Sta se desava.....

Status
Zatvorena za pisanje odgovora.
ADMINISTRATOR
Učlanjen(a)
10.05.1971
Poruka
54.331
znas/te sta je problem? sto su se neke osobe ovde za nesto za sta ja ne mogu da zamislim.... i ne mogu da shvatim da neko ko je ovde ppricao o istinskom pravoslavlju prosao kao da je ne znam sta uradio.....


Ako mislimo na istu osobu...ja sam je licno banovao zbog uvreda koje je nanela uredniku pa i mojim kolegama moderatorima sto je nedopustivo ,i nema nikakvih veza ni sa religijom niti bilo cime.....
 
Član
Učlanjen(a)
06.02.2010
Poruka
164
opustite se ljudi.... Ta osoba nije banovana nego "proterana" sa foruma.....
I mene zanima odgovor u vezi Kalimercice.....
 
ADMINISTRATOR
Učlanjen(a)
10.05.1971
Poruka
54.331
opustite se ljudi.... Ta osoba nije banovana nego "proterana" sa foruma.....
I mene zanima odgovor u vezi Kalimercice.....
Odlicno.....
Onda nemislimo o istoj osobi.......ostavljam vas da raspravite situaciju.....sto rece Zems,odo da pecem palacinke......;)
 
Član
Učlanjen(a)
03.10.2009
Poruka
39
Ne bih da ovde otkrivam toplu vodu kada kažem da je prepucavanje na internet forumima besmisleno, ali stvar je u tome da bi ovde trebalo da je vrlo lako ignorisati nečije mišljenje - niko ne može da podiže glas na vas (CAPS LOCK nikog ne bi trebao da plaši), niko me može da vam se unosi u lice, da vam ne da da završite rečenicu (ovo je posebno interesantno) i niko ne može da podigne ruku ni na kog. Ovo poslednje i jeste razlog za toliko provokacija - lako je provocirati iza tastature.

Ne pratim dovoljno ove teme da bih mogao da dam dovoljno dobru ocenu ko je "više kriv" za verbalne sukobe, ali i da znam ko je, nema previše smisla da sad ovde "biram strane i tabore". Zato bih uzeo slobodu da dam po savet pravoslavcima i "istočnjacima" (u nedostatku bolje reči). Saveti su dobronamerni, a kome budu parali uši - neka proba da vidi zašto je to tako. Ako su nekome izlišni - nadam se da nije previše vremena potrošio na ovaj tekst.

Dragi pravoslavci, znam da je rečeno "Ја сам пут и истина и живот; нико неће доћи к Оцу до кроза ме. Јован, 14,6." ali mnogi jednostavno ne žele taj put. Ako to znači da će završiti u "огњу пакленом" - to je prevashodno posledica njihovog izbora. A ako je vaše pisanje posledica dobronamerne brige za njihove duše i usmereno na njihovo izvođenje na pravi put, kako je onda moguće da ste, s jedne strane, toliko zabrinuti za njihovu dušu, a sa druge strane toliko agresivni i sarkastični napadajući ih po forumu. I to sa argumentima često izvedenim i literature koja nije i sama "istočnjačka", već naprotiv - usmerena protiv tih tradicija, i samim tim puna osude i omalovažavanja i jako praktična za copy/paste-ovanje na svaki pomen reči meditacija, buda, joga, zen itd. Pa da "istočnjaci" zaista mare za tu (osuđujuću i fantastično neobaveštenu) literaturu odavno se ne bi bavili time čime se bave. Previše je nečeg starozavetng, osvetničkog, proročkog, naše-će-vreme-doći govora, premalo ljubi-bližnjeg-svog govora.

