Evo što je još jedan "
gatar na golove i sotonine fore", William Miller, izjavio nakon što su mu se '
gatke' za Isusov dolazak 1843. i 1844.
izjavovile.
A sada, moja draga braćo, dopustite mi da budem jasan. Nadam se da su svi koji su vrijedni spasenja dovoljno ponizni da podnesu moju opomenu, i namjeravam je dati iz najiskrenijih motiva i s najljubaznijim osjećajem svoga srca.
Uzroci koji zahtijevaju kaznu 'Božju ruke' nad nama bili bi, po mom skromnom mišljenju,
oholost i
fanatizam.
Oholost je djelovala na mnogo načina. Svoju pobjedu u raspravi nad našim protivnicima pripisali smo sebi. Tražili smo počasti ili pljesak ljudi, više nego Boga. Mi smo, neki od nas, tražili da budemo vođe, umjesto da budemo sluge; previše se hvale našim radom.
Fanatizam. Znam da su nas naši neprijatelji optužili za ovo prije nego smo bili krivi, ali to nas ne opravdava. Ponekad su se naši sastanci odlikovali
bukom i zbrkom, i – oprostite mi, braćo, ako se prestrogo izražavam – činili su mi se
više sličnim Babilonu, nego svečanom skupu pokajnika koji se klanjaju u poniznom štovanju pred svetim Bogom. (MEMOIRS OF WILLIAM MILLER, Sylvester Bliss)
-----------------
Evo iz "
najprvije ruke". Čovjek priznaje grešku i točno navodi kakve je plodove donio "Adventni" ili Milleritski pokret, pogotovo u svojoj kulminaciji 1843.-1844. godine. A plodovi su, priznaje i svjedoči William Miller,
oholost i
fanatizam, što je još jedan dokaz da nije bio vođen od Duha Svetoga, nego od sotone.