LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.09.2009
- Poruka
- 8.464
Spedy, samo naslovi svoju "Poslanicu" na predsjednika hrvatske vlade! Sigurno će je dobiti. Ne treba ti nikakav poseban kontakt.
Otovorena pisma javnosti
- Začetnik teme spedy12
- Datum pokretanja
Član
- Učlanjen(a)
- 25.12.2012
- Poruka
- 1.901
danas je dan za objavu novog duhovnog spisa koji je probudio ljude uspavane u grijehu
PISMO HRVATSKOJ JAVNOSTI
"VEČERNJI LIST"
Slavonska avenija
10000 ZAGREB
UVašem listu br. 11.913. od nedjelje 10. Studenoga 1996. godine na naslovnici, i na strani 5. objavili ste članak pod naslovom: "CRKVA TRAŽI POŠTIVANJE NERADNE NEDELJE" - na naslovnici je mali podnaslov "Tragom zahtjeva katoličkih biskupa".
U tome članku iznesene su neke grube neistine, laži i falsifikati, što je sramotno da to jedan javni, dnevni list objavljuje.
Odmah na početku napisa vaš novinar Darko Pavičić piše jednu takvu laž pred kojom bi se svaki nje*gov kolega iz zapadnih, ali i uopće svjetskih medija postidio zbog sramnog neznanja. A ako nije neznan*je, onda je svjesno laganje u lice čitateljstvu, kao da je svatko malouman pa ne zna istinu.
Gospodin Pavičić piše: "Hoće li sedmi dan tjedna, nedjelja, uskoro postati hit - temom i koliki će odjek imati inicijativa hrvatskih biskupa s posljednjeg zasjedanja itd. .
Kako jedan novinar može reći ovakvu notornu laž! Pa gospodo draga svugdje u svijetu i u tome Zapadu na koji se toliko pozivamo zna se da je nedjelja - PRVI DAN TJEDNA, ili sedmice. A sedmi dan tjedna je SUBOTA, kao što je i bila oduvijek -od postanka svijeta! Kakva je to drskost kazati čitateljstvu u lice tako bezočnu laž! Kao prvo:
Od najdrevnijih vremena, od prapovijesti čovječanstva, od najdrevnijih kultura i civilizacija, Babilonije, Perzije, Egipta, Grčke pa onda i Rimske Imperije, nedjelja je uvijek bila štovana kao PRVI DAN SEDMIČNOGA CIKLUSA. Kao dan rađanja sunca. Bila je smatrana početkom stvaranja, i "sunčevim danom" ili "danom boga sunca...". Tako su se prinosile nedjeljom žrtve u čast početka života i svjetlosti u čast "boga sunca". A Subota je bila oduvijek SEDMI DAN tjednoga ili sedmičnoga ciklusa. Subota je odu*vijek simbolizirala uspomenu, memorijal na stvaranje našeg svijeta, tj. planete Zemlje. To je rođendan i VJEČNI ZNAK BOŽJI naše planete. Od pradavnih vremena, ljudi su, izgubivši pojam o pravome, Živome Bogu Stvoritelju života, počeli štovati razne lažne bogove. Tako se kroz stoljeća i tisućljeća razvi*jalo mnogoboštvo ili poganstvo. Kao osnov svoga obožavanja svojih krivih "bogova" postavili su prvi dan stvaranja - nedjelju. Smatrajući je danom boga sunca koji obasjava svijet i daje život. A Jehova je od početka uputio ljude preko svojih slugu - propovjednika pravde - na svetkovanje dana kojeg je On, Uzvišeni Stvoritelj blagoslovio i posvetio SEDMI DAN TJEDNA - SUBOTU!
Tako je otpočela borba između djece svjetla i djece tame. Neznaboštvo i krivoboštvo u svojim raznim varljivim oblicima imalo je uvijek jednu zajedničku osnovu - platformu - štovanje lažnih bogova "koji nisu bogovi" kako kaže Biblija, i svetkovanje "sunčeva dana" - Nedjelje!
Od početka se Veliki lažac, "otac laži..." "čovjekoubojica od početka" ... (Evanđelje Ivan 8:44) "Knez ovoga svijeta...." (Evanđelje Ivan 12:31) "Stara zmija koja se zove đavao i sotona, zavodnik cijeloga svije*ta ..." - pali anđeo, negdašnji luciferum - "svjetlonoša", koji se neposluhom i pobunom protiv Boga prometnuo u "sotonu" ("satanael" u hebrejskom znači "protivnik" "onaj koji se suprotstavlja") trudio uzdići lažni dan bogoštovlja. On je zavodio ljude u lažne religije idolopoklonstvo, čaranje, magiju i okrutne obrede žrtvovanja ljudi lažnim bogovima (demonima ili kako kaže Biblija - "đavlima").
Međutim ono što Jehova Bog rekne, nitko u svemiru ne može poreći ! A evo što kaže Jehova o sed*mom danu, i to još na početku svijeta, dok je još bilo rajsko stanje, prije pada u grijeh:
"Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I SEDMOGA DANA Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.
To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani." (Postanak 2:1-4)
Svi pravedni i sveti ljudi iz davnine, proroci, sveci, mučenici, bogougodnici, svetkovali su samo sedmi dan tjedna - Subotu Božju.
A da ne bi bilo nekakvih pitanja o tome koji je to sedmi dan, evo Bog sam odgovara svojim veličaj*nim glasom sa Sinaja, sred ognja i silne slave i veličanstva: "Sjeti se da svetkuješ dan Subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A SEDMOGA JE DANA SUBOTA, počinak posvećen Jehovi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jehova je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jehova blagoslovio i posvetio dan Subotni.” (Izlazak: 20:8-11)
I nije Bog svoj Sveti Zakon objavio samo Židovima odnosno Izraelcima starozavjetnom Izabranom narodu Božjem, nego preko njih i cijelom svijetu !
Jer je Bog blagoslovio sedmi dan - subotu još u raju, kad nije bilo ni Židova niti drugih naroda. Time je jasno pokazao da je ona kao blagoslov namijenjena svim ljudima po cijelom licu zemlje.
Ne samo ovdje u Dekalogu, u Deset zapovijedi, nego i na još stotine mjesta Bog preko Svetih pisama Staroga i Novoga saveza iznosi podsjećanje čovjeku na svetkovanje sedmog dana - Subote Gospodnje. Bog je zapovijedio preko svoga sluge Mojsija:
"Subote moje morate održavati, jer Subota je ZNAK između mene i vas od naraštaja do naraštaja ... Šest dana neka se vrše poslovi, ali sedmi je dan subota, dan posvemašnjeg odmora..." (Izlazak 31:12-15)
Također i preko proroka Izaije, Jeremije, Ezekijela i svih ostalih proroka objavljuje Bog sebe, svoje principe i svetost svoga Zakona, koji je prijepis Njegova savršenstva i Njegova karaktera.
Kršćani, kao novoizabrani narod Božji preuzeli su među svim ostalim istinama koje je Bog dao preko Židova, kao "pitome masline" kako kaže apostol Pavao, i istinu o vječnoj vrijednosti Božjeg Zakona - Deset zapovijedi, pa i Subote, sedmog dana, kao četvrte zapovijedi moralnog Zakona - Dekaloga.
Tek mnogo stoljeća iza Krista, rana crkva, kad je zastranila, zaredali su crkveni sabori i stalno nasto*janje da se sjedini sa svijetom, a sve pod maskom brige za obraćenje pogana. Tako se crkva iskvarila i počela odbacivati Božji Zakon, napose četvrtu zapovijed - Subotu, koja je vječni znak između pravoga Boga, i pravih vjernika.
Tako je već uveliko otpala crkva u početku 4. stoljeća otvoreno odbacivala Subotu, nazivajući je "židovskom", a uvodila nedjelju preuzetu iz rimskoga poganstva i rimskoga panteona bogova.
Mnogi teolozi su bili protiv toga, došlo je do raskola u crkvi, do svađa , sabora, dio vjernika je odbi*jao prihvatiti takvo otvoreno bezakonje i bezboštvo. Tako je došlo do toga da jedan veliki dio crkve odbaci Božji Zakon i traži potporu državne vlasti da bi ognjem i mačem nametnuo svoju laž. Početkom 5. stol*jeća počinju progonstva onih koji nisu htjeli i nisu po savjesti mogli prihvatiti svetkovanje poganskoga "dana boga sunca". U to vrijeme, kao najjača biskupija, nekadašnje Rane crkve, na površinu, na lešini raspaloga Rimskoga Carstva izbija crkva u Rimu. Biskup Rimske crkve daje sebi i ime "Papum" - tj. "otac". Međutim ostale biskupije i crkve: Carigradska, Efeška, Milanska, Aleksandrijska - ne priznaju ga!
Arijanci ga također ne priznaju. I tada počinju otvoreni ratovi da bi se ognjem i mačem nametnula "istina" rimskoga biskupa. Početkom 6. stoljeća Arijanci su uništeni i to od strane vojske Zapadnoga Rimskog carstva i Rimska crkva počinje svoj uspon. Počinje noć strašnoga srednjeg vijeka. Rimska crkva, koja je željela nametnu svoju vlast svim ostalim crkvama i narodima proglašava sebe jedinom - uni*verzalnom, "katoličkom" (katholikos, u grčkom jeziku znači sveopća crkva) crkvom. I tada ta crkva počin*je strašna progonstva protiv drugih kršćana koji se drže i dalje prave istine i poštuju pravoga Boga i Njegov Zakon. I tako je ta borba trajala stoljećima i stoljećima krv mučenika koje je ova pustošna sila (papski Rim) ubijala tekla je kao voda po cijeloj Europi, dokle god je dosezala moć Rimskoga "Pontifex Maximusa".
Obilježje Rimske crkve upravo je to: silna mržnja prema Suboti Božjoj -sedmom danu. Tolika je to mržnja da su se usudili čak i zapovijedi mijenjati. A i to je Bog najavio da će papstvo učiniti i to objavl*jeno je 500 godina prije Krista, preko proroka Danijela.
"I pomišljat će da promijeni vremena i zakone". (Danijel 7:25)
"Početkom Četvrtog stoljeća pojavljuje se CRKVENA ZAPOVIJED o svetkovanju nedjelje." (Rimokatolički crkveni leksikon. . Wetzer - Welte.)
Nedjelja kao dan bogoštovlja bila je uobičajena u Rimskome carstvu, i to kao "sol dei" - "dan boga sunca", od tuda i u suvremenim jezicima, primjer: engleskom, njemačkom, naziv za nedjelju.
"Dies solis" - je uvedena državnim, nasilnim aktom u četvrtom stoljeću od strane Cara Konstantina, a po nagovoru crkvenih prelata.
"Svi stanovnici gradova, suci, trgovci i zanatlije neka se odmaraju u slavni (časni) dan sunca. Ali oni koji se bave poljodjelstvom mogu sasvim slobodno obavljati svoje poslove, da ne propadnu 'blagoslovi koje nebo daje."
(In the Codex of Justinian, lib.3, tit. 12,leg.3/Navod Dr.J.A.Hossey u svojim predavanjima o nedjelji.
Također: Mosheim, Institutes of
Ecclesiast. History. "Encyclopedia Britanica" 9 th.itd.)
Nedjelja, dakle, nije nikakav sedmi dan gospodine Pavičić, nego obični prvi dan tjedna.
Proročanstvo kaže da će opet crkva ujedinjena sa državom (kao u Srednjem vijeku) odnosno crkva koja je zasjela na državu pokušati nametnuti cijelom svome stadu, a onda i svijetu nedjelju kao ZNAK svoje moći.
U podnaslovu napisa na 5. strani se kaže:
"Katolička crkva priprema dokument "slavljenje nedjelje kao dana Gospodnjeg".
A Kršćani znaju, da po svetoj vjeri Jedinoga Boga ima samo jedan dan Gospodnji - subota, kao što je oduvijek, od postanka svijeta i bila. Nigdje u cijeloj Bibliji ili Svetom pismu nedjelja se ne spominje kao dan Gospodnji! Biskup dr. Želimir Puljić kaže; "Crkva upozorava na to da su kršćani po Svetome pismu, odnosno od pamtivijeka, upućeni na nedjelju kao neradni dan."
Gospodine Puljić molim vas navedite gdje to piše u Svetom pismu? U Svetom pismu ili Bibliji pos*toji samo jedan neradni dan - Subota Gospodnja - sedmi dan tjedna. A i ono što kažete daje nedjelja ner*adni dan "od pamtivijeka" nije točno! To je već gore dokazano.
Kako je Rimska crkva lukava u svome pohodu i nadi da je došlo "njeno vrijeme" da povrati nekoć izgubljenu vlast (jer razvlaštena je u francuskoj revoluciji). Pa crkva se kao brine "o malom čovjeku". Ma nemojte! Pa kaže: "Neradna nedjelja jedna je od učinkovitih zaštita "malog čovjeka od rada", točnije od izrabljivanja i iskorištavanja...kažu u Crkvi...." Ma gospodo, nemojte se vi brinuti o nama, molimo vas! Vaša briga o "malim ljudima" se pokazala i kroz krvavih 13 stoljeća dominacije crkve nad ljudima, nad državama, kraljevstvima i nad dušama ljudskim. Kroz oganj inkvizicije, mučenja, sakaćenja i ubijanja, kroz milijune uništenih ljudskih bića, eto Crkva je "pokazivala svoju brigu" za "maloga čovjeka".
Gospodo vi to možete prodavati puku koji je u tami, u koju ste ga upravo vi i gurnuli. Ali ipak taj rog nećete moći prodati pod svjeću! Bog Silni, u kojega vi ne vjerujete, učinit će da će svaka duša živa čuti pravu istinu, i morati donijeti odluku kome će služiti Bogu ili čovjeku, odnosno Kristu ili sotoni! I svakome će biti sudbina prema toj odluci. Vi ne možete spriječiti to Božje djelo! Nije to borba između suparničkih crkvi ili ljudskih mišljenja, ovu u što sad ulazimo jest borba između zapovijedi Božjih i zapovijedi ljudskih. Treće strane neće biti. Svatko će izabrati poslušnost ili neposlušnost, i tada će doći kraj!
Komentari naroda, običnog "malog čovjeka" na ovaj napis u "Večernjem listu" su vrlo negativni. Ljudi govore "Što, da mi Crkva zabrani nedjeljom raditi, ma tko im je dao to pravo?!". Mnogi koji imaju svoje firme, kafiće, trgovine, zapanjeno su kazali: "Što je ovo, hoće mi popovi uzeti kruh iz ruku ..."
I da još gore komentare ne navodim. Mudrost kaže: PUT U PAKAO POPLOČAN JE DOBRIM NAMJERAMA! Tako i pojedinci u crkvi koji su iskreni, ali zavedeni ne shvaćaju što ima za cilj uvođen*je nedjeljne direktive, tj. odredbe. Ali, Bog je to objavio u knjizi Otkrivenje u 13. poglavlju. Ići će se tako daleko da će ujedinjena Crkva i država tražiti smrt za one koji neće slušati lažni, izopačeni, dehumanizirani autoritet Crkve. A samo je jedna prava crkva, ISUS KRIST. On je jedini koji ima pravo na obožavanje, pa ipak to ne traži i ne iziskuje silom i zemaljskim zakonima i dekretima, jer se ljubav ne može narediti, Istina se ne može sakriti. Zato pozivamo javnost neka sama prosudi tko govori istinu, ili Bog, naš Stvoritelj i Spasitelj preko Svoje Riječi Biblije ili Crkva preko svojih ljudskih institucija. Biblija je mjerilo svake vjerske nauke i svake spoznaje. Sveto pismo nedvosmisleno objavljuje i kroz Novi i kroz Stari savez da će se sedmi dan - Šabat (što znači "odmor") svetkovati i obdržavati i na "novom nebu i novoj zemlji..."
Stalnost spasenja u Božjem naumu ljubavi prema čovjeku očituje se u divnim riječima koje je sam Bog Spasitelj izrekao preko svoga sluge - proroka Izaije, i to još 700 godina prije Krista:
"Blago čovjeku koji čini tako i sinu čovječjem što se toga pridržava: KOJI POŠTUJE SUBOTU da je ne oskrvni i koji ruke svoje čuva od svakoga zla... A sinove tuđinske koji pristadoše uz Jehovu da mu služe i da ljube ime Jehovino i da mu budu službenici, koji poštuju subotu i ne oskrvnjuju je i postojani su u savezu mome, njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve ... Jer će se Dom moj zvati Dom molitve ZA SVE NARODE." (Izaija 56:2-7)
Da će se sveta Subota svetkovati i u Novozavjetno vrijeme, dakle i poslije dolaska Isusova i Njegova uskrsnuća, jasno je iz prorokovih riječi "A sinove tuđinske koji pristadoše uz Jehovu ..." (Izaija 56:6) što pokazuje sabiranje svih naroda u okrilje Božje milosti kroz Novozavjetni period i propovijedanje Radosne vijesti o Spasitelju našemu Isusu Kristu. Štoviše Bog preko proroka objavljuje da svi oni koji "poštuju su*botu ..." bit će ugodni Jehovi i žrtve njihove (simbolički prikazane starozavjetnim žrtvama) bit će drage Bogu. A da se blagoslov svetkovanja Subote proteže do vječnih vremena jasno je iz riječi: "Jer će se Dom moj zvati Dom molitve ZA SVE NARODE." (Izaija 56:7) Dakle i kad budu u Božji novoizabrani narod - kršćane - sakupljeni pripadnici svih naroda pod nebom, pa i dalje kad bude u Božjem kraljevstvu sav vjerni puk Božji i tada će se dakle svetkovati sedmi dan Subota!
Čitamo što dalje Bog objavljuje po proroku: "Riječ je Gospoda Jehove koji sabire raspršene Izraelce: "sabrat ću ih još povrh onih koji su sabrani." (Izaija 56:8). Ovi "Izraelci"koji se spominju da "da će biti još sabrani...:" naravno su simbolički tako nazvani, jer oni u stvari predstavljaju novozavjetnu Božju Zajednicu, u koju je Bog doista, okupio iz svih naroda vjerne učinivši tako svoju Zajednicu Novim Izraelom Božjim u Duhu.
A da je Božja namjera oduvijek bila da se poštuje Njegov sveti Zakon, pa naravno i Subota - četvrta zapovijed toga Zakona jasno je iz proroštva o tomu da će se u posljednja vremena obnoviti svetkovanje Subote Gospodnje, koju su bezakonici pogazili i oskrvnuli i svete uredbe Božje u ruševine pretvorili:
"I ti ćeš graditi na starim razvalinama, dići ćeš temelje budućih koljena. Zvat će te popravljačem pukotina, i obnoviteljem cesta do naselja.
Zadržiš li nogu da ne pogaziš Subotu,i u SVETI DAN ne obavljaš poslove, nazoveš li Subotu mili*nom, a časnim dan Jahvi posvećen; častiš li ga odustajuć od puta, bavljenja poslom i pregovaranja - tad ćeš u Jehovi svoju milinu naći, i ja ću te provesti po zemaljskim visovima, dat ću ti da uživaš u baštini oca tvoga Jakova, jer Jehovina su usta govorila."
(Izaija 58:12-14)
A da će se i u vječnom svijetu, u dvorovima Božje slave, također svetkovati samo jedan sveti dan - sedmi dan subotni jasno je iz Božjih riječi:
"Jer kao što će nova nebesa i zemlja nova, koju ću stvoriti, trajati preda mnom -riječ je Jehovina - tako će vam ime i potomstvo trajati.
Od mlađaka do mlađaka, od subote do subote, dolazit će svi ljudi da se poklone pred licem mojim - govori Jehova." (Izaija 66:22-23)
A sam Gospod Isus je pokazao da svetkuje i časti Subotu kao Božju ustanovu. Pokazao je i da je On došao da u pravom svjetlu pokaže blagoslov Subote: "Tada im nastavi: "Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi Subote. Stoga je Sin Čovječji gospodar i od Subote." (Evanđelje Marko 2:27) A Isus nikada i nigdje nije zapovijedio promjenu Subote na nedjelju.
Apostol Isusov Pavao, mnogo godina kasnije, kada se već formirala Kršćanska Zajednica i Radosna Vijest se propovijedala "svakome stvorenju pod nebom kaže za Božji moralni Zakon, dakle za Deset zapovijedi, pa i četvrtu subotnu zapovijed među njima:
"Zakon je bez sumnje svet, a zapovijed i sveta i pravedna i dobra ...." (Poslanica Rimljanima 7:12)
A u poslanici koju je Pavao uputio vjernicima u Korintu još jasnije i nedvosmisleno kaže što jedino vrijedi pred Bogom: "Obrezanje ne vrijedi ništa, a ni neobrezanje ne vrijedi ništa, već vršenje Božjih zapovijedi." (Prva poslanica Korinćanima 7:19)
I u poslanici Hebrejima Pavao jasno govori o počinku u sedmi dan subotni: "jer je negdje ovako rekao za sedmi dan: "Bog počinu u sedmi dan od svih djela svojih ..." (Poslanica Hebrejima 4:4) i mnogo još citata posto*ji u cijelom Svetom pismu, ali ne o svetkovanju nedjelje, gospodine Puljić, nego o svetkovanju sedmog dana - subote Gospodnje!
U nemoći da sakriju istinu, svećenici, ne samo rimski, nego i tzv.. "protestanata" kažu da je Subota i njeno svetkovanje bila za Židove i Stari zavjet. Gospodo, Subota je četvrta zapovijed VJEČNOG MORALNOG BOŽJEG ZAKONA. Ona je dio Deset zapovijedi Božjih, a ne dio obrednog ili cere*monijalnog zakona koji je bio dat samo Židovima da bi bio predslika Krista i Njegove veličanstvene službe i Otkupljenja za čovjeka. Ne miješajte ceremonijalni Starozavjetni zakon (koji se u Kristu ispunio), sa moralnim Božjim Zakonom - Dekalogom, nazvanim i Deset zapovijedi!
Ta Sveto pismo o tome opširno govori. Nema tu ništa tamno ili nerazumljivo. Opširno o ovome možete proučiti u 3. Mojsijevoj knjizi ili Levitskoj 23, poglavlje. Pa potom što je Bog obećao kao blagoslov ako budu držali Njegov Zakon, a što je odredio kao prokletstvo ako budu kršili Njegov Zakon, čitajte o tome Levitska, 26, poglavlje. Pa potom što kaže Bog u 5. Mojsijevoj knjizi,ili Ponovljeni zakon 5, poglavlje. I na kraju pročitajte što kaže Bog Duhom Svetim preko Novozavjetne izabrane Zajednice, odnosno preko svetih apostola. Oko 96. godine poslije Krista na pustom i stjenovitom otoku Patmosu, ljubljeni Isusov apostol, Ivan, piše u progonstvu:
"Na tome se temelji postojanost svetih koji čuvaju Božje Zapovijedi i vjeru u Isusa". (Otkrivenje 14:12).
A na kraju Svetog pisma, u istoj ovoj knjizi Otkrivenje, Bog je objavio tko će ući u vječni život,odnos*no u sveti grad Božji:
"Blago onima koji vrše Zapovijedi Njegove, tako da dobiju pravo na stablo života i da mognu ući u grad na vrata ..." (Otkrivenje 22:14)
Ovako stoji napisano u izvornome jeziku - grčkom, jeziku Novoga zavjeta. Ali u svim novijim pri*jevodima crkve i otpali teolozi koji služe Sotoni, trude se sakriti ovaj stih, pa to lažno i krivo prevode. Ali u originalu, a i u svim starijim prijevodima prevedeno je ispravno. U izvorniku grčkom stoji:
"Makarioi oi poiountes tas entolas autou ..." (Otkrivenje 22:14)
A to znači: "Blago onima koji izvršuju zapovijedi njegove."
Pa molimo, vas, sve ljude koji ćete ovo čitati, da se zapitate, zašto se namjerno oskrvnjuje sveti TEKST Božje knjige? Zašto se sakriva istina o tomu da je neophodno držati Božje Zapovijedi da bi se ušlo u život? Kao što je uostalom i Učitelj naš i Gospod Isus kazao: "Ako želiš ući u život, drži zapovijedi..." (Evanđelje Matej 19:17)
U Otkrivenju se spominje "Dan Gospodnji", ali se ne kaže da je to nedjelja, prvi dan tjedna,obični radni dan za kršćanina. Nego se samo kaže da je apostol Ivan bio u Duhu uznesen u viziji na "Dan Gospodnji" kad mu je davano "Otkrivenje Isusa Krista, koje njemu dade Bog...." (Otkrivenje 1:1). Ivan piše: "U Dan Gospodnji padoh u zanos i čuh kako se iza mene ori jak glas poput trube; "Što vidiš napiši u knjigu...."
(Otkrivenj 1:10). Međutim, u ovom stihu se ne spominje nikakva nedjelja, odn. "dan boga sunca" "sol dei". Niti se poziva vjerne kršćane da se svetkuje taj neznabožački festival sunca. Ivan, sveti apostol Isusa Krista samo kaže da je bio u viziji u "Dan Gospodnji". A koji je to Dan Gospodnji? Što je Ivan apostol svetkovao? Što je vidio svojim očima od Isusa? Vidio je daje Isus svetkovao i poštivao Božju Subotu iz četvrte zapovijedi Božjeg Zakona. A Židovi su optuživali Isusa da krši Subotu, jer je izliječivao ljude u Subotu. Međutim, Židovi su oko Subote - četvrte zapovijedi, izmislili (i to farizeji i zakonoznanci) još preko 1000 svojih ljudskih predaja i lažnih zakona, formalizama i rabinskih propisa. A zato im je Isus rekao "Ovaj me narod samo usnama časti, a srce mu stoji daleko od mene,jer ono čemu su naučeni -zapovijed je ljudska". I još im je kazao: "Dobro, Božju Zapovijed ukidate, da bi ste svoju utvrdili..." Židovi u vrijeme Isusova dolaska na ovaj svijet su od Subote, koja je dana čovjeku kao blagoslov - napravili mučan teret, opteretivši njeno svetko*vanje bezbrojnim zamršenim i bezumnim zakonima, učenjima, tradicijom i predanjima. Tako je sotona htio, da bi Subotu omrznuo u očima ljudi.
Ali Isus je došao na ovaj svijet upravo da bi postao "Novi Adam ..." kako kaže Pavao apostol i da bi ljudima dao priliku novog početka. I zato je Isus morao savršeno održati sve zapovijedi Božje da bi porekao sotonine optužbe da se Bog ponaša nepravedno prema svojim stvorenjima, koja je eto, opteretio Zakonom kojeg ljudi ne mogu držati. Isus je imao poreći tu odvratnu laž, i to svojim životom pokornosti Božjem Zakonu. I tako osuditi Sotonu kao "lašca ... oca laži ..." koji će potom primiti svoju kaznu, kad dođe za to vrijeme, predviđeno u velikom Božjem Planu spasenja. Dakle Ivan apostol je svojim očima gledao kako je Isus vjerno svetkovao Subotu, štoviše, tako je i apos*tole učio, a i sav narod. U Izaiji prorokuje objavljena je misija Božjeg Sina, i što će On učiniti kad dođe na naš svijet: "Gospod bijaše mio radi pravde njegove, UČINI ZAKON VELIKIM I SLAVNIM..." (Izaija 42:21).
Dakle, Ivan apostol Isusov,kao i svi vjerni kršćani onoga vremena štovao je samo jedinoga pravoga Boga, i Njegov sveti dan - Dan Gospodnji - Subotu - sedmi dan, u skladu sa četvrtom zapovijedi Božjeg Zakona. Jer Ivan u svojoj poslanici, već oko 100. godine poslije Krista piše: "Po tome znamo da ljubimo djecu Božju: kad god ljubimo Boga i vršimo njegove Zapovijedi; jer u ovome stoji ljubav prema Bogu: da vršimo Njegove zapovijedi. A Njegove Zapovijedi ‘nisu teške’." (Prva Ivanova poslanica 5:2-3) Sveta bića - anđeli, "vlasti, poglavarstva i moći ... obožavaju Jedinoga Besmrtnoga, Blagoslovljenoga Boga, JEHOVU, Stvoritelja života, upravo zato što je On stvorio sve. A Subota je uspomena na stvaranje. Sveta bića pjevaju u zanosu svome Uzvišenom Stvoritelju i Gospodinu:
"Dostojan si, naš Gospodine i naš Bože, da primiš slavu, čast i moć, jer TI SI STVORIO SVE : sve tvojoj volji duguje postojanje i stvaranje." (Otkrivenje 4:11)
Ovdje se ne kaže da je Bog dostojan zato što je Isus uskrsnuo u prvi dan tjedna, i tako pobijedio smrt. Ne, ovdje anđeli pjevaju Bogu "jer je On stvorio sve!"A četvrta zapovijed Božjeg Zakona je jedina od svih deset koja pokazuje tko je stvorio sve! Četvrta - Subotna - zapovijed jedina navodi ime, titulu i područje vlasti Zakonodavca koji je Zakon dao. I time je Subota postala PEČAT KOJIM JE ZAKON ZAPEČAĆEN i time postao obvezatan za sva stvorenja obdarena razumom i na nebu i na zemlji.
Neka dakle, javnost sama prosudi što je istina. Svatko može nabaviti BIBLIJU ili Sveto pismo i prov*jeriti što je stvarno istina.
U izvorniku grčkom za "Dan Gospodnji" piše samo: "Kuriake (h)emera". (Otkrivenje 1:10), A nikak*va nedjelja.
Nu, Rimska crkva smatra svojim ZNAKOM moći svetkovanje nedjelje jer ju je ona i uvela iz poganst*va u kršćanstvo, kao i mnoge druge hereze, počev od "prirodne besmrtnosti ljudske duše" pa preko platonizma, do "trojstva" i nauka besramnoga o "paklu, raju i čistilištu" te idolopokloničkim "misama za mrtve". Sve te nauke, Sveto pismo ne naučava! I to svatko može provjeriti. Ali, zato je crkva kroz stoljeća kad je imala vlast u rukama, ognjem i mačem, inkvizicijom i krvoprolićima odveć užasnim da bi ih ljudske oči gledale željela uništiti Bibliju ili Sveto pismo i zabraniti svakom čovjeku da ga čita. Pa ipak sotona preko crkve nije uspio u toj nakani, Jehova je djelovao po svojoj volji i događaje vodio kako je Njemu ugodno, tako da svatko može vidjeti što je istina. I prema svjetlu koje ima bit će svakome suđeno. Mnogi naši stari, naši pretci, roditelji, djedovi, bake, nisu znali pravu istinu, nisu ni imali Sveto pismo, i u svojoj iskrenosti vjerovali su da je sve onako kako su im tumačili svećenici Rima, sa svojih pozlaćenih oltara.
Ti ljudi koji su u iskrenom uvjerenju, a ne znajući pravu istinu, držali nedjelju smatrajući daje ona sedmi dan, POČIVAJU U NADI NA USKRSNUĆE I VJEČNI ŽIVOT, jer Bog uzima u obzir njihovu iskrenost srca, i zna da bi isto tako vjerno svetkovali pravi "Dan Gospodnji" samo da ih je ta svjetlost oba*sjala. Ali danas ... danas svi oni koji znaju istinu i čitaju to u Bibliji, i čitaju knjige o tome, i pročitat ćete i ovo pismo, od vas Bog Veliki i Strašni traži da se pokajete i u iskrenosti srca provjerite sve što od vas Bog traži. A provjeriti možete samo na jednom i samo na jednom mjestu u - Svetom pismu! I da onda živite po svjetlosti koja vas je obasjala. Inače, nemojte se zavaravati nadom u spasenje. Jer je Bog objavio: "One ću poštivati koji mene poštuju..."
Jehova je pravedan, milostiv i sažaljiv na sva stvorenja svoja, pogotovo na čovjeka za kojeg je dao svoga premiloga Sina. Ali i Jehovina milost se primiče svome kraju. Bog je odredio vrijeme do kad će tra*jati Njegova ponuda oproštenja grešnim sinovima i kćerima Adamovim. A kad se uskoro to vrijeme milosti završi, onda jao, jao, jao, "onima koji žive na zemlji i moru ...." Jer će Jehova povući svoga sve*tog Duha od svih koji odbijaju slušati istinu, te će biti ostavljeni pod vlašću sotone i prepušteni svojim užasnim, razornim strastima srca. Još sunce milosti obasjava svijet, zato .... "danas je dan ... danas ako glas Njegov čujete ne budite otvrdnutih srca ..." (Poslanica Hebrejima 4:7)
PISMO HRVATSKOJ JAVNOSTI
"VEČERNJI LIST"
Slavonska avenija
10000 ZAGREB
UVašem listu br. 11.913. od nedjelje 10. Studenoga 1996. godine na naslovnici, i na strani 5. objavili ste članak pod naslovom: "CRKVA TRAŽI POŠTIVANJE NERADNE NEDELJE" - na naslovnici je mali podnaslov "Tragom zahtjeva katoličkih biskupa".
U tome članku iznesene su neke grube neistine, laži i falsifikati, što je sramotno da to jedan javni, dnevni list objavljuje.
Odmah na početku napisa vaš novinar Darko Pavičić piše jednu takvu laž pred kojom bi se svaki nje*gov kolega iz zapadnih, ali i uopće svjetskih medija postidio zbog sramnog neznanja. A ako nije neznan*je, onda je svjesno laganje u lice čitateljstvu, kao da je svatko malouman pa ne zna istinu.
Gospodin Pavičić piše: "Hoće li sedmi dan tjedna, nedjelja, uskoro postati hit - temom i koliki će odjek imati inicijativa hrvatskih biskupa s posljednjeg zasjedanja itd. .
Kako jedan novinar može reći ovakvu notornu laž! Pa gospodo draga svugdje u svijetu i u tome Zapadu na koji se toliko pozivamo zna se da je nedjelja - PRVI DAN TJEDNA, ili sedmice. A sedmi dan tjedna je SUBOTA, kao što je i bila oduvijek -od postanka svijeta! Kakva je to drskost kazati čitateljstvu u lice tako bezočnu laž! Kao prvo:
Od najdrevnijih vremena, od prapovijesti čovječanstva, od najdrevnijih kultura i civilizacija, Babilonije, Perzije, Egipta, Grčke pa onda i Rimske Imperije, nedjelja je uvijek bila štovana kao PRVI DAN SEDMIČNOGA CIKLUSA. Kao dan rađanja sunca. Bila je smatrana početkom stvaranja, i "sunčevim danom" ili "danom boga sunca...". Tako su se prinosile nedjeljom žrtve u čast početka života i svjetlosti u čast "boga sunca". A Subota je bila oduvijek SEDMI DAN tjednoga ili sedmičnoga ciklusa. Subota je odu*vijek simbolizirala uspomenu, memorijal na stvaranje našeg svijeta, tj. planete Zemlje. To je rođendan i VJEČNI ZNAK BOŽJI naše planete. Od pradavnih vremena, ljudi su, izgubivši pojam o pravome, Živome Bogu Stvoritelju života, počeli štovati razne lažne bogove. Tako se kroz stoljeća i tisućljeća razvi*jalo mnogoboštvo ili poganstvo. Kao osnov svoga obožavanja svojih krivih "bogova" postavili su prvi dan stvaranja - nedjelju. Smatrajući je danom boga sunca koji obasjava svijet i daje život. A Jehova je od početka uputio ljude preko svojih slugu - propovjednika pravde - na svetkovanje dana kojeg je On, Uzvišeni Stvoritelj blagoslovio i posvetio SEDMI DAN TJEDNA - SUBOTU!
Tako je otpočela borba između djece svjetla i djece tame. Neznaboštvo i krivoboštvo u svojim raznim varljivim oblicima imalo je uvijek jednu zajedničku osnovu - platformu - štovanje lažnih bogova "koji nisu bogovi" kako kaže Biblija, i svetkovanje "sunčeva dana" - Nedjelje!
Od početka se Veliki lažac, "otac laži..." "čovjekoubojica od početka" ... (Evanđelje Ivan 8:44) "Knez ovoga svijeta...." (Evanđelje Ivan 12:31) "Stara zmija koja se zove đavao i sotona, zavodnik cijeloga svije*ta ..." - pali anđeo, negdašnji luciferum - "svjetlonoša", koji se neposluhom i pobunom protiv Boga prometnuo u "sotonu" ("satanael" u hebrejskom znači "protivnik" "onaj koji se suprotstavlja") trudio uzdići lažni dan bogoštovlja. On je zavodio ljude u lažne religije idolopoklonstvo, čaranje, magiju i okrutne obrede žrtvovanja ljudi lažnim bogovima (demonima ili kako kaže Biblija - "đavlima").
Međutim ono što Jehova Bog rekne, nitko u svemiru ne može poreći ! A evo što kaže Jehova o sed*mom danu, i to još na početku svijeta, dok je još bilo rajsko stanje, prije pada u grijeh:
"Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I SEDMOGA DANA Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.
To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani." (Postanak 2:1-4)
Svi pravedni i sveti ljudi iz davnine, proroci, sveci, mučenici, bogougodnici, svetkovali su samo sedmi dan tjedna - Subotu Božju.
A da ne bi bilo nekakvih pitanja o tome koji je to sedmi dan, evo Bog sam odgovara svojim veličaj*nim glasom sa Sinaja, sred ognja i silne slave i veličanstva: "Sjeti se da svetkuješ dan Subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A SEDMOGA JE DANA SUBOTA, počinak posvećen Jehovi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jehova je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jehova blagoslovio i posvetio dan Subotni.” (Izlazak: 20:8-11)
I nije Bog svoj Sveti Zakon objavio samo Židovima odnosno Izraelcima starozavjetnom Izabranom narodu Božjem, nego preko njih i cijelom svijetu !
Jer je Bog blagoslovio sedmi dan - subotu još u raju, kad nije bilo ni Židova niti drugih naroda. Time je jasno pokazao da je ona kao blagoslov namijenjena svim ljudima po cijelom licu zemlje.
Ne samo ovdje u Dekalogu, u Deset zapovijedi, nego i na još stotine mjesta Bog preko Svetih pisama Staroga i Novoga saveza iznosi podsjećanje čovjeku na svetkovanje sedmog dana - Subote Gospodnje. Bog je zapovijedio preko svoga sluge Mojsija:
"Subote moje morate održavati, jer Subota je ZNAK između mene i vas od naraštaja do naraštaja ... Šest dana neka se vrše poslovi, ali sedmi je dan subota, dan posvemašnjeg odmora..." (Izlazak 31:12-15)
Također i preko proroka Izaije, Jeremije, Ezekijela i svih ostalih proroka objavljuje Bog sebe, svoje principe i svetost svoga Zakona, koji je prijepis Njegova savršenstva i Njegova karaktera.
Kršćani, kao novoizabrani narod Božji preuzeli su među svim ostalim istinama koje je Bog dao preko Židova, kao "pitome masline" kako kaže apostol Pavao, i istinu o vječnoj vrijednosti Božjeg Zakona - Deset zapovijedi, pa i Subote, sedmog dana, kao četvrte zapovijedi moralnog Zakona - Dekaloga.
Tek mnogo stoljeća iza Krista, rana crkva, kad je zastranila, zaredali su crkveni sabori i stalno nasto*janje da se sjedini sa svijetom, a sve pod maskom brige za obraćenje pogana. Tako se crkva iskvarila i počela odbacivati Božji Zakon, napose četvrtu zapovijed - Subotu, koja je vječni znak između pravoga Boga, i pravih vjernika.
Tako je već uveliko otpala crkva u početku 4. stoljeća otvoreno odbacivala Subotu, nazivajući je "židovskom", a uvodila nedjelju preuzetu iz rimskoga poganstva i rimskoga panteona bogova.
Mnogi teolozi su bili protiv toga, došlo je do raskola u crkvi, do svađa , sabora, dio vjernika je odbi*jao prihvatiti takvo otvoreno bezakonje i bezboštvo. Tako je došlo do toga da jedan veliki dio crkve odbaci Božji Zakon i traži potporu državne vlasti da bi ognjem i mačem nametnuo svoju laž. Početkom 5. stol*jeća počinju progonstva onih koji nisu htjeli i nisu po savjesti mogli prihvatiti svetkovanje poganskoga "dana boga sunca". U to vrijeme, kao najjača biskupija, nekadašnje Rane crkve, na površinu, na lešini raspaloga Rimskoga Carstva izbija crkva u Rimu. Biskup Rimske crkve daje sebi i ime "Papum" - tj. "otac". Međutim ostale biskupije i crkve: Carigradska, Efeška, Milanska, Aleksandrijska - ne priznaju ga!
Arijanci ga također ne priznaju. I tada počinju otvoreni ratovi da bi se ognjem i mačem nametnula "istina" rimskoga biskupa. Početkom 6. stoljeća Arijanci su uništeni i to od strane vojske Zapadnoga Rimskog carstva i Rimska crkva počinje svoj uspon. Počinje noć strašnoga srednjeg vijeka. Rimska crkva, koja je željela nametnu svoju vlast svim ostalim crkvama i narodima proglašava sebe jedinom - uni*verzalnom, "katoličkom" (katholikos, u grčkom jeziku znači sveopća crkva) crkvom. I tada ta crkva počin*je strašna progonstva protiv drugih kršćana koji se drže i dalje prave istine i poštuju pravoga Boga i Njegov Zakon. I tako je ta borba trajala stoljećima i stoljećima krv mučenika koje je ova pustošna sila (papski Rim) ubijala tekla je kao voda po cijeloj Europi, dokle god je dosezala moć Rimskoga "Pontifex Maximusa".
Obilježje Rimske crkve upravo je to: silna mržnja prema Suboti Božjoj -sedmom danu. Tolika je to mržnja da su se usudili čak i zapovijedi mijenjati. A i to je Bog najavio da će papstvo učiniti i to objavl*jeno je 500 godina prije Krista, preko proroka Danijela.
"I pomišljat će da promijeni vremena i zakone". (Danijel 7:25)
"Početkom Četvrtog stoljeća pojavljuje se CRKVENA ZAPOVIJED o svetkovanju nedjelje." (Rimokatolički crkveni leksikon. . Wetzer - Welte.)
Nedjelja kao dan bogoštovlja bila je uobičajena u Rimskome carstvu, i to kao "sol dei" - "dan boga sunca", od tuda i u suvremenim jezicima, primjer: engleskom, njemačkom, naziv za nedjelju.
"Dies solis" - je uvedena državnim, nasilnim aktom u četvrtom stoljeću od strane Cara Konstantina, a po nagovoru crkvenih prelata.
"Svi stanovnici gradova, suci, trgovci i zanatlije neka se odmaraju u slavni (časni) dan sunca. Ali oni koji se bave poljodjelstvom mogu sasvim slobodno obavljati svoje poslove, da ne propadnu 'blagoslovi koje nebo daje."
(In the Codex of Justinian, lib.3, tit. 12,leg.3/Navod Dr.J.A.Hossey u svojim predavanjima o nedjelji.
Također: Mosheim, Institutes of
Ecclesiast. History. "Encyclopedia Britanica" 9 th.itd.)
Nedjelja, dakle, nije nikakav sedmi dan gospodine Pavičić, nego obični prvi dan tjedna.
Proročanstvo kaže da će opet crkva ujedinjena sa državom (kao u Srednjem vijeku) odnosno crkva koja je zasjela na državu pokušati nametnuti cijelom svome stadu, a onda i svijetu nedjelju kao ZNAK svoje moći.
U podnaslovu napisa na 5. strani se kaže:
"Katolička crkva priprema dokument "slavljenje nedjelje kao dana Gospodnjeg".
A Kršćani znaju, da po svetoj vjeri Jedinoga Boga ima samo jedan dan Gospodnji - subota, kao što je oduvijek, od postanka svijeta i bila. Nigdje u cijeloj Bibliji ili Svetom pismu nedjelja se ne spominje kao dan Gospodnji! Biskup dr. Želimir Puljić kaže; "Crkva upozorava na to da su kršćani po Svetome pismu, odnosno od pamtivijeka, upućeni na nedjelju kao neradni dan."
Gospodine Puljić molim vas navedite gdje to piše u Svetom pismu? U Svetom pismu ili Bibliji pos*toji samo jedan neradni dan - Subota Gospodnja - sedmi dan tjedna. A i ono što kažete daje nedjelja ner*adni dan "od pamtivijeka" nije točno! To je već gore dokazano.
Kako je Rimska crkva lukava u svome pohodu i nadi da je došlo "njeno vrijeme" da povrati nekoć izgubljenu vlast (jer razvlaštena je u francuskoj revoluciji). Pa crkva se kao brine "o malom čovjeku". Ma nemojte! Pa kaže: "Neradna nedjelja jedna je od učinkovitih zaštita "malog čovjeka od rada", točnije od izrabljivanja i iskorištavanja...kažu u Crkvi...." Ma gospodo, nemojte se vi brinuti o nama, molimo vas! Vaša briga o "malim ljudima" se pokazala i kroz krvavih 13 stoljeća dominacije crkve nad ljudima, nad državama, kraljevstvima i nad dušama ljudskim. Kroz oganj inkvizicije, mučenja, sakaćenja i ubijanja, kroz milijune uništenih ljudskih bića, eto Crkva je "pokazivala svoju brigu" za "maloga čovjeka".
Gospodo vi to možete prodavati puku koji je u tami, u koju ste ga upravo vi i gurnuli. Ali ipak taj rog nećete moći prodati pod svjeću! Bog Silni, u kojega vi ne vjerujete, učinit će da će svaka duša živa čuti pravu istinu, i morati donijeti odluku kome će služiti Bogu ili čovjeku, odnosno Kristu ili sotoni! I svakome će biti sudbina prema toj odluci. Vi ne možete spriječiti to Božje djelo! Nije to borba između suparničkih crkvi ili ljudskih mišljenja, ovu u što sad ulazimo jest borba između zapovijedi Božjih i zapovijedi ljudskih. Treće strane neće biti. Svatko će izabrati poslušnost ili neposlušnost, i tada će doći kraj!
Komentari naroda, običnog "malog čovjeka" na ovaj napis u "Večernjem listu" su vrlo negativni. Ljudi govore "Što, da mi Crkva zabrani nedjeljom raditi, ma tko im je dao to pravo?!". Mnogi koji imaju svoje firme, kafiće, trgovine, zapanjeno su kazali: "Što je ovo, hoće mi popovi uzeti kruh iz ruku ..."
I da još gore komentare ne navodim. Mudrost kaže: PUT U PAKAO POPLOČAN JE DOBRIM NAMJERAMA! Tako i pojedinci u crkvi koji su iskreni, ali zavedeni ne shvaćaju što ima za cilj uvođen*je nedjeljne direktive, tj. odredbe. Ali, Bog je to objavio u knjizi Otkrivenje u 13. poglavlju. Ići će se tako daleko da će ujedinjena Crkva i država tražiti smrt za one koji neće slušati lažni, izopačeni, dehumanizirani autoritet Crkve. A samo je jedna prava crkva, ISUS KRIST. On je jedini koji ima pravo na obožavanje, pa ipak to ne traži i ne iziskuje silom i zemaljskim zakonima i dekretima, jer se ljubav ne može narediti, Istina se ne može sakriti. Zato pozivamo javnost neka sama prosudi tko govori istinu, ili Bog, naš Stvoritelj i Spasitelj preko Svoje Riječi Biblije ili Crkva preko svojih ljudskih institucija. Biblija je mjerilo svake vjerske nauke i svake spoznaje. Sveto pismo nedvosmisleno objavljuje i kroz Novi i kroz Stari savez da će se sedmi dan - Šabat (što znači "odmor") svetkovati i obdržavati i na "novom nebu i novoj zemlji..."
Stalnost spasenja u Božjem naumu ljubavi prema čovjeku očituje se u divnim riječima koje je sam Bog Spasitelj izrekao preko svoga sluge - proroka Izaije, i to još 700 godina prije Krista:
"Blago čovjeku koji čini tako i sinu čovječjem što se toga pridržava: KOJI POŠTUJE SUBOTU da je ne oskrvni i koji ruke svoje čuva od svakoga zla... A sinove tuđinske koji pristadoše uz Jehovu da mu služe i da ljube ime Jehovino i da mu budu službenici, koji poštuju subotu i ne oskrvnjuju je i postojani su u savezu mome, njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve ... Jer će se Dom moj zvati Dom molitve ZA SVE NARODE." (Izaija 56:2-7)
Da će se sveta Subota svetkovati i u Novozavjetno vrijeme, dakle i poslije dolaska Isusova i Njegova uskrsnuća, jasno je iz prorokovih riječi "A sinove tuđinske koji pristadoše uz Jehovu ..." (Izaija 56:6) što pokazuje sabiranje svih naroda u okrilje Božje milosti kroz Novozavjetni period i propovijedanje Radosne vijesti o Spasitelju našemu Isusu Kristu. Štoviše Bog preko proroka objavljuje da svi oni koji "poštuju su*botu ..." bit će ugodni Jehovi i žrtve njihove (simbolički prikazane starozavjetnim žrtvama) bit će drage Bogu. A da se blagoslov svetkovanja Subote proteže do vječnih vremena jasno je iz riječi: "Jer će se Dom moj zvati Dom molitve ZA SVE NARODE." (Izaija 56:7) Dakle i kad budu u Božji novoizabrani narod - kršćane - sakupljeni pripadnici svih naroda pod nebom, pa i dalje kad bude u Božjem kraljevstvu sav vjerni puk Božji i tada će se dakle svetkovati sedmi dan Subota!
Čitamo što dalje Bog objavljuje po proroku: "Riječ je Gospoda Jehove koji sabire raspršene Izraelce: "sabrat ću ih još povrh onih koji su sabrani." (Izaija 56:8). Ovi "Izraelci"koji se spominju da "da će biti još sabrani...:" naravno su simbolički tako nazvani, jer oni u stvari predstavljaju novozavjetnu Božju Zajednicu, u koju je Bog doista, okupio iz svih naroda vjerne učinivši tako svoju Zajednicu Novim Izraelom Božjim u Duhu.
A da je Božja namjera oduvijek bila da se poštuje Njegov sveti Zakon, pa naravno i Subota - četvrta zapovijed toga Zakona jasno je iz proroštva o tomu da će se u posljednja vremena obnoviti svetkovanje Subote Gospodnje, koju su bezakonici pogazili i oskrvnuli i svete uredbe Božje u ruševine pretvorili:
"I ti ćeš graditi na starim razvalinama, dići ćeš temelje budućih koljena. Zvat će te popravljačem pukotina, i obnoviteljem cesta do naselja.
Zadržiš li nogu da ne pogaziš Subotu,i u SVETI DAN ne obavljaš poslove, nazoveš li Subotu mili*nom, a časnim dan Jahvi posvećen; častiš li ga odustajuć od puta, bavljenja poslom i pregovaranja - tad ćeš u Jehovi svoju milinu naći, i ja ću te provesti po zemaljskim visovima, dat ću ti da uživaš u baštini oca tvoga Jakova, jer Jehovina su usta govorila."
(Izaija 58:12-14)
A da će se i u vječnom svijetu, u dvorovima Božje slave, također svetkovati samo jedan sveti dan - sedmi dan subotni jasno je iz Božjih riječi:
"Jer kao što će nova nebesa i zemlja nova, koju ću stvoriti, trajati preda mnom -riječ je Jehovina - tako će vam ime i potomstvo trajati.
Od mlađaka do mlađaka, od subote do subote, dolazit će svi ljudi da se poklone pred licem mojim - govori Jehova." (Izaija 66:22-23)
A sam Gospod Isus je pokazao da svetkuje i časti Subotu kao Božju ustanovu. Pokazao je i da je On došao da u pravom svjetlu pokaže blagoslov Subote: "Tada im nastavi: "Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi Subote. Stoga je Sin Čovječji gospodar i od Subote." (Evanđelje Marko 2:27) A Isus nikada i nigdje nije zapovijedio promjenu Subote na nedjelju.
Apostol Isusov Pavao, mnogo godina kasnije, kada se već formirala Kršćanska Zajednica i Radosna Vijest se propovijedala "svakome stvorenju pod nebom kaže za Božji moralni Zakon, dakle za Deset zapovijedi, pa i četvrtu subotnu zapovijed među njima:
"Zakon je bez sumnje svet, a zapovijed i sveta i pravedna i dobra ...." (Poslanica Rimljanima 7:12)
A u poslanici koju je Pavao uputio vjernicima u Korintu još jasnije i nedvosmisleno kaže što jedino vrijedi pred Bogom: "Obrezanje ne vrijedi ništa, a ni neobrezanje ne vrijedi ništa, već vršenje Božjih zapovijedi." (Prva poslanica Korinćanima 7:19)
I u poslanici Hebrejima Pavao jasno govori o počinku u sedmi dan subotni: "jer je negdje ovako rekao za sedmi dan: "Bog počinu u sedmi dan od svih djela svojih ..." (Poslanica Hebrejima 4:4) i mnogo još citata posto*ji u cijelom Svetom pismu, ali ne o svetkovanju nedjelje, gospodine Puljić, nego o svetkovanju sedmog dana - subote Gospodnje!
U nemoći da sakriju istinu, svećenici, ne samo rimski, nego i tzv.. "protestanata" kažu da je Subota i njeno svetkovanje bila za Židove i Stari zavjet. Gospodo, Subota je četvrta zapovijed VJEČNOG MORALNOG BOŽJEG ZAKONA. Ona je dio Deset zapovijedi Božjih, a ne dio obrednog ili cere*monijalnog zakona koji je bio dat samo Židovima da bi bio predslika Krista i Njegove veličanstvene službe i Otkupljenja za čovjeka. Ne miješajte ceremonijalni Starozavjetni zakon (koji se u Kristu ispunio), sa moralnim Božjim Zakonom - Dekalogom, nazvanim i Deset zapovijedi!
Ta Sveto pismo o tome opširno govori. Nema tu ništa tamno ili nerazumljivo. Opširno o ovome možete proučiti u 3. Mojsijevoj knjizi ili Levitskoj 23, poglavlje. Pa potom što je Bog obećao kao blagoslov ako budu držali Njegov Zakon, a što je odredio kao prokletstvo ako budu kršili Njegov Zakon, čitajte o tome Levitska, 26, poglavlje. Pa potom što kaže Bog u 5. Mojsijevoj knjizi,ili Ponovljeni zakon 5, poglavlje. I na kraju pročitajte što kaže Bog Duhom Svetim preko Novozavjetne izabrane Zajednice, odnosno preko svetih apostola. Oko 96. godine poslije Krista na pustom i stjenovitom otoku Patmosu, ljubljeni Isusov apostol, Ivan, piše u progonstvu:
"Na tome se temelji postojanost svetih koji čuvaju Božje Zapovijedi i vjeru u Isusa". (Otkrivenje 14:12).
A na kraju Svetog pisma, u istoj ovoj knjizi Otkrivenje, Bog je objavio tko će ući u vječni život,odnos*no u sveti grad Božji:
"Blago onima koji vrše Zapovijedi Njegove, tako da dobiju pravo na stablo života i da mognu ući u grad na vrata ..." (Otkrivenje 22:14)
Ovako stoji napisano u izvornome jeziku - grčkom, jeziku Novoga zavjeta. Ali u svim novijim pri*jevodima crkve i otpali teolozi koji služe Sotoni, trude se sakriti ovaj stih, pa to lažno i krivo prevode. Ali u originalu, a i u svim starijim prijevodima prevedeno je ispravno. U izvorniku grčkom stoji:
"Makarioi oi poiountes tas entolas autou ..." (Otkrivenje 22:14)
A to znači: "Blago onima koji izvršuju zapovijedi njegove."
Pa molimo, vas, sve ljude koji ćete ovo čitati, da se zapitate, zašto se namjerno oskrvnjuje sveti TEKST Božje knjige? Zašto se sakriva istina o tomu da je neophodno držati Božje Zapovijedi da bi se ušlo u život? Kao što je uostalom i Učitelj naš i Gospod Isus kazao: "Ako želiš ući u život, drži zapovijedi..." (Evanđelje Matej 19:17)
U Otkrivenju se spominje "Dan Gospodnji", ali se ne kaže da je to nedjelja, prvi dan tjedna,obični radni dan za kršćanina. Nego se samo kaže da je apostol Ivan bio u Duhu uznesen u viziji na "Dan Gospodnji" kad mu je davano "Otkrivenje Isusa Krista, koje njemu dade Bog...." (Otkrivenje 1:1). Ivan piše: "U Dan Gospodnji padoh u zanos i čuh kako se iza mene ori jak glas poput trube; "Što vidiš napiši u knjigu...."
(Otkrivenj 1:10). Međutim, u ovom stihu se ne spominje nikakva nedjelja, odn. "dan boga sunca" "sol dei". Niti se poziva vjerne kršćane da se svetkuje taj neznabožački festival sunca. Ivan, sveti apostol Isusa Krista samo kaže da je bio u viziji u "Dan Gospodnji". A koji je to Dan Gospodnji? Što je Ivan apostol svetkovao? Što je vidio svojim očima od Isusa? Vidio je daje Isus svetkovao i poštivao Božju Subotu iz četvrte zapovijedi Božjeg Zakona. A Židovi su optuživali Isusa da krši Subotu, jer je izliječivao ljude u Subotu. Međutim, Židovi su oko Subote - četvrte zapovijedi, izmislili (i to farizeji i zakonoznanci) još preko 1000 svojih ljudskih predaja i lažnih zakona, formalizama i rabinskih propisa. A zato im je Isus rekao "Ovaj me narod samo usnama časti, a srce mu stoji daleko od mene,jer ono čemu su naučeni -zapovijed je ljudska". I još im je kazao: "Dobro, Božju Zapovijed ukidate, da bi ste svoju utvrdili..." Židovi u vrijeme Isusova dolaska na ovaj svijet su od Subote, koja je dana čovjeku kao blagoslov - napravili mučan teret, opteretivši njeno svetko*vanje bezbrojnim zamršenim i bezumnim zakonima, učenjima, tradicijom i predanjima. Tako je sotona htio, da bi Subotu omrznuo u očima ljudi.
Ali Isus je došao na ovaj svijet upravo da bi postao "Novi Adam ..." kako kaže Pavao apostol i da bi ljudima dao priliku novog početka. I zato je Isus morao savršeno održati sve zapovijedi Božje da bi porekao sotonine optužbe da se Bog ponaša nepravedno prema svojim stvorenjima, koja je eto, opteretio Zakonom kojeg ljudi ne mogu držati. Isus je imao poreći tu odvratnu laž, i to svojim životom pokornosti Božjem Zakonu. I tako osuditi Sotonu kao "lašca ... oca laži ..." koji će potom primiti svoju kaznu, kad dođe za to vrijeme, predviđeno u velikom Božjem Planu spasenja. Dakle Ivan apostol je svojim očima gledao kako je Isus vjerno svetkovao Subotu, štoviše, tako je i apos*tole učio, a i sav narod. U Izaiji prorokuje objavljena je misija Božjeg Sina, i što će On učiniti kad dođe na naš svijet: "Gospod bijaše mio radi pravde njegove, UČINI ZAKON VELIKIM I SLAVNIM..." (Izaija 42:21).
Dakle, Ivan apostol Isusov,kao i svi vjerni kršćani onoga vremena štovao je samo jedinoga pravoga Boga, i Njegov sveti dan - Dan Gospodnji - Subotu - sedmi dan, u skladu sa četvrtom zapovijedi Božjeg Zakona. Jer Ivan u svojoj poslanici, već oko 100. godine poslije Krista piše: "Po tome znamo da ljubimo djecu Božju: kad god ljubimo Boga i vršimo njegove Zapovijedi; jer u ovome stoji ljubav prema Bogu: da vršimo Njegove zapovijedi. A Njegove Zapovijedi ‘nisu teške’." (Prva Ivanova poslanica 5:2-3) Sveta bića - anđeli, "vlasti, poglavarstva i moći ... obožavaju Jedinoga Besmrtnoga, Blagoslovljenoga Boga, JEHOVU, Stvoritelja života, upravo zato što je On stvorio sve. A Subota je uspomena na stvaranje. Sveta bića pjevaju u zanosu svome Uzvišenom Stvoritelju i Gospodinu:
"Dostojan si, naš Gospodine i naš Bože, da primiš slavu, čast i moć, jer TI SI STVORIO SVE : sve tvojoj volji duguje postojanje i stvaranje." (Otkrivenje 4:11)
Ovdje se ne kaže da je Bog dostojan zato što je Isus uskrsnuo u prvi dan tjedna, i tako pobijedio smrt. Ne, ovdje anđeli pjevaju Bogu "jer je On stvorio sve!"A četvrta zapovijed Božjeg Zakona je jedina od svih deset koja pokazuje tko je stvorio sve! Četvrta - Subotna - zapovijed jedina navodi ime, titulu i područje vlasti Zakonodavca koji je Zakon dao. I time je Subota postala PEČAT KOJIM JE ZAKON ZAPEČAĆEN i time postao obvezatan za sva stvorenja obdarena razumom i na nebu i na zemlji.
Neka dakle, javnost sama prosudi što je istina. Svatko može nabaviti BIBLIJU ili Sveto pismo i prov*jeriti što je stvarno istina.
U izvorniku grčkom za "Dan Gospodnji" piše samo: "Kuriake (h)emera". (Otkrivenje 1:10), A nikak*va nedjelja.
Nu, Rimska crkva smatra svojim ZNAKOM moći svetkovanje nedjelje jer ju je ona i uvela iz poganst*va u kršćanstvo, kao i mnoge druge hereze, počev od "prirodne besmrtnosti ljudske duše" pa preko platonizma, do "trojstva" i nauka besramnoga o "paklu, raju i čistilištu" te idolopokloničkim "misama za mrtve". Sve te nauke, Sveto pismo ne naučava! I to svatko može provjeriti. Ali, zato je crkva kroz stoljeća kad je imala vlast u rukama, ognjem i mačem, inkvizicijom i krvoprolićima odveć užasnim da bi ih ljudske oči gledale željela uništiti Bibliju ili Sveto pismo i zabraniti svakom čovjeku da ga čita. Pa ipak sotona preko crkve nije uspio u toj nakani, Jehova je djelovao po svojoj volji i događaje vodio kako je Njemu ugodno, tako da svatko može vidjeti što je istina. I prema svjetlu koje ima bit će svakome suđeno. Mnogi naši stari, naši pretci, roditelji, djedovi, bake, nisu znali pravu istinu, nisu ni imali Sveto pismo, i u svojoj iskrenosti vjerovali su da je sve onako kako su im tumačili svećenici Rima, sa svojih pozlaćenih oltara.
Ti ljudi koji su u iskrenom uvjerenju, a ne znajući pravu istinu, držali nedjelju smatrajući daje ona sedmi dan, POČIVAJU U NADI NA USKRSNUĆE I VJEČNI ŽIVOT, jer Bog uzima u obzir njihovu iskrenost srca, i zna da bi isto tako vjerno svetkovali pravi "Dan Gospodnji" samo da ih je ta svjetlost oba*sjala. Ali danas ... danas svi oni koji znaju istinu i čitaju to u Bibliji, i čitaju knjige o tome, i pročitat ćete i ovo pismo, od vas Bog Veliki i Strašni traži da se pokajete i u iskrenosti srca provjerite sve što od vas Bog traži. A provjeriti možete samo na jednom i samo na jednom mjestu u - Svetom pismu! I da onda živite po svjetlosti koja vas je obasjala. Inače, nemojte se zavaravati nadom u spasenje. Jer je Bog objavio: "One ću poštivati koji mene poštuju..."
Jehova je pravedan, milostiv i sažaljiv na sva stvorenja svoja, pogotovo na čovjeka za kojeg je dao svoga premiloga Sina. Ali i Jehovina milost se primiče svome kraju. Bog je odredio vrijeme do kad će tra*jati Njegova ponuda oproštenja grešnim sinovima i kćerima Adamovim. A kad se uskoro to vrijeme milosti završi, onda jao, jao, jao, "onima koji žive na zemlji i moru ...." Jer će Jehova povući svoga sve*tog Duha od svih koji odbijaju slušati istinu, te će biti ostavljeni pod vlašću sotone i prepušteni svojim užasnim, razornim strastima srca. Još sunce milosti obasjava svijet, zato .... "danas je dan ... danas ako glas Njegov čujete ne budite otvrdnutih srca ..." (Poslanica Hebrejima 4:7)
da Danas je Dan,taj dan Danas kojega je Bog nanovo poslao po psalmisti proričuć iz daleka(mnogo pre dolaska pedesetnice). ko to ne uzveruje već ostane drvenasta srca zadocniće. onda kakos e u nedelju uklapa dan koji se zove Danas? u mom nedeljnom kalendaru nema takog dana ,sa takim nazivom? koji je onda to novi dana Danas kojega je lično Bog postavio, danas,nama? od kojega ovisi večni pokoj ili večni život?