ADVENTISTICKI HRISCANI VERUJU
1.Sveto pismo
Sveto pismo, Starog i Novog zavjeta je pisana Božja riječ data božanskim nadahnućem preko svetih Božjih ljudi koji su govorili i pisali onako kako ih je pokretao Sveti Duh. U ovoj Riječi Bog je povjerio čovjeku znanje potrebno za spasenje. Sveto pismo je nepogriješivo otkrivenje Njegove volje. Ono je mjerilo karaktera, ogled iskustva, autoritativni tumač doktrina i pouzdana zabilješka o Božjim djelima u istoriji. (2. Petrova 1,20.21; 2. Timotiju 3,16.17; Psalam 119,105; Priče 30,5.6; Isaija 8,20; Jovan 17,17; 1. Solunjanima 2,13; Jevrejima 4,12)
2. Trojstvo
Postoji jedan Bog: Otac, Sin i Sveti Duh, jedinstvo tri lica iste vječnosti. Bog je besmrtan, svemoćan, sveznajući, iznad svega i svuda prisutan. On je beskonačan i prevazilazi moć ljudskog shvatanja, ali ipak poznat preko svojih otkrivenja o Sebi. On je vječno dostojan da Ga sva stvorenja poštuju, obožavaju i da Mu služe. (5. Mojsijeva 6,4; Matej 28,19; 2. Korinćanima 13,14; Efescima 4,4-6; 1. Petrova 1,2; 1. Timotiju 1,17; Otkrivenje 14,7)
3. Otac
Bog vječni Otac je Tvorac, Vrelo, Održavalac i Vladar cjelokupnog stvaranja. On je pravedan i svet, milostiv i pun milosrđa, spor na gnjev i obilan nepokolebljivom ljubavlju i vjernošću. Osobine i sila koje su se pokazale u Sinu i Svetom Duhu takođe su otkrivenje Oca. (1. Mojsijeva 1,1; Otkrivenje 4,11; 1. Korinćanima 15,28; Jovan 3,16; 1. Jovanova 4,8; 1. Timotiju 1,17; 2. Mojsijeva 34,6.7; Jovan 14,9)
4. Sin
Bog vječni Sin ovaploćen je u Isusu Hristu. Kroz Njega je sve stvoreno, Božji karakter je otkriven, izvršeno spasenje ljudskog roda i sud svijetu. Za svu vječnost živi Bog postao je i čovjek Isus Hristos. Začet je Svetim Duhom i rodila Ga je djevojka Marija. Živio je i iskusio iskušenja kao ljudsko biće, ali je savršenim primjerom pokazao Božju pravednost i ljubav. Svojim čudima On je otkrio božansku silu i umro na krstu za naše grijehe i umjesto nas, vaskrsnuo je iz mrtvih i vaznio se na Nebo da u nebeskoj svetinji vrši službu za nas. Doći će opet u slavi da konačno oslobodi svoj narod i da obnovi sve. (Jovan 1,1-3.14; Kološanima 1,15-19; Jovan 10,30; 14,9; Rimljanima 6,23; 2. Korinćanima 5,17-19; Jovan 5,22; Luka 1,35; Filibljanima 2,5-11; Jevrejima 2,9-18; 1. Korinćanima 15,3.4; Jevrejima 8,1.2; Jovan 14,1-3)
5. Sveti Duh
Bog vječni Duh bio je aktivan sa Ocem i Sinom prilikom stvaranja, utjelovljenja i otkupljenja. On je nadahnjivao pisce Svetog pisma. On je ispunjavao Hristov život silom. On privlači i ubjeđuje ljudska bića, a one koji se odazovu, obnavlja i preobražava u Božji lik. Poslat od Oca i Sina da bude stalno sa Njegovom djecom, On daje duhovne darove Crkvi, opunomoćuje je da svjedoči za Hrista, i u skladu sa Svetim pismom, uvodi je u svaku istinu. (1. Mojsijeva 1,1.2; Luka 1,35; 4,18; Dela 10,38; 2. Petrova 1,21; 2. Korinćanima 3,18; Efescima 4,11.12; Djela 1,8; Jovan 14,16-18.26; 15,26.27; 16,7-13)
6. Stvaranje
Bog je tvorac svega, koji je u Svetom pismu otkrio vjerodostojan izvještaj o svojoj stvaralačkoj djelatnosti. Za šest dana Gospod je stvorio “nebo i zemlju”, sva bića na Zemlji i počinuo sedmog dana te prve sedmice. Na taj način On je uspostavio Subotu kao vječnu uspomenu na svoje završeno stvaralačko djelo. Prvi čovjek i žena stvoreni su po Božjem obličju kao kruna stvaralačkog djela. Čovjeku je data vlast nad svijetom, ali i odgovornost da se brine o njemu. Kada je stvaranje svijeta bilo završeno, svijet je bio “veoma dobar” spreman da objavljuje Božju slavu. (1. Mojsijeva 1,2; 2. Mojsijeva 20,8-11; Psalam 19,1-6; 33,6.9; 104; Jevrejima 11,3)
7. Čovjekova priroda
Čovjek i žena stvoreni su po Božjem obličju sa individualnošću, sa mogućnošću i slobodom mišljenja i djelovanja. Iako su stvoreni kao nezavisna bića, svaki čovjek je nedjeljiva cjelina tijela, duha i duše, koja zavisi od Boga za život, disanje i sve ostalo. Kada su postali neposlušni Bogu, naši prvi roditelji su poricali svoju zavisnost od Njega, odvojili se od Boga i pali sa svoga visokog položaja. Božji lik u njima bio je narušen i oni su postali podložni grijehu. Njihovi nasljednici učestvuju u ovoj paloj prirodi i njenim posljedicama. Oni su rođeni sa slabostima i sklonostima ka zlu. Međutim, Bog je u Hristu pomirio svijet sa sobom i svojim Duhom obnavlja smrtnike koji se kaju u lik njihovog Tvorca. Stvoreni na slavu Bogu, oni su pozvani da Ga vole, da vole jedni druge i vode brigu o svojoj životnoj sredini. (1. Mojsijeva 1,26-28; 2,7; Psalam 8,4-8; Djela 17,24-28; 1. Mojsijeva 3; Psalam 51,5; Rimljanima 5,12-17; 2. Korinćanima 5,19.20; Psalam 51, 10; 1. Jovanova 4,7.8.11.20; 1. Mojsijeva 2,15)
8. Velika borba
Čitav ljudski rod obuhvaćen je velikom borbom između Hrista i sotone u odnosu na Božji karakter, Njegov zakon i Njegovu vladavinu nad svemirom. Ovaj sukob nastao je na nebu kada je jedno stvoreno biće, obdareno slobodom izbora, u samouzvišenju uvelo duh pobune u ovaj svijet i navelo na grijeh Adama i Evu. Ovaj čovjekov grijeh imao je za ishod izopačenost Božjeg obličja u ljudskom rodu, metež u stvorenom svijetu i na kraju njegovo uništenje u vrijeme potopa cijelog sveta. Posmatran od svih stvorenih bića, ovaj svijet postao je poprište sveopšteg sukoba iz koga će Bog ljubavi na kraju izaći opravdan. Da bi pomogao svom narodu u ovoj borbi, Hristos šalje Svetog Duha i odane anđele da ga vode, zaštite i podupru na putu spasenja. (Otkrivenje 12,4-9; Isaija 14,12-14; Jezekilj 28,12-18, 1. Mojsijeva 3; Rimljanima 1,19-32; 5, 12-21; 8,19-22; 1. Mojsijeva 6-8; 2. Petrova 3,6; 1. Korinćanima 4,9; Jevrejima 1,14)
9. Hristov život, smrt i vaskrsenje
U Hristovom životu savršene poslušnosti Božjoj volji, u Njegovoj patnji, smrti i vaskrsenju, Bog je dao jedino sredstvo pomirenja za ljudski grijeh, tako da oni koji vjerom prihvate ovo pomirenje mogu imati vječni život, a cjelokupno stvaranje može bolje razumjeti Tvorčevu bezgraničnu i svetu ljubav. Ovo savršeno pomirenje opravdava pravednost Božjeg zakona i milostivost Njegovog karaktera; jer ovo dvoje osuđuju naš grijeh i daju nam oproštenje. Hristova smrt je zamjena i otkupljenje koje vrši pomirenje i preobražaj. Hristovo vaskrsenje objavljuje Božju pobjedu nad silama zla, a onima koji prihvataju pomirenje, daje čvrsto obećanje o konačnoj pobjedi nad grijehom i smrću. Ono objavljuje dostojanstvo Gospoda Isusa Hrista pred kojim će se saviti svako koljeno na Nebu i na Zemlji. (Jovan 3,16; Isaija 53; 1. Petrova 2,21.22; 1. Korinćanima 15,3.4.20-22; 2. Korinćanima 5,14.15.)
10. Iskustvo spasenja
U beskrajnoj ljubavi i milosti Bog je učinio Hrista, koji nije znao za grijeh, grijehom za nas, tako da u Njemu možemo biti učinjeni Božjom pravdom. Vođeni Svetim Duhom mi osjećamo svoju potrebu, priznajemo svoju grješnost, kajemo se zbog svojih prijestupa, i upražnjavamo vjeru u Isusa kao Gospoda i Hrista, kao Zamjene i Primjera. Ova vjera koja prima spasenje dolazi preko božanske sile Riječi i dar je Božje blagodati. Kroz Hrista mi smo opravdani, usvojeni kao Božji sinovi i kćeri i oslobođeni od vlasti grijeha. Nanovo smo rođeni i posvećeni Duhom; Duh obnavlja naše umove, upisuje Božji zakon ljubavi u naša srca i mi dobijamo silu da živimo svetim životom. Time što ostajemo u Njemu, postajemo sudionici u božanskoj prirodi i imamo jemstvo spasenja sada i na sudu. (2. Korinćanima 5,17-21; Jovan 3,16; Galatima 1,4; 4,4-7: Titu 3,3-7; Jovan 16,8; Galatima 3,13.14; 1. Petrova 2,21.22; Kološanima 1,13.14; Rimljanima 8,14-17; Galatima 3,26; Jovan 3,3-8; 1. Petrova 1,23; Rimljanima 12,2; Jevrejima 8,7-12; Jezekilj 36,25-27; 2. Petrova 1,3.4; Rimljanima 8,1-4; 5,6-10; Rimljanima 10,17; Luka 17,5; Marko 9,23.24; Efescima 2,5-10; Rimljanima 3,21-26)
11. Crkva
Crkva je zajednica vjernika koji priznaju Isusa Hrista za Gospoda i Spasitelja. Kao nastavak Božjeg naroda iz starozavjetnog doba, mi smo pozvani iz svijeta; i skupljamo se radi bogosluženja, bratske zajednice, proučavanja Božje riječi, proslavljanja Večere Gospodnje, službe cijelom ljudskom rodu i objavljivanja Jevanđelja cijelom svijetu. Crkva dobija svoje ovlašćenje od Hrista koji je utelovljena Riječ iz Svetoga pisma koje je pisana riječ. Crkva je Božja porodica. Usvojeni od Njega, njeni članovi žive utemeljeni na Novom zavjetu. Crkva je Hristovo tijelo, zajednica vjere čija je glava sam Hristos. Crkva je nevjesta za koju je Hristos umro da bi mogao da je posveti i očisti. Prilikom svog pobjedonosnog dolaska On će staviti preda se slavnu Crkvu, vjerne svih vijekova, otkupljenu Njegovom krvlju; bez mane ili mrštine, svetu i bez mrlje. (1. Mojsijeva 12,3; Djela 7,38; Efescima 4,11-15; 3,8-11; Matej 28,19.20; 16,13-20; 18,18; Efescima 2,19-22; 1,22.23; 5,23-27; Kološanima 1,17.18)
12. Ostatak i njegova misija
Vaseljenska crkva sastavljena je od svih koji istinski vjeruju u Hrista, ali u poslednje vrijeme široko rasprostranjenog otpada, jedan ostatak bio je pozvan da izađe da drži Božje zapovijesti i vjeru Isusovu. Ovaj ostatak objavljuje dolazak sudnjeg časa, propovijeda spasenje u Hristu i oglašava približavanje Njegovog Drugog dolaska. Ovo objavljivanje simbolički je predstavljeno sa tri anđela iz Otkrivenja 14. glave; to se podudara sa djelovanjem Suda na Nebu i ima za posljedicu djelo pokajanja i reforme na Zemlji. Svaki vjernik je pozvan da lično učestvuje u ovom svjedočenju po cijelom svijetu. (Otkrivenje 12,17; 14,6-12; 18,1-4; 2. Korinćanima 5,10; Juda 3.14; 1. Petrova 1,16-19; 2. Petrova 3,10-14; Otkrivenje 21,1-14)
13. Jedinstvo u tijelu Hristovom
Crkva je jedno tijelo sa mnogim članovima pozvanim iz svakog naroda, plemena, jezika. U Hristu smo nova stvorenja; razlike među nama ne smiju biti po rasi, kulturi, obrazovanju i nacionalnosti, kao ni razlike između visokih i jednostavnih, bogatih i siromašnih, muškaraca i žena. Svi smo mi jednaki u Hristu, koji nas je jednim Duhom povezao u jednu zajednicu sa Sobom i jedne sa drugima; mi treba da služimo i da nam se služi bez ikakve podvojenosti i rezerve. Otkrivenjem Isusa Hrista u Svetome pismu dijelimo istu vjeru i nadu, i dopiremo do svih jednim svjedočenjem. Ovo zajedništvo ima svoj izvor u jedinstvu trojedinog Boga, koji nas je usvojio kao svoju djecu. (Rimljanima 12,4.5; 1. Korinćanima 12,12-14; Matej 28,19.20; Psalam 133, 1; 2. Korinćanima 5,16.17; Djela 17,26.27; Galatima 3,27.29; Kološanima 3,10-15; Efescima 4,14-16; 4, 1-6; Jovan 17,20-23)
14. Krštenje
Krštenjem ispovijedamo svoju vjeru u smrt i vaskrsenje Isusa Hrista i dokazujemo svoju smrt grijehu i namjeru da hodimo u novom životu. Na taj način priznajemo Hrista kao Gospoda i Spasitelja, postajemo Njegov narod i primljeni smo za vjernike Njegove crkve. Krštenje je znamenje našeg jedinstva sa Hristom, znamenje oproštenja naših grijehova i primanja Svetog Duha. Krštenje se vrši zagnjurivanjem u vodu i moguće je na osnovu priznanja vjere u Isusa i dokaza o kajanju zbog grijeha. Ono slijedi uputstva iz Svetoga pisma i prihvatanja njegovog učenja. (Rimljanima 6,1-6; Kološanima 2,12.13; Djela 16,30-33; 22,16; 2,38; Matej 28,19.20)
15. Večera Gospodnja
Večera Gospodnja je učestvovanje u znamenju Isusovog tijela i krvi kao izraza vjere u Njega, našeg Gospoda i Spasitelja. U ovom iskustvu zajedništva Hristos je prisutan da se sastane sa svojim narodom i da ga jača. Uzimanjem učešća mi objavljujemo Gospodnju smrt sve dok ponovo ne dođe. Priprema za Večeru Gospodnju uključuje samoispitivanje, pokajanje i priznanje. Učitelj je uspostavio obred pranja nogu da označi ponovno očišćenje, da izrazi voljnost za službu jednog drugome u Hristovoj poniznosti i sjedini naša srca u ljubavi. Služba Večere Gospodnje otvorena je za sve hrišćane koji vjeruju. (1. Korinćanima 10,16.17; 11,23-30; Matej 26,17-30; Otkrivenje 3,20; Jovan 6,48-63; 13,1-17)
16. Duhovni darovi i službe
Bog svim vjernicima svoje Crkve u svim vremenima poklanja duhovne darove, koje svaki vjernik treba da upotrebi u službi ljubavi za opšte dobro Crkve i ljudskog roda. Dati posredstvom Svetoga Duha, koji dodjeljuje svakom vjerniku po svojoj volji, darovi pružaju sve sposobnosti i službe potrebne Crkvi da bi ispunila svoje Bogom uspostavljene funkcije. Na osnovu Svetoga pisma, za pomoć i ohrabrenje ljudima ovi darovi uključuju takve službe kao što je vjerovanje, iscjeljivanje, prorokovanje, objavljivanje, poučavanje, upravljanje, pomirenje, sažaljenje, samopregorno djelovanje i milosrđe. Neke vjernike Bog poziva i daruje ih Duhom za dužnosti koje Crkva priznaje u pastirskoj, evanđeoskoj, apostolskoj i učiteljskoj službi naročito potrebnoj da bi se vjernici pripremili za službu, za izgradnju Crkve do duhovne zrelosti da bi se očuvalo jedinstvo vjere i poznanje Boga. Kada vjernici koriste ove duhovne darove kao vjerni pristavi Božjih različitih vrlina, Crkva je zaštićena od razornog uticaja lažnog učenja i sazidana u vjeri i ljubavi, dostiže rast koji je od Boga. (Rimljanima 12,4-8; 1. Korinćanima 12,9-11.27.28; Efescima 4,8.11-16; Djela 6,1-7; 1. Timotiju 3,1-13; 1. Petrova 4,10.11)
17. Dar proroštva
Proroštvo je jedan od darova Svetoga Duha. Ovaj dar je znak raspoznavanja Crkve Ostatka i ispoljio se u službi Elen G. Vajt. Kao Gospodnji vijesnik, njeni spisi su neprekidni i autoritativni izvor istine koja Crkvi obezbjeđuje utjehu, vođstvo, poučavanje i popravljanje. Oni, takođe, naglašavaju da je Biblija mjerilo kojim se moraju ispitati sva učenja i iskustva. (Joilo 2,28.29; Djela 2,14-21; Jevrejima 1,1-3; Otkrivenje 12,17; 19,10)
18. Božji zakon
Uzvišena načela Božjeg zakona uobličena su u Deset zapovijesti i potvrđena Hristovim životom. Ona izražavaju Božju ljubav, volju i ciljeve u vezi sa ljudskim ponašanjem i odnosima i obavezuju sve ljude u svim vremenskim razdobljima. Ova pravila su osnova Božjeg zavjeta sa Njegovim narodom i mjerilo Božjeg suda. Posredstvom Svetoga Duha ona ukazuju na grijeh i bude potrebu za Spasiteljem. Spasenje je samo po blagodati, a ne od djela, a njegov rod je poslušnost Zapovijestima. Ova poslušnost razvija hrišćanski karakter i donosi osjećanje sreće. Ona je dokaz naše ljubavi prema Gospodu i naše brige za naše bližnje. Poslušnost koja potiče od vjere ispoljava Hristovu silu da preobrazi život i u skladu sa tim jača hrišćansko svedočenje.( 2. Mojsijeva 20,1-17; Psalam 40,7.8; Matej 22,36-40; 5. Mojsijeva 28,1-14; Matej 5,17-20; Jevrejima 8,8-10; Jovan 15,7-10; Efescima 2,8-10; 1. Jovanova 5,3; Rimljanima 8,3.4; Psalam 19,7-14)
19. Subota
Milostivi Tvorac, poslije šest dana stvaranja, odmarao se sedmoga dana i za sve ljude uspostavio Subotu kao uspomenu na stvaranje. Četvrta zapovijest Božjeg nepromjenljivog Zakona zahtijeva svetkovanje ovog sedmog dana, Subote, kao dana od odmora, obožavanja i službe u skladu sa učenjem i životom Isusa, Gospodara od Subote. Subota je dan divnog zajedništva sa Bogom i nas međusobno. Ona je simbol našeg spasenja u Hristu, znak našeg posvećenja, znak naše vjernosti i predukus naše vječne budućnosti u Božjem carstvu. Subota je Božji vječni znak Njegovog vječnog zavjeta između Njega i Njegovog naroda. Radosno svetkovanje ovog svetog vremena od večeri do večeri, od Sunčevog zalaska do zalaska, je svetkovanje Božjeg stvaralačkog i otkupiteljskog djela. (1. Mojsijeva 2,1-3; 2. Mojsijeva 20,8-11; Luka 4,16; Isaija 56,5.6; 58,13.14; Matej 12,1-12; 2. Mojsijeva 31,13-17; Jezekilj 20,12.20; 5. Mojsijeva 5,12-15; Jevrejima 4,1-11; 3. Mojsijeva 23,32; Marko 1,32)
20. Pristavska služba
Mi smo Božji pristavi, kojima je On povjerio vrijeme i prilike, sposobnosti i posjede i blagoslove Zemlje i njena sredstva. Mi odgovaramo Njemu za njihovo pravilno korišćenje. Mi priznajemo Božje vlasništvo vjernom službom Njemu i našim bližnjima, vraćanjem desetka, davanjem darova za objavljivanje Njegovog Jevanđelja i podupiranjem Njegove crkve i njenim rastom. Pristavska služba je prednost koju nam je Bog dao za njegovanje ljubavi i za pobjedu nad sebičnošću i pohlepom. Pristav se raduje blagoslovima koji se kao rezultat njegove vjernosti izlivaju na druge. (1. Mojsijeva 1,26-28; 2,15; 1. Dnevnika 29,14; Agej 1,3-11; Malahija 3,8-12; 1. Korinćanima 9,9-14; Matej 23,23; 2. Korinćanima 8,1-15; Rimljanima 15,26.27)
21. Hrišćansko ponašanje
Pozvani smo da budemo pobožan narod koji misli, osjeća i radi u skladu sa nebeskim načelima. Zbog Duha koji u nama ponovo stvara karakter našeg Gospoda, mi se uključujemo samo u ono što će u našem životu stvoriti čistotu sličnu Hristu, zdravlje i radost. To znači da naša zabava treba da odgovara najvišim mjerilima hrišćanskog ukusa i ljepote. Dok priznajemo kulturne razlike, naša odeća treba da bude jednostavna, skromna i ukusna, koja dolikuje onima čija se istinska ljepota ne sastoji od spoljašnjeg ukrašavanja, već od neprolaznog ukrasa blagog i tihog duha. To takođe znači da pošto je naše tijelo hram Svetoga Duha, mi treba da se razumno brinemo o njemu. Pored dovoljnog vježbanja i odmora, treba da usvojimo i najzdraviju moguću ishranu i uzdržimo se od nečiste hrane utvrđene u Svetom pismu. Pošto alkoholna pića, duvan i narkotici štetno utiču na naše zdravlje i od njih treba da se uzdržimo. Umjesto toga treba da učestvujemo u svemu što naše misli i tijelo dovodi u poslušnost Hristu koji nam želi zdravlje, radost i dobro. (Rimljanima 12,1.2; 1. Jovanova 2,6; Efescima 5,1-21; Filibljanima 4,8; 2. Korinćanima 10,5; 6,14-7,1; 1. Petrova 3,1-4; 1. Korinćanima 6,19.20; 10,31; 3. Mojsijeva 11,1-47; 3. Jovanova 2)
22. Brak i porodica
Bog je ustanovio brak u Edemu, a Isus ga je ponovo potvrdio kao doživotnu zajednicu između čovjeka i žene u druženju punom ljubavi. Za hrišćanina bračna obaveza je data Bogu kao i bračnom drugu i treba da se sklopi između partnera koji su iste vjere. Obostrana ljubav, uvažavanje, poštovanje i odgovornosti su tkivo ove veze, koja treba da odsjajuje ljubavlju, svetošću, bliskošću i postojanošću odnosa između Hrista i Njegove crkve. Što se tiče rastave Isus je učio da osoba koja se razvede od bračnog druga, osim za preljubu, pa sklopi brak sa drugim bračnim drugom, čini preljubu. Iako neki odnosi u porodici možda ne odgovaraju idealu, bračni drugovi koji se u Hristu potpuno predaju jedan drugome, mogu da postignu zajednicu ljubavi pomoću vođstva Duha i crkvenog vaspitanja. Bog blagosilja porodicu i želi da njeni članovi pomažu jedni drugima do potpune zrelosti. Roditelji treba da vaspitavaju svoju djecu da vole Boga i da su Mu poslušni. Svojim primjerom i svojim riječima treba da ih poučavaju da je Hristos vaspitač koji voli, koji je uvek nježan i brižan, koji želi da oni postanu udovi Njegovog tijela, Božje porodice. Povećana bliskost u porodici jedan je od znakova posljednje vijesti Jevanđelja. (1. Mojsijeva 2,18-25; Matej 19,3-9; Jovan 2,1-11; 2. Korinćanima 6,14; Efescima 5,21-33; Matej 5,31.32; Marko 10,11.12; Luka 16,18; 1. Korinćanima 7,10.11; 2. Mojsijeva 20,12; Efescima 6,1-4; 5. Mojsijeva 6,5-9; Priče 22,6; Malahija 4,5.6)
23. Hristova služba u nebeskoj Svetinji
Na Nebu postoji Svetište, pravi hram koji je Bog postavio, a ne čovjek. U njemu Hristos vrši službu za nas, omogućavajući vjernicima da iskoriste Njegovu žrtvu pomirenja prinesenu na krstu jednom za sve. On je postavljen za našeg Prvosveštenika i otpočeo je sa svojom posredničkom službom u vrijeme svoga vaznesenja. Godine 1844., na kraju proročkog vremenskog razdoblja od 2300 dana, On je ušao u drugu i posljednju fazu svoje službe pomirenja. To je djelo istražnog suda koji je dio posljednjeg otklanjanja svakog grijeha, slikovito prikazanog u očišćenju starog jevrejskog svetišta na Dan očišćenja. U toj tipičnoj službi, Svetinja je bila očišćena krvlju žrtvovanih životinja, ali nebeske stvari čiste se savršenom žrtvom Isusove krvi. Istražni sud otkriva nebeskim razumnim bićima, ko je među mrtvima zaspao u Hristu i zato se u Njemu smatra dostojnim da ima udela u prvom vaskrsenju. On takođe omogućava da se vidi koji od živih prebivaju u Hristu, drže Božje zapovijesti i vjeru Isusovu i u Njemu su spremni za prelazak u Njegovo vječno carstvo. Ovaj sud potvrđuje Božju pravednost u spasavanju onih koji vjeruju u Isusa. On objavljuje da će oni koji su ostali vjerni Bogu, primiti Carstvo. Završetak ove Hristove službe obilježiće kraj vremena milosti prije Drugog Hristovog dolaska. (Titu 2,13; Jevrejima 9,28; Jovan 14,1-3; Dela 1,9-11; Matej 24,14; Otkrivenje 1,7; Matej 24,43.44; 1. Solunjanima 4,13-18; 1. Korinćanima 15,51-54; 2. Solunjanima 1,7-10; 2,8; Otkrivenje 14,14-20; 19,11-21; Matej 24; Marko 13; Luka 21; 2. Timotiju 3,1-5; 1. Solunjanima 5,1-6)
24. Drugi Hristov dolazak
Drugi Hristov dolazak predstavlja blaženu nadu Crkve, veličanstveni vrhunac Jevanđelja. Spasiteljev dolazak biće doslovan, ličan i vidljiv na cijelom svijetu. Kada se bude vratio, mrtvi pravednici vaskrsnuće i zajedno sa živim pravednicima biće proslavljeni i uzeti na Nebo, a nepravedni će umrijeti. Gotovo potpuno ispunjenje većine proročanstava, zajedno sa sadašnjim stanjem u svijetu, ukazuje da je Hristov dolazak blizu. Vrijeme tog događaja nije otkriveno, pa je zato potrebno da u svako doba budemo spremni. (Titu 2:13; Jevrejima 9:28; Jovan 14:1-3; Djela 1:9-11; Matej 24:14; Otkrivenje 1:7; Matej 24:43.44;1. Solunjanima 4:13-18; 1. Korinćanima 15:51-54; 2. Solunjanima 1:7-10; 2. Solunjanima 2:8;Otkrivenje 14:14-20; Otkrivenje 19:11-21; Matej 24. poglavlje; Marko 13. poglavlje; Luka 21. poglavlje;2. Timotiju 3:1-5; 1. Solunjanima 5:1-6)
25. Smrt i vaskrsenje
Plata za grijeh je smrt. Bog, koji je jedini besmrtan, podariće vječni život onima koje je otkupio. Do tog dana, smrt je besvijesno stanje svih ljudi. Kada se Hristos, koji je naš život, bude pojavio, vaskrsli pravednici i živi pravednici biće proslavljeni i uzeti na nebo da dočekaju svoga Gospoda. Drugo vaskrsenje, vaskrsenje nepravednih, dogodiće se 1000 godina kasnije. (Rimljanima 6,23; 1. Timotiju 6,15.16; Propovednik 9,5.6; Psalam 146,3.4; Jovan 11,11-14; Kološanima 3,4; 1. Korinćanima 15,51-54; 1. Solunjanima 4,13-17; Jovan 5,28.29; Otkrivenje 20,1-10)
26. Hiljadugodišnjica i kraj grijeha
Milenijum je hiljadugodišnje carovanje Hrista sa svojim svetima na Nebu između prvog i drugog vaskrsenja. U toku ovog vremena sudiće se zlim mrtvima; Zemlja će biti potpuno opustošena, bez stanovnika, zauzeta od sotone i njegovih anđela. Na njegovom kraju Hristos i Njegovi anđeli i Sveti grad sići će sa Neba na Zemlju. Nepravedni mrtvi tada će vaskrsnuti i sa sotonom i njegovim anđelima opkoliće grad; ali vatra od Boga uništiće ih i očistiti Zemlju. Svemir će tako zauvijek biti oslobođen od grijeha i griješnika. (Otkrivenje 20; 1. Korinćanima 6,2.3; Jeremija 4,23-26; Otkrivenje 21,1-5; Malahija 4,1; Jezekilj 28,18.19)
27.Nova zemlja
Na novoj Zemlji na kojoj prebivaju pravednici, Bog će obezbjediti vječni dom za spasene i savršenu životnu sredinu za vječni život, ljubav, radost i poučavanje u Njegovoj prisutnosti. Ovde će sam Bog prebivati sa svojim narodom, a patnje i smrt nestaće. Velika borba biće okončana i grijeha više neće biti. Sve što je živo i neživo objavljivaće da je Bog ljubav; i On će vladati vječno. Amin. (2. Petrova 3,13; Isaija 35; 65,17-25; Matej 5,5; Otkrivenje 21,1-7; 22,1-5; 11,15)
; mislis ono sto masoni fiktivno pripisuju mojoj crkvi a vi njihovi sledbenci sirite, da je njeno ucenje povezano sa ''vavilonsko - egipatskom religijom''??? Smesno!