Mada, sve i da jeste, ogromna je. Baš to je i razlog zašto oni "misionare".
Evo prave pozadine "jada, čemera i kaosa Južne Amerike", o kojemu tripo mantra:
Nelson Rockefeller shvaća razmjere opasnosti latinoameričkog katolicizma
U izvješću Nelsona Rockefellera o Latinskoj Americi se naglašava kako
katoličanstvo ispovijeda 92% latinoameričkog stanovništva, što je nevjerojatno visoka brojka, a ima veze sa stoljetnom španjolskom dominacijom kontinenta. Primijetio je i raširenu strukturu društvene pomoći katoličkog svijeta, koji pruža pomoć najugroženijim slojevima latinoameričkih naroda.
Odlučeno je da
ovu brojku treba smanjiti. Razlog za to je što je katoličanstvo u Sjedinjenim Američkim Državama uvijek gledano kao neprirodno protestantskoj prirodi zemlje i zato što su katolici vjerni papi.
Roger Fontaine i
Lewis Tambs, dvije osobe specijalizirane za latinoameričke poslove u Reaganovoj upravi, 1980. su izdali dokument
“Santa Fe”, ideološki
manifest o američkom ratu protiv katoličanstva.
U skladu s dokumentom “Santa Fe”, 1981. godine je osnovan
Institut za religiju i demokraciju, koji je
financirao širenje evangelističkih crkava u svijetu, posebice u Americi. Rad instituta su čak kritizirali i neki protestantski krugovi, poput Ujedinjene crkve Kristove, koja ga optužuje za širenje ultrakonzervativnih tendencija koje nemaju veze s religijom, kao što su vojni intervencionizam i poricanje klimatskih promjena, što su teme među evangelicima uključenim u američku politiku. Sjedinjene Američke Države su vidjele potencijal u evangelizmu,
duhovnoj ruci američkog imperijalizma. Zbog toga je omogućeno stvaranje vrlo učinkovite međunarodne mreže poluhorizontalne prirode, koja se okreće oko
Svjetskog evanđeoskog saveza (World Evangelic Alliance), koji iz New Yorka prati
napredak i širenje evangelizma u 129 zemalja i gdje se stvaraju međunarodne publikacije i programi djelovanja.
Mnoge evangelističke vođe s globalnog Juga su stručno, doktrinarno i ideološki osposobljene u Sjedinjenim Američkim Državama. Na primjer,
Edir Macedo, osnivač moćne
Univerzalne crkve Kraljevstva Božjeg, pomogao je u početnom širenju crkava, postajući promicatelj
teologije prosperiteta, koja se radikalno razlikovala od omrznute
teologije oslobođenja. Prema ovoj teologiji, prema kojoj će
dosljednost u očitovanju vjere biti nagrađena od Boga kroz bogatstvo, kontroverzni akteri kao što je
Cash Luna, osnivač Doma Božjega u Gvatemali, ili
Macedo, uspjeli su pridobiti
sve one katolike, posebno siromašne, koji su se osjećali izdanima u ratu kojeg je Vatikan vodio protiv teologa-revolucionara i latinoameričkih svećenika-gerilaca u Hladnom ratu. Oni su
masovno pobjegli iz Katoličke crkve i pridružili se evangelistima.
Kriza katoličanstva i vanjski utjecaj dali su nevjerojatne rezultate. 2014. godine "Pew Research Center" navodi kako je u Latinskoj Americi stanovništvo katoličke vjeroispovijesti
palo na 69%, što je
23% vjernika manje u odnosu na 1970. godinu, dok su
evanđelisti i protestanti s 9% narasli na 19% ukupnog stanovništva. U isto vrijeme su na globalnoj razini
evanđelisti zabilježili stope rasta dva puta veće i od islama i njihov se broj u svijetu
utrostručio, dosegavši 285 milijuna vjernika. U Brazilu je
američka geopolitika vjere bila uspješnija nego igdje drugdje.
Institut Datafolha procjenjuje da se u razdoblju od 1970. do 2016.
broj katolika smanjio za 40%. Evangelici čine
29% stanovništva, a polovica njih se izjašnjavaju kao
bivši katolici.
Univerzalna crkva Kraljevstva Božjeg se iz malog simbola pretvorila u najutjecajniju skupinu političkog pritiska i najveću evangelističku crkvu u zemlji, s podružnicama u više od 170 zemalja. Ona simbolizira
poraz katoličanstva u Latinskoj Americi. Osnovana je 1977. godine u Rio de Janeiru, a samo 20 godina kasnije je imala
8 milijuna vjernika. Nad ranim godinama crkve i o podrijetlu kapitala lebdi misterij, ali se neke stvari ipak znaju.
