Član
- Učlanjen(a)
- 06.05.2012
- Poruka
- 2.380
Eto,to je ono što me drži u Ekumeni,ljudi koji su zdrava duha i uma.Kao ti!
Kako reče moj prijatelj svećenik Katolički(bio mi je professor ka Katoličkoj Bogosloviji koju sam 2 godine studirao za nastavnika vjeronauka kao Protestant)"Ja vjerujem u CRKVU u crkvi",,misli na onaj manji broj ISTINSKIH vjernika u Katoličkoj Crkvi( I reče mi:"To me drži da sam još uvjek,svećenik!"
Mogla bih mnogo pisati o Crkvi...ali, možda nekom drugom zgodom. Uglavnom, osjećam se kao kći svoje Crkve koliko god ona bila grešna i osporavana, oblaćena i napadana, ali razumijem što želiš reći. Svojevremeno je i meni odlazak u crkvu na Misu predstavljao teškoću ili bolje rečeno, bilo mi je dosadno i nisam shvaćala zašto moram ići u crkvu kad mogu sama doma moliti i čitati Bibliju. Tada sam pristupila molitvenoj zajednici i tek tada sam iskusila što znači biti crkva u malom. Spomenuo si Zvjezdana Linića, ali prije njega je već počeo djelovati i Tomislav Ivančić. Zatim su došli drugi i čini mi se da to dosta dobro funkcionira:male, žive zajednice i mladih i starih koje su okupljene u Isusovo ime na molitvu, karitativni rad ili obično druženje.
Čitala sam da je u 16. stoljeću kad je Katolička Crkva bila uzdrmana s pojavom protestantizma, jedna redovnica, sv. Tereza od isusa, rođena prije 500 godina, okupila oko sebe malu grupu ljudi, vitezove i dame onoga vremena u želji da si međusobno pomažu i nastoje više uzljubiti Boga...I taj pothvat je uspio. Proguglaj malo: sv. Tereza Avilska
Drugim riječima, i ja smatram da će Crkva, Katolička Crkva , pa onda i druge, oživjeti u malim zajednicama po uzoru na onu prvotnu Crkvu i prve kršćane.