Prepričana književna dela i njihova analiza

[Mr.Daky]

Dinko Šimunović: ALKAR


BILJEŠKE O PISCU:
Dinko Šimunović rođen je 1873. g. u Kninu. Djetinstvo je proveo nedaleko Vrlike. Završio je učiteljsku školu i radio u Dalmatinskom zagorju. 1909. u knjizi “Mrkodol” izlaze sabrate pripovijetke: “Muljika”, “Duga”, “Rudica”, “Alkar”. Premješten je u Split i tu radi do 1921. godine, a nakon umirovljenja seli u Zagreb gdje i umire1933. g. “Đerdan”, “Sa Krke i Cetine” te “Posmrtne novele” su zbirke njegovih priča. “Mladi Lani” i Mladost” su autobiografijske, a napisao je i dva romana “Tuđinac” i “Porodica”.

TEMA: Ljubav harambaše Rašice i sina Salka prema Marti, prema tradiciji i junaštvu

GLAVNA MISAO: Snaga, junaštvo i tradicija pobijeđuju

MJESTO RADNJE: Cetinjska krajina

​

VRIJEME RADNJE: XIX. st.

LIKOVI: Rašica, Salko i Marta

OSOBINE LIKOVA:

Rašica: snažan, junak, sukobljavlja se sa sinom i pati zbog toga
Salko: lik koji gubi i postaje patnik, izgubljen u suočavanju sa tradicijom koja pobijeđuje
Marta: osječajna, odlučna

SADRŽAJ:
Alkar je priča o ljubavi oca Rašice i sina Salka prema siromašnoj djevojci Marti. Uz priču o ljubavi priča se o viteškoj igri alci, koja se svake godine održava u kolovozu u siječanje na bitku s Turcima u kojoj je Gospa pomogla junacima Cetinjske krajine. Salko i Marta su se sretali i kao djeca se rado družili te se zavoljeli. Rašica je kao mlad momak volio Martinu majku Stanu, koja je bila siromašna, ali lijepa. Obolila je i lice joj je bilo unakaženo pa Rašici nisu dopustili da se oženi njome. Oženio se sa bogatom Lucom kaja mu je rodlia sina Salka. On je vrijeme provodio u brdima kao hajduk. Luca je umrla i Rašica je ostao sam sa sinom. Kad je vidio Martu, pred očima mu je bila Stana i on je tada zavolio tu djevojku. Primjetio je da sa ona i Salko rado gledaju, ali nije mislio da bi je htio bilo tko za ženu, jer je sirota, ima već dvadeset godina, a majku joj svi smatraju za vješticu.
Marta je počela izbjegavati Salka, jer je zavoljela Rašicu. Kad je Salko rekao ocu da bi se oženio, on se razljutio i kandžijom ga istjerao iz kuće. Marta je čula što se dogodilo. Bilo joj je žao Salka, ali i Rašice. Ona je voljela obojicu. Salka kao prijatelja iz djetinjstva, a Rašicu kao muškarca kojem bi mogla biti žena. Rašica je dopustio Salku da se oženi s Martom, a ona nije mogla reći da neće kad je vidjela koliko je sretan. Došlo je vrijeme za koje živi cijela Cetinjska krajina, “Sinjska Alka”.
Među alkarima najviše su gledali Rašicu, jer je jahao najljepšeg konja i imao najljepšu odoru. Rašica je bio alkar, a sin njegov momak. Salko je primjetio kako je Marta sretno zbog pobijede njegovog oca u alci. Nakon alke rekla je Rašici da se nikada neće udati za Salka, a sutradan je otišla iz sela. Rašica se borio između ljubavi prema sinu i prema Marti. Kad se Marta vratila u selo, rekla je Salko da se nikada neće udati za njega, nago voli junaka alkara. Salko je nestao, lutao je šumama i brdima, puludio je. Pojavio se sljedeće godine na alci, na mršavom crnom konju, bos, u prnjama koje je navješao što je našao na smetlištu, a u ruci je imao štap. Jurio je i pogodio u središte alke, trudio se da je odbaci i open pogodi ali nije uspio. Ljutito je udario konja i jurnio trkalištem, a tada su ga prepoznali. Prepričavali su priču o ljubavi, junaštvu i ludilu. Salko je nastavio ludovati i pričati kako će oženiti maćehu kad mu umre otac, a on dobije alku.

