Crkva i seksualno zlostavljanje – desetine hiljada zločina
Sve do Vatikana
Nekada treći čovek Katoličke crkve, australijski kardinal Džordž Pel, nalazi se u tamošnjem zatvoru jer je osuđen za seksualno zlostavljanje. Ostali kardinali povukli su se iz javnosti. Vatikan je otpustio na stotine sveštenika, a desetak biskupa otišlo je u prevremenu penziju.
Nedužni kardinal Pell oprostio progoniteljima
Prošle je godine kardinal Pell, jedan od najbližih suradnika pape Franje i do sada najviše rangirani službenik Katoličke crkve, nepravomoćno osuđen u Australiji za pedofiliju. Presuđeno mu je da je deset minuta nakon mise (!?) seksualno zlostavljao dva dječaka.
Zbog koronavirusa, razumljivo, ovih uskrsnih blagdana
gotovo je nezamijećeno prošla vijest da je Vrhovni sud Australije jednoglasnom odlukom pravomoćno oslobodio krivnje kardinala Pella. Zato treba ispraviti medijsku “nepravdu”.
Ni u bunilu ne bih branio bilo kojeg zločinca, pogotovo pedofila, bio on katolički svećenik, obiteljski čovjek, nastavnik tjelesnog, novinar… nebitno.
Pedofil je pedofil i, onako bijesan, na prvu sve bih ih kastrirao. Ne negiram niti pedofilske skandale u Crkvi, naprotiv, sram me je zbog njih, a one koji su ih zataškavali, da se mene pita, strpao bih u doživotni zatvor, u samicu. No kada je kardinal Pell u pitanju, od početka sam bio siguran da je on kolateralna žrtva neke šire antikatoličke histerije, i da je glavna meta bio papa Franjo, jer mu je najbliži suradnik, i Katolička crkva kao takva, a ne borba protiv pedofilije.
Premda ne volim osobno unošenje, ovaj put moram, ne iz taštine, nego zbog toga što sam nakon teksta u “Slobodnoj”, kad sam rekao da je ovo s Pellom laž, podmetaljka, dobio hrpu e-mailova s uvredama najnižega tipa, da sam tim tekstom sudionik u zločinu i slično.
Dakle, ne trijumfiram, i da su nekog ateista i anticrkvenog čovjeka optužili za pedofiliju na temelju nevjerojatnih “činjenica” i “dokaza”, napisao bih isto kao i za kardinala Pella, slijedom nepisanog pravila: “Bolje je osloboditi jednog krivog nego osuditi jednog nevinog.” Budući da je Vrhovni sud Australije kod donošenja jednoglasne oslobađajuće presude bio vođen istim argumentima na koje sam se pozivao, “prisiljen” sam se “autoplagirati”.
ULIČNA PRESUDA
Naime, tko god je ikad bio na misi, zna što se deset minuta nakon mise događa, to jest u prepunoj sakristiji to je de facto neizvedivo, i to u deset minuta. Slijedim argumentaciju Georgea Weigla, koji je ustao u Pellovu obranu i suludu osuđujuću presudu, Weigla koji u SAD-u vrišti protiv seksualnih zločina i zločinaca u Crkvi.
Weigl tako navodi “nevjerojatne stvari koje su se trebale dogoditi u trajanju od deset minuta” nakon mise, koliko samo jedna navodna žrtva tvrdi da je trajalo Pellovo seksualno zlostavljanje:
Prvo, nadbiskup Pell prvi put napušta svoj višedesetljetni običaj i ne ide pozdraviti ljude nakon mise.
Drugo, Pell, koji uvijek, ama baš uvijek, kao i svaki biskup, u sakristiju ulazi s ceremonijarom ili sakristanom, ovaj put ulazi sam.
Treće, sakristan, koji je uvijek u sakristiji prije i nakon mise, a zato se i zove sakristan, nekim čudom nestaje.
Četvrto, ceremonijar, koji pomaže nadbiskupu skinuti misno ruho, također nestaje.
Peto, sakristan, koji svugdje na svijetu i na svakoj misi nakon mise nosi u sakristiju liturgijske knjige i posuđe, ovaj put to ne čini, prvi put u životu.
Šesto, ministranti, kao i sakristan kojem pomažu u niže navedenom, također isparavaju, nestaju.
Sedmo, svećenici koji su služili misu zajedno s nadbiskupom Pellom ne idu svući svoje misno ruho u sakristiju, nego ga svlače, prvi put u povijesti, na ulici ili tko zna gdje.
Osmo, najmanje 40 osoba u procesiji nije primijetilo da dva dječaka koji pjevaju u koru napuštaju procesiju koja se formira nakon mise.
Deveto, dva dječaka, korista, počinju piti misno vino, te potom bivaju zlostavljani od Pella dok su vrata sakristije otvorena, a Pell još u misnom ruhu. Na sudu je izneseno još nešto: žrtva koje je teretila Pella jedina kaže da je vino bilo crno, a na misi se služi bijelo vino. K tome, u misnom ruhu: misnica, alba, reverenda, osobna odjeća…, nije jasno kako kroz sve to “izvući penis”. Neizvedivo. Možda je nadbiskup Melbournea bio Chuck Noris, a ne Pell?
Dvadeset ljudi tako je svjedočilo u Pellovu korist, a kardinalu se presudilo na temelju samo jednog koji ga je teretio, jednog od dvije “žrtve”. U jednom, presudila je ulica i medijski zastrašeni porotnici.
Nakon što je oslobođen, Pell je bez gorčine zbog ljage i nepravde koja mu je nanesena, mirno izjavio: “Dosljedno sam ponavljao da sam nedužan dok sam trpio tešku nepravdu”, rekao je u izjavi koju je donijela Sydneyska nadbiskupija, i nastavio: “Danas je ta nepravda otklonjena jednoglasnom odlukom Vrhovnog suda.
Radujem se detaljnom čitanju argumenata u korist oslobađajuće presude. Ništa ne zamjeram osobi koja me je lažno optužila. Ne želim da moja oslobađajuća presuda pojača povrijeđenost i ogorčenost što ih mnogi osjećaju; sigurno je dovoljno povrijeđenosti i gorčine. Jedini temelj za dugoročno zacjeljivanje rana je istina, a jedini temelj za pravdu je istina, jer pravda znači istinu za sve.”
Ima li ljepše poruke za Uskrs od Pellove, od praštanja: “
Ništa ne zamjeram osobi koja me je lažno optužila.” Sretan Uskrs, kardinale. I
praštajmo, kao što je učinio najneviniji od svih, “onaj” s križa…
Ivica Šola / Slobodna Dalmacija
P.S. Ponavljam još jednom. Kod subotara, i vas sektaša općenito, seksualna zlostavljanja djece su puno veća. Na primjer, u SAD-u adventisti 350% više seksualno zlostavljaju djecu od katolika.
