POROK PUŠENjA - GREHOVNA NAVIKA

Član
Učlanjen(a)
04.01.2010
Poruka
579
Da se uopste ne bori. Samo treba da pusti da strast dodje i da prodje i da ne posmatra kontinuitet prolaska strasti i duzinu trajanja vec da je samo posmatra u sadasnjem trenutku kako strast ne bi jacala zbog postojanja vremena.

:) Salim se. Mislim, ne salim se za tehniku ali je stvarno tesko to postici ali je moguce. Ko je stvarno odlucan da ostavi pusenje, ne sumnjivo moze da uspe.
 
Član
Učlanjen(a)
28.12.2009
Poruka
148
Da se uopste ne bori. Samo treba da pusti da strast dodje i da prodje i da ne posmatra kontinuitet prolaska strasti i duzinu trajanja vec da je samo posmatra u sadasnjem trenutku kako strast ne bi jacala zbog postojanja vremena.

:) Salim se. Mislim, ne salim se za tehniku ali je stvarno tesko to postici ali je moguce. Ko je stvarno odlucan da ostavi pusenje, ne sumnjivo moze da uspe.

Interesantno :). Mene je tako uvek intresovao aikido gde koristimo napad protivnika "protiv" njega samog. Što se više suprotstavljaš i što si više napet teže je izvesti tehniku, a što si više opušten to je lakše. U kriznim situacijama treba zadržati smirenost i opuštenost, a kad naiđe strast čovek izgubi oba. Na istoku smirenost postižu meditacijom. Ali kako zadržati smirenost u bilo kojoj situaciji bez meditacije? Jer neće svi da meditiraju. Možda bi ljudi koji veruju trebalo više de se mole Bogu i da čitaju Sveto pismo.
 
Član
Učlanjen(a)
04.01.2010
Poruka
579
Interesantno :). Mene je tako uvek intresovao aikido gde koristimo napad protivnika "protiv" njega samog. Što se više suprotstavljaš i što si više napet teže je izvesti tehniku, a što si više opušten to je lakše. U kriznim situacijama treba zadržati smirenost i opuštenost, a kad naiđe strast čovek izgubi oba. Na istoku smirenost postižu meditacijom. Ali kako zadržati smirenost u bilo kojoj situaciji bez meditacije? Jer neće svi da meditiraju. Možda bi ljudi koji veruju trebalo više de se mole Bogu i da čitaju Sveto pismo.

Zasto da ne :) Moze i tako. Samo onda vera mora da bude izuzetno jaka i to kako u sebe, tako i prema Bogu. Ako je ta vera dovoljno jaka i ako se ta osoba dovoljno osloni na Boga, verujem da ce izdrzati taj nalet strasti i bez meditacije. Neki se mozda nece sloziti ali iskreni vernici, koji se iskreno mole Bogu, ustvari meditiraju tokom molitve samo sto to niko tako ne naziva ali to jeste to.

Inace, vecina ljudi svakodnevno meditira a da toga nije svesna. Za meditaciju se obicno veze lotus polozaj, zatvorene oci, skupljene ruke, cak neki za meditaciju vezuju svece, mirisljave stapice, neku muziku itd. Zapravo, meditacija uopste nije vezana za nista od toga. Evo primera svakodnevne meditacije: oni koji rade, dobro znaju kako izgleda naporan dan na poslu. Uzmimo za primer da se radi o poslu gde se ceo dan stoji na nogama. Posto ta osoba dodje kuci i zasedne na krevet da malo odmori, osecaj olaksanja jer je sela koji oseti i uzivanje u tom osecaju (fokus na taj osecaj) je ustvari meditacija. To je obicno meditacija od nekoliko sekundi ali to jeste meditacija.
 
Član
Učlanjen(a)
28.12.2009
Poruka
148
Neki se mozda nece sloziti ali iskreni vernici, koji se iskreno mole Bogu, ustvari meditiraju tokom molitve samo sto to niko tako ne naziva ali to jeste to.

E sad si nadrljao. Čekaj samo dok dođe sveta inkvizicija.:)
Oni što se mole Bogu moraju da imaju čvrstu veru da postoji Bog kao ličnost, ili kako kažu veru u Živoga Boga koji je uvek tu i koji čuje njihove molitve. Što bi rekao jedan aikido majstor Koichi Tohei "Univerzum (on tu reč koristi umesto reči Bog) nam neće reći ni reči, ali će delovati u tišini."
 
Učlanjen(a)
30.12.2009
Poruka
354
Kako - npr. ovako:

*

Nema me 1 dan i sekta dođe da napravi promotivni zijan - daleko bilo...

Iskreni vernici ne meditiraju i kuš, sotono više, odabi sekto najcrnja i najgora, ko hijena - strašno...

Iskreni vernici se tokom molitve u stvari iskreno mole, a meditiraju meditanti... (što se zna sa čime se rimuje)

Toliko od ''inkvizicije'' - a sad:


Kako ostaviti cigare:

Jako teško ali u stvari i ne toliko - ako se na takav korak zaista odlučiš.

Npr.:

U svakom mestu postoji u sklopu medicinskog centra i Preventivni centar koji se bavi i problemom odvikavanja od pušenja.

Oni svakog mogu uputiti u tehnike koje veoma pomažu pri odvikavaju i apstinencijalnim krizama.

Kada sam (pošto je to iskustvo koje sam prošla) prvi put odlučila da ostavim cigare - bila je 2003.

Od tada pa do 2009. sam pokušala da ostavim cigarete samo oko 4 -5 puta ali - nikada mi to nije - do prošle godine - pošlo za rukom na duže od 45 sati.

Ono što je bitno da se shvati je da - ako se na pušenje gleda samo kao u okviru individualnog i ni sa čim više povezanim doživljajem - ja onda uživam u pušenju i da je kao i Šilji u crtaću - to jedna od mojih strasti...

Međutim - postoji nešto što se zove obzir.

Ne plašim se bolesti jer se ne plašim ni da koliko već danas umrem.

Sa raznim formama i oblicima bolova i bolesti - tokom celog svog života izlazim na kraj - tako da mi nikakva pretnja ikakvim bolom ne predstavlja ništa posebno strašno.

Dakle - da bi se ostavile cigarete - bitan je obzir ali - najbitniji je motiv.

Znači - u mom slučaju nije razlog bio ni što su mi nešto posebno smetale - šta više - uživala sam u njima kao i do tad..., niti je neki strah od bolesti.

Motiv mi je bio da ne želim da budem rob nečem tako smrdljivom, malom, destruktivnom po okolinu, to što nisam htela da budem više puki šupljoglavi konzument i još jedan nepromišljeni i bezobzirni potrošač u lancu kojim su nas korporacije okovale - dakle - primarni motiv mi je bio upravo sticanje zasluga za termin obzira


Nije lako - samo prva tri dana - posle je čovek sve više svoj na svome.

Kako koji dan odmiče - postaje sve više i više svestan samoga sebe i kao da se ponovo rađa.

Zaista.

Neopisivo je osećanje slobode koja se skidanjem tog okova spoznaje.

Ono što je meni od svega - posle nekih 2, 3 nedelje - bilo skoro najzanimljivije - je to da je čovek u stvari nervozniji dok puši, a kad prođe kriza i primarno čišćenje organizma - neopisivo je i to osećanje oslobađanja od dotadašnje (u mom slučaju dugogodišnje) napetosti.

Ovde - zbog zlih jezika što u mom odsustvu palacaju - je bitno napomenuti da postoje više vrsta napetosti i da ova koju mi pojedini povremeno izazivaju - nema veze sa onom ''nikotinskom''.

Inače - neverovatno je i to kako se čovek lakše ''smiri'' od nekih životnih situacija - kada se oslobodi cigareta - nego do tad - sa cigaretama i crnim katranskim opijajućim dimom iz njih.


Zanimljivo je i kako mozak nekako brže i bolje radi - kad ste Zigaretten Frei.

Pre mi je to bilo nezamislivo - da kao učim ili nešto ''umno'' radim bez kraj mene upaljene cigarete - a sad - nije mi jasno uopšte - ko je živeo taj moj takav život.


Stvari koje su meni pri odvikavanju od pušenja pomogle


- osim izlaganja vizuelnim i drugim informativnim izvorima o štetnosti pušenja po pušača a pogotovu po okolinu - je:

- drvena olovka koju sam prvo vreme držala umesto pljuge u ruci, i njome se služila povremeno simulirajući pušački oralni tik, i u trenutcima trenutnih ovisničkih poriva je grizla ili između zuba vrtela u krug.

Drugo pomoćno sredstvo je preporučivo samo onima koji imaju veštačke zube jer se pokazalo jako pogubno po prave :) - mentol bombone - tzv. - međ narodom poznate i kao - švalerke :)

Najsavršenije sredstvo su - semenke od bundeve - neoljuštene - koje vi ljuštite.


Interesantno je da posle trećeg dana apstinencijalni napadi traju vrlo kratko - tek minut il' dva - i veoma su retki.


Takođe bitno je i to da - je kafa bez cigarete neverovatno lepša, ukusnije i daleko više prija - kao oblik strasti (ne baš štetan - u razumnoj meri - naravno)

Međutim - nije je zgoreg izbegavati makar prvih 5 dana - koliko sam ja.


E, sad - ja spadam među one ljude koji po buđenju iz sna ''mora'' da popije kafu u prvih sat vremena ili padam u veoma čudno stanje i pospanost kojoj je nemoguće odoleti, pa potom i neprirodan san...

Sama apstinencija od cigara krajem drugog i početkom trećeg dana - tera u san (i bez odricanja od kafe) - pa sam ja treći i četvrti dan apstinencije gotovo sasvim prespavala.

Iz ovog razloga je preporučivo ostaviti pušenje kada se to neće kositi sa npr. poslovnim obavezama, dakle - tokom odmora. raspusta...


Šestog dana sam normalno počela opet da pijem kafu i samo mi je prvih dana bilo malo čudno.

Veoma bitno pri ostavljanju pušenja je - konzumiranje vode.

Npr. - baš u mom slučaju je odigrala značajne uloge jer sam imala pušački bronhitis i pri pojavama prve krize sam dobijala napade gušenja koji bi trajali sve dok ne bih zapalila cigaretu - kada bi tek nestali i kada bih tek mogla normalno da dišem.

Taj simptom sam pobedila - vodom.

Takođe - voda je bitna i za sledeće:

Kada vam se zatraži cigareta - a vi gutljaj, dva - tri sveže vode.

Može i da se malo zadrži u ustima ali i ne mora - prema potrebi.

Meni je za tu svrhu - služila samo uz kafu.

Ono što će meditanti jedva dočekati je - duboko disanje.

E, sad - da se odma' ogradim od sektaških učenja realnim činjenicama - po pitanju disanja.

Ako je ko imao prilike da ide na planine u čist vazduh gde je koncentracija kiseonika veća - znaće kakav to osećaj smirenosti kod čoveka izaziva samim tim što do mozga dolazi više kiseonika koji potom deluje smirujuće, čak i opijajuće.

Po tom principu - i pri apstinencijalnim napadima krize - veoma zna da pomogne 3 do 5 dubokih uzdisaja i izdisaja - onako - polako, natenane (što takođe važi i kad vas nešto iznervira).


Treba imati i na umu da se kod nekoh javlja ''fantomski'' bol u grudima - posle nekih mesečak i nešto dana.

Ne bih za to ni znala - nego sam - nakon što sam usred noći stigla kod interniste koji je utvrdio da mi sve radi u savršenom stanju (broj otkucaj srca, pritisak... ) - se požalila drugu koji je godinu dana pre mene ostavio cigarete - na incident i pojavu, na šta mi je on rekao:
- Nisi valjda i ti? Joj blama smile3 ...
~ pri tom mislivši na to da se isto i njemu desilo - pa smo ispali hipohondri.

Fora je u tome što organizam počne normalno da radi i kapacitet pluća se povećava - pa nam ubrzano lupanje srca - koje je u stvari normalno ali mi na njega nismo navikli pa kod nas izaziva strah od nečeg ''''novog'' - a u stvari - zaboravljenog.


I tako - ima toga još - pa ću nastojati da ovih dana skeniram, uploadujem i postavim ceo program za odvikavanje od pušenja preventivnog centra - nije preopširan i obiman - ali nemam video predavanje... - pa ga u nekom od prethodnih postova navedena prezentacija može zameniti kao i promo film i ...

I da stavimo više tačku na sektaško vrbovanje po ovom topiku - banalizovati problem pušenja nakon svega do sad navedenog na termin strasti govori o moralnom potencijalu i kvalitetu osobe koja to čini.

Postoje i razne druge sadističke strasti, kao i pedofilske - ali to ne znači da onima koji su im skloni treba povlađivati.

Sve što po decu nije dobro - je zna se šta - loše i tu dalje ikakve rasprave nema.

Naravno da upustiti se u borbu sa zlom, a pogotovu sa onim zlom koje obitava u nama samima - nije lako.

treba ga prvo uočiti i priznati kao slabost sebi - što su retki u stanju učiniti - nažalost.

Potom treba naći načina kako se sa tim nečim treba ophoditi.

Ima ljudi pokušaju, ne uspeju odmah i predaju se - što je žalosno jer

Život ne predstavlja pobedu nad nečim zlim već konstantnu borbu.

Kada u nekoj borbi ne uspeš, padneš i naizgled propadneš - lepo ustaneš pa opet čovo nanovo.

Ili ti - kako svojevremeno napisah - pa za ovde prilagođavam:

Nemoj biti slep u toj magli od dima,
kakva je to klima u kojoj istina ne štima?

Bež' iz tmine dima
i pruži O2 svima
ah, sve je manje tog o2
dok svet je gasna komora.

Ustani, digni glavu gore,
udahni duboko i veruj - biće ti bolje,
Ne daj se - ne dozvoli da poklekneš
pa za cigaretom da nanovo posegneš

Samo teži boljem i bolje ćeš naći
Bori se, iz crnila izađi.
Izlaza uvek, baš uvek ima
fokusiraj ga svojim mislima

Jer sloboda uvek negde postoji
nju neće naći samo onaj koji se boji
I zato nemoj kukavica biti
Ona nije samo nešto o čemu treba sniti

Da stigao bi je uvek moraš ići dalje
I kad najslabiji si ti - u sebi nađi snage
Inat svoj sav u taj trud izruči
i shavti da se svako u svojoj koži muči

Zato ne daj da te išta ubije u pojam
pomoć ne očekuj - pomozi sebi sam
Pusti korak u prirodi, kraj reke što žubori
Ako imaš mašte - život biće ti bolji

Isuviše lako jeste da se predaš
Mnogo je teže da u oči pogledaš
sivilo i bedak sa koima ležiš,
sve više im težiš, i još na druge režiš,

Daj - stani na noge a ne od istine da bežiš!

Kukavica samo od života beži
al' takav slabić ne moraš biti i ti
Ne moraš a to i ti sam znaš
zato probaj šansu sebi i drugima da daš.

Jer život je jedan - i suviše vredan
Jer život je lep - hajde nemoj biti slep.
 
Član
Učlanjen(a)
17.01.2010
Poruka
749
Da se uopste ne bori. Samo treba da pusti da strast dodje i da prodje i da ne posmatra kontinuitet prolaska strasti i duzinu trajanja vec da je samo posmatra u sadasnjem trenutku kako strast ne bi jacala zbog postojanja vremena.

:) Salim se. Mislim, ne salim se za tehniku ali je stvarno tesko to postici ali je moguce. Ko je stvarno odlucan da ostavi pusenje, ne sumnjivo moze da uspe.

E konačno je još neko rekao ono što i ja mislim. Što se više boriš, to te strast ili bilo šta drugo lakše pobeđuje. U prvom naletu se pomerim da protutnji pored mene, a kad "sila" oslabi nastupa moje rešavanje tog problema. Od kad sam postala svesna sebe i svoje ličnosti sa problemima se tako nosim, bez ičijih instrukcija. Bila sam jako mala, možda oko 8 godina kada sam rešila da tako rešavam šta god me snađe. Objašnjavala sam to prijateljima ovako: kao recimo, kad bi se isprečio brzom vozu na putu. Oduvaćete te, uništiti. Ovako, kad prođe, polako, pa za njim. U jednom trenutku ga stigneš i prestigneš...Ali, malo me ko razumeo. Tumačili su moje ponašanje kao nedostatak upornosti i volje. A nije tako. Pojma nemaš koliko mi je drago što sam ovo još od nekoga čula!
HVALA.
 
Član
Učlanjen(a)
28.01.2010
Poruka
63
Imam nepusacki staz od 9 godina.
Pre toga sam pusila dve do dve i po kutije dnevno-od 40 do 50 cigareta.Izgledala sam uzasno-mrsaviju osobu od mene nisam mogla da vidim nigde osim na slikama anoreksicnih devojaka,a jela sam kolko i sada.Kasljala danju i nocu.Preko zime sam non stop imala bronhitis sa gusenjem,bilo je pitanje dana kada cu da dobijem astmu.
Mislice neko da sam ih zato ostavila?Ma kakvi...Htela sam,po sto puta,nije da nisam,resim uvece,cvrsto,a ujutru odustanem.A ako se resim ujutru,ceo dan ne pusim i onda mi se place-obuzme me neka tuga za cigaretom pa jedva zadrzavam suze!Do mraka,vec sam nadoknadila ono sto sam propustila.
Probala sam nikotinske zvake,nisu mi pomogle.Samo mi je bilo losije od njih jer je nikotin uticao na zeludac.I odustala.
Onda su mi se izdesavale neke stvari,tako da jedan dan-ceo dan nisam mogla da zapalim ni jednu cigaretu.ncu da pricam kako je bilo,to znaju svi koji su bar jednom prestajali da puse.Sutradan,pomislih,ja ostadoh ziva.
Onda,kazem sebi-E neces vise!Od sad si ne-pu-sac ! I prestala...
Imala sam krize.Prvih dana najvise,zatim sve manje.Obicno su dolazile u talasima-nekoliko dana ih ne bude ili ih bude veoma malo,a posle dodje period od nekoliko dana kada sam ih imala na svakih pola sata.To se vremenom proredjivalo i posle odprilike godinu dana su sasvim nestale.
Sta mi je pomagalo u trenucima krize?
Zvake,najljuce moguce koje sam mogla da nabavim,mentol bombone,one bele jer su jace od zelenih,jabuke.
Molitva,molitva,molitva.
Tusiranje-jer sam imala osecaj da mi nikotin izlazi kroz kozu-cinilo mi se da mi koza smrdi na duvan.
Pomaze i kada se ispije casa hladne vode.
Pranje zuba,opet,najljucom pastom.
Izbegavati drustvo koje pusi,bar prvih dana.
Kloniti se "prijatelja" koji ce da vas nude cigaretom,sve u "najbojoj nameri"...zbog takvih predloga nisam imala mira po ceo dan.
Najutesnije od svega je to sto krize ne traju duze od dva tri minuta,mada se tad ima utisak da nikad nece proci,nikad nisu trajale duze nego toliko.Kad sam to shvatila,bilo mi je lakse da ih izdrzim.
O,kako je zivot lepsi bez cigareta!
Na bronhitis sam zaboravila,bolja cirkulacija,ten je postao cistiji,osecam miris i ukus hrane mnogo bolje nego pre,ne brinem se da li imam dovoljno cigareta za ovo vece,ili,da li cu imati ujutru uz prvu kafu.
I kazem sebi:
Hvala Bogu!


Dodato posle 22 minuta:
--------------------------------------------------------------------------

Imam nepusacki staz od 9 godina.
Pre toga sam pusila dve do dve i po kutije dnevno-od 40 do 50 cigareta.Izgledala sam uzasno-mrsaviju osobu od mene nisam mogla da vidim nigde osim na slikama anoreksicnih devojaka,a jela sam kolko i sada.Kasljala danju i nocu.Preko zime sam non stop imala bronhitis sa gusenjem,bilo je pitanje dana kada cu da dobijem astmu.
Mislice neko da sam ih zato ostavila?Ma kakvi...Htela sam,po sto puta,nije da nisam,resim uvece,cvrsto,a ujutru odustanem.A ako se resim ujutru,ceo dan ne pusim i onda mi se place-obuzme me neka tuga za cigaretom pa jedva zadrzavam suze!Do mraka,vec sam nadoknadila ono sto sam propustila.
Probala sam nikotinske zvake,nisu mi pomogle.Samo mi je bilo losije od njih jer je nikotin uticao na zeludac.I odustala.
Onda su mi se izdesavale neke stvari,tako da jedan dan-ceo dan nisam mogla da zapalim ni jednu cigaretu.ncu da pricam kako je bilo,to znaju svi koji su bar jednom prestajali da puse.Sutradan,pomislih,ja ostadoh ziva.
Onda,kazem sebi-E neces vise!Od sad si ne-pu-sac ! I prestala...
Imala sam krize.Prvih dana najvise,zatim sve manje.Obicno su dolazile u talasima-nekoliko dana ih ne bude ili ih bude veoma malo,a posle dodje period od nekoliko dana kada sam ih imala na svakih pola sata.To se vremenom proredjivalo i posle odprilike godinu dana su sasvim nestale.
Sta mi je pomagalo u trenucima krize?
Zvake,najljuce moguce koje sam mogla da nabavim,mentol bombone,one bele jer su jace od zelenih,jabuke.
Molitva,molitva,molitva.
Tusiranje-jer sam imala osecaj da mi nikotin izlazi kroz kozu-cinilo mi se da mi koza smrdi na duvan.
Pomaze i kada se ispije casa hladne vode.
Pranje zuba,opet,najljucom pastom.
Izbegavati drustvo koje pusi,bar prvih dana.
Kloniti se "prijatelja" koji ce da vas nude cigaretom,sve u "najbojoj nameri"...zbog takvih predloga nisam imala mira po ceo dan.
Najutesnije od svega je to sto krize ne traju duze od dva tri minuta,mada se tad ima utisak da nikad nece proci,nikad nisu trajale duze nego toliko.Kad sam to shvatila,bilo mi je lakse da ih izdrzim.
O,kako je zivot lepsi bez cigareta!
Na bronhitis sam zaboravila,bolja cirkulacija,ten je postao cistiji,osecam miris i ukus hrane mnogo bolje nego pre,ne brinem se da li imam dovoljno cigareta za ovo vece,ili,da li cu imati ujutru uz prvu kafu.
I kazem sebi:
Hvala Bogu!
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
30.12.2009
Poruka
354
Da + i - da :)

*
Bravo vessna :)

Dopunila si nedostatke - ono na šta sam zaboravila...

Samo prvo vreme te nutkajuće prijatelje valja izbegavati - posle bude svejedno. Šta više - dođe vam žao na sav svet što puši jer ne znaju kako i koliko je lepo ne pušiti.

Istina živa i za tuširanje i za pranje zuba - sve to baš tako.

Samo za bele mentolke - moj zubar je imao nesretnika koji se predoziravao i njima kao što sam ja zelenim :-(

I da se zna - tokom ovih godinu i nešto preživela sam smrt dečka u kog sam bila neverovatno zaljubljena - čak i na samrti, preživela sam ljubomorne ispade tj. verbalne napade-prepade (ne u smislu muško/žensko) od najbližih mi, nerviranje oko majstora (tokom nekih rekonstrukcija) i - krađu onoga što me je u životu najviše smirivalo i skoro najviše mi značilo - mog najboljeg prijatelja - psa Male.

Sve to sam - zajedno sa ko zna sve još kakvim ''sitnim'' iritacijama - prebacila preko emocija - bez duvanskog svojstva - i mogu reći da se osećam kao apsolutni pobednik.

A što se čula ukusa i mirisa tiče - da čovek ne poveruje šta sve postoji a nije ga do tad bio svestan.

I dok sam pušila sam imala istančano čulo mirisa - a sad - namirišem dim kad neko u zgradi pored na terasi zapali pljugu - neverovatno...

Čak mi se čini i da mi je vid bolji.

E, da - kad mi se retko desi da odem u neki kafić - kako ulazim u zgradu počinjem da osećam smrad garderobe, a kad uđem u stan - provalim da mi čak i donji veš bazdi na onaj užas koji ostaje za cigarama - za koji štala miriše kao Ži Van Ši.

Pa čak mi i kosa i koža pri izlaganju pušačkim skupovima navlače neki lepljiv i smrdljivi sloj - pa je prvo što činim po ulasku mi u dom - nakon takvih eekskurzija, izleta - ulazak direkt u kupatilo, skidanje svega i kupanje uz ribanje...

Ne mogu da verujem - ni dan danas - da je taj smrad zaista toliki.

Čak sam morala da krečim svoju sobu jer sam osećala taj opori zaostatak smrada iz vremena kad sam pušila - koji se uvukao u zidove, pa je -opet štala - jel te - mi delovala kao armanijev apartman...

Sada - kada sam u blizini pušača - ne mogu da verujem da je taj smrad kojim kao takav odiše - zaista toliki - nesnošljiv i ogroman.

E, da - bitno je i to da me posle izlaganja pušačkim skupovima neverovatno bole pluća tj. ponajviše ceo dušnik - kao da ga je neko odrao iznutra !...

I da - bitna fora koju sam za ostavljanje pljuga zaboravila napomenuti da mi je pomogla - :

To predveče oko 20h kada sam ugasila zadnju pljugu iz paklice nisam rekla sebi:
- Ova cigareta mi je poslednja! (kao što sam do tad u neuspelim pokušajima činila)

Naprotiv - govorila sam sebi - ma šta, probaću da ne kupim cigarete za večeras pa da vidim dokle ću da izdržim. Ako mi baš bude frka - lako ću ih kupiti. (mada sam razmišljala da kupim jednu paklicu i da aje ne otvaram - da mi samo tako - stoji - ipak - nisam).

Sutra sam gurala - aj još pola sata, hajd' još sat.

Sutradan - hajde da probam da ne pušim i ovaj dan.

Tećeg -Joooj - ladno sam prebacila kritičnih 25 sati, daj da vidim dal' mogu još...

I tako - već petog - nije bilo nazad - u trenutcima krize bih sebi rekla - pa zar da se zbog nečeg tako malog i banalnog izlažeš opet onolikoj muci kad ti je sasvim ok i ovako.

Sutradan sam pila kafu i - mada bi malo čudno - baš mi je prijala i bez nje.

Od onda - samo sve više i više - sve mi prija :)

Tako da -polako i biće sasvim smešno lako ako sebi samo kažete to tako :)
 
Član
Učlanjen(a)
04.01.2010
Poruka
579
Max, cekaj da ti kazem nesto tvojim jezikom :) Pojma nemas sta je meditacija pa zato i ne znas da je iskrena molitva jedan vid meditacije. Inace, u hriscanstvu postoji meditacija ali to malo ko i zna. Praktikuju je i pravoslavni monasi. Raspitaj se malo a mogu i ja da ti objasnim sta je meditacija ako zelis nesto da naucis :)
 
Učlanjen(a)
30.12.2009
Poruka
354
Ha ha - komentar

Nema šta da se raspitujem - aludiraš na tihovanje.

Pa njega ni David Dabić ne bi nazvao meditacijom - već samo oni skloni izvrtanju istine i - sektaši - jel' te.

Raspitaj se - kao revnosni sektaš - ipak - ti.

P.S.: Nema potrebe da mi u životu ti išta objasniš - hvala - na razumevanju te moje želje i ''poštovanju'' sličnih - dovoljno je time sve od takvih mi rečeno.

+ P.P.S.: Još na prvom nasrtaju na 1.e postove koji su intonirani Pravoslavljem a da sam ih ja postavila - sam ti skrenula pažnju da ako želiš samnom da komuniciraš - to miožeš isključivo preko private mail-a a ne javno spuštajući tvoje sektaške pamfletske komentare vrbujući druge tokom javnog eksponiranja.

Pitam se - zašto li to nije upalilo?
 
Poslednja izmena:
Natrag
Top