israelom, mi sledimo i imitiramo fizički Israel. Nismo stvoreni da budemo fizički Israel. A svako inisistiranje na tome da se navodno Bogu više umiljavamo time što sledimo one koje je Sam nazvao "narodom tvrde šije", one koji su ga kada je u Telu došao odbacili, je bogohulno, na štetu nam je. Pokazivali bi time da Mu ne verujemo.

Spasenje zaista dolazi od Israela, ali ne i imitiranjem Israela. Posebno ne ako se zna da za sinove Israela, Spasenje još nije došlo. Odbacili su ga i još čekaju, nesvesni da su ruku digli na YHWH.

Doslovno, poruka Svetog Pisma, poruka Evanđelja, nije niti je ikada bila da svi treba da imitiranjem postanu Israel. To govori i odluka I crkvenog sabora. To govori i Sveti Apostol Pavle.

*upravo to govori i ovaj redak iz Apokalipse. Bog zna ko su hebreji, razlikuje ih od onih koji za sebe tvrde da su to, koji su po svemu to ali nisu po krvi. Zato i govori da lažu. Trebamo li dakle da Boga lažemo? Trebamo li da Mu Ljubav iskazujemo praveći se da smo ono što nismo? Ne.

Ne zato što ja tako kažem, ne zato što Crkva tako kaže, nego zato što Bog tako kaže. Naime, lažući ga, praveći Ga lažovom, skrivajući ono što zaista jesmo, ono što nas je On stvorio, inisitirajući na tome da budemo hebreji - židovi, jer se navodno tako umiljavamo Njemu, postajemo upravo "Mi smo koji nismo" sledbenici onoga koji je "ja sam koji nisam". Zato ih Bog u ovom retku i naziva Sinagogom Satane.
 
Učlanjen(a)
22.07.2016
Poruka
11.399
Sve je to lepo, ali pre nego što se počen tumačiti ono što hebreji tumače, treba poznavti jezik, kontekst jezika, kulturloško istorijski kontekst samih tekstova, kao i činjenicu da se današnji judaizam, i judaizam vremena apostola u mnogome razlikuju. Dakle, pogrešno je modernim judaizmom, a pod modernim se podrazumeva svaki vid judaizma (ima ih dakle više od jednog) nastao nakon pada Jerusalema 79 godine i uništenja hrama.

Moja mala ispravka...ovo je pre svega vezano za Javreje koji su prihvatili Mesiju-Hrista :). Ne za ove koji Ga odbacuju..Mesijanski hebreji..oni su ovako videli značaj praznika i ja lično verujem njima iz prostog razloga jer ih apostol Pavle najavljuje u Rimljanima 11,25.26:)..dakle mogu reći da su proroštvom najavljeni i da njihovo viđenje ovoga biva vođeno od Boga. Mislim dakle na njih.


Opet ću ponoviti za praznike da smatram da ono što nas podseća u tom umnom smislu na delo Božije nije suprotstavljeno Božijem spasenju nikako..Bog inače poziva da se podsetimo na delo Njegovo..to imamo na mnogo mesta u Pismu pa i u samoj pričesti-euharistiji mi se podsećamo stalno i stalno šta je On za nas učinio jer kaže uzmite ovo meni za spomen. Dakle, Bog voli da se podsećamo na Njegova veličanstvena dela..to je ono što nas učvršćuje u toj zajednici. Posebno kada se tiče dela Božijeg u procesu našeg spasenja. Zato lično imajući u vidu značenje ovih "podsetnika" i koliko sam Bog insistira na tome u potpunom skladu sa time je imati bogoslužje na te dane ili u krajnjem slučaju imati na umu kada ti dani dođu da izađemo pred našeg Tvorca i zahvalimo Mu za ono što je On učinio. Njegovi blagoslovi će biti izliveni na nas tada jer mu tako izražavamo zahvalnost. Naravno, to svako treba u svom srcu da prihvati i na osnovu svoje savesti koja bi ga pozvala da tako proslavi svog Tvorca. Ništa dakle silom ni krepošću kako kaže Jahve već "Duhom mojim".

Spasenje zaista dolazi od Israela, ali ne i imitiranjem Israela. Posebno ne ako se zna da za sinove Israela, Spasenje još nije došlo. Odbacili su ga i još čekaju, nesvesni da su ruku digli na YHWH.

Naravno(spasenje i služba kako kaže aposltol Pavle) zaista dolazi od Jevreja. Ne od Jevreja kao Jevreja već iz onoga što je njima otkriveno. Ali svakom pojedinačno će biti suđeno..ali zbog tih loših mi nesmemo izgubiti iz vida celokupnu Božiju poruku koja je njema otkrivena. Na sudu Božijem mi nećemo imati izgovora niti se moći pozvati na bilo kog čoveka ili grupu zašto nam je bilo mrsko činiti nešto jer nam se nisu svideli postupci većine tog naroda. Ne, Gospod će nas pitati i tužno reći..dete moje zašto si gledao na druge a nisi slušao glas mog Duha Svetoga koji ti je govorio i navodio na ono što ispravno.

