Pitanja za ateiste???

[Talaba]

Vi ateisti ste amateri jer ne verujete jer niste videli dok Ja ne verujem u Boga čak i kada bih ga video Gospoda da dolazi sa nebesa kao munja koja se vidi od istoka pa do zapada ili obrnuto. Postojanje tj trajanje Božije neće rešiti ama baš ništa. Neće doneti ni pravdu ni ljubav ni sreću ni ....... Čitajte Bibliju Bog nije mogao da reši brigu ni dva čoveka Adam and Eva pa ni braće pa ni Noja njih OSMORO pa ni anđela nebeskih. Nikada nije mogao da reši ama baš ništa niti će to ikada moći.......

 

[100Dinara]

Bolje biti razumni amater nego zaluđeni profesionalac

 

[taman]

A ti kao neki profesionalac pa profesionalno ne veruješ u Boga. Profesionalni neverovač u Boga.

Ja: Šta ste po zanimanju?
Ti: Pa ja sam profesionalni nevernik.
Ja: Jeste li zaposleni?
Ti: Pa nisam, tražim posao a molim Boga da ga ne nađem. Baš ću sad da idem na doškolavanje, oću da položim sve neverničke kategorije, pa na profesionalno usavršavanje, da postanem VKV nevernik tako da mogu da se lakše zaposlim kao poslovođa u nekom neverovatnom preduzeću ...

(obraćam se jkdforeveru, ovaj me preteko)

 

[Isabeleta]

A da li ste ga vi pronašli? Stvar je vrlo jednostavna - možemo subjektivno da posmatramo svet oko nas i dajemo stvarima smisao onako kako mi želimo...

Da.
Vjera se ne temelji na osjećajima, ona je rezultat intelektualne spoznaje i voljnog čina podložnosti Bogu

"Vjera je čin intelekta koji, na zapovijed volje koju Bog pokreće milošću, daje pristanak božanskoj istini." ( Sv. Toma Akvinski)

Imala sam šest godina kad sam primila po prvi put Svetu Pričest. Već tada sam ovo morala naučiti odgovor iz Katekizma.
Koja je svrha čovjekova života na zemlji?
Odgovor: Da Boga upoznamo, uzljubimo i k Njemu u nebo dođemo.
U redu, to je bilo gradivo za predškolce, ali bit se nije puno promijenila. Čovjek koji Boga traži otkriva neke "putove" da bi došao do spoznaje Boga. Oni se nazivaju također "dokazima za opstojnost Bozju", ne u smislu prirodoznanstvenih dokaza, vec u smislu "uvjerljivih i pojmljivih obrazloženja" za čovjekov razum.

Putevi spozneje Boga mogu biti različiti, ali recimo ono klasično: čovjek i materijalni svijet

Svijet. Polazeći od gibanja i nastajanja, iz reda i ljepote svijeta može se spoznati Boga kao izvor i svrhu svemira.
Sveti Pavao s obzirom na pogane tvrdi: "Sto se o Bogu moze spoznati, ocito im je: Bog im je ocitovao. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vjecna njegova moc i bozanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima vidi" (Rim 1,19-20).
I sv. Augustin: "Ispitaj ljepotu zemlje, mora, prorijedjena i svugdje prisutna zraka; ispitaj ljepotu neba(...) ispitaj sve te stvari. Sve ce ti odgovoriti: Gledaj nas samo i promotri kako smo lijepe! Njihova je ljepota kao njihov hvalospjev. No, ta stvorenja, tako lijepa a ipak promjenljiva, tko ih je stvorio ako ne netko tko je lijep, a nepodlozan mijeni?"

Čovjek. Svojom otvorenošću prema istini i ljepoti, svojim smislom za moralno dobro, svojom slobodom i glasom svoje savjesti, svojom čežnjom za beskonačnim i za srećom čovjek sebi postavlja pitanja o Božjoj opstojnosti. U svemu tome on zamjećuje znakove vlastite duhovne duše. Budući da je "klica vječnosti što je u sebi nosi, nesvediva na samu materiju", čovjekova duša može imati svoje porijeklo samo u Bogu.
Svijet i čovjek svjedoče, da nemaju u sebi samima ni svoj prvi uzrok ni svoj zadnji cilj, nego da imaju udjela u Biću koje nema ni početka ni svršetka. Tako, ovim različitim "putovima" čovjek može spoznati da postoji neka stvarnost, koja je prvotni uzrok i zadnja svrha svega, "a što mi nazivamo Bogom".
Čovjek ima sposobnosti koje mu omogućuju da upozna opstojnost osobnoga Boga. Ali da bi ušao u neki odnos prisnog prijateljstva s Bogom, Bog se htio čovjeku objaviti i dati mu milost da tu Objavu u vjeri prihvati. "Dokazi" za opstojnost Božju mogu pripraviti na vjeru i dovesti do zaključka kako se ona ne protivi ljudskom razumu.
Bog se može spoznati svjetlom ljudskog razuma preko stvorenih stvari. Ali, da bi prihvatio Objavu Božju Bog sam mu daje milost vjere da bi spoznao ono što je ljudskom razumu neshvatljivo.

Možda se misli da treba da umremo.

Ne, nego da Ga tražimo. To znači posvetiti dio vremena i energije u čitanje, razmišljanje, razgovor, molitvu...Ateisti ne znaju moliti jer misle da su u nutrini prazni, a nisu, Bog prebiva u njihovoj duši po biti.
Ateistička molitva bi mogla biti: "Bože, ako postojiš, daj mi da te upoznam..!"

 

[spedy12]

vjera
vjera je povjerenje u Boga, njome pokazujemo da vjerujemo svim Božjim riječima , svim budučim događajima koji če se tek odigrati
vjerom častimo Boga Jehovu
vjerom poštujemo Njegov Suvereni Autoritet
prava vjera se jača, molitvom, strpljenjem i pouzdanjem u rijeć koju je objavio Jahve
http://serbianforum.org/religija/369199-obajsnjenje-biblijskih-pojmova-i-simbola.html

čovjek je produkt Božjeg stvaralačkog genija

 

[infamous111]

vera ima velike veze sa osecanjima, kako ces ti da znas da li te neko voli? tako sto ce taj neko da ti kaze da te voli ili tako sto ce da napise u nekoj knjizi da te voli ili tako sto ces ti da osecas tu ljubav? tako da vea ima velike veze sa osecanjima, cak za mene mnogo vise nego sa nekim drugim stvarima

 

[Isabeleta]

vera ima velike veze sa osecanjima, kako ces ti da znas da li te neko voli? tako sto ce taj neko da ti kaze da te voli ili tako sto ce da napise u nekoj knjizi da te voli ili tako sto ces ti da osecas tu ljubav? tako da vea ima velike veze sa osecanjima, cak za mene mnogo vise nego sa nekim drugim stvarima

Ovo si lijepo napisao. Naravno da ima veze, ali ne temeljimo svoju vjeru na osjećajima, nego i na razumu. Isus je prošao zemljom čineći dobro, pokazao nam je svojom smrću na križu koliko nas ljubi i koliko mu je stalo do nas. Dakle, vjera i ljubav su vidljivi po djelima.

 

[infamous111]

Ovo si lijepo napisao. Naravno da ima veze, ali ne temeljimo svoju vjeru na osjećajima, nego i na razumu. Isus je prošao zemljom čineći dobro, pokazao nam je svojom smrću na križu koliko nas ljubi i koliko mu je stalo do nas. Dakle, vjera i ljubav su vidljivi po djelima.

da ali nekome nije potrebno ni da zna to sta je isus radio upravo zato sto ima to osecanje, osecanje za mene ima veliku ulogu ali isto tako mora da ima i razuma posto moramo biti oprezni kako osecamo

 

[100Dinara]

Da.
Vjera se ne temelji na osjećajima, ona je rezultat intelektualne spoznaje i voljnog čina podložnosti Bogu

"Vjera je čin intelekta koji, na zapovijed volje koju Bog pokreće milošću, daje pristanak božanskoj istini." ( Sv. Toma Akvinski)

Da, slažem se da je vera VOLJAN čin, ali se ne slažem da je u pitanju intelektualna spoznaja. Način na koji razmišljamo o svetu oko nas duboko je povezan sa našom ličnošću i uslovima u kojima smo odrastali. Ako nas roditelji od malih nogu uče da postoji bog i da moramo verovati u njega, najverovatnije ćemo postati vernici. Ako nas uče da preispitujemo svet oko nas i držimo se principa realnosti, onda ćemo najverovatnije biti takvi kada odrastemo. Bog ne postoji kao neko natprirodno biće koje je sve stvorilo i koje pazi na nas. Bog postoji samo kao ljudska potreba da osmisli svet oko sebe i daje smisao onome što nam se događa. Koncepcija boga je takva da sve može da "objasni" i kao takva ona se lako širi i ljudima koji nisu skloni preispitavanju stvarnosti oko sebe, kojima nedostaje sposobnost kritike i, vrlo bitno, samokritike, ta koncepcija deluje kao "prava stvar". Međutim, ta koncepcija je puna kontradikcija, nedorečenosti, nedoslednosti i toliko mnogo različitih grešaka i nelogičnosti da samo čovek koga vuku jaka osećanja može i dalje da veruje u tu koncepciju boga. Zbog toga se vera prvenstveno zasniva na osećanjima.

Imala sam šest godina kad sam primila po prvi put Svetu Pričest. Već tada sam ovo morala naučiti odgovor iz Katekizma.
Koja je svrha čovjekova života na zemlji?
Odgovor: Da Boga upoznamo, uzljubimo i k Njemu u nebo dođemo.
U redu, to je bilo gradivo za predškolce, ali bit se nije puno promijenila. Čovjek koji Boga traži otkriva neke "putove" da bi došao do spoznaje Boga. Oni se nazivaju također "dokazima za opstojnost Bozju", ne u smislu prirodoznanstvenih dokaza, vec u smislu "uvjerljivih i pojmljivih obrazloženja" za čovjekov razum.

Vidiš, to je čista indoktrinacija. Neko ti nameće ideju da postoji samo jedan smisao; ti ga prihvatiš i onda dalje gledaš na svet kroz tu prizmu dajući svemu značenje koje potkrepljuje tvoju prvobitnu pretpostavku o tome da je "upoznavanje" boga jedini smisao života. Samo pitanje je, takođe, loše formulisano jer polazi od pretpostavke (koja se ne preispituje) da smisao života postoji. No, smisao života ne postoji kao nešto a priori dato, to je ono što mi sami u svojoj glavi smislimo.

Za ostatak teksta reći ću samo ovo - umesto boga ubaci veliko špageti čudovište, sveti hamburger ili nevidljivi čajnik koji kruži oko Zemlje i trebalo bi da shvatiš koliko sve to ima smisla.

 

[peko71]

Kad bi bili svesni svoje ograničenosti možda ne bi verovali u taj glupi sveti hamburger. Ne bi ni pokušavali sve da stavite u eksperimentalni ogled jer bi pre toga shvatili da je to nemoguće. Naša ograničenost je čulima kojih imamo svega pet a da bi sagldali realnost bilo bi potrebno dosta više čula koja ne posedujemo. Naša ograničenost je vreme jer smo našim životom zahvatili svega oko 1% vremena od Edena. Ograničeni smo i prostorom jer je za ono što znamo, grandioznost , preblaga reč. Zato se u našem životu može učiniti da se ništa ne dešava a to je zbog naše ograničenosti u vremenu i prostoru. Istina sa neše tačke gledišta stvari se sporo odvijaju ali kad uzmemo u obzir grandioznost stvarstva trebali bi da shvatimo zbog čega je tako.