Doprinos protestantske reformacije pismenosti i obrazovanju
U predreformacijskoj Europi je školovanje bilo rezervirano samo za elite, za djecu aristokrata i bogatih trgovaca te za one koje je Katolička Crkva odlučila školovati za svećeničku službu.
Latinski je bio jedini jezik učenja i znanosti te osnovni preduvjet za svećenstvo. Sama pomisao na pismene seljake i radnike, osobno čitanje i poučavanje Biblije ili donošenje osobnih prosudbi o društvenim i političkim pitanjima je predstavljala ugrozu za kršćanstvo i ustaljeni poredak. Vjerske sadržaje su mogli razumjeti i tumačiti jedino od Crkve školovani klerici.
Martin Luther je na te stvari gledao sasvim drugačije. U samom središtu njegova ucenja bio je poziv na povratak na izvore kršćanske vjere, Bibliju. A da bi vjernici Bibliju mogli čitati i razumjeti trebalo je ispuniti dva uvjeta: da se ih opismeni i da se Biblija prevede na njihov narodni jezik.
Kada je Luther počeo prevoditi Bibliju na njemački taj zapravo još nije postojao. Luther ga je sam počeo oblikovati kombinirajući različite dijalekte, tražeći najprikladnije izraze i brinući o tome da ga mogu razumjeti svi stanovnici njegove zemlje.
Lutheru se odaje priznanje jer je prvi proklamirao važnost obrazovanja za oba spola, što se pokazalo velikom prednošću za nadolazeća pokoljenja protestanata. Već 1522. Luther eksplicitno piše: “Daj, Bože, da svaki grad ima i djevojačku školu, gdje djevojčice mogu biti poučavane evanđelju svaki dan barem po jedan sat bilo na njemačkom ili na latinskom jeziku”
Tako je njegov prijevod postao temeljem standardnog književnog jezika. Njegov utjecaj je bio dalekosežan, a Lutherova Biblija se vremenom našla u svakoj evangelističkoj kući.
Peter Kuzmič
KC je držala ljude nepismenima, da im ne bi dala Bibliju.