Dragi "istočnjaci", neka vaš rad nas sebi bude upravo to: rad na SEBI. Nikad nije bilo popularno ukazivati ljudima na njihove iluzije, direktno ili indirektno. Čak i ljudi koji su sami pitali nekoga da im pomogne oko svojih problema su doveli i sebe i tog nekog u nezgodan položaj, kada im ovaj ukaže na to šta je njihov problem. Ne znam da li znate da psihoterapeuti dosta moraju da okolišaju kada pacijentu treba da objasne šta im je problem, i nekako ih puštaju da ovi to sami uvide kada god mogu. I opet nije lako. A kako će onda biti uspešna komunikacija sa nekim ko nije ni tražio da mu se objasni da je u iluzijama? (mada moram da dodam da je ukazivanje na netoleranciju čak i potrebno - što i sledi u sledećem pasusu) Može vaš motiv biti najplemenitiji (na primer, oslobađanje nekoga od iluzija koje mu prouzrokuju probleme), a da ipak bude shvaćen kao nezaslužena kritika, pa i "duhovno hvalisanje" i samim tim i iritiranje. Naravno, ko je sam pitao ili "uzimao Budu u usta" (tj. copy/paste sa srbende.com) - taj neka otrpi odgovor.

Ovo su samo moji mali saveti, ali ono što sledi je daleko ozbiljnija stvar: Kako su pravoslavci u ovoj zemlji tolika većina u odnosu na "istočnjake", da je čak i onaj "zilotski" deo pravoslavaca daleko brojniji od svih praktikanata budizma, joge, tao-te-nečega i svega ostalog istočnijeg od reke Ind, samim tim nose daleko veću odgovornost. Mislim da je jako bitno podsetiti ih na toleranciju i duh koji je gajio, na primer, Patrijarh Pavle - ja ne mogu da ga zamislim da kritikuje budistu/hinduistu i obećava mu pakao jer ne misli isto kao i on. Ova zemlja je u ogromnim problemima, i samo nam još fali dodatnog radikalizma, fundamentalizma i netrpeljivosti, da se dokrajčimo. (Ako vas zanima kuda vodi fundamentalizam, slobodno kliknite na YouTube - razbijanje gej parade u Beogradu!!! - počinje od 2min50sec, dovoljno je pogledati do 3min30sec.) Nemojmo ići ka tome.


Pozdrav!
 
Član
Učlanjen(a)
08.02.2010
Poruka
196
Ne bih da ovde otkrivam toplu vodu kada kažem da je prepucavanje na internet forumima besmisleno, ali stvar je u tome da bi ovde trebalo da je vrlo lako ignorisati nečije mišljenje - niko ne može da podiže glas na vas (CAPS LOCK nikog ne bi trebao da plaši), niko me može da vam se unosi u lice, da vam ne da da završite rečenicu (ovo je posebno interesantno) i niko ne može da podigne ruku ni na kog. Ovo poslednje i jeste razlog za toliko provokacija - lako je provocirati iza tastature.

Ne pratim dovoljno ove teme da bih mogao da dam dovoljno dobru ocenu ko je "više kriv" za verbalne sukobe, ali i da znam ko je, nema previše smisla da sad ovde "biram strane i tabore". Zato bih uzeo slobodu da dam po savet pravoslavcima i "istočnjacima" (u nedostatku bolje reči). Saveti su dobronamerni, a kome budu parali uši - neka proba da vidi zašto je to tako. Ako su nekome izlišni - nadam se da nije previše vremena potrošio na ovaj tekst.

Dragi pravoslavci, znam da je rečeno "Ја сам пут и истина и живот; нико неће доћи к Оцу до кроза ме. Јован, 14,6." ali mnogi jednostavno ne žele taj put. Ako to znači da će završiti u "огњу пакленом" - to je prevashodno posledica njihovog izbora. A ako je vaše pisanje posledica dobronamerne brige za njihove duše i usmereno na njihovo izvođenje na pravi put, kako je onda moguće da ste, s jedne strane, toliko zabrinuti za njihovu dušu, a sa druge strane toliko agresivni i sarkastični napadajući ih po forumu. I to sa argumentima često izvedenim i literature koja nije i sama "istočnjačka", već naprotiv - usmerena protiv tih tradicija, i samim tim puna osude i omalovažavanja i jako praktična za copy/paste-ovanje na svaki pomen reči meditacija, buda, joga, zen itd. Pa da "istočnjaci" zaista mare za tu (osuđujuću i fantastično neobaveštenu) literaturu odavno se ne bi bavili time čime se bave. Previše je nečeg starozavetng, osvetničkog, proročkog, naše-će-vreme-doći govora, premalo ljubi-bližnjeg-svog govora.