Macedo je 1980. imao nekoliko izleta u SAD i dobio potporu za istraživanja mogućnosti širenja evangelizma u Brazilu.
Školovao se o najboljim tehnikama evangelizacije i crkve se strogim antikatoličkim stavovima. Čak je završio u središtu nekoliko skandala, od
spaljivanja svetih slika ili kipova, do
uvreda Bogorodice, što je često činio
u televizijskim emisijama uživo. Danas je
Macedo jedan od najbogatijih ljudi na planeti i jedan od najutjecajnijih u političkom i nacionalnom medijskom prostoru, vladar carstva koje uključuje radio i televizijske postaje, novine i izdavačke kuće. Moć medija kojima raspolaže Macedo je toliko velika da je korištena tijekom općih izbora 2010. godine od strane Radničke stranke, koja je dobila više prostora u televizijskim mrežama. U São Paolu je
Univerzalna crkva Kraljevstva Božjeg izgradila ogromnu kopiju Salomonovog hrama, gdje se udobno moglo smjestiti 10 000 ljudi, na čijem su otvorenju 2014. godine nazočili brojni dužnosnici, uključujući Dilme Rousseff i Michela Temera, simbole moći u zemlji u kojoj
treba potpuno iskorijeniti katoličanstvo i pretvoriti Brazil u neku vrstu teokracije koja se temelji na učenjima evanđelja, kao što je Macedo objašnjava u knjizi “Plano de poder”, objavljenoj 2008. godine.
Povećanje postotka evanđelika u stanovništvu prati i povećanje njihovih predstavnika parlamentu, što je dovelo do vala društvenog konzervativizma u Brazilu, baš kao što je predvidio Nelson Rockefeller i dokument “Santa Fe”. Uvelike se smanjio utjecaj katolika i ljevice u politici i idejama, a isti se proces odvija na ostatku kontinenta. Meksiko, Peru, Nikaragva, Gvatemala i druge zemlje su
dokaz uspjeha projekta Rockefellera, jer se u tim zemljama bilježi uspon evangelizma i pad katoličanstva. U Gvatemali su se
katolici od 1980. do 2010. godine prepolovili, dok su u istom vremenskom razdoblju
evanđelisti preuzeli vlast u brojnim zemljama.
Iskorjenjivanje katoličanstva u Latinskoj Americi potvrđuje
važnost religije u geopolitici i kako se uspostavlja novi odnos snaga povoljan za SAD. Washington se ponovno natječe za
uspostavu hegemonije nad kontinentom, nakon desetljeća krize i prijetnji karizmatičnih lidera i anti-imperijalista kao što su bili Allende, Castro, Perón i Chavez. Prioritet Katoličke crkve u Latinskoj Americi nije suprotstavljanje komunističkom ateizmu ili “herezama” kao što je teologija oslobođenja, kako su je nazvali Wojtyła i Ratzinger, nego procesu osmišljenom od Nelsona Rockefellera.
Zbog izuzetno
jakog aktivizma raznih sekti, evangelista, te sjevernoameričkih protestantskih, baptističkih, anabaptističkih i adventističkih crkvi, Katolička crkva ostaje bez vjernika. Sve ove
crkve i sekte primaju izdašnu novčanu pomoć iz Sjedinjenih Američkih Država, pa i od samog State Departmenta, a najviše za vrijeme vladavine Georga Busha. Slanje pomoći nije prestalo ni izborom predsjednika Baracka Obame. Za SAD, kao što smo naveli, to je snažan geopolitički instrument u Latinskoj Americi.
U crkvama koje kroz projekt američke vlade u Latinsku Ameriku dolaze sa sjevera Vatikan danas vidi najveću prijetnju, a to je glavni razlog zbog kojega su Vatikan i Washington danas udaljeniji više no ikad. Hoće li papa Franjo uspjeti vratiti Latinsku Ameriku na stari put i ujediniti istinsku ljevicu s katolicima koji nisu zaboravili teologiju oslobođenja, teško je reći. Ako se to dogodi, to će označiti
propast “križarskog rata” Nelsona Rockefellera. (Izvor: Logicno.com)
Favele su opet vaše, one su također plod "protestantskog duha". Vidi:
