Povijest nedjeljnog bogoštovlja

[Laodikeja]

Da li je Tripo u pravu nije ni bitno.

Ja branim istinu i propovedam je vise od bilo kog Adventiste.

A istoriju sam izneo, i ona je poznata.

 

[stvarnoslap]

A istoriju sam izneo, i ona je poznata.

Evo istorije:

Adventistički profesor crkvene povjesti Samuela Bacchiocchia kaže

Je li nedjelja proizašla iz moći države?

Još jedna netočnost u prikazu Ellen White o podrijetlu nedjelje je njezina tvrdnja da je promjenu izvršio papa sa "snagom države". Ona piše: “U korist nedjelje papstvo je najprije istupilo sa svojim drskim zahtjevima, i prvi put pozvalo državu u pomoć kad je htjelo da prisili narod na svetkovanje nedjelje kao »dana Gospodnjeg'” (Velika borba, str. 447)

Očigledno je da je Ellen White vjerovala da je "snagom države" papa potvrdio svoje drske tvrdnje prisiljavanjem na svetkovanje nedjelje. Kasnije ona ponovno izražava to uvjerenje, dodajući: “Kraljevski edikti, opći sabori i crkvene uredbe poduprte od strane svjetovne vlasti bili su koraci kojima je poganska svetkovina zauzela svoj počasni položaj u kršćanskom svijetu.” (Velika borba, str. 574)

Obje ove citirane izjave su netočne, jer svjetovna vlast države nije utjecala niti prisilila kršćane da prihvate nedjelju tijekom drugog i trećeg stoljeća. U to su vrijeme rimski carevi bili prilično neprijateljski raspoloženi prema kršćanstvu. Bili su više zainteresirani za suzbijanje kršćanstva nego za podršku crkvenim vođama u njihovom promicanju nedjeljnog bogoslužja. Rimski biskup nije mogao pribjeći “moći države da prisili na svetkovanje nedjelje kao 'Dana Gospodnjeg'.” Na kraju, počevši od četvrtog stoljeća, neki su rimski carevi aktivno podržavali plan crkve, ali ovo je bilo dugo nakon uspostave svetkovanja nedjelje.

 

[Laodikeja]

To nije istorija vec iskrivljeni stav jednog coveka.

 

[stvarnoslap]

To nije istorija vec iskrivljeni stav jednog coveka.

Ovo je povijest - 1. lekcija

Adventisti sedmog dana, vjerujući u laž koju im je podvalila Ellen White, šire tu smiješnu, nebuloznu i imbecilnu priču kako je "Rimska crkva napravila kompromis s poganstvom i uvela bogoslužja nedeljom umjesto subotom".

Činjenična istina

Crkva je nastala na Istoku (u Jeruzalemu), i širila se na Zapad. Kao što se zemljopisno širila sa Istoka na Zapad, tako je bilo i u svemu ostalom, što je sasvim logično. Vjerovanja u Crkvi, učenja i crkvena praksa nastajala su na izvoru (Istoku) i širila se na Zapad. To je slučaj i sa nedjeljom (prvim danom). Nije nedjelja nastala na Zapadu, u Rimskoj crkvi, pa se vratila na Istok. Praksa okupljanja kršćana nedjeljom nastala je na Istoku još u vrijeme apostola i proširila se na potpuno isti način kako se širila i Crkva. Kao što kršćanstvo u Rim dolazi s Istoka, jednako tako s Istoka i nedjelja od apostolske Crkve dolazi u Rimsku crkvu.