Dragi "istočnjaci", neka vaš rad nas sebi bude upravo to: rad na SEBI. Nikad nije bilo popularno ukazivati ljudima na njihove iluzije, direktno ili indirektno. Čak i ljudi koji su sami pitali nekoga da im pomogne oko svojih problema su doveli i sebe i tog nekog u nezgodan položaj, kada im ovaj ukaže na to šta je njihov problem. Ne znam da li znate da psihoterapeuti dosta moraju da okolišaju kada pacijentu treba da objasne šta im je problem, i nekako ih puštaju da ovi to sami uvide kada god mogu. I opet nije lako. A kako će onda biti uspešna komunikacija sa nekim ko nije ni tražio da mu se objasni da je u iluzijama? (mada moram da dodam da je ukazivanje na netoleranciju čak i potrebno - što i sledi u sledećem pasusu) Može vaš motiv biti najplemenitiji (na primer, oslobađanje nekoga od iluzija koje mu prouzrokuju probleme), a da ipak bude shvaćen kao nezaslužena kritika, pa i "duhovno hvalisanje" i samim tim i iritiranje. Naravno, ko je sam pitao ili "uzimao Budu u usta" (tj. copy/paste sa srbende.com) - taj neka otrpi odgovor.

Ovo su samo moji mali saveti, ali ono što sledi je daleko ozbiljnija stvar: Kako su pravoslavci u ovoj zemlji tolika većina u odnosu na "istočnjake", da je čak i onaj "zilotski" deo pravoslavaca daleko brojniji od svih praktikanata budizma, joge, tao-te-nečega i svega ostalog istočnijeg od reke Ind, samim tim nose daleko veću odgovornost. Mislim da je jako bitno podsetiti ih na toleranciju i duh koji je gajio, na primer, Patrijarh Pavle - ja ne mogu da ga zamislim da kritikuje budistu/hinduistu i obećava mu pakao jer ne misli isto kao i on. Ova zemlja je u ogromnim problemima, i samo nam još fali dodatnog radikalizma, fundamentalizma i netrpeljivosti, da se dokrajčimo. (Ako vas zanima kuda vodi fundamentalizam, slobodno kliknite na YouTube - razbijanje gej parade u Beogradu!!! - počinje od 2min50sec, dovoljno je pogledati do 3min30sec.) Nemojmo ići ka tome.


Pozdrav!

sve je to lepo sto si napisao ali zaboravljas jednu sustinsku stvar......tim ljudima su se ukazivale njihove zablude iskjljucivo i samo na temama koje su imale veze sa pravoslavljem a gde su sami dolazili (ili ih cak pokretali)...,.niko nije isao i kljucao ih na nekoj temi gde su oni pricali o onome u sta veruju ali se moralo reci sta jeste ISTINA po predanju Crkve kada su zeleli da drze predavanje i daju svoje misljenje o Pravoslavlju....tako da to tvoje podmetanje o nekakvoj rigidnosti i fundamentalizmu ovde nema veze ni sa cim.....a sto se tice te parade.....toj skupini nikad niko nije otisao u njihove klubove i mesta gde se skupljaju da im drzi predavanje niti da ih bije (a priznaces,to bi bilo veoma lako cak i za jednu prosecnu navijacku grupu)...ali kad su resili da promovisu i NAMECU te svoje "vrednosti" javno placuci zbog nekakve svoje navodne ugrozenosti njihove nastrajnosti-onda je usledio taj odgovor vecine koja se ne slaze (slaba rec) sa tim....dakle agresivna akcija je dobila odgovor (kakav je kreator te akcije i zeleo)-agresivnu reakciju...i to ti je valjda poznata stvar iz psihologije.....sad zadnja najava iste te "parade" je zavrsila masovnim hapsenjem i zatvaranjem mnogih vodja organizacija koje su protiv toga a da nijedan od tih nesrecnika nije dobio ni samar...nije li to fundamentalizam "demokratije"....
 
Član
Učlanjen(a)
07.11.2009
Poruka
34
samo bih pitao ovde neke koji se hvataju tekstova Sv. Vladike Nikolaja da li su procitali njegovu besedu Izmedju istoka i zapada?

Evo, simi, samo zbog tebe vraćam se na forum, da postavim besedu svetoga vladike Nikolaja da bi uporedio njegov stav od pre, kada je bio pod uticajem "evropske kulture" i ekumenističkog entuzijazma o delovanju pravoslavlja i "širenju" vere Pravoslavne, i ono od kasnije, posle rata i razobličavanja sve većeg uticaja Novog Svetskog Poretka koje se tada, na "mala" vrata, a sada sve više i na "velika" uvodi u sve sfere našeg života. Izdvojiću samo deo tog teksta ovde, a ostalo sam postavila na skciji biblioteka, domaće knjige na ovom linku:

http://serbianforum.org/domace-knjige/8462-crkvene-i-duhovne-knjige-pravoslavlje-hriscanstvo-78.html
Naravno, ovim copy/pastom ne želim da nerviram one koji copy/paste ne vole, ali ne mogu drugačije da dokažem šta je vladika učio i propovedao posle odvajanja od SPC-a i komunističi obojenih Crkava...Postoji još tekstova koji ukazuju na njegovo učenje, neke od njih, koji nisu objavljivani i štampani kod nas, objavile su Dveri Srpske u broju 42 za 2009-tu godinu. Ko je u mogućnosti da nabavi ili pronađe tekstove iz ovog časopisa gde se iznosi vladikina prepiska sa svetim Jovanom Šangajskim i Dražom MIhjalovićem, može u mnogome da se uveri u razliku njegovih propovedi kada je bio kao rimokatolički đak spreman za misiju ekumenizma i kasnije kada je sposznao svoju grešku i nastupio oštro protiv istog...

"У наше време извесне силе овог света грозничаво раде да завладају целим светом, да задобију васцели свет. Те силе не би тако радиле, када би озбиљно узеле речи Христа Спаситеља: „Шта користи човеку да цео свет задобије а душу своју изгуби?“ (Мат. 16: 26)
Али баш небрижност о својој души и створила је бригу и крвави труд тих сила на задобијању власти над целим светом. Брига пак о души, о крајњем спасењу сваког човека појединачно, потиснута је на задњи план и остављена простим „младенцима“, то јест, нечујној и невеличавој маси простог народа (Мат. 11: 25). А са потискивањем бриге о души, потиснут је и Сам Христос. Са потискивањем Христа у позадину, потиснуто је и Царство Небесно, као врховни циљ људског живота, а на месту тог циља, Богом одређеног и објављеног, уздигнути су земаљски циљеви, прво политички-економски, па онда културно-социјални и такозвани хумани.
Другим речима: место Раја небесног, обећаног изгнаним и заслужним, истакнут је рај земаљски за сва људска бића (наравно, ако то икад лично доживе), без икакве разлике и квалификације.
По плану тих властољубивих сила треба да се изведе уравњање и уједначење свих људских бића на земљи. А то уравњање и уједначење не односи се само на хлеб, него и на дух, и не само на политичка права и културу, него и на веру и морал.
Па како се „неисказано богатство Христово“ (Ефес. 3: 8) у погледу истине и духа, не даде изједначити са сиромаштвом других земаљских вера и философија, то се од стране оних сила бомбардује Христос са страшном жестином, било јавно и отворено, било прикривено и лукаво. „Востани и Господи да не преобладајет человјек...“ (Пс. 9: 19)
При оваквом стању ствари, није чудо што су се неки Хришћани тешко забринули за будућност своје Свете Вере, док су опет, други постали равнодушни према Христу, Његовој Цркви и својој сопственој души. А најслабији међу њима, под утицајем силовите лажне пропаганде, почели су се приклањати мишљењу, да Христос припада прошлости, да је побеђен од света и да у „Новом Добу“ двадесетог века не остаје човеку друго, него да се склони под тобож сигурнији кров, било науке или прогреса, културе, технике, демократије, хуманизма, или неке друге модерне идеје, покрета или организације. „Колико само да се безболније и удобније проживи кратки век на земљи!“ тако говоре кратковиди, устрашени и преварени.
Брижни пастири свих хришћанских цркава писали су књиге о овом предмету, и непрестано пишу, и непрекидно говоре са предикаоница или преко радија. Са безбројним детаљима, указују они на опасност, у коју је доведено Хришћанство наших дана. Са похвалном ревношћу они су успели да представе у јарким, али мрачним бојама, болест света уопште, а хришћанских народа посебно, тако да би имали мало, или нимало, да додамо њиховој дијагнози. Нити би осећали потребу да и ми узимамо перо и о томе пишемо.
Али нас друга једна невоља нагони да пишемо. То је широки компромис, који многи баш од ових брижних пастира, са множином других чланова Цркве, праве између Хришћанства и „духа овог времена“, који извесно није Свети Дух Божији.
Свесно или несвесно они стављају, не свет у службу Христу, него Христа у службу света, тј. савремених идеја и стремљења, у које спадају: радње на брзом остварењу среће људи овде на земљи, на свеопштем миру, наметнутом споља, на распрострањењу светске науке и културе, чак и на организовању једнога Света, једног Светског Парламента, или Светске Диктатуре, једне Светске Војске или Полиције за одржање и одбрану мира, па чак и остварења рајског братства међу свим људима, без обзира да ли сви људи признају једног заједничког Оца Небеског или не, у супротности са одлучном изјавом Јеванђелисте, најближег Христу
(1. Јов. 2: 22-23).
Оваквим компромисима негира се апсолутност Христовој вери, ствара се забуна у душама Хришћанског народа. Гаси се пламен одушевљења, и раслабљава морал верних. Помрачава се визија Царства Небеснога, које „није од овога свијета“ (Јован 18: 36), и народи се заслепљују лажним представама о једном универзалном царству од овога света.
Ко нема снаге да се диже у висину, тај се пружа у ширину. И ко не може да нађе што жели у квалитету, тражи га у квантитету. Тако и онај, коме је тескобно са Христом у колиби, чини све, да Христу постане тескобно у својој палати. И онај ко није нашао мира у самом себи, или у свом дому, или у свом малом народу, зар ће га наћи у крајњим димензијама физичког света? Тим пре што је смрт свакога од нас близу, а Судија пред вратима.
Ето због оваквих ревнитеља, који ревнују „али не по разуму“, ми се латисмо пера, да им, са Божјом помоћи, изложимо, каква је од старине до данас, вера Православне Цркве о апсолутности и сведовољности Христовој за спасење људи. Да изређамо бар неколике победе које је Христос кроз деветнаест векова до сада, однео над светом, и незадржано односи. Да покажемо, да Христос не само није застарео, него да свет стари, а Он је увек „исти јуче и данас и на век века“ (Јав. 13: 8). Вечито млад и вечито победоносан.
Његове победе, ми смо назвали Жетве Господње, сходно јеванђелским параболама о њиви, семену и жетви."
 
Poslednja izmena:
Status
Zatvorena za pisanje odgovora.
Natrag
Top