Član
- Učlanjen(a)
- 03.01.2011
- Poruka
- 1.573
Hvala Jurivaka za podatak. zaista nisam izucavao istoriju krscanstva, vise sam se bazirao na samu Bibliju unutar sebe.
Follow along with the video below to see how to install our site as a web app on your home screen.
Beleška: this_feature_currently_requires_accessing_site_using_safari
Jurivaka: Zanimljivo bi, recimo, bilo čuti vaša mišljenja, zašto je Zapadna crkva promijenila tu dogmu ustanovljenu na Prvom vaseljenskom saboru?
Kako kompletirati službeni stav crkve? Koje crkve? Zar do 9 vijeka taj stav nije bio kompletiran?Zato što je smatrala da treba kompletirati službeni stav crkve o Presv. Trojstvu.
Znači, Zapadna crkva je odlučila da promijeni sušitnu dogme Svetog trojstva, radi roga što je smatrala da je prvobitna odluka o toj dogmi (Prvi nikejski sabor) donijeta pod uticajem Arijeve hereze?To je razvoj teološke misli. U Pavlovim poslanicama (Rimljanima, Galaćanima, mislim i Efežanima) stoji jasno napisano: Kristov duh, Duh Isusa Krista, jednako kao što sv. Matej piše o Očevu Duhu. To je taj isti Duh Sveti koji proizlazi od Oca i Sina.
Budući da je Arijeva hereza (koja je nijekala Kristovo božanstvo) bila još vrlo snažna, taj je bio odgovor formuliran na III koncilskom saboru u Toledu, 589 g.
Znači, Zapadna crkva je odlučila da promijeni sušitnu dogme Svetog trojstva, radi roga što je smatrala da je prvobitna odluka o toj dogmi (Prvi nikejski sabor) donijeta pod uticajem Arijeve hereze?
Ne.
U povijesti crkve stoji ovako: apostoli su sastavili dvanaest točaka kršćanke vjere koje je svaki novokrštenik trebao znati i vjerovati. To je Apostosko vjerovanje, najstariji zapis datira iz 150 g.
U 4. st. se pojavljuje Arije s krivom naukom da je Isus samo čovjek, a ne Bog.
Odgovor crkve na to krivovjerje je Nicejski sabor u kojem se osuđuje njegova nauka i sastavlja novo Vjerovanje, koje je isto kao Apostolsko, osim što je malo duže i zvuči svečanije, s naglaskom da je Isus Bog, koje počinje s riječima:
"Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno."
Nakon Arija, pojavilo se novo krivovjerje protiv Duha Svetoga, koje je naučavalo: "Duh Sveti nije Bog!" Opet se sastao sabor, ovaj put u Carigradu koji osuđuje i to krivovjerje, a u nicejsko vjerovanje nadodaje: "Vjerujem u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca; koji izlazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi; koji je govorio po prorocima." Tu je iznesena vjera u božanstvo Duha Svetoga. Zato se ovo vjerovanje zove nicejsko-carigradsko.
Zapadna crkva, suočena s novim herezama (vrijeme vladavine Vizigoda), na Koncilu u Toledu, nadodaje filioque.
Zar nije bio nadahnut Duhom svetim?U 4. st. se pojavljuje Arije s krivom naukom da je Isus samo čovjek, a ne Bog.