DINJA Cucumis melo L.
 

 Dinja je poznata od davnina. Pre 4.000 godina  su je koristili u  ishrani. U Bibliji se spominje da su Izraelci ka su s četrdeset godina  lutali pustinjom i čeznuli za dinjom. I Rimljani su još poznavali dinju.
Potiče iz jugozapadne Azije i to nekadašnje Persije, današnjeg Irana i Indije.
 
Opis biljke
 Dinja je jednogodišnja biljka. Ima dobro razvijen žiličast koren.  Stabljika je vreža, razgranata. Naraste od 2 do 3 m. Listovi se nalaze  na dugim peteljkama, po ivicama su nazubljeni i tamno zeleni. Dugi su od  6 do 15 cm. Cvetovi su žute boje. Plod dinje je boba, okruglog ili  blagoizduženog oblika. Kora ploda može da bude hrapava, mrežasta sa  režnjevima ili glatka. Unutrašnji deo ploda (pulpa) je žute ili  beličasto zelenkaste boje, glatke površine.semenke
http://agroekonomija.wordpress.com/2011/04/20/cudo-od-semenki-dinje/ su elipsastog oblika, bele ili svetlo žute. Dužina im je 8-16mm, širina 3-6 mm, a debljina 2-3mm.
 
Stanište
 Dinja se uzgaja. Nikada nije pronađena kao divlja.
 
Hemijski sastav
 Pulpa dinje sadrži dekstrozu, limunsku kiselinu, masti,karotin, vitamin B ivitaminC
http://www.dijetalnaishrana.com/vitaminc.html, kalijum, magnezijum, kalcijum, gvožđe, cink, bakar, fosfor.
Semenke sadrži visok procenat (35,36%) iproteina
http://www.dijetalnaishrana.com/proteinska_dijeta.html (29,90%), globulin, glutine, arginin, histidin, lizin, cistin, triptofan, galaktan i glukozu.
Koreni sadrži: nenemetin, kalijum malat i pektin.
Semenke sadrži visok procenat proteina (29,90%). Proteina semena bili  bogati u arginin, a glutaminske kiseline Asparaginska dok ograničavaju  amino kiseline metionin i lizin su bili. Osim toga, semenke sadrže  velike količine antioksidanata i odličan su izvor folne kiseline.
Ulje semenki sadrži: linoleinsku, oleinsku, palmitinsku, stearinsku i  miristinsku kiselinu, zatim lecitin i hloresterin.Gasnom hromatografijom  ulja utvrđeno je prisustvo 24 masnih kiselina. Njihova koncentracija  varira od količine u tragovima do oko 54,8%, od C6 do C24 sa izuzetkom  C11, C19, C21 i C23.
 
Lekovitost
 U lekovite svrhe se koriste: koren, pulpa i semenke. Dinja štiti organizam od:
 
- kardiovaskularnih bolesti,
- starenja,
- upale urinarnog sistema,
- prekomerne telesne težine
- stomačnih probema
- nervnih poremećaja
- promena na noktima
 Zbog bogatstva u karotinu smatra se i antikancerogenom hranom. Pulpa  se može koristiti kao sredstvo za čišćenje ili hlađenje kože, kao losion  za hronični i akutni ekcem, za uklanjanje pega. Dinja je delotvorna i  kao prva pomoć za lečenje opekotina
 
Upotreba
 Dinja ima primenu u tradicionalnoj medicini, prehrambenoj i kozmetičkoj industriji i u kulinarstvu.
 
Drugi nazivi
 Naziva se još dina, melon, pekun, pipun i pepun