Zato će, držeći do intelektualnog poštenja, i adventistički profesor Samuele Bacchiocchi morati priznati:

Ono što je problematično je dojam koji stiču mnogi iz izjava Ellen White, da je subota bila svetkovana "od strane svih kršćana u prvim stoljećima" do "ranog četvrtog stoljeća kada je car Konstantin objavio dekret koji određuje nedjelju za javni praznik širom Rimskog Carstva." Naime, najstariji dokumenti koji spominju nedjeljno bogoslužje sežu do Barnabe 135. god. i Justina Mučenika 150. god. Prema tome, očigledno je da je nedjeljno bogoslužje bilo uspostavljeno do sredine drugog stoljeća. (Samuele Bacchiocchi, adventistički profesor)

Primjetimo dvije vrlo važne stvari. Prvo, Bacchiocchi najizravnije priznaje i svjedoči da su priče Ellen White o papinoj promjeni subote u nedjelju u 4. stoljeću, notorne i drske laži, jer čitava dva stoljeća prije toga postoje pisani dokazi o nedjeljnom okupljanju kršćana na Euharistiju. I drugo, ti dokazi dolaze upravo sa Istoka i nemaju veze s lokalnom Rimskom crkvom niti sa Rimskim biskupom, papom.

Čujemo se na 2. lekciji.

 

[Laodikeja]

Zadrzi tu laznu Rimokatolicku istoriju za sebe.

Mi smo biblijski Hriscani koji postuju biblijsku Subotu.

 

[stvarnoslap]

Ovo je povijest - 2. lekcija

Neki Adventisti sedmog dana, kao i ovdje Laodikeja, također otrovani lažima koje im je podvalila Ellen White, misle da je Justin Mučenik ovu titulu 'Mučenik' dobio jer je mučio i ubijao pravovjerne kršćane koji su svetkovali subotu. Naravno, ovo je glupost i idiotizam, a povijesna istina i činjenica jeste da je Justin, upravo zbog svoje vjere u Boga Isusa Krista završio mučeničkom smrću - odrubljena mu je glava oko 165. godine. I zbog ovoga je dobio ime Mučenik - Justin Mučenik. Kristova crkva ga časti kao sveca.

Sada čujmo (pročitajmo) nešto od ovoga svetog čovjeka, koji je svoju (pravo)vjernost prema Kristu i Kristovoj crkvi svjedočio i potvrdio tako što je radije odabrao da mu glavu mačem odrube, nego da se Krista odrekne.

Justin Mučenik, Prva apologija (150. god.): ''Nedjelja je dan na koji se sabiremo zajedno, jer je to prvi dan u koji je Bog, preobrazivši tamu i materiju, počeo stvarati svijet; a Isus Krist, naš Spasitelj, u isti je dan ustao od mrtvih''.

Čujemo se na 2. lekciji.

 

[Laodikeja]

Zadrzi i te otpadnike.

Mi cinimo po primeru Hrista i apostola a ne otpale crkve.

 

[stvarnoslap]

Ovo je povijest - 3. lekcija

SVETI IGNACIJE ANTIOHIJSKI, biskup i mučenik​

Ignacije, učenik sv. Ivana Evanđeliste, bio je treći po redu biskup Antiohije gdje je pao u mrežu okrutoga progonstva, što ga je car Trajan pokrenuo između 98. i 117.- te godine, u kojemu je kršćanska zajednica bila obezglavljena. Uhićen i osuđen na smrt, Ignacije je u okovima iz Antiohije odveden u Rim, gdje je, zajedno s drugim kršćanima, trebao poslužiti za hranu divljim zvijerima, kao zabava Rimljanima, koji su slavili carevu pobjedu u Daciji.

Za vrijeme tog putovanja, Ignacije – koji je već u Antiohiji bio očitovao nebrojene znakove apostolske revnosti – dao je ono najbolje od sebe. Kršćani koji su nastanjivali gradove, kroz koje je karavana prolazila, pokušavali su ga na sve načine izbaviti od stravičnoga završetka, koji ga je očekivao. No, on ih je molio neka to ne čine, jer je njegova najveća želja bila podnijeti za Krista mučeničku smrt.