Dakle, svaki pojedinac među Jevrejima će odgovorati za svoje postupke..biće izvedeni na sud a isto tako i mi svaki pojedinačno za sebe. Ne brini, znaš i sam da je naš Gospod pravedan i da će svakome dati po pravdi. Zato ne gledajmo šta su ti neki Jevreji činili Hristu...već na poruku Božiju koju je njima uputio.

Pozdrav u Hristu.
 
Učlanjen(a)
11.02.2009
Poruka
8.070
Dakle, svaki pojedinac među Jevrejima će odgovorati za svoje postupke..biće izvedeni na sud a isto tako i mi svaki pojedinačno za sebe. Ne brini, znaš i sam da je naš Gospod pravedan i da će svakome dati po pravdi. Zato ne gledajmo šta su ti neki Jevreji činili Hristu...već na poruku Božiju koju je njima uputio.

Ne brinem ja ni za hebreje, ni za sebe, posebno ne za sebe. Jer mi već odgovaramo Njemu. Ne na nekom budućem sudu, ne nakon nekog "istražnog postupka" nego upravo sada, a postupci će nas, delovanje, misli, sve ili kazniti ili nagraditi. Jedne će misli, namere, dela poslati u Nebesa, druge da još čekaju, jer nisu ni tamo ni ovamo, mlaki su, a treće, one hladne pravo u Pakao. Svakome po mislima, namerama, delima....

Stvar dakle nije u tome da li gledamo ili ne gledamo šta su šta su neki hebreji činili ili nisu činili Hristu, nego u tome da budemo ono šta nas je On stvorio, na šta nas je Pozvao. A to nije da budemo ono što nismo.

Upravo On nam ne sudi po obezanju, mlađacima, shabatima, praznicima, što je možda najvažnije ne sudi ni hebrejima po tome, nego po mislima i delima našim. Zato Sveti Apostol Pavle i poručuje u Poslanici Rimljanima da ne sudimo jedni drugima po hrani, praznicima, mlađacima obrezanju, shabatima. Jer ni Bog nikome i ne sudi po tome.

Uostalom i stolećima pre nego što se u Telu objavio, Bog poručuje kroz usta Asafova:


»Slušaj, narode moj, ja ću govoriti,
o Izraele, svjedočit ću protiv tebe:
ja, Bog – Bog tvoj!

8Ne korim te zbog žrtava tvojih –
paljenice su tvoje svagda preda mnom.
9Neću od doma tvog uzet junca,
ni jaraca iz tvojih torova:

10ta moje su sve životinje šumske,
tisuće zvjeradi u gorama mojim.
11Znam sve ptice nebeske,
moje je sve što se miče u poljima.

12Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao,
jer moja je zemlja i sve što je ispunja.
13Zar da ja jedem meso bikova
ili da pijem krv jaraca?

14Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu,
ispuni Višnjemu zavjete svoje!
15I zazovi me u dan tjeskobe:
oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.«

.....

22Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste,
da vas ne pograbim i nitko vas spasiti neće.
23Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu:
i onomu koji hodi stazama pravim –
njemu ću pokazati spasenje svoje.«
 
Učlanjen(a)
22.07.2016
Poruka
11.399
»Slušaj, narode moj, ja ću govoriti,
o Izraele, svjedočit ću protiv tebe:
ja, Bog – Bog tvoj!

8Ne korim te zbog žrtava tvojih –
paljenice su tvoje svagda preda mnom.
9Neću od doma tvog uzet junca,
ni jaraca iz tvojih torova:

10ta moje su sve životinje šumske,
tisuće zvjeradi u gorama mojim.
11Znam sve ptice nebeske,
moje je sve što se miče u poljima.

12Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao,
jer moja je zemlja i sve što je ispunja.
13Zar da ja jedem meso bikova
ili da pijem krv jaraca?

14Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu,
ispuni Višnjemu zavjete svoje!
15I zazovi me u dan tjeskobe:
oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.«

.....

22Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste,
da vas ne pograbim i nitko vas spasiti neće.
23Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu:
i onomu koji hodi stazama pravim –
njemu ću pokazati spasenje svoje.«

Naravno, Bog je uvek tražio pravu službu, tj. obraćeno srce. Bog ne voli mehaničku službu tj. obrede spolja da to bude jedino obeležje vernika. Naravno. Obred ili praznik dobija puni smisao kada je iznutra čovek obraćen i zato ove reči Asafa vernog imaju veliku težinu. Bog spušta svoje blagoslove na srce u potpunosti kada je čovek obraćen.
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.352
Pomalo je krivo pitanje - ukida li Pavao Subotu i praznike? Smislenije je pitanje: Zapovjeda li sveti Pavao kršćanima Subotu i praznike? A odgovor je NE, dapače, sve je to sjena, poručuje Pavao kršćanima pišući poslanicu Kološanima. Na drugom mjestu poručit će Pavao kršćanima - Uškopili se oni koji vas podbunjuju, koji bi vas podjarmili pod Zakon sa Sinaja koji rada za ropstvo.
 
Natrag
Top