Jovane ne moli se nikome osim dragom Bogu koji je na Nebesima i osloni se samo na Njega.
Druga stvar bilo bi dobro ako je čovjek vjernik da je i ponizan i da ne smatra da je velika stvar priznati grešku.
Tako ako sam ja nešto citirala da je važno, ne zato što sam vegetarijanka nego zato što je to ipak knjiga to je ozbiljniji podatak od tvog iz wiki.
Najveći duhovnici su bili vegetarijanci to je činjenica. Uriah Smith, anti-trinitarac koji je pisao koještarije, je imao problem s tim i nije pratio zdravstvenu reformu i imao je problem kao i svaki čovjek (sad, netko više netko manje) sa svojim egom
Bez obzira kako netko tumačio kasnija učenja, najraniji oblici kršćanstva (i brojne židovske sekte iz kojih su oni proizašli) isticali su vegetarijanski ideal. Shvatili su kako je uz vjeru, koja je nesumnjivo važna, jednako tako važno i pravilno ponašanje, odnosno “djela”. Stoga su savjesno slijedili načela spisa. Sasvim prirodno, to se odrazilo na njihovu prehranu i opći stav prema životinjama. Nazareni, therapeuti, ebioniti, gnostici i eseni – svi su podržavali bezmesni način života. Montanisti, pripadnici još jedne od ranokršćanskih sljedbi, nisu konzumirali mesnu ishranu, a to nije činio ni Tertullian, jedan od očeva rane Crkve. Između najprincipijelnijih očeva koji nisu odobravali jedenje mesa, već smo bili izdvojili Ivana Krizostoma i Klementa Aleksandrijskog, dvojicu od najutjecajnijih mislilaca rane Crkve. Možda je Klementov najistaknutiji učenik, Origen (185-254 g. n. e.) jedan od najproduktivnijih pisaca rane Crkve, imao pravo kad je ovako okarakterizirao one koji su prihvatili jedenje mesa: “… Vjerujem da su žrtvovanje životinja izmislili oni ljudi koji su, služeći se tim izgovorom, željeli jesti meso.” (Stromata, “O žrtvovanjima”, knjiga VII). Kasnije kršćanske sljedbe također su podržale vegetarijanstvo. Ellen G. White, jedna od utemeljitelja Adventističke crkve sedmog dana, bila je vatreni vegetarijanac, kao i John Wesley, utemeljitelj metodizma. Sylvester Graham, prezbiterijanski svećenik čuven po svojim “jetkim šalama”, bio je zagovornik bezmesnog ideala, dok je William Metcalfe, pastor Engleske biblijsko-kršćanske crkve, napisao knjigu pod nazivom Apstinencija od mesa životinja (1823). Vjeruje se kako je to bila prva knjiga o vegetarijanstvu objavljena u SAD-u.
Treća stvar tvoja proročica je to smatrala bitnim (zdravstvenu reformu) jer Marian Davis (zapravo vrlo vrijedna, nježna i samozatajna osoba i od nekih krivo optužena jer su mnogi ljudi jednostavno rođeni zloće po difoltu i ne mogu si pomoći) je pokazala i ukazala tvojoj proročici kako su za vaš tad časopis njene riječi iskrivili da to nije tako važno i potrebno -- tko zna tko je bio tada urednik vaših novina?
To je tvoja stvar i crkva -- meni je bitno da je Tertulijan koji je bio pravi duhovnik bio vegetarijanac, a to se i vidi da je tako. Kao i John Wesley koji je i sam rekao da njegovo srce nije usklađeno sa antitrintiarcima njegovog doba.
Uostalom, Isabeleta je objasnila zašto su i pojedine redovnice vegetarijanke
“A tjelesni čovjek ne razumije što je od Duha Božjega, jer mu se čini ludost, i ne može da to razumije, jer treba duhovno da se razgleda.” 1. Korinćanima 2, 14.