„Pustite me neka budem hrana zvijerima – moli u jednoj od ukupno sedam poslanica upućenih različitim kršćanskim zajednicima: one će mi pomoći ugoditi Bogu. Božja sam pšenica. Potrebno je da me zubi zvijeri samelju, kako bih postao čisti kruh Kristov“. A, kako bi utješio one koji su uzalud pokušavali ishoditi njegovo oslobođenje, piše im: „Vi ne gubite ništa, a ja bih izgubio Boga, kada bih se uspio spasiti. Nikada više neću imati takvu prigodu sjediniti se s Njime. Pustite me stoga neka se žrtvujem, sada, kada je žrtvenik pripravljen! Ujedinjeni u zbor ljubavi, pjevajte: Gospodin se dostojao sirijskog biskupa poslati s Istoka na zapad!“

Ignacije je naposljetku stigao u Rim i bio ‘samljeven’ od zvijeri, vjerojatno 107. godine. Pa čujmo onda i od ovog kršćanskog mučenika i sveca, koji je s radošću položio svoj život za Isusa Krista kako bi postao "čisti kruh Kristov" i tako sjeme novih kršćana, što nam je ostavio upravo o pitanju koje ovdje tematiziramo:

Ignacije Antiohijski, Poslanica Magnežanima: ''Oni koji su živjeli u starom poretku stvari [Židovi] krenuli su prema novoj nadi, ne obdržavajući više subotu, nego dan Gospodnji, dan u kojem se, milošću Gospodina i po njegovoj smrti, pojavio nas život.''

 

[Laodikeja]

Pominjes izjavu Ignacija Antiohijskog koja kaze:

"Oni koji su živjeli u starom poretku stvari ( Zidovi ) krenuli su prema novoj nadi, ne obdržavajući više subotu, nego dan Gospodnji, dan u kojem se, milošću Gospodina i po njegovoj smrti, pojavio nas život.''

Ovaj tekst kako si ga ti citirao je cist falsifikat, i u originalu opste ne glasi tako.

On u pravoj formi glasi:

"Oni koji su živjeli u starom poretku stvari krenuli su prema novoj nadi, ne ziveci vise na stari nacin, vec po Hristovom zivotu, u kojem se, milošću Gospodina i po njegovoj smrti, pojavio nas život.''

Dakle, ovde se vidi da ste sve falsifikovali, izokrenuli, i izlagali, samo da bi ste ukinuli jevandjelje Hristovo.

Ali, to je vasa stvar.

Ko zeli istinu on je i sledi.

 

[stvarnoslap]

Pominjes izjavu Ignacija Antiohijskog koja kaze:

Dodatak lekciji 3.

Grčki tekst iz Ignacijeve poslanice Magnežanima:



Prijevod na engleski jezik (protestantski prijevod - Philip Schaff):

If, therefore, those who were brought up in the ancient order of things have come to the possession of a new hope, no longer observing the Sabbath, but living in the observance of the Lord’s Day, on which also our life has sprung up again by Him and by His death.

Još jednom hrvatski prijevod:

Oni koji su živjeli u starom poretku stvari [Židovi] krenuli su prema novoj nadi, ne obdržavajući više subotu, nego dan Gospodnji, dan u kojem se, milošću Gospodina i po njegovoj smrti, pojavio nas život.
---------------------
Primjetite najprije u grčkom tekstu riječ subota (crveno podvučena) te riječ Gospodnji dan (grčki kiriake - zeleno podvučuna). A sada pogledajte da te pojmove nalazite i u engleskom tekstu - Sabbath i Lord’s Day - te u hrvatskom tekstu - subota i dan Gospodnji.

A sada ponovo gore pročitajte, ja bih ga nazvao 'subotarski tekst' (Laodikejin), i primjetite da nema niti subote niti dana Gospodnjeg. 'Maca popapala' i subotu i dan Gospodnji iz originalnog teksta.

P.S. Ovo je povijest, ovo su činjenice, a kontra ovome su adventističke bajke, ali ne bezazlene nego sotonske adventističke bajke.