Promašaji Adventne crkve

Učlanjen(a)
06.03.2016
Poruka
175
Mire je napisao:

Pa i kasnije, C.T.Russell inace mason,verovatno iz Milerove loze slusa jednog adv. propovednika i na osnovu toga dobija ideju da formira svoju crkvu.

Mire, C.T Russell, nema veze sa nasom Crkvom, on je osnovao Jehovine svedoke.
Lutajuci od grupe do grupe naisao je an nekakvog nezavisnog evangelistu iz Milerove grupe, koji nikad nije pripadao Adventistickoj ctrkvi, nego je bio nezavisni evandjelista i on je krstio Russela. Ali to nema nikave veze sa nama.

Spomenuo si da su prvi advetisti imali neke obicaje kao sto ih imaju i masoni. Mogao si revci da i mi imamo dva oka, dve noge i po dve ruke kao i budisti i bio bi u pravu. U raznim drustvima postoje i razliciti obicaji koji nista zajednickoga nemaju sa onima koji idu stramputicom. Masoni uce da je Lucifer bog i da je cak i dobar. Njihovo ucenje potpuno je suprotno Htristovom i biblijskom ucenju koje adventisti zastupaju. Zbog toga adventista nije,niti moze,da bude deo Luciverove dogme. Zato svi ti pokusaji su bez osnova i nije razumno da o njima raspravljamo.


PS. Koliko se secam da mozes citayi engleski molim te poslusaj ove izjave:

http://www.ellenwhiteanswers.org/an...ders-of-seventh-day-adventistism-free-masons/
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
28.03.2013
Poruka
13.330
O kako ljudi vole da filozofiraju da bi odbranili crkvu, pa to je neverovatno.. A za Hrista ih bas briga.

Sad ti nadje da je Miler bio mason, a kad ja rekoh da jeste, ti si tvrdio da ja izmisljam..

Jel vidis da ne znas istoriju?
Jel vidis da ja ne lazem?

Mnogo treba da citas i istrazis, a ja sam zeleo da te usmerim, jel ne vredi da ja pricam..

Samo cu ti reci ovo, jer nisi citao moje ranije postove, a tamo je sve bilo objasnjeno:

Ja ne tvrdim da adventisti imaju masonska ucenja, osim jednog jedinog, a to je ucenje o "VAVILONSKO - EGIPATSKOJ MISTERIJSKOJ VEZI" - odnosno da su sva ucenja tradicionalnih crkava bazirana na "egipatskoj religiji" - To i masoni tako uce..

Oni citavu bibliju sagledavaju u svetlu ovog ucenja o VAVILONSKO EGIPATSKOJ MISTERIJSKOJ VEZI i tako tumace, trazeci u njoj znacenje koje mogu pripisati "egipatskom izvoru"...

Secas li se kada smo pricali o Trojstvu , i da su gotovo svi vasi pioniri u pocetku odbacivali to ucenje pripisujuci ga "vavilonsko - egipatskoj vezi" - optuzujuci tradicionalne da su ovaj koncept preuzeli iz "paganizma"???

A sta mislis zasto su to radili i odakle im takva ideja???

Zato jer su bili masoni!

Masoni uce da je Hriscansko Trojstvo u stvari egipatsko Trojstvo: "Izide, Horusa i AMENA RA" - i da kada se molis ti kazes AMEN a u stvari prizivas Boga AMEN RA.

Vidis li sada o cemu se tu radi???

Ovi vasi bivsi satanisti(da li su se odrekli satanizma ili ne, ne ulazeci u njihove motive) pod uticajem indoktrinacije, formiraju ucenje o "vavilonsko - egipatskoj vezi" tj. sprezi tradicionalnih sa "paganizmom", te pokusavaju da kao "preciste izvorno ucenje" , pa sve ono sto su culi od satanista odbacuju kao pagansko ucenje!

Moze li nas jedan satanista uciti sta je u nasoj crkvi pagansko???

Nijedno nase ucenje nema veze sa paganizmom, niti sa "vavilonom i egiptom", a pogotovo nema Trojstvo!

Rec je o jednoj velikoj prevari, i pokusaju da se unisti maticna crkva, osnivanjem malih sekti koje ce da sire pricu o "vavilonsko egipatskoj vezi" kompromitujuci na taj nacin maticnu crkvu i pozivajuci ljude da je napuste te prihvate "laznu" alternativu, zajednice koje su zapravo osnovali masoni...

Sve ovo sto ja pricam je istina, vasi osnivaci su bili masoni, C.T.Russell je bio mason( piramidologija mu bese strast, kao i odbacivanje Trojstva), Viljem Miler bese mason, Joseph Smith bese mason, kao i svi ostali, svi do jednog su masoni...

A sad ako si stvarno posten, istrazices i pronaci odgovor , a ako nisi sklopices oci i praviti se da ne vidis ili ces traziti izgovore, kao sto si gore pisao samo se izgovarajuci...

Ja necu gubiti vreme na prazne rasprave...
 
Poslednja izmena:
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Ja ne tvrdim da adventisti imaju masonska ucenja, osim jednog jedinog, a to je ucenje o "VAVILONSKO - EGIPATSKOJ MISTERIJSKOJ VEZI" - odnosno da su sva ucenja tradicionalnih crkava bazirana na "egipatskoj religiji" - To i masoni tako uce..

Masoni jesu staropaganska filozofija koja propagira anticke misterije, kultove poput kult sunca i Bogova plodnosti.

Sto se tice povezanosti paganske filozofije i tradicionalnog Hriscanstva - ova povezanost nema veze sa masonima, vec je to istorijska cinjenica koja se dogodila sredinom 2 veka, i to priznaje i zvanicna istorija
Osim toga, kada se pogleda celokupna ritualno obredna slika tradicionalnih crkava, ucenja, obredi, obicaji, simboli, hramovi i njihov enterijer i eksterijer, nije tesko zakljuciti da su cela paganska filozofija i sva obelezja infiltrirani u jednom istorijskom trenutku u Hriscansku crkvu.

Prvu Hriscansku crkvu su osnovali Hristos i apostoli, i ova crkva je imala autenticno ucenje Hrista i apostola, i jednostavnost Bogosluzbene prakse.

Sve sto je nastalo kasnije sa sredinom 2 veka je preneseno iz mnogobostva, i uneseno je posredstvom mnogobozaca, i mnogobozackih filozofa i ucitelja koji su usli u crkvu i doneli sa sobom ova ucenja, obicaje, i verovanja religije kojoj su predhodno pripadali.

Sto se tice Hriscanskog ucenja i obelezja - crkva Hristova kao takva treba da ima jedina tri obelezja koja ce je predstavljati kao crkvu Bozju, i da ne izlazi iz tih okvira, a to su:

1. Rec Bozja - ucenje o spasenju otkupnom zrtvom Isusa Hrista.


2. Obred vecere Gospodnje koji je Hristos uspostavio kao podsecanje na Hristovu smrt.

3. Da propoveda rec Bozju i pokrstava one koji poveruju u Hrista i prihvate ga za licnog spasitelja, i odluce da slede ucenje biblije.
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
28.03.2013
Poruka
13.330
Masoni jesu staropaganska filozofija koja propagira anticke misterije, kultove poput kult sunca i Bogova plodnosti.

Sto se tice povezanosti paganske filozofije i tradicionalnog Hriscanstva - ova povezanost nema veze sa masonima, vec je to istorijska cinjenica koja se dogodila sredinom 2 veka, i to priznaje i zvanicna istorija
Osim toga, kada se pogleda celokupna ritualno obredna slika tradicionalnih crkava, ucenja, obredi, obicaji, simboli, hramovi i njihov enterijer i eksterijer, nije tesko zakljuciti da su cela paganska filozofija i sva obelezja infiltrirani u jednom istorijskom trenutku u Hriscansku crkvu.

Prvu Hriscansku crkvu su osnovali Hristos i apostoli, i ova crkva je imala autenticno ucenje Hrista i apostola, i jednostavnost Bogosluzbene prakse.

Sve sto je nastalo kasnije sa sredinom 2 veka je preneseno iz mnogobostva, i uneseno je posredstvom mnogobozaca, i mnogobozackih filozofa i ucitelja koji su usli u crkvu i doneli sa sobom ova ucenja, obicaje, i verovanja religije kojoj su predhodno pripadali.

Sto se tice Hriscanskog ucenja i obelezja - crkva Hristova kao takva treba da ima jedina tri obelezja koja ce je predstavljati kao crkvu Bozju, i da ne izlazi iz tih okvira, a to su:

1. Rec Bozja - ucenje o spasenju otkupnom zrtvom Isusa Hrista.


2. Obred vecere Gospodnje koji je Hristos uspostavio kao podsecanje na Hristovu smrt.

3. Da propoveda rec Bozju i pokrstava one koji poveruju u Hrista i prihvate ga za licnog spasitelja, i odluce da slede ucenje biblije.

To nije istorijska cinjenica vec fikcija, dokazao sam i ponovio miion puta..

Kao sto masoni vestacki stvaraju fikciju o postojanju paganskog "egipatskog" Trojstva u tradicionalnom Hriscanstvu, tako i sve ostalo povezuju sa svojom izmisljenom fiktivnom pricom o "vavilonsko - egipatskoj vezi".. A vi umesto da se borite protiv te lazi, jos sirite njihovo ucenje i nesvesno se borite protiv Hristove crkve.
To je zalosno...
 
Učlanjen(a)
06.03.2016
Poruka
175
O kako ljudi vole da filozofiraju da bi odbranili crkvu, pa to je neverovatno..


Sve ovo sto ja pricam je istina, vasi osnivaci su bili masoni, C.T.Russell je bio mason( piramidologija mu bese strast, kao i odbacivanje Trojstva), Viljem Miler bese mason, Joseph Smith bese mason, kao i svi ostali, svi do jednog su masoni...

A sad ako si stvarno posten, istrazices i pronaci odgovor , a ako nisi sklopices oci i praviti se da ne vidis ili ces traziti izgovore, kao sto si gore pisao samo se izgovarajuci...

Ja necu gubiti vreme na prazne rasprave...

Mire,
To pitanje sam ja istarzivao najverovatnije pre nego sto si ti rodjen,
Pre svega, ti si izjavio da su pioniro Adventiscicke crkve 90% bili masoni. Jesi li to izjavio ili nisi?

Od tebe sam trazio dokaz za tu izjavu. GDE TI JE DOKAZ? NEMAS GA!

Drugo, ponovo si gore naveo C.T. Russella.
Pa zar yti gore nisam objasnio da Russell nema nikakve veze sa Adventistickom crkvom. On nikad nije bio clan crkve niti je on ikakav pionir iste. Nema potrebe da mesas babe i zabe zajedno.

Trece. Vec sam ti naveo da je Miler pre obracenja bio mason. Odrekao se masonstva oko 13 godina pre pojave Adventisticke crkve. Prema tome i taj ti primer pada u vodu.

Ja tvrdim da je tvoja izjava neistinita a ona glasi: " i svi ostali, svi do jednog su masoni..." Daj dokaze ako ih imas. Trazimo dokaze a ne price.



Mire, posto si me uputio da malo iistrazujem to pitanje, evo d ane kazes da te noisam posusao, to sam uprvo ucinio i evo sta sam pronasao:

http://adventist-defense-league.blogspot.com/2015/05/were-ellen-white-pioneers-freemasons.html

Ako budes to sve pregledao, sam sebi odgovori na pitanje: Da li bi ovako mogli da izjavljuju vernici bilo koga drustva ako bi jos bili pripadnici istog?

Imas mnoge izjave koje su upravo pioniri dali o masonima pa zar ti to nije najbolji dokaz kako su svi skupa gledali na ta okultna drustva?
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
06.03.2016
Poruka
175
http://adventist-defense-league.blogspot.com/2015/05/were-ellen-white-pioneers-freemasons.html

Za one koji ne mogu citati engleski pokusacu da prevedem samo neke od izjava pionira Adventisticke Crkve o masonima.

Pioniri adventicticke crkve niusu imali nsta zajednickoga sa masonima!



“OPASNOST TAJNIH DRUSTAVA”
Elen Vajt je pisala: “Ne vucite u tudjem jarmu nevernika” ne odnosi se samo na zenidbu sa nevetrnicima nego na sve veze sa njima.


“Ima i takvih koji pitaju da li je ispravno za hriscane da pripadaju Slobodnim zidarima (masonima) i drugim tajnim drustvima?” Ona odgovara: “Ako smo hriscani trerba to i da budemo svugde i uvek...” Evangelizam p, 618.

Ona je ponovo izjavila: “Oni koji stanu pod zastavu natopljenu krvlju Kneza Emaniuila, NE MOGU DA BUDU UJEDINJENI SA SLOBODNIM ZIDARIMA (masonima)”. Isto str, 622

Ona nastvlja: “PREVARA KROZ TAJNA DRUSTVA”....

---------------------------------

Izjave drugij pionira Adventistickr crkve o masonima

Wiliam Miler, jeste bio Frimason, ali cim je poceo da proucava Bibliju, oko 13 godina pre pojave Adventisyticke crkve, napustio je masone.


Sta je sa pionirima Crkve od 1844. godine?


Uriah Smith 1857 izjavio: Da adventista ne moze da pripada tajnim drustvima ukljucujuci i masone.


“Uriah Smith was completely opposed to any form of freemasonry.”
“Urija Smith bio je potpuno suprotan bilo kojoj formi masona”.

In 1859, J. H. Waggoner izjavio je:

This should lead every Christian to avoid such a connection." J. H. W. {September 15, 1859 UrSe, ARSH 132.14}
Masoni su izbacili Hristovo ime iz molitve... To treba da vodi svakog hriscsanina da
neima nikakve veze sa njima.”



On August 9, 1864, na sastanku u Battle Creek,
MI, ponobvo je potvrdjeno: “ that Secret Societies or Freemasonry of any kind were incompatible with the Christian faith, and that we are to have NO association with them whatsoever.”
Da drustvo slobodnih zidara bilo koje vrste, ne slaze se sa Hristovom verom, [ da mi ne treba da imamo ikakve veze sa njima.”

Na kraju tog sastanka u Battle Creeku izjavljeno je:

"Such to us are secret societies. The only safe position we see to avoid this net of Satan, is to flee from the first step in that direction, enter not the first of these secret associations, lest you sin against God and are drawn deeper and deeper into the allurements and follies of the world. We would say in conclusion that we have consulted with many of the ministers and leading brethren of Seventh-day Adventists, and the view of secret societies herein advanced, so far as we can learn, is that invariably entertained by them." (John. Byington, J. N. Loughborough, Geo. W. Amadon. General Conference Comittee) {August 9, 1864 UrSe, The Advent Review and Sabbath Herald 87.19}
“Za nas su tajna drustva. “NAJSIGURNIJE JE KAKO VIDIMO DA SE ODVOJIMO OD SOTONSKER MREZE... “

Kao sto vidite gore ovu deklaraciju potpisala su TRI pionira Adventisticker ctrkve 1864. godine”.


Ovim je sve recedno i zato sve pretpostavke padaju u vodu.
 
Poslednja izmena:
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
U redu, evo samo jednog pitanja.

Otkud toliko identicnosti ucenja i obelezja tradicionalnih crkava sa mnogobozackom religijom, ucenjima i obredno ritualnom praksom, i otkud to da su tek tri veka nakon Hrista i apostola usvajane mnoge novine, odredjena ucenja i obelezja, koji nisu bili prisutni u prvoj crkvi, niti Bogosluzbena praksa apostola ni prvih Hriscana.

Jos nesto.

Smatram da je Sotona uspeo da putem transformisanog tradicionalnog Hriscanstva - obmane covecanstvo na globalnom nivou, da ono danas ni ne poznaje sta je prava sustina vere, vec kroz obredno ritualnu praksu tradicionalnih crkava smatra da se vera sastoji samo u obavljanju odredjenih ritualnih pravila jedanput ili nekoliko puta godisnje na praznike koje su crkve uvele, u odlasku u crkvu kad - tad, paljenju sveca, ljubljenju slika, prekrstavanju rukom u autobusu gradskog prevoza ili prolaskom pored neke crkve, u spremanju jela za praznik, paljenju badnjaka, fabanju jaja, kruzenju oko crkve, itd, itd, sto je skretanje sa same sustine jevandjelja i vere.

Sustina vere je daleko od ovoga, jer prava sustina vere nije u obavljanju bilo kakvih rituala i obreda, vec je to potpuna unutrasnja promena koju Duh Sveti cini u coveku koji putem jevandjelja upozna Bozji plan spasenja, i prihvati Gospoda Isusa Hrista kao licnog spasitelja koji je preuzeo njegove grehe na sebe, koji je doziveo jedno novo iskustvo, i kroz pokajanje, predanje, i posvecenje - poceo da zivi jednim novim zivotom bez greha, u stalnoj neprekidnoj zajednici sa Bogom, kroz molitvu i proucavanje Bozje reci, i radom za druge u ljubavi.

Bez ovoga, sve ostalo je cista forma, sotonska prevara kojom drzi ovaj svet u kandjama neznanja, i samoobmane.
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
05.05.2014
Poruka
3.698
Ko kaže da je samo 90 posto pionira bili masoni...ja tvrdim i imam argumente-dokaze crno na belo da su SVI bili na čelu s gospom a dokaze dajem lično a preko neta na kukovo leto.
Te laži veštice zadrži za svoj fiziološki prostor i nemoj izbacivati ovamo već ti je to rečeno.
Masoni su uvek imali dupli standard i duplo učenje jedno za spoljadrugo za unutra tako za naivne spolja ide laž tipa: ,,JA SAM BRATU REKLA DA NE MOŽE BITI MASON ISLUŽITI BOGU,,(PARAFR.)
a CEO ŽIVOT JE PROVELA U KRUGU MASONA I SAMA BILA to je unutrašnja i prava istina koji naivni na kukovo leto dobijaju kao dokaz dok oni koje lično poznajem iz ruke će dobiti i tekst i slike i učenje.

A o njenoj dvojnoj igri može se videti u testamentu gde sviju ukorava što nisu sve dali za Božje delo tj. njoj a ona ni dugove neće da vrati već sve ostavlja potomcima koji je to komad veštice i plagijatora okultno masonske pozadine.

A onda masončine da bi donatore prevarili izdavaju mnoštvo knjige (kompilacija) sa svojim sadržajem stavljajući vešticu kao autora a tako je i sama na tuđe tekstove stavljala svoje ime znači LOPOVČINA i onda seka veštica rekla nevernicima BOG MI JE REKAO JASNO SAM VIDELA...a LAGALA kao i njeni masončići koji vole vaše desetke zato prave blogove da lažu neverne kako veca nije bila masonka...ma ne,gde bi ona bila masonka to je bio Patrijarh Pavle....kvarna ste vi roba.
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
28.03.2013
Poruka
13.330
http://adventist-defense-league.blogspot.com/2015/05/were-ellen-white-pioneers-freemasons.html

Za one koji ne mogu citati engleski pokusacu da prevedem samo neke od izjava pionira Adventisticke Crkve o masonima.

Pioniri adventicticke crkve niusu imali nsta zajednickoga sa masonima!



“OPASNOST TAJNIH DRUSTAVA”
Elen Vajt je pisala: “Ne vucite u tudjem jarmu nevernika” ne odnosi se samo na zenidbu sa nevetrnicima nego na sve veze sa njima.


“Ima i takvih koji pitaju da li je ispravno za hriscane da pripadaju Slobodnim zidarima (masonima) i drugim tajnim drustvima?” Ona odgovara: “Ako smo hriscani trerba to i da budemo svugde i uvek...” Evangelizam p, 618.

Ona je ponovo izjavila: “Oni koji stanu pod zastavu natopljenu krvlju Kneza Emaniuila, NE MOGU DA BUDU UJEDINJENI SA SLOBODNIM ZIDARIMA (masonima)”. Isto str, 622

Ona nastvlja: “PREVARA KROZ TAJNA DRUSTVA”....

---------------------------------

Izjave drugij pionira Adventistickr crkve o masonima

Wiliam Miler, jeste bio Frimason, ali cim je poceo da proucava Bibliju, oko 13 godina pre pojave Adventisyticke crkve, napustio je masone.


Sta je sa pionirima Crkve od 1844. godine?


Uriah Smith 1857 izjavio: Da adventista ne moze da pripada tajnim drustvima ukljucujuci i masone.


“Uriah Smith was completely opposed to any form of freemasonry.”
“Urija Smith bio je potpuno suprotan bilo kojoj formi masona”.

In 1859, J. H. Waggoner izjavio je:

This should lead every Christian to avoid such a connection." J. H. W. {September 15, 1859 UrSe, ARSH 132.14}
Masoni su izbacili Hristovo ime iz molitve... To treba da vodi svakog hriscsanina da
neima nikakve veze sa njima.”



On August 9, 1864, na sastanku u Battle Creek,
MI, ponobvo je potvrdjeno: “ that Secret Societies or Freemasonry of any kind were incompatible with the Christian faith, and that we are to have NO association with them whatsoever.”
Da drustvo slobodnih zidara bilo koje vrste, ne slaze se sa Hristovom verom, [ da mi ne treba da imamo ikakve veze sa njima.”

Na kraju tog sastanka u Battle Creeku izjavljeno je:

"Such to us are secret societies. The only safe position we see to avoid this net of Satan, is to flee from the first step in that direction, enter not the first of these secret associations, lest you sin against God and are drawn deeper and deeper into the allurements and follies of the world. We would say in conclusion that we have consulted with many of the ministers and leading brethren of Seventh-day Adventists, and the view of secret societies herein advanced, so far as we can learn, is that invariably entertained by them." (John. Byington, J. N. Loughborough, Geo. W. Amadon. General Conference Comittee) {August 9, 1864 UrSe, The Advent Review and Sabbath Herald 87.19}
“Za nas su tajna drustva. “NAJSIGURNIJE JE KAKO VIDIMO DA SE ODVOJIMO OD SOTONSKER MREZE... “

Kao sto vidite gore ovu deklaraciju potpisala su TRI pionira Adventisticker ctrkve 1864. godine”.


Ovim je sve recedno i zato sve pretpostavke padaju u vodu.

Ne padaju moje pretpostavke u vodu, ja nisam ni tvrdio da su oni ostali masoni i nakon obracenja(iako im ne mozemo verovati da su napustili masonizam, iako tvrde da jesu).

Ja sam tvrdio da su oni pod uticajem masonske nauke dakle indoktrinacijom formirali svoja ucenja i pogled na Bibliju tj. tvrdili su da je tradicionalna crkva svoja ucenja pokupila iz "vavilonsko - egipatske religije" - sto je van svake pameti, a to je ono sto tvrde masoni. To tvrdite i vi i sirite to ucenje...

Ja govorim o zatrovanosti ucenja(i uticaju masonizma na formiranje ucenja vase crkve), a ne dali je neko bio mason pa se obratio.. To je nebitno.

Dokaz da su 90% vasih clanova bili masoni je upravo taj sto se u vasim casopisima i knjigama stalno napominje i ukazuje na to da se treba napustiti masonizam i ostala tajna drustva.
Sam si ovde potvrdio to, pa zasto bi ja vadio dokaze?
Da nije postojao taj problem u vasim redovima, niko to ne bi ni spomenuo ..

Russell je do kraja zivota ostao mason, i on jeste bitan za celu pricu, jer preuzima vasu nauku i ideje, a posebno tvrdnju da je Trojstvo "egipatsko - vavilonska" tvorevina, i vasi pioniri su tako verovali..

Miler je isto tako bitan za pricu, jer je on osnivac pokreta iz kojeg kasnije nastaje i adventizam,a ako je on bio mason i povukao citavu lozu sa sobom, onda ne treba da nas cudi zasto ste vi imali toliko problema sa masonima u svojim redovima...

Zar ti je stvarno potrebno davati dokaze da su osnivaci drugih sekti kao sto su mormoni, sajentolozi itd.. bili masoni???
Svi do jednog su bili!

A da ste imali 80-90% masona(mozda sam ja malo i preterao u postotku) u svojim redovima i sam si gore dokazao onim izjavama..
Da nije postojao problem, niko ga ne bi ni spominjao.
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
06.03.2016
Poruka
175
Ne padaju moje pretpostavke u vodu, ja nisam ni tvrdio da su oni ostali masoni i nakon obracenja(iako im ne mozemo verovati da su napustili masonizam, iako tvrde da jesu). Ja sam tvrdio da su oni pod uticajem masonske nauke dakle indoktrinacijom formirali svoja ucenja i pogled na Bibliju tj.

Mire, sad si poceo da menjas sam svoje izjave. Ranije si rekao da su 90% bili masoni a sada poriceds.
To je za pohvalu. Svako ima pravo da se pokaje i ispravi gresku.

--------------------
Ja govorim o zatrovanosti ucenja(i uticaju masonizma na formiranje ucenja vase crkve).[/QUOTE]


Oke Mire, ja cu sada postirati verovsanja nase Crkve a ti kazi, ali pazi moras i da dokazes, sta je tu masonski?


Dokaz da su 90% vasih clanova bili masoni je upravo taj sto se u vasim casopisima i knjigama stalno napominje i ukazuje na to da se treba napustiti masonizam i ostala tajna drustva.[/QUOTE]


Mire, pogresan ti je zakljucak. Ljudi su postavljali pitanja i vodje Crkve su na njih odgovarali. A posto su izjavili da je masonstvo satansko drustvo, zar je iznenadjujuce da su pozivali vernike da se cuvaju od te jeresi.

TO JE NAJVECI DOKAZ DA NISU BILI MASONI!



Russell je do kraja zivota ostao mason, i on jeste bitan za celu pricu, jer preuzima vasu nauku i ideje, a posebno tvrdnju da je Trojstvo "egipatsko - vavilonska" tvorevina, i vasi pioniri su tako verovali...[/QUOTE]

i TA TVRDNJA TI JE POGRESNA.
kOJU TACKU VEROVANJA JE RUSEL PRIMIO OD ADVENTISTA? NIJEDNU!

Uporedi verovsanjer Jehovinih svedoka i verovanje Adventidsticke crkve pa se sam uveri da govorim istinu.


ADVENTISTICKI HRISCANI VERUJU
1.Sveto pismo
Sveto pismo, Starog i Novog zavjeta je pisana Božja riječ data božanskim nadahnućem preko svetih Božjih ljudi koji su govorili i pisali onako kako ih je pokretao Sveti Duh. U ovoj Riječi Bog je povjerio čovjeku znanje potrebno za spasenje. Sveto pismo je nepogriješivo otkrivenje Njegove volje. Ono je mjerilo karaktera, ogled iskustva, autoritativni tumač doktrina i pouzdana zabilješka o Božjim djelima u istoriji. (2. Petrova 1,20.21; 2. Timotiju 3,16.17; Psalam 119,105; Priče 30,5.6; Isaija 8,20; Jovan 17,17; 1. Solunjanima 2,13; Jevrejima 4,12)
2. Trojstvo
Postoji jedan Bog: Otac, Sin i Sveti Duh, jedinstvo tri lica iste vječnosti. Bog je besmrtan, svemoćan, sveznajući, iznad svega i svuda prisutan. On je beskonačan i prevazilazi moć ljudskog shvatanja, ali ipak poznat preko svojih otkrivenja o Sebi. On je vječno dostojan da Ga sva stvorenja poštuju, obožavaju i da Mu služe. (5. Mojsijeva 6,4; Matej 28,19; 2. Korinćanima 13,14; Efescima 4,4-6; 1. Petrova 1,2; 1. Timotiju 1,17; Otkrivenje 14,7)
3. Otac
Bog vječni Otac je Tvorac, Vrelo, Održavalac i Vladar cjelokupnog stvaranja. On je pravedan i svet, milostiv i pun milosrđa, spor na gnjev i obilan nepokolebljivom ljubavlju i vjernošću. Osobine i sila koje su se pokazale u Sinu i Svetom Duhu takođe su otkrivenje Oca. (1. Mojsijeva 1,1; Otkrivenje 4,11; 1. Korinćanima 15,28; Jovan 3,16; 1. Jovanova 4,8; 1. Timotiju 1,17; 2. Mojsijeva 34,6.7; Jovan 14,9)
4. Sin
Bog vječni Sin ovaploćen je u Isusu Hristu. Kroz Njega je sve stvoreno, Božji karakter je otkriven, izvršeno spasenje ljudskog roda i sud svijetu. Za svu vječnost živi Bog postao je i čovjek Isus Hristos. Začet je Svetim Duhom i rodila Ga je djevojka Marija. Živio je i iskusio iskušenja kao ljudsko biće, ali je savršenim primjerom pokazao Božju pravednost i ljubav. Svojim čudima On je otkrio božansku silu i umro na krstu za naše grijehe i umjesto nas, vaskrsnuo je iz mrtvih i vaznio se na Nebo da u nebeskoj svetinji vrši službu za nas. Doći će opet u slavi da konačno oslobodi svoj narod i da obnovi sve. (Jovan 1,1-3.14; Kološanima 1,15-19; Jovan 10,30; 14,9; Rimljanima 6,23; 2. Korinćanima 5,17-19; Jovan 5,22; Luka 1,35; Filibljanima 2,5-11; Jevrejima 2,9-18; 1. Korinćanima 15,3.4; Jevrejima 8,1.2; Jovan 14,1-3)
5. Sveti Duh
Bog vječni Duh bio je aktivan sa Ocem i Sinom prilikom stvaranja, utjelovljenja i otkupljenja. On je nadahnjivao pisce Svetog pisma. On je ispunjavao Hristov život silom. On privlači i ubjeđuje ljudska bića, a one koji se odazovu, obnavlja i preobražava u Božji lik. Poslat od Oca i Sina da bude stalno sa Njegovom djecom, On daje duhovne darove Crkvi, opunomoćuje je da svjedoči za Hrista, i u skladu sa Svetim pismom, uvodi je u svaku istinu. (1. Mojsijeva 1,1.2; Luka 1,35; 4,18; Dela 10,38; 2. Petrova 1,21; 2. Korinćanima 3,18; Efescima 4,11.12; Djela 1,8; Jovan 14,16-18.26; 15,26.27; 16,7-13)
6. Stvaranje
Bog je tvorac svega, koji je u Svetom pismu otkrio vjerodostojan izvještaj o svojoj stvaralačkoj djelatnosti. Za šest dana Gospod je stvorio “nebo i zemlju”, sva bića na Zemlji i počinuo sedmog dana te prve sedmice. Na taj način On je uspostavio Subotu kao vječnu uspomenu na svoje završeno stvaralačko djelo. Prvi čovjek i žena stvoreni su po Božjem obličju kao kruna stvaralačkog djela. Čovjeku je data vlast nad svijetom, ali i odgovornost da se brine o njemu. Kada je stvaranje svijeta bilo završeno, svijet je bio “veoma dobar” spreman da objavljuje Božju slavu. (1. Mojsijeva 1,2; 2. Mojsijeva 20,8-11; Psalam 19,1-6; 33,6.9; 104; Jevrejima 11,3)
7. Čovjekova priroda
Čovjek i žena stvoreni su po Božjem obličju sa individualnošću, sa mogućnošću i slobodom mišljenja i djelovanja. Iako su stvoreni kao nezavisna bića, svaki čovjek je nedjeljiva cjelina tijela, duha i duše, koja zavisi od Boga za život, disanje i sve ostalo. Kada su postali neposlušni Bogu, naši prvi roditelji su poricali svoju zavisnost od Njega, odvojili se od Boga i pali sa svoga visokog položaja. Božji lik u njima bio je narušen i oni su postali podložni grijehu. Njihovi nasljednici učestvuju u ovoj paloj prirodi i njenim posljedicama. Oni su rođeni sa slabostima i sklonostima ka zlu. Međutim, Bog je u Hristu pomirio svijet sa sobom i svojim Duhom obnavlja smrtnike koji se kaju u lik njihovog Tvorca. Stvoreni na slavu Bogu, oni su pozvani da Ga vole, da vole jedni druge i vode brigu o svojoj životnoj sredini. (1. Mojsijeva 1,26-28; 2,7; Psalam 8,4-8; Djela 17,24-28; 1. Mojsijeva 3; Psalam 51,5; Rimljanima 5,12-17; 2. Korinćanima 5,19.20; Psalam 51, 10; 1. Jovanova 4,7.8.11.20; 1. Mojsijeva 2,15)
8. Velika borba
Čitav ljudski rod obuhvaćen je velikom borbom između Hrista i sotone u odnosu na Božji karakter, Njegov zakon i Njegovu vladavinu nad svemirom. Ovaj sukob nastao je na nebu kada je jedno stvoreno biće, obdareno slobodom izbora, u samouzvišenju uvelo duh pobune u ovaj svijet i navelo na grijeh Adama i Evu. Ovaj čovjekov grijeh imao je za ishod izopačenost Božjeg obličja u ljudskom rodu, metež u stvorenom svijetu i na kraju njegovo uništenje u vrijeme potopa cijelog sveta. Posmatran od svih stvorenih bića, ovaj svijet postao je poprište sveopšteg sukoba iz koga će Bog ljubavi na kraju izaći opravdan. Da bi pomogao svom narodu u ovoj borbi, Hristos šalje Svetog Duha i odane anđele da ga vode, zaštite i podupru na putu spasenja. (Otkrivenje 12,4-9; Isaija 14,12-14; Jezekilj 28,12-18, 1. Mojsijeva 3; Rimljanima 1,19-32; 5, 12-21; 8,19-22; 1. Mojsijeva 6-8; 2. Petrova 3,6; 1. Korinćanima 4,9; Jevrejima 1,14)
9. Hristov život, smrt i vaskrsenje
U Hristovom životu savršene poslušnosti Božjoj volji, u Njegovoj patnji, smrti i vaskrsenju, Bog je dao jedino sredstvo pomirenja za ljudski grijeh, tako da oni koji vjerom prihvate ovo pomirenje mogu imati vječni život, a cjelokupno stvaranje može bolje razumjeti Tvorčevu bezgraničnu i svetu ljubav. Ovo savršeno pomirenje opravdava pravednost Božjeg zakona i milostivost Njegovog karaktera; jer ovo dvoje osuđuju naš grijeh i daju nam oproštenje. Hristova smrt je zamjena i otkupljenje koje vrši pomirenje i preobražaj. Hristovo vaskrsenje objavljuje Božju pobjedu nad silama zla, a onima koji prihvataju pomirenje, daje čvrsto obećanje o konačnoj pobjedi nad grijehom i smrću. Ono objavljuje dostojanstvo Gospoda Isusa Hrista pred kojim će se saviti svako koljeno na Nebu i na Zemlji. (Jovan 3,16; Isaija 53; 1. Petrova 2,21.22; 1. Korinćanima 15,3.4.20-22; 2. Korinćanima 5,14.15.)
10. Iskustvo spasenja
U beskrajnoj ljubavi i milosti Bog je učinio Hrista, koji nije znao za grijeh, grijehom za nas, tako da u Njemu možemo biti učinjeni Božjom pravdom. Vođeni Svetim Duhom mi osjećamo svoju potrebu, priznajemo svoju grješnost, kajemo se zbog svojih prijestupa, i upražnjavamo vjeru u Isusa kao Gospoda i Hrista, kao Zamjene i Primjera. Ova vjera koja prima spasenje dolazi preko božanske sile Riječi i dar je Božje blagodati. Kroz Hrista mi smo opravdani, usvojeni kao Božji sinovi i kćeri i oslobođeni od vlasti grijeha. Nanovo smo rođeni i posvećeni Duhom; Duh obnavlja naše umove, upisuje Božji zakon ljubavi u naša srca i mi dobijamo silu da živimo svetim životom. Time što ostajemo u Njemu, postajemo sudionici u božanskoj prirodi i imamo jemstvo spasenja sada i na sudu. (2. Korinćanima 5,17-21; Jovan 3,16; Galatima 1,4; 4,4-7: Titu 3,3-7; Jovan 16,8; Galatima 3,13.14; 1. Petrova 2,21.22; Kološanima 1,13.14; Rimljanima 8,14-17; Galatima 3,26; Jovan 3,3-8; 1. Petrova 1,23; Rimljanima 12,2; Jevrejima 8,7-12; Jezekilj 36,25-27; 2. Petrova 1,3.4; Rimljanima 8,1-4; 5,6-10; Rimljanima 10,17; Luka 17,5; Marko 9,23.24; Efescima 2,5-10; Rimljanima 3,21-26)
11. Crkva
Crkva je zajednica vjernika koji priznaju Isusa Hrista za Gospoda i Spasitelja. Kao nastavak Božjeg naroda iz starozavjetnog doba, mi smo pozvani iz svijeta; i skupljamo se radi bogosluženja, bratske zajednice, proučavanja Božje riječi, proslavljanja Večere Gospodnje, službe cijelom ljudskom rodu i objavljivanja Jevanđelja cijelom svijetu. Crkva dobija svoje ovlašćenje od Hrista koji je utelovljena Riječ iz Svetoga pisma koje je pisana riječ. Crkva je Božja porodica. Usvojeni od Njega, njeni članovi žive utemeljeni na Novom zavjetu. Crkva je Hristovo tijelo, zajednica vjere čija je glava sam Hristos. Crkva je nevjesta za koju je Hristos umro da bi mogao da je posveti i očisti. Prilikom svog pobjedonosnog dolaska On će staviti preda se slavnu Crkvu, vjerne svih vijekova, otkupljenu Njegovom krvlju; bez mane ili mrštine, svetu i bez mrlje. (1. Mojsijeva 12,3; Djela 7,38; Efescima 4,11-15; 3,8-11; Matej 28,19.20; 16,13-20; 18,18; Efescima 2,19-22; 1,22.23; 5,23-27; Kološanima 1,17.18)
12. Ostatak i njegova misija
Vaseljenska crkva sastavljena je od svih koji istinski vjeruju u Hrista, ali u poslednje vrijeme široko rasprostranjenog otpada, jedan ostatak bio je pozvan da izađe da drži Božje zapovijesti i vjeru Isusovu. Ovaj ostatak objavljuje dolazak sudnjeg časa, propovijeda spasenje u Hristu i oglašava približavanje Njegovog Drugog dolaska. Ovo objavljivanje simbolički je predstavljeno sa tri anđela iz Otkrivenja 14. glave; to se podudara sa djelovanjem Suda na Nebu i ima za posljedicu djelo pokajanja i reforme na Zemlji. Svaki vjernik je pozvan da lično učestvuje u ovom svjedočenju po cijelom svijetu. (Otkrivenje 12,17; 14,6-12; 18,1-4; 2. Korinćanima 5,10; Juda 3.14; 1. Petrova 1,16-19; 2. Petrova 3,10-14; Otkrivenje 21,1-14)
13. Jedinstvo u tijelu Hristovom
Crkva je jedno tijelo sa mnogim članovima pozvanim iz svakog naroda, plemena, jezika. U Hristu smo nova stvorenja; razlike među nama ne smiju biti po rasi, kulturi, obrazovanju i nacionalnosti, kao ni razlike između visokih i jednostavnih, bogatih i siromašnih, muškaraca i žena. Svi smo mi jednaki u Hristu, koji nas je jednim Duhom povezao u jednu zajednicu sa Sobom i jedne sa drugima; mi treba da služimo i da nam se služi bez ikakve podvojenosti i rezerve. Otkrivenjem Isusa Hrista u Svetome pismu dijelimo istu vjeru i nadu, i dopiremo do svih jednim svjedočenjem. Ovo zajedništvo ima svoj izvor u jedinstvu trojedinog Boga, koji nas je usvojio kao svoju djecu. (Rimljanima 12,4.5; 1. Korinćanima 12,12-14; Matej 28,19.20; Psalam 133, 1; 2. Korinćanima 5,16.17; Djela 17,26.27; Galatima 3,27.29; Kološanima 3,10-15; Efescima 4,14-16; 4, 1-6; Jovan 17,20-23)
14. Krštenje
Krštenjem ispovijedamo svoju vjeru u smrt i vaskrsenje Isusa Hrista i dokazujemo svoju smrt grijehu i namjeru da hodimo u novom životu. Na taj način priznajemo Hrista kao Gospoda i Spasitelja, postajemo Njegov narod i primljeni smo za vjernike Njegove crkve. Krštenje je znamenje našeg jedinstva sa Hristom, znamenje oproštenja naših grijehova i primanja Svetog Duha. Krštenje se vrši zagnjurivanjem u vodu i moguće je na osnovu priznanja vjere u Isusa i dokaza o kajanju zbog grijeha. Ono slijedi uputstva iz Svetoga pisma i prihvatanja njegovog učenja. (Rimljanima 6,1-6; Kološanima 2,12.13; Djela 16,30-33; 22,16; 2,38; Matej 28,19.20)
15. Večera Gospodnja
Večera Gospodnja je učestvovanje u znamenju Isusovog tijela i krvi kao izraza vjere u Njega, našeg Gospoda i Spasitelja. U ovom iskustvu zajedništva Hristos je prisutan da se sastane sa svojim narodom i da ga jača. Uzimanjem učešća mi objavljujemo Gospodnju smrt sve dok ponovo ne dođe. Priprema za Večeru Gospodnju uključuje samoispitivanje, pokajanje i priznanje. Učitelj je uspostavio obred pranja nogu da označi ponovno očišćenje, da izrazi voljnost za službu jednog drugome u Hristovoj poniznosti i sjedini naša srca u ljubavi. Služba Večere Gospodnje otvorena je za sve hrišćane koji vjeruju. (1. Korinćanima 10,16.17; 11,23-30; Matej 26,17-30; Otkrivenje 3,20; Jovan 6,48-63; 13,1-17)
16. Duhovni darovi i službe
Bog svim vjernicima svoje Crkve u svim vremenima poklanja duhovne darove, koje svaki vjernik treba da upotrebi u službi ljubavi za opšte dobro Crkve i ljudskog roda. Dati posredstvom Svetoga Duha, koji dodjeljuje svakom vjerniku po svojoj volji, darovi pružaju sve sposobnosti i službe potrebne Crkvi da bi ispunila svoje Bogom uspostavljene funkcije. Na osnovu Svetoga pisma, za pomoć i ohrabrenje ljudima ovi darovi uključuju takve službe kao što je vjerovanje, iscjeljivanje, prorokovanje, objavljivanje, poučavanje, upravljanje, pomirenje, sažaljenje, samopregorno djelovanje i milosrđe. Neke vjernike Bog poziva i daruje ih Duhom za dužnosti koje Crkva priznaje u pastirskoj, evanđeoskoj, apostolskoj i učiteljskoj službi naročito potrebnoj da bi se vjernici pripremili za službu, za izgradnju Crkve do duhovne zrelosti da bi se očuvalo jedinstvo vjere i poznanje Boga. Kada vjernici koriste ove duhovne darove kao vjerni pristavi Božjih različitih vrlina, Crkva je zaštićena od razornog uticaja lažnog učenja i sazidana u vjeri i ljubavi, dostiže rast koji je od Boga. (Rimljanima 12,4-8; 1. Korinćanima 12,9-11.27.28; Efescima 4,8.11-16; Djela 6,1-7; 1. Timotiju 3,1-13; 1. Petrova 4,10.11)
17. Dar proroštva
Proroštvo je jedan od darova Svetoga Duha. Ovaj dar je znak raspoznavanja Crkve Ostatka i ispoljio se u službi Elen G. Vajt. Kao Gospodnji vijesnik, njeni spisi su neprekidni i autoritativni izvor istine koja Crkvi obezbjeđuje utjehu, vođstvo, poučavanje i popravljanje. Oni, takođe, naglašavaju da je Biblija mjerilo kojim se moraju ispitati sva učenja i iskustva. (Joilo 2,28.29; Djela 2,14-21; Jevrejima 1,1-3; Otkrivenje 12,17; 19,10)
18. Božji zakon
Uzvišena načela Božjeg zakona uobličena su u Deset zapovijesti i potvrđena Hristovim životom. Ona izražavaju Božju ljubav, volju i ciljeve u vezi sa ljudskim ponašanjem i odnosima i obavezuju sve ljude u svim vremenskim razdobljima. Ova pravila su osnova Božjeg zavjeta sa Njegovim narodom i mjerilo Božjeg suda. Posredstvom Svetoga Duha ona ukazuju na grijeh i bude potrebu za Spasiteljem. Spasenje je samo po blagodati, a ne od djela, a njegov rod je poslušnost Zapovijestima. Ova poslušnost razvija hrišćanski karakter i donosi osjećanje sreće. Ona je dokaz naše ljubavi prema Gospodu i naše brige za naše bližnje. Poslušnost koja potiče od vjere ispoljava Hristovu silu da preobrazi život i u skladu sa tim jača hrišćansko svedočenje.( 2. Mojsijeva 20,1-17; Psalam 40,7.8; Matej 22,36-40; 5. Mojsijeva 28,1-14; Matej 5,17-20; Jevrejima 8,8-10; Jovan 15,7-10; Efescima 2,8-10; 1. Jovanova 5,3; Rimljanima 8,3.4; Psalam 19,7-14)
19. Subota
Milostivi Tvorac, poslije šest dana stvaranja, odmarao se sedmoga dana i za sve ljude uspostavio Subotu kao uspomenu na stvaranje. Četvrta zapovijest Božjeg nepromjenljivog Zakona zahtijeva svetkovanje ovog sedmog dana, Subote, kao dana od odmora, obožavanja i službe u skladu sa učenjem i životom Isusa, Gospodara od Subote. Subota je dan divnog zajedništva sa Bogom i nas međusobno. Ona je simbol našeg spasenja u Hristu, znak našeg posvećenja, znak naše vjernosti i predukus naše vječne budućnosti u Božjem carstvu. Subota je Božji vječni znak Njegovog vječnog zavjeta između Njega i Njegovog naroda. Radosno svetkovanje ovog svetog vremena od večeri do večeri, od Sunčevog zalaska do zalaska, je svetkovanje Božjeg stvaralačkog i otkupiteljskog djela. (1. Mojsijeva 2,1-3; 2. Mojsijeva 20,8-11; Luka 4,16; Isaija 56,5.6; 58,13.14; Matej 12,1-12; 2. Mojsijeva 31,13-17; Jezekilj 20,12.20; 5. Mojsijeva 5,12-15; Jevrejima 4,1-11; 3. Mojsijeva 23,32; Marko 1,32)
20. Pristavska služba
Mi smo Božji pristavi, kojima je On povjerio vrijeme i prilike, sposobnosti i posjede i blagoslove Zemlje i njena sredstva. Mi odgovaramo Njemu za njihovo pravilno korišćenje. Mi priznajemo Božje vlasništvo vjernom službom Njemu i našim bližnjima, vraćanjem desetka, davanjem darova za objavljivanje Njegovog Jevanđelja i podupiranjem Njegove crkve i njenim rastom. Pristavska služba je prednost koju nam je Bog dao za njegovanje ljubavi i za pobjedu nad sebičnošću i pohlepom. Pristav se raduje blagoslovima koji se kao rezultat njegove vjernosti izlivaju na druge. (1. Mojsijeva 1,26-28; 2,15; 1. Dnevnika 29,14; Agej 1,3-11; Malahija 3,8-12; 1. Korinćanima 9,9-14; Matej 23,23; 2. Korinćanima 8,1-15; Rimljanima 15,26.27)
21. Hrišćansko ponašanje
Pozvani smo da budemo pobožan narod koji misli, osjeća i radi u skladu sa nebeskim načelima. Zbog Duha koji u nama ponovo stvara karakter našeg Gospoda, mi se uključujemo samo u ono što će u našem životu stvoriti čistotu sličnu Hristu, zdravlje i radost. To znači da naša zabava treba da odgovara najvišim mjerilima hrišćanskog ukusa i ljepote. Dok priznajemo kulturne razlike, naša odeća treba da bude jednostavna, skromna i ukusna, koja dolikuje onima čija se istinska ljepota ne sastoji od spoljašnjeg ukrašavanja, već od neprolaznog ukrasa blagog i tihog duha. To takođe znači da pošto je naše tijelo hram Svetoga Duha, mi treba da se razumno brinemo o njemu. Pored dovoljnog vježbanja i odmora, treba da usvojimo i najzdraviju moguću ishranu i uzdržimo se od nečiste hrane utvrđene u Svetom pismu. Pošto alkoholna pića, duvan i narkotici štetno utiču na naše zdravlje i od njih treba da se uzdržimo. Umjesto toga treba da učestvujemo u svemu što naše misli i tijelo dovodi u poslušnost Hristu koji nam želi zdravlje, radost i dobro. (Rimljanima 12,1.2; 1. Jovanova 2,6; Efescima 5,1-21; Filibljanima 4,8; 2. Korinćanima 10,5; 6,14-7,1; 1. Petrova 3,1-4; 1. Korinćanima 6,19.20; 10,31; 3. Mojsijeva 11,1-47; 3. Jovanova 2)
22. Brak i porodica
Bog je ustanovio brak u Edemu, a Isus ga je ponovo potvrdio kao doživotnu zajednicu između čovjeka i žene u druženju punom ljubavi. Za hrišćanina bračna obaveza je data Bogu kao i bračnom drugu i treba da se sklopi između partnera koji su iste vjere. Obostrana ljubav, uvažavanje, poštovanje i odgovornosti su tkivo ove veze, koja treba da odsjajuje ljubavlju, svetošću, bliskošću i postojanošću odnosa između Hrista i Njegove crkve. Što se tiče rastave Isus je učio da osoba koja se razvede od bračnog druga, osim za preljubu, pa sklopi brak sa drugim bračnim drugom, čini preljubu. Iako neki odnosi u porodici možda ne odgovaraju idealu, bračni drugovi koji se u Hristu potpuno predaju jedan drugome, mogu da postignu zajednicu ljubavi pomoću vođstva Duha i crkvenog vaspitanja. Bog blagosilja porodicu i želi da njeni članovi pomažu jedni drugima do potpune zrelosti. Roditelji treba da vaspitavaju svoju djecu da vole Boga i da su Mu poslušni. Svojim primjerom i svojim riječima treba da ih poučavaju da je Hristos vaspitač koji voli, koji je uvek nježan i brižan, koji želi da oni postanu udovi Njegovog tijela, Božje porodice. Povećana bliskost u porodici jedan je od znakova posljednje vijesti Jevanđelja. (1. Mojsijeva 2,18-25; Matej 19,3-9; Jovan 2,1-11; 2. Korinćanima 6,14; Efescima 5,21-33; Matej 5,31.32; Marko 10,11.12; Luka 16,18; 1. Korinćanima 7,10.11; 2. Mojsijeva 20,12; Efescima 6,1-4; 5. Mojsijeva 6,5-9; Priče 22,6; Malahija 4,5.6)
23. Hristova služba u nebeskoj Svetinji
Na Nebu postoji Svetište, pravi hram koji je Bog postavio, a ne čovjek. U njemu Hristos vrši službu za nas, omogućavajući vjernicima da iskoriste Njegovu žrtvu pomirenja prinesenu na krstu jednom za sve. On je postavljen za našeg Prvosveštenika i otpočeo je sa svojom posredničkom službom u vrijeme svoga vaznesenja. Godine 1844., na kraju proročkog vremenskog razdoblja od 2300 dana, On je ušao u drugu i posljednju fazu svoje službe pomirenja. To je djelo istražnog suda koji je dio posljednjeg otklanjanja svakog grijeha, slikovito prikazanog u očišćenju starog jevrejskog svetišta na Dan očišćenja. U toj tipičnoj službi, Svetinja je bila očišćena krvlju žrtvovanih životinja, ali nebeske stvari čiste se savršenom žrtvom Isusove krvi. Istražni sud otkriva nebeskim razumnim bićima, ko je među mrtvima zaspao u Hristu i zato se u Njemu smatra dostojnim da ima udela u prvom vaskrsenju. On takođe omogućava da se vidi koji od živih prebivaju u Hristu, drže Božje zapovijesti i vjeru Isusovu i u Njemu su spremni za prelazak u Njegovo vječno carstvo. Ovaj sud potvrđuje Božju pravednost u spasavanju onih koji vjeruju u Isusa. On objavljuje da će oni koji su ostali vjerni Bogu, primiti Carstvo. Završetak ove Hristove službe obilježiće kraj vremena milosti prije Drugog Hristovog dolaska. (Titu 2,13; Jevrejima 9,28; Jovan 14,1-3; Dela 1,9-11; Matej 24,14; Otkrivenje 1,7; Matej 24,43.44; 1. Solunjanima 4,13-18; 1. Korinćanima 15,51-54; 2. Solunjanima 1,7-10; 2,8; Otkrivenje 14,14-20; 19,11-21; Matej 24; Marko 13; Luka 21; 2. Timotiju 3,1-5; 1. Solunjanima 5,1-6)
24. Drugi Hristov dolazak
Drugi Hristov dolazak predstavlja blaženu nadu Crkve, veličanstveni vrhunac Jevanđelja. Spasiteljev dolazak biće doslovan, ličan i vidljiv na cijelom svijetu. Kada se bude vratio, mrtvi pravednici vaskrsnuće i zajedno sa živim pravednicima biće proslavljeni i uzeti na Nebo, a nepravedni će umrijeti. Gotovo potpuno ispunjenje većine proročanstava, zajedno sa sadašnjim stanjem u svijetu, ukazuje da je Hristov dolazak blizu. Vrijeme tog događaja nije otkriveno, pa je zato potrebno da u svako doba budemo spremni. (Titu 2:13; Jevrejima 9:28; Jovan 14:1-3; Djela 1:9-11; Matej 24:14; Otkrivenje 1:7; Matej 24:43.44;1. Solunjanima 4:13-18; 1. Korinćanima 15:51-54; 2. Solunjanima 1:7-10; 2. Solunjanima 2:8;Otkrivenje 14:14-20; Otkrivenje 19:11-21; Matej 24. poglavlje; Marko 13. poglavlje; Luka 21. poglavlje;2. Timotiju 3:1-5; 1. Solunjanima 5:1-6)
25. Smrt i vaskrsenje
Plata za grijeh je smrt. Bog, koji je jedini besmrtan, podariće vječni život onima koje je otkupio. Do tog dana, smrt je besvijesno stanje svih ljudi. Kada se Hristos, koji je naš život, bude pojavio, vaskrsli pravednici i živi pravednici biće proslavljeni i uzeti na nebo da dočekaju svoga Gospoda. Drugo vaskrsenje, vaskrsenje nepravednih, dogodiće se 1000 godina kasnije. (Rimljanima 6,23; 1. Timotiju 6,15.16; Propovednik 9,5.6; Psalam 146,3.4; Jovan 11,11-14; Kološanima 3,4; 1. Korinćanima 15,51-54; 1. Solunjanima 4,13-17; Jovan 5,28.29; Otkrivenje 20,1-10)
26. Hiljadugodišnjica i kraj grijeha
Milenijum je hiljadugodišnje carovanje Hrista sa svojim svetima na Nebu između prvog i drugog vaskrsenja. U toku ovog vremena sudiće se zlim mrtvima; Zemlja će biti potpuno opustošena, bez stanovnika, zauzeta od sotone i njegovih anđela. Na njegovom kraju Hristos i Njegovi anđeli i Sveti grad sići će sa Neba na Zemlju. Nepravedni mrtvi tada će vaskrsnuti i sa sotonom i njegovim anđelima opkoliće grad; ali vatra od Boga uništiće ih i očistiti Zemlju. Svemir će tako zauvijek biti oslobođen od grijeha i griješnika. (Otkrivenje 20; 1. Korinćanima 6,2.3; Jeremija 4,23-26; Otkrivenje 21,1-5; Malahija 4,1; Jezekilj 28,18.19)
27.Nova zemlja
Na novoj Zemlji na kojoj prebivaju pravednici, Bog će obezbjediti vječni dom za spasene i savršenu životnu sredinu za vječni život, ljubav, radost i poučavanje u Njegovoj prisutnosti. Ovde će sam Bog prebivati sa svojim narodom, a patnje i smrt nestaće. Velika borba biće okončana i grijeha više neće biti. Sve što je živo i neživo objavljivaće da je Bog ljubav; i On će vladati vječno. Amin. (2. Petrova
3,13; Isaija 35; 65,17-25; Matej 5,5; Otkrivenje 21,1-7; 22,1-5; 11,15)
 
Poslednja izmena:
Natrag
Top