 

[Mr.Daky]

Anđeo - Ranko Marinković

Bilješke o piscu:
Ranko Marinković, jedan od najznačajnijih suvremenih hrvatskih
književnika, rođen je 1913. godine na otoku Visu. Filozofski fakultet
završio je u Zagrebu. Svoj književni rad počinje vrlo rano, u godinama
uoči drugoga svjetskog rata, objavljivanjem poezije u časopisima.
Kao dramatičar predstavlja se 1939. g. praizvedbom drame “Albatros”
na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. U godinama iza
drugog svjetskog rata uvrštava se u red naših istaknutih književnih
stvaralaca pišući pripovijetke, novele, drame, romane, eseje i kritike.
Njegova su djela do danas doživjela brojna izdanja u zemlji i inozemstvu,
drame se i danas izvode na domaćim i svjetskim pozornicama,
a pripovijetke i romani doživjeli su mnoge kazališne, filmske, radio i
televizijske adaptacije i izvođenja.

Popis Marinkovićevih djela prema godinama prvih izdanja:
“Albatros”, drama, 1939.; “Proze”, pripovijetke, 1948.;
“Ni braća ni rođaci”, pripovijest, 1949.; “Oko božje”, pripovijest, 1949.;
“Pod balkonima”, pripovijetke, 1953.; “Ruke”, pripovijetke, 1953.;
“Geste i grimase”, kazališne kritike i eseji, 1951.; “Glorija”, drama, 1955.;
“Poniženje Sokrata”, pripovijetke, 1959.; “Karneval i druge pripovijetke”,
1964.; “Kiklop”, roman, 1966.; “Politeia ili inspektorove spletke”, vodvilj,
1977.; “Zajdenička kupka”, roman, 1980.; “Pustinja”, drama, 1982.;
“Nevesele oči klauna”, zbirka eseja, 1986.; “Never more”, roman, 1993.

Mjesto radnje:
Radnja djela je smještena u Zagreb, u kuću bolesnog majstora Alberta
Kneza, koji umire. S njim žive njegova druga žena Frida te njegov šegrt
Lojz.

Kratki sadržaj:
Majstor Albert je, prije nego što ga je shrvala bolest, isklesao velikog
anđela za svoj grob i želi ga dovršiti. Kako majstor sve više obolijeva,
u njegovoj se glavi rađaju sve mračnije misli. Boji se da Lojz ne dovrši
anđela, počinje o njemu razmišljati kao o čovjeku koji mu priželjkuje
smrt. Njegova nada sve više tone u more mračnih misli. Osjeća se
usamljenim, napuštenim, počinje sumljati da mu žena voli Lojza.
Jedne noći ustaje, skupivši zadnje snage i potvrđuje svoju sumnju.
Nakon toga dovršava skulpturu svoga anđela i umire.

Anđeo je simbol životnog stvaralaštva pojedinca koje on čuva,
i želi ga dovršiti da ono postane trajna vrijednost i simbol njegove muke.

 

[Mr.Daky]

Luis Kerol -ALisa u zemlji čuda

Ideja:
Ova priča me naučila da mašti nikad nema kraja, i da lijepe snove treba
pamtiti i sjećati ih se.

Likovi:
Alisa, kneginja, kraljica, kralj, krvnik, prase, mačka, miš...
Najviše mi se sviđa Alisa, zato jer je puno putovala i puno toga vidjela.

Kratki sadržaj:
Jednog dana Alisa je vidjela bijelog zeca. Bio joj je čudan zato jer je
bio obučen. Pošla je za njim u zečju rupu. Kada je ušla u rupu počela
je padati, dugo padati. Kada je pala našla se u nekom hodniku.
Opet je vidjela onog zeca koji je ušao u jedan lijepi vrt. Alisa je htjela
ući unutra, no bila je prevelika. Na jednom stoliću u bočici bio je napitak,
i pisalo je da ga popije. Kada ga je popila smanjila se, ali su vrata bila
zaključana. Na kraju je ipak nekako ušla u vrt. Tamo je sa kraljicom igrala
poker. Jednog dana netko je na dvoru ukrao kolače, pa je bilo suđenje.
Na suđenju je Alisa počela rasti. Odjednom se probudila i bila je doma.
Shvatila je da je to sve bio san. Divan san. San je prepričala sestri.
Kasnije je otišla večerati i spavati.

Najuzbudljiviji događaj u priči:
Alisa dohvati lepezu i jedne rukavice, i upravo kad pođe iz sobe ugleda
jednu bočicu. Ona je uzme i popije to što je u njoj bilo. Mislila je da će je
to povećati kao i ostale bočice. Odjednom je počela rasti i narasla je toliko
puno da više nije mogla izaći iz kuće.
..................................................................................................................
...................................................................................................................
Mjesto radnje:
Na obali, u zečjoj jazbini

Vrijeme radnje:
Ljeto

Kratki sadržaj:
Bio je ljetni dan. Alisina sestra je čitala Alisi priču. Alisa se igrala sa
mačkom, popela se na drvo i zaspala. U njezinim fantastičnim snovima
pojavi se zec. Imao je hlače, majicu i sat na ruci. Zec je kasnio i
odjednom nestane u rupi. Alisa potrči za njim. Kada je ušla u sobu vidjela
je stvari kako lete. Kad se spustila vidjela je kako zec ulazi kroz vrata.
Pomaknula je zavjesu ali nije mogla proći kroz vrata jer su bila premala.
Kvaka joj je rekla da popije vodu iz čaše na stolu te da će postati malena.
Alisa je tako uradila i smanjila se. Kvaka joj kaže da pojede djelić kolača i
da će opet biti velika. Uzela je ključ i počela plakati jer više neće moći
proći kroz vrata. Zatim joj je kvaka rekla da ispije ostatak vode iz bočice.
Ona ga popije i smanji se. Toliko se smanjila da je upala u bočicu i
plutajući prođe kroz ključanicu. Tamo je vidjela razne neobične životinje
kao npr. orla koji puši lulu, dva blizanca, školjke i golemu ribu.
Prošetala se malo dalje i tada spazi leptire koji imaju krila od kruha i
maslaca. Zatim je vidjela crvenu ružu koja ima oči, usta i nos.
Razgovarala je s njom i pošla dalje. Došla je do raskrižja gdje ima puno
natpisa. Kad se odlučila na koju će stranu ići susrela je crva koji sjedi na
gljivi i puši. Crv joj je ponudio da okusi gljivu i da će postati velika.
To je učinila te je opet postala velika. Tada susretne Ožujskog zeca s
luckastim klobukom. Sjeli su za stol i pili čaj. Kada je Alisa krenula dalje
susrela je Cerigradsku mačku koja ju je uputila kamo će ići. Alisa je stigla
u kraljičin vrt i u njemu se pojavi zec s trubom a iza njega kraljica i vojnici
od karata. Konji su igrali kriket - loptica je bila jež, a palica je bila ptica.
Kraljica je htjela ubiti Alisu ali ona je imala još malo kolača kojeg je pojela
i opet je postala velika. Onda je počela djelovati druga strana kolača i
Alisa se je opet smanjila. Počela je bježati, a vojska od karata ju je počela
slijediti. Tada se od straha probudila i vidjela da je sve to bio samo san.

Analiza glavnog lika:
Alisa
Radoznala, ima dobro srce i sposobna je da suosjeća sa drugima,
uporna, ponosna, puna ljubavi.

Sporedni likovi:
Sestra, bijeli zec, maza, kneginja, kralj, kraljica, gospođa kornjača, Bill.

 

[suki75]

molim vas treba mi analiza decaka iz drame Cevi i oci od Selenica , hvala

 

[Apofis]

Pozdrav svima.Da li negdje ima prepričana lektira Zvjezdan-grad od Željka Ivankovića?

 

[Mr.Daky]

Bajka o ribaru i ribici je priča koju je 1833. godine napisao ruski književnik Aleksandar Sergejevič Puškin.
Mjesto bajke je smješteno na žalu sinjega mora, a tema je borba između dobra i zla.
[h=2]Sadržaj
[/h] Starac i njegova žena bili su siromašni i živjeli su u kolibi blizu mora. Jednog dana starac je ulovio zlatnu ribicu koja mu obeća da će mu, ako je pusti, ispuniti svaku želju. Ali starac je bio dobar i vrati je u more, ne zatraživši ništa. Kada se vratio kući taj događaj se ispričao svojoj ženi. Ona se naljuti i naredi mu da se vrati na obalu mora i od ribice zatražib novo korito. Starac posluša, a zlatna ribica ispuni njegovu želju.
Vidjevši to starica postaje sve pohlepnija, želi novu kuću, želi biti vlastelinka, želi biti svijetla carica. Sve te želje ribica ispuni, a starica od starca načini slugu. Međutim sve to starici nije bilo dosta. Želi postati vladarica mora i da joj služi zlatna ribica. Kada je starac prenio i tu staričinu želju, ribica nije ništa odgovorila, samo je repom udarila po vodi i zaronila u more. Starac se vratio kući, staroj kolibi ispred koje je stajala starica uz prepuklo korito.
[h=2]Likovi[/h] Likovi su starac, starica i zlatna ribica.

• starac: skroman, dobar i plemenit
• starica: pohlepna, ohola i nemilosrdna
• zlatna ribica: dobra, održava svoje obećanje
  

 

[Mr.Daky]

 Bijedna Mara je djelo Luke Botića, epska pripovijest iz narodnog života u Dalmaciji  u drugoj polovici šesnaestoga stoljeća.
  Glavne odlike djela napuštanje crno-bijelog gledanja na muslimansko-kršćansku sučeljnostborba za vjersku snošljivost i ljudska prava i slobodemjesto radnje: okolica Splita, Konjsko selonesretna i zabranjena ljubav muslimana Adela i kršćanke Mare (Marije)epski deseterac, 6 pjevanjakarakteristični lirski motivi zorice, danice, suncaRadnja1. pjevanjeU Konjskome selu nekada se pjevalo i plesalo kolo, a sada je sve  umrtvljeno. Razgovaraju slijepac i vođa, spominju Melku i Omera,  blizance. Melka veze vez za Adela, momka o kojem razmišlja i sniva, iako  ga nikada nije vidjela. Omer je protiv ljubavi sestrine prema Adelu.
2. pjevanjeTurčin, Adel kreće na put, majka žali i boji se nesreće, boji se za  svoga sina, kako ga ne bi opčinila neka djevojka. Adelov sluga Ibrahim  govori Adelu o djevojci Melki, Dizdarevoj kćeri, kako ona voli Adela i  da je ne odbija. Bit će ili po volji Alaha ako mu je Melka suđena ili  Adelu prijeti smrt. Dizdar nudi Adelu kći, Adel je ne želi jer nikada je  vidio nije i nije mu ona po srcu suđena, on želi samo Maru. Adel  vjeruje u Marinu vjernost i govori to pjesniku. Adel kreće u Split  (Spljet) k Mari. Susreće Maru i njezinu sestru Ivanicu Vornić na pazaru  te pjeva pjesmu svojoj Mari.
3. pjevanjeNekoliko dana poslije Adel veselo pjeva, majka se brine za njega,  usamljena je i želi sinu ženidbu i ženu u kući. Adel se odlučuje na  prošnju Mare, kreće s Ibrahimom na put. Tri dana gleda vile, uzima  cvijeće i čeka Maru u vinogradu, u Dujmovači, a ona ne dolazi. Susreće  pjesnika koji mu govori kako zna što je bilo s Marom i ispričati će mu  sve, ako mu Adel za uzvrat obeća kako neće napadati Split. Pjesnik Adelu  otkriva nesreću što ju je skrivio pjevajući na pazaru Mari o svojoj  ljubavi pred svima. Dizdar, Marin otac i braća ljutita su čuli za taj  događaj, smatraju to velikom sramotom i okrivljuju Maru za grijeh, i  povod što ga je dala i izazvala pjesmu ljubavnu Adelovu. Sestra Ivanica  prepričava događaj ocu, ali otac ne vjeruje u Marinu nevinost i tjera je  u manastir kako bi se pokajala za svoje grijehe. Otac ide popu Damjanu  po savjet. Pop mu govori kako ne treba suditi djetetu, dijete je grijeh  (a samo su se vidjeli!) isplakalo i to je dovoljno. Otac ipak šalje kćer  u manastir na dvije godine.
4. pjevanjePjesniku se u snu javlja vila i govori o ljubavi Ade i Mare. Pjesnik  susreće dva Turčina na konjima, s njima polazi na put, a oni ga odvode  pred Dizdarevu kulu, zatvaraju ga u sobu u kojoj ga čeka neka djevojka.  To je Melka koja želi od pjesnika “čini” i vračbe jer je ljubomorna što  Adel voli Maru, a ne nju. Pjesnik joj ispriča njihovu tužnu priču te na  kraju Melki bude žao i ispričava se za proklinjanje. Pjesnik bježi. Ado  spjeva pjesme za Maru i žali se majci, majka ga tješi.
5. pjevanjeMara u postelji leži bolesna, Ivanica je tješi. Mara bunca u bolesti,  tuži se na sudbinu i nesretnu ljubav, roditelji i braća gledaju kako  pati. Mara ih moli za oprost, otac, iako je srca kamena, na kraju joj  daje oprost i blagoslov. Mara se oprašta od njih, zahvaljuje im na  svemu, moli se i umire. Sestrina tužaljka i žalostiva pjesma ganutog  pjesnika “Bijedna Mara”.
6. pjevanjePutnik, pjesnik iz Splita, kuca Adelovoj majci na vrata, traži  prenoćište. Ibrahim mu prepričava boli i jadikovanje Adelovo koje je  noćas proživljavao. Putnik mu govori da je stoga što mu je draga noćas  umrla i da zna lijeka za to, neka ga puste malo, neka tuguje, a poslije  trebaju otići po Melku iz Konjskog. Tako majka, poslušavši savjet,  najprije žali sa sinom za Marom, a potom mudro kaže kako želi sa sinom  poći rodbini u selo Broćanac, pored Konjskoga. Susreću na putu djevojke,  majka priča s jednom, a na kraju se otkriva kako je ta djevojka Marina.  Majka se sjeća svoje sestre koju dugo nije vidjela jer se udala u drugo  selo, poslije umrla i povjerili joj svoju djecu i kćerkicu na  “čuvanje”, a ta kćerkica je Melka. Brine se Adelova majka za Melku i  treba dobrog prosca joj izabrati te joj zato ide u posjet, a kaže Adel  da ne traži majka Melki prosca, on će ju ženiti. Svatovi. Mara se više  nikada ne spominje!

 

[Mr.Daky]

Život je san - Pedro Calderón de la Barca




“Život je san je“ najpoznatije Calderonovo djelo. To je drama u tri čina putem koje nam Calderon daje odgovore na pitanja o utjecaju čovjeka na vlastitu sudbinu.

Cijela radnja vrti se oko Sigizmunda, poljskog kraljevića kojeg je otac Bazilije zatvorio u kulu zbog proročanstva. Naime, nakon rođenja sina, zvijezde su mu prorekle da će Sigizmund biti okrutan tiranin. U starosti kralja počne peći savjest te odluči dovesti sina u dvor. Ako se ovaj pokaže okrutnim, vratit će ga natrag u kulu. Tako naredi da uspavaju kraljevića i dovedu ga k njemu. Kada se Sigizmund probudio,obuzet bijesom,počne vrijeđati oca što ovoga uvjeri da su zvijezde imale pravo. Ponovno ga vraća u tamnicu,a kad se Sigizmund probudi, čuvar mu reče da je sve to bio san. Ubrzo se u kraljevstvu diže pobuna i vojnici dolaze osloboditi Sigizmunda koji, poučen prijašnjim iskustvom, misli da je sve to san i da će se uskoro probuditi. Ipak pođe za njim ai doskora pobijedi oca. Do kraja života vladao je mudro i pravedno, bojeći se da se narod ne pobuni i vrati ga u tamnicu.

 

[Mr.Daky]

[h=1]Zvižduk s Bukovca - Zvonimir Milčec[/h]

[h=2]Mjesto i vrijeme radnje[/h] Radnja se odvija na kraju školske godine, poslije drugog svjetskog rata u zagrebačkoj četvrti Bukovcu.
[h=2]Kratki sadržaj[/h] Knjiga Zvižduk s Bukovca govori o nemirnom djetinjstvu provedenom na tom zagrebačkom brijegu. Giza, Truli, Dugi, Bimbo, Kanta i Rolo su dječaci s Bukovca. Svi oni pohađaju peti razred. Giza je ban, Truli nije bio dobar u sportovima, ali je umjetnik u zviždanju, Dugi je visok i mršav dječak, Bimbo je nizak i debeo, Rolo nizak i mršav dječak kao i Kanta, samo što Rolo stalno muca. Dječaci su se uvijek sastajali kod križanja Gornjeg Bukovca. Tako im je, jednom kada su igrali nogomet, pristupio trgovac Špoljarić, debeo čovjek koji je imao trgovinu, i objašnjavao dječacima kako se puca lopta. Rekao je kako će im pokazati kako se puca lopta, uzeo je zalet i u trenutku kada je zamahnuo nogom netko je kamenčićem pogodio loptu, a trgovac je promašio loptu i pao na pod. To je bila osveta dječaka za krađu novca u trgovini kada je trgovac povećao račun za svoj džep. Dječaci su imali još mnoge okršaje s trgovcem. Gizovu obitelj čine Giza, njegov otac i majka te njegove sestre Ivka i Branka. Otac i majka su se često svađali, ali je jednom svađu prekinuo trgovac koji se došao žaliti da je Giza ukrao bombone iz njegovog dućana. Otac je ispravno zaključio i rekao mu neka ide drugdje tražiti krivca jer Giza ne krade. Giza je imao starog razrednika Vjekoslava Deščaka, koji ih je u svemu mudro poučavao i rekao je kako sve treba znati, pa tako i zviždati, te je i on sam jednoga dana odvratio umjetničkim zviždukom zvižduku koji se začuo iz školskog dvorišta.
[h=2]Dojam o djelu[/h] Knjiga je zanimljiva jer opisuje djetinjstvo jedne grupe dječaka.

 

[Mr.Daky]

Zov divljine . Džek London



U velikoj kući u dolini Santa Clare živio je pas Buck. Bila je to veličanstvena životinja. Živio je ugodnim životom. Prijevarom jednog sluge Buck je prodan nekom nepoznatom čovjeku. Neznanac ga je ukrcao u vlak te ga odveo daleko od njegova doma. Bucka su ponovno prodali. Njegov novi vlasnik bio je vladin službenik koji je prevozio poštu između udaljenih mjesta Aljaske. Tamo je Buck susreo snijeg i vrlo niske temperature. Vukao je saonice sa ostalim psima, prevozeći poštu. Budući da je bio hrabar uspio je izboriti mjesto na čelu zaprege. Opet je promijenio gospodare. Novi gospodari nisu bili upoznati sa tjeranjem zaprege sa saonicama. Mučili su izmučene pse. Kod Johnove kolibe zaprega se zaustavila. Buck je bio iznemogao. Zaprega je krenula dalje, ali su se utopili u jezeru. Buck je ostao živjeti s Johnom. Čuvao ga je, pazio i njegovao, a pas mu je uzvraćao ljubav. Jednom mu je zgodom spasio život. Zahvaljujuci Bucku John je na okladi zaradio tisuću dolara. John i njegovi prijatelji kupili su tim novcem pribor za kopanje zlata.
Krenuli su u divljinu u potragu za zlatom. Pronašli su zlato, a za to vrijeme su se psi odmarali. Buck je na tom mjestu osjetio zov divljine. Nešto ga je vuklo sve dublje i dublje u šumu. Taj osjećaj ga je udaljavao od njegovog najdražeg gospodara Johna. Otišao je u šumu i tamo je upoznao mlađeg vuka. U njemu se propudio nagon za lovom, te je ulovio losa. Dok je bio u šumi logor su napali indijanci te ubili Johna. Kad se Buck vratio i vidio što se desilo napao je indijance, a ovi su se razbježali od straha. Buck je bio tužan i sam. Na jezero je stigao čopor vukova, a Buck im se je pridružio. Vratio se prirodi i bio je potpuno slobodan. No ipak, prepričavala se legenda u kojoj su lovci viđali velikog psa - vuka kako sjedi uz kolibu na jezeru i tuguje za svojim gospodarom, a potom se ponovo vraća u šumu.