Tko su "bogovi" ovoga svijeta?

[stvarnoslap]

Ako zanemarimo da je Elena vješto prepisivala/krala od drugih i da advenski pokret već u startu nosi samo ljudsko obilježje, koliko god oni tvrdili da je sve bilo božansko nadahnuće, može se reći da Elenina novotarija baš subota. Da li je prije nje itko od protestanata slavio subotu umjesto nedjelje?

Ni subota nije njezina, i to je plagirala. Subotu im je "došlepao" Joseph Bates, a "ukrao" ju je od metodista. To priznaju i svjedoče i sami EGWisti, ovako:

Do onih koji su pripadali mileritskom pokretu saznanje o suboti došlo je iz dva glavna izvora. Jedan je bio Rachel Oakes (kasnije udata za Nathana Prestona), baptistica sedmog dana koja je još početkom 1844. dijelila baptističke publikacije članovima Christian Brethern Church u Washingtonu, New Hampshire.

Drugi izvor iz kojeg su adventistički vjernici saznali za subotu jest jedan članak T. M. Preblea, poznatog mileritskog propovjednika koji je često pisao u adventističkim časopisima. On je živio u Washingtonu, New Hampshire, i možda je za subotu dočuo od nekoga iz Christian Brethern Church u Washingtonu.

Prebleov članak došao je u ruke Josephu Batesu u ožujku 1845. i Bates je odmah pokazao veliko zanimanje za izloženi materijal. .... Batesova prva publikacija posvećena isključivo suboti bila je Seventh Day Sabbath, a Perpetual Sign, traktat od četrdeset osam stranica koji je objavljen u kolovozu 1846.

Ellen Harmon se po svemu sudeći prvi put upoznala s pitanjem subote 1846. kad je sa sestrom i Jamesom Whiteom posjetila Josepha Batesa u New Bedfordu, državi Massachusetts. U to vrijeme nije prihvatila Batesova gledišta o suboti. James White i Ellen Harmon vjenčali su se 30. kolovoza 1846, istog mjeseca kada je izašlo prvo izdanje Batesova traktata o suboti. Dokazi iz tog traktata naveli su James i Ellen da već te jeseni (1T 75) počnu svetkovati biblijsku subotu i naučavati je i braniti. U travnju iduće godine Ellen je imala prvo viđenje o suboti (EW 32-35), viđenje koje je potvrdilo ono što su već doznali pažljivim proučavanjem Biblije uz mnogo molitava. (Priručnik Teologije Adventista sedmog dana)
------------------------------
Kao što možeš vidjeti i subotu je plagirala.

 

[Isabeleta]

Ni subota nije njezina, i to je plagirala. Subotu im je "došlepao" Joseph Bates, a "ukrao" ju je od metodista. To priznaju i svjedoče i sami EGWisti, ovako...

Žena se baš potrudila, zar ne? Očito je da je njezina vizija i doktrina naišla na plodno tlo, jer nakon tolikih kritika ostaje pitanje kako je adventski pokret uopće opstao do danas. Zapravo nije čudno, prikazuju se drugačijima, naglašavaju dar proroštva, aktivnost koju imaju, prilično je sekularizirana, ne? Oni kao jedini znaju, imaju nekakav recept kako će biti spašeni i k tomu još i proslavljeni, a to zadovoljava psihu velikog broja ljudi.
Što možemo, Slape? Nama samo preostaje da budemo "obični" i da živimo u vjeri.

 

[Laodikeja]

Subota je biblijska, ali je bila potisnuta borbom Rima protiv Subote.

Bog je ucinio da ona ponovo ozivi.
U pocetku Ellen White nije smatrala Subotu bitnom, ali joj je Bog otkrio njenu svetost.

I hvala Bogu sto Rim nije imao moc i vlast da je ugusi.

 

[stvarnoslap]

I hvala Bogu sto Rim nije imao moc i vlast da je ugusi.

Tko će je ugasiti, kad je Bog i na nebu reflektore postavio specijalno da osvjetljavaju subotu. Vidila to Ellen White kad je jednom zgodom putovala kod Boga na izlet, i sve u svojim knjigama opisala.

 

[DarthShone]

Tko će je ugasiti, kad je Bog i na nebu reflektore postavio specijalno da osvjetljavaju subotu. Vidila to Ellen White kad je jednom zgodom putovala kod Boga na izlet, i sve u svojim knjigama opisala.

Ko o čemu oni o suboti... Kao da je apsolutu, tvorcu svega vidljivog i nevidljivog važan jedan zemaljski dan.. U toj meri važan da po njima zgubidanima On - Bog, ljudima slici svojoj sudi po subotama, pasenju trave ili sleđenju žene doslovno u glavu kamenom udarene.

Što možemo, Slape? Nama samo preostaje da budemo "obični" i da živimo u vjeri.

Bolje je biti občan u očima ljudskim, nego li biti odabran u istim tim očima.

Jer Bog ne gleda očima čoveka, niti su Misli Njegove jednake našima, putevi su Mu različiti.

Ps. Bog proroke ne bira među "ostatkom" one koji se upiru da budu "proroci" nego po Svojoj volji. Niti im naređuje da govore budalaštine (ne po ljudskom budalaštine, nego po Njegovom) i Njega prikazuju kao maloumnika, kockara, i budalu koja ne zna šta govori...

 

[Isabeleta]

Bolje je biti občan u očima ljudskim, nego li biti odabran u istim tim očima.
Jer Bog ne gleda očima čoveka, niti su Misli Njegove jednake našima, putevi su Mu različiti.
Ps. Bog proroke ne bira među "ostatkom" one koji se upiru da budu "proroci" nego po Svojoj volji.

Da odgovorim najprije na ovo.
Kad kažem običan, pritom mislim na život u vjeri i ljubavi bez posebnih, izvanrednih darova (proroštvo, dar jezika, viđenja...) Kako si i sam rekao, to Bog daje kome hoće, ne prema zasluzi, jer nitko ne može zaslužiti ni po svojim dobrim djelima.
Živjeti "običnim" životom, (namjerno stavljam pod navodnike jer zapravo to je neobično lijepa avantura s Bogom i život koji je vrlo dinamičan -iznutra) to bi odgovaralo evanđeoskoj jednostavnosti i malenkosti. Zar naša Gospa nije najbolji primjer: "Što pogleda na neznatnost službenice svoje...velika mi djela učini Svesilni, sveto je Ime njegovo. I sveta Mala Terezija i njezin "mali put" se stavlja kao primjer jednostavnosti i običnosti. Ali, ta običnost nije laka. Zamara. Slažeš se?
Tako je u ljudskoj prirodi, svi bi htjeli biti veliki i poznati. Što kaže Ivo Andrić: "Tri put u danu kolone mi duša..."
Da ne spominjemo svakodnevne teškoće i izazove s kojima se susrećemo i troše nam energiju. I ne postoji druga opcija nego svaki dan iznova obnoviti vjeru da sam dijete Božje.
Čula sam priču ( ili je možda samo vic?) o Dalmatincu koji se u jutro probudi neraspoložen i umoran od svega, stane pred ogledalo i kaže: "Što da sad radim, da se ubijem ili da se idem brijati?"

 

[DarthShone]

Ali, ta običnost nije laka. Zamara. Slažeš se?

Ne samo da se slažem, nego i potvrđujem.

Doslovno, nitko ne shvata da je najteže biti Kršćanin, biti običan, suprotno od onog što nam svet i oni koji su u svetu nude i nameću.

Kad kažem običan, pritom mislim na život u vjeri i ljubavi bez posebnih, izvanrednih darova (proroštvo, dar jezika, viđenja...)

Čak i u tom običnom životu, mi imamo svoju svrhu. Svatko od nas. I svatko od nas čini djela u slavu Božiju. Netko jer je dobar roditelj, netko jer dobro radi svoj posao, netko jer drugima čini dobro. Ali, ne zato što tako mora, ili ne dao Bog da čini zato što veruje da će mu zbog toga Bog vratiti.

Upravo u tome je sva vrednota "običnog" života. Prihvatiti život onakav kakav jeste, i ne tražiti, ne očekivati išta zauzvrat, niti od ljudi, još manje od Boga. Ništa sem duboke vere da ćemo se od svih borbi, svih trpnji, odmoriti u Kristu.

Kako si i sam rekao, to Bog daje kome hoće, ne prema zasluzi, jer nitko ne može zaslužiti ni po svojim dobrim djelima.

Da, Bog daje onome kome hoće, i kako hoće. Ali, nikako ne smemo zaboraviti jednu činjenicu, da i "običnima" Bog daruje. Daruje nam da se svakoga jutra probudimo živi.

I možda najvažnije, daruje iznenada, kad najmanje očekujemo.

Upravo zato i ponavljam, stalno ponavljam, da svi oni koji sebe kite nazivom "proroka" to nisu. Jer Bog tako ne deluje. Odabira neznatne, (braća sa Istoka bi rekla: nište) obične da prenesu Njegovu poruku. Bilo delima, bilo rečima.

Ali, nikada suprotno od onoga što Je već objavio.

Sjeti se pravog Ilije (Eliyahua), sjeti se Isaije...

Tiho, iznenada, kao lahor, kao šapat im je Govorio.

Ta i Isus se nije drao i tako okupljao učenike.

Da ne govorim o tome da ni jedan jedini od pravih proroka nije sam tražio da bude prorok, niti je sam za sebe tvrdio da je prorok.

A sve to čine subotarski "ilije" ...

Na koji su to način oni postali "proroci"?

Na ljudski.

Dat ću ti primer:

Recimo iz nekog razloga prestaneš jesti meso (hajde da zamislimo da se radi o realnim zdravstvenim problemima), i naravno bude ti zbog toga jer si iz ishrane izbacila nešto što tvom organizmu (samo tvom) smeta. Nakon toga, ljudski um povezuje ozdravljenje sa promenom ishrane, a onda ukolio veruješ u Boga, povezuješ to s Božijom brigom za tebe.

Sledi, ubeđenje da je Božija volja da se ne jede mese, te da je Bog, preko tebe odličio da svetu poruči da se ukoliko se želi biti zdrav, ne sme jesti meso.

Zatim, kreće, ubeđivanje drugih u prednost izbegavanja mesa, ubeđivanje drugih da je to Božija volja.

Pri svemu tome, to ne mora da bude ishrana, može biti i način ponašanja, oblačenja, shvatanja... bilo šta.

Jedini preduslov je verovanje u sopstvenu posebnost.

A to se najčešće događa kod onih koji veruju da su "odabrani" jer čitaju Sveto PIsmo. (Na isti način bih ja - ne dao Bog - mogao da tvrdim da sam poseban i da recimo "prorokujem" namećući plodove svog uma kao Božiju objavu, jer ne samo da lično čitam Sveto Pismo, nego ga i u crkvi pri svetoj misi čitam).

 

[Isabeleta]

Doslovno, nitko ne shvata da je najteže biti Kršćanin, biti običan, suprotno od onog što nam svet i oni koji su u svetu nude i nameću.

Kad dođu ti neki "sivi" trenuci, meni pomaže misao da Bog sve zna, da me gleda i ljubi.
"Pogled Božji te čisti, snaži, prosvjetljuje i uljepšava." ( sv. Ivan od +)

Čak i u tom običnom životu, mi imamo svoju svrhu. Svatko od nas. I svatko od nas čini djela u slavu Božiju. Netko jer je dobar roditelj, netko jer dobro radi svoj posao, netko jer drugima čini dobro. Ali, ne zato što tako mora, ili ne dao Bog da čini zato što veruje da će mu zbog toga Bog vratiti.

Zar nisu sveci govorili kako je savjesno ispunjavanje staleških dužnosti najbolji put posvećenja.

Da, Bog daje onome kome hoće, i kako hoće. Ali, nikako ne smemo zaboraviti jednu činjenicu, da i "običnima" Bog daruje. Daruje nam da se svakoga jutra probudimo živi.

I možda najvažnije, daruje iznenada, kad najmanje očekujemo.

Naravno. Svaki novi dan koji nam je darovan je nova milost.
Bog iznenađuje, da, i koji put se čini da je tako nježan i dobar da ispunja i naše želje i željice ( kaprice).

Upravo zato i ponavljam, stalno ponavljam, da svi oni koji sebe kite nazivom "proroka" to nisu. Jer Bog tako ne deluje. Odabira neznatne, (braća sa Istoka bi rekla: nište) obične da prenesu Njegovu poruku. Bilo delima, bilo rečima.

Nište?! Dobar izraz.

Ta i Isus se nije drao...

Ni lijepio plakate po gradu...

Na koji su to način oni postali "proroci"?

Na ljudski.

Sjećaš se Baalovih "proroka" što su sve radili da dozovu Boga?

A to se najčešće događa kod onih koji veruju da su "odabrani" jer čitaju Sveto PIsmo. (Na isti način bih ja - ne dao Bog - mogao da tvrdim da sam poseban i da recimo "prorokujem" namećući plodove svog uma kao Božiju objavu, jer ne samo da lično čitam Sveto Pismo, nego ga i u crkvi pri svetoj misi čitam).

Biti lektor u CRkvi- to ej lijepa i časna služba. Bog nekoga posebno obdari za to, ali naravno, taj dar je dan da bude na slavu Božju, a ne za svoju vlastitu.
Što se tiče Biblije, znaš li za onu epizodu iz života sv. Franje Asiškog i brata koji nosi Bibliju? A ono kad sv. Terezija Avilska kaže jednoj kandidatkinji: Ne trebam tebe ni tvoju Bibliju?
Ako ne znaš, napisat ću...fora je.

 

[DarthShone]

Ako ne znaš, napisat ću...fora je.

Napiši je, molim te...

Sjećaš se Baalovih "proroka" što su sve radili da dozovu Boga?

I te kako se sećam. Urlali su, skakali, padali u ekstazu (deluje li ti poznato?) padali u trans, balavili, ranjavali se....

Ni lijepio plakate po gradu...

A ni slao "svedoke" da "naoružani" Biblijama, idu od vrata do vrata i nude "proučavanje" Pisama....

Ps. Nevezano za temu, znaš li odakle "prorocima" što plakate lepe po gradovima, što organiziraju tečajeve "zdravog života", "prirodne medicine" i tako nekakve "institute" za pretakanje iz šupljeg u prazno ideja da je Isus (to Isus nije, ali hajde da pomenemo) "ćato" u "svetinji"?

Iz kabale i rabinskih spisa (Talmud i tako to)... gde se pominje Metatron (anđeo) čije ime znači "Onaj iza prestolja" (na grčkom) čiji je jedan od "zadataka" bio da... pogodi šta radi... beleži i piskara.... ali je pored toga bio zadužen i za "čuvanje čistote" stvorenja (dakle i čisti), nazivan je i "glasom" YHWH...

Isti se anđeo pominje i u onom apokrifu, Enohu, gde je signiran kao "drugi" YHWH... (no, čak i to što Etiopska crkva drži knjigu Enohovu kao kanonsku, nije Etiopljane navelo da Isusa poistovete s Metatronom, još manje s Mihaelom, koji je u Enohu potpuno odvojen od Metatrona) ***

Dakle, ovi što "prorokuju" ideje o Isusu kao stvorenju, dobiše od židova i njihove srednjevekovne i renesansne literature.....

Doslovno, radi se o possesio iudaicci.... opasnom vidu duhovne boleštine....

Koju samo Bog, ako im se smiluje, može izlečiti.

*** Da ne govorim o tome da Metatron u Enohu nigde Boga ne naziva Ocem, niti govori da je JEDAN SA NJIME.

 

[Isabeleta]

Napiši je, molim te...

OK. Napisat ću po sjećanju, jer to sam čitala davno, mislim da se knjiga zvala "Cvjetići sv. Franje". Govorilo se o oholosti koja je tako svojstvena čovjekovoj naravi, a primjer je bio kad je jedan brat ( Leo?) jako želio imati svoju Bibliju, a to je za ono vrijeme i duh siromaštva i poniznosti među braćom značio privilegij. A sveti Franjo, prepoznavši njegov duh, rekao mu je: Ne, brate, mislit ćeš da si bolji i važniji od druge braće...i jednog dana ćeš možda reći svom bratu: Brate, donesi mi onu moju Bibliju.
Primjer sveteTerezije isto ide u tom smjeru. Kad je osnovala svoj Red javile su se mnoge dobre djevojke, ali među njima je bilo plemkinja koje su onda očekivale povlašteni položaj. I jedna plemkinja koja je željela ući u samostan, rekla joj je: Majko, ja imam i Bibliju, a sv. Terezija joj je odgovorila: Kćeri moja, ne trebamo ni tebe ni tvoju Bibliju.
To su suptilni primjeri u odnosu na današnje "mahanje" s Biblijom, ali važno je znati da su sveci bili prosvjetljeni i jasno razlikovali da je sredstvo/ pomagalo put do Boga, a ne Bog. Ima još primjera, zar nije i sv. Dominik prodao pergamine s Božjom riječi da otkupi roba?
Još nešto, protestanti se hvale da čitaju i poznaju bolje Sveto pismo od katolika. Možda...ne znam, ne ulazim u to.
Ali, znam da se u mojoj obitelji, (ok. bila je to moja prabaka), imali su Bibliju godine 1900. i neke. Vidjela sam to na koricama. Ne znam kako su je nabavili, bili su seljaci i pričali su da se cijelo selo navečer skupljalo kod njih da slušaju Božju Riječ.
Ili u pravoslavlju? Zar nema jedna knjiga "Prvi put s ocem na jutrenje". Zar se to ne odnosi na Jutranje pohvale ili Laudes?
Dakle, vjernici su bili u doticaju s Božjom riječju.

Ps. Nevezano za temu, znaš li odakle "prorocima" ... ideja da je Isus (to Isus nije, ali hajde da pomenemo) "ćato" u "svetinji"?
Iz kabale i rabinskih spisa (Talmud i tako to)... gde se pominje Metatron (anđeo) čije ime znači "Onaj iza prestolja" (na grčkom) čiji je jedan od "zadataka" bio da... pogodi šta radi... beleži i piskara.... ali je pored toga bio zadužen i za "čuvanje čistote" stvorenja (dakle i čisti), nazivan je i "glasom" YHWH...

Dakle, ovi što "prorokuju" ideje o Isusu kao stvorenju, dobiše od židova i njihove srednjevekovne i renesansne literature.....

Doslovno, radi se o possesio iudaicci.... opasnom vidu duhovne boleštine....

Koju samo Bog, ako im se smiluje, može izlečiti.

Nisam znala, a i bolje da nisam...žalosno je to.