Član
- Učlanjen(a)
- 31.12.2011
- Poruka
- 1.534
Kazes da gera podvaljuje!!! Izvini Harry ali ja nisam arheolog i ja nisam iskopao one kamene dokaze, a jo manje isklesao brate to je "Argument" arheoloski nalaz, a postoje i hiljadu glinenih plocica da je Biblija tacna iz ko zna kog su veka!Malo si mi dosadi sa tiom kontradikcijama pa cu moprati malo da te spustim na zemlju s neeba evo citaj kako je tvoj kuran tacan:
Copy/ past- Hriscanstvo i islam sajt!
1)Bean:
TitleBoxOvo potvrđuje da se ajeti u Kur'au jasno odnose na fizičku borbu, a ne duhovnu. Muhamedu i njegovom Kur'anu je duhovnost strana riječ to smo već zaključili. Muhamedovo ponašanje i shvatanje je veoma primitivno i kruto. Vjera o kojoj on uči se svodi na krute norme lišene bilo kakve duhovnosti i slobodnog ispoljavanja.
Zanimljivo je to da Muhamed koji je ubio veliki broj ljudi, ubijanje ne vidi tako strašnim djelom, Muhamed u Kur'anu navodi:
Krava – Al Baqara 2. 217. Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu. Reci: "Ratovanje u njemu je veliki grijeh; ali je nevjerovanje u Allaha i odvraćanje od Njegova puta i časnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih još veći kod Allaha. A zlostavljanje je gore od ubijanja!(SVETI MESEC,RATOVANJE U NJEMU JE VELIKI GREH!!!!!)
Za Muhameda je progon iz njegovog mjesta i nevjerovanje u njegovog Alaha, daleko gore od ubijanja. Zanimljivo je koliko on ima koruptiran osjećaj za pravičnost.
Muhammed je inače rođen u Meki, u rodu Banu Hašim, iz plemena Kurajši koje se kasnije velikim dijelom okrenulo protiv njega; rod Banu Hašim u vremenu Muhammedovog rođenja davao je stražare mnogobožačkog svetilišta Ka’be zvanog Bejtullah ili Masdžidu-l-haram (Sveti Allahov dom). U Meki je Muhammed prepravio I preradio kult boga Mjeseca – Alla, uklonio sve isklesane paganske kamene idole (360 njih), a zadržao kao hodočasničkog boga, po uzoru na Ibrahima, samo jednog idola, jedan neisklesani kamen koji je navodno pao sa neba, i koji je predstavljao i glavu boginje-zvijezde Afrodite – sabejske boginje Al-Uzzah, jedne od tri kćeri, tri zvijezde predislamskog boga Alla:
Zvijezda – An Nagm 53:19-23
19. Šta kažete o Latu I Uzzau*
20. I Menatu, trećoj najmanje cijenjenoj?-
21. Zar su za vas sinovi, a za njega kćeri?!
22. To bi tada bila podjela nepravedna.-
23. To su samo imena koja ste im vi I preci vaši nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao, oni se povode samo za pretpostavkama I onim za čim duše žude, a već im dolazi od Gospodara njihova pravba uputa.
Tu glavu (i zvezdu Danicu koju je ona predstavljala) su inače nazivali habar što znači velika.
Dobro je poznato da je islