Razlike izmedu pravoslavne i katolicke crkve i šta smo to zaboravili?

Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527
Ko je otac, a ko sin?

Najviše vremena mi je otišlo na razumevanje koncepta „otac-sin-sveti duh“. Naime, Isus nije bog kako vecina laika smatra, vec „božiji sin“. Bog u hrišcanstvu nema ime i predstavljen je ovim trojstvom.
Katolici insistiraju na postojanju sva tri entiteta istovremeno u bogu, naglašavajuci jedinstvo. Pravoslavci govore isto to, ali isticu redosled tj da sveti duh ide iz oca u sina, isticuci na taj nacin redosled naraštaja. Katolici ovo ne priznaju i insistiraju da duh nije prelazio samo sa oca na sina, vec i iz sina. To „iz sina“, na latinskom se kaže „filio que“ po cemu je ovaj sukob doktrina poznat.
 
Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527
Ko je otac, a ko sin?

Najviše vremena mi je otišlo na razumevanje koncepta „otac-sin-sveti duh“. Naime, Isus nije bog kako vecina laika smatra, vec „božiji sin“. Bog u hrišcanstvu nema ime i predstavljen je ovim trojstvom.
Katolici insistiraju na postojanju sva tri entiteta istovremeno u bogu, naglašavajuci jedinstvo. Pravoslavci govore isto to, ali isticu redosled tj da sveti duh ide iz oca u sina, isticuci na taj nacin redosled naraštaja. Katolici ovo ne priznaju i insistiraju da duh nije prelazio samo sa oca na sina, vec i iz sina. To „iz sina“, na latinskom se kaže „filio que“ po cemu je ovaj sukob doktrina poznat. Mislos Stanic
 
Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527
Konacna podela izmedu dva hrišcanska bloka nastala je 1054. kada su papa i patrijarh izopštili jedan drugog iz crkve. Raskol je nastao zbog pokušaja Vatikana da se postavi na celo crkve. Postojala je vekovna diskusija u kojoj je Vatikan insistirao na tome zašto rimska patrijaršija treba da bude vrhovna crkvena vlast. Medutim, ni jedan od patrijarha pravoslavne crkve nije priznavao Vatikanu primat, jer se u crkvi oduvek odlucivalo zajednicki glasanjem (sinod) i svaka crkva je imala isto pravo glasa. I danas je tako.

Ono što cesto možete cuti na History kanalu i u mnogim popularnim istorijskim emisijama je da je razdor izmedu dve crkve nastao zato što je katolicka crkva tražila „više autonomije od države“, što je vrlo mudar nacin da se sakrije istina. Istina je da je Vatikan insistirao na tome da bude na celu crkve jer je naslednik Rimskog carstva. Problem je u tome što je carstvo sada bilo na istoku u Carigradu i što ostale patrijaršije nisu priznavale to pravo Vatikanu.
hagiasophialast


Nova prestonica rimskog carstva Konstantinopolj, u našem jeziku poznat kao Carigrad, a danas grad Istambul.

Pravoslavne crkve su ovo osporavale na temelju da su one pravi naslednici Rima i zato se insistiralo na konceptu „iz oca u sina“, jer je to koncept nasleda. Medutim, Rim je došao do novog tumacenja „i oca i sina“ kako bi naglasio da redosled nema veze vec da može i drugacije.

Suština ovde je taj problem kontinuiteta jer je katolicka crkva tvrdila da je ona naslednica Rimskog carstva što istorijski jednostavno nije tacno. Istorijski rimske provincije na zapadu su pale 476. godine. Nakon toga prošlo je 500 godina pre nego što je nastalo „Sveto rimsko carstvo“ na cije je celo stao Vatikan kao duhovni voda i proglasio ga za naslednika Rimskog carstva. Medutim, to novo „Sveto rimsko carstvo“ sem imena nije imalo nikakve veze sa starim Rimom.

Prava istina je da je centar Rimskog carstva pomeren na istok još pre 285. godne, dakle dva veka pre nego što ce zapad pasti.
Od tog vremena pravi naslednik starog Rima je uvek bio Novi Rim (kasnije nazvan Vizantija), gde su Grcka, Turska i Balkan bile najvažnije teritorije carstva.

Kao što vidite u XI veku je bilo veoma bitno da se zna ko je otac, a ko sin i da li sin ima pravo isto kao otac ili manje. Ovo naizgled trivijalno filozofsko neslaganje je vremenom izrodio ogromne razlike.

Milos Stanic
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
01.05.2019
Poruka
668
Raskol postoji, neki razlozi su navedeni neki ne. Ima mnogo toga što se,ako je to Božija volja, mora uskladiti i rešiti izmedju TRI sestrinske Crkve.
Filioque i primus inter pares kontraverze su najuočljivije i samim tim najpoznatije van Crkvenih i teoloških krugova ali, kako se čini, i najlakše rešive.
 
Član
Učlanjen(a)
03.06.2010
Poruka
14.297
Suštinski su iste, imaju čitav niz lažnih učenja i mješavinu paganizama sa hrišćanskim elementima.

Fizički su to dvije i više crkava, dvije na globalu kao KC i PC i čitav niz nacionalnih pravoslavnih crkava.

Ortganizacija je potpuno različita.
 
Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527
Konceptualne razlike izmedu dve crkve

Citajuci tekstove o razlikama izmedu dva glavna hrišcanska pravca najcešce se pominju razlike u ritualima i tumacenjima.

Pored pitanja oca-sina, postoje mnoge sitne razlike u ritualima, kao na primer što katolici u službi koriste hleb bez kvasca, a pravoslavci obican hleb sa kvascem.

Ipak ima mnogo suštinskih razlika. Recimo katolicka crkva govori o „bezgrešnom zacecu“ bogorodice, pa su cak i inkvizitori postavljali to kao jedno od pitanja ljudima koje su mucili – „Da li veruješ da ja Marija devica?“. Iako je nelogicno da devica rodi dete, to je kao neka vrsta testa za vernike jer nisi ti tu da razmišljaš logicno vec da veruješ i da se povinuješ.

Ovo insistiranje na slepom verovanju kod katolicke crvke se ogleda službom na latinskom jeziku, a ne na jeziku naroda. Latinski jezik je potpuno izumro izmedu IV-VIII veka, ali su nastavili da ga koriste obrazovani ljudi i sveštenici. Pored jezicke barijere, katolicka crkva je dugo insistirala na tome da samo sveštenici mogu da citaju i tumace svete knjige pa je Biblija vekovima bila zabranjivana za obican narod. U pravoslavlju služba se održava na lokalnom jeziku i Biblija nikad nije bila zabranjena.
Milos Stanic
 
Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527
Nastavak:

U katolickoj crkvi papa je božiji sin, zatim idu biskupi, pa ostala crkvena hijararhija. Vernici komuniciraju preko crkve i sveštenika sa Bogom. U pravoslavlju ovo nije slucaj, patrijarh i vi ste u potpuno istoj ravni pred Bogom. Nije potrebno komunicirati preko sveštenika ili obavezno ici u crkvu. Katolicka crkva poprilicno insistira na nedeljnoj službi, dok u pravoslavlju vi možete biti vernik a ne morate ici u crkvu i opet cete biti pravi vernik.

Tokom vekova jedna stvar je vodila ka drugoj i efektom lavine razlike su postajale sve vece. Tako je Papa dobio pravo indulgencije tj.
oproštaja za pare. Nije bitno koliko ste zgrešili, ako se pokajete i imate dovoljno novca Papa kao božji sin vam može dati oproštaj. Ovako nešto ne postoji kod pravoslavaca vec se kaže „bog ce ti oprostiti…“. Vaši gresi ostaju izmedu vas i Boga, o tome ne može odlucivati crkva.

Milos Stanic
 
Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527
Konacna podela izmedu dva hrišcanska bloka nastala je 1054. kada su papa i patrijarh izopštili jedan drugog iz crkve. Raskol je nastao zbog pokušaja Vatikana da se postavi na celo crkve. Postojala je vekovna diskusija u kojoj je Vatikan insistirao na tome zašto rimska patrijaršija treba da bude vrhovna crkvena vlast. Medutim, ni jedan od patrijarha pravoslavne crkve nije priznavao Vatikanu primat jer se u crkvi oduvek odlucivalo zajednicki glasanjem (sinod) i svaka crkva je imala isto pravo glasa. I danas je tako.
Ono što cesto možete cuti na History kanalu i u mnogim popularnim istorijskim emisijama je da je razdor izmedu dve crkve nastao zato što je katolicka crkva tražila „više autonomije od države“, što je vrlo mudar nacin da se sakrije istina.
Istina je da je Vatikan insistirao na tome da bude na celu crkve jer je naslednik Rimskog carstva. Problem je u tome što je carstvo sada bilo na istoku u Carigradu i što ostale patrijaršije nisu priznavale to pravo Vatikanu.
Pravoslavne crkve su ovo osporavale na temelju da su one pravi naslednici Rima i zato se insistiralo na konceptu „iz oca u sina“, jer je to koncept nasleda. Medutim, Rim je došao do novog tumacenja „i oca i sina“ kako bi naglasio da redosled nema veze vec da može i drugacije.
Suština ovde je taj problem kontinuiteta jer je
katolicka crkva tvrdila da je ona naslednica Rimskog carstva što istorijski jednostavno nije tacno. Istorijski rimske provincije na zapadu su pale 476. godine. Nakon toga prošlo je 500 godina pre nego što je nastalo „Sveto rimsko carstvo“ na cije je celo stao Vatikan kao duhovni voda i proglasio ga za naslednika Rimskog carstva. Medutim, to novo „Sveto rimsko carstvo“ sem imena nije imalo nikakve veze sa starim Rimom.
Prava istina je da je centar Rimskog carstva pomeren na istok još pre 285. godne, dakle dva veka pre nego što ce zapad pasti. Od tog vremena pravi naslednik starog Rima je uvek bio Novi Rim (kasnije nazvan Vizantija), gde su Grcka, Turska i Balkan bile najvažnije teritorije carstva.
Kao što vidite u XI veku je bilo veoma bitno da se zna ko je otac, a ko sin i da li sin ima pravo isto kao otac ili manje.
Ovo naizgled trivijalno filozofsko neslaganje je vremenom izrodilo ogromne razlike.

Mislos Stanic
 
Natrag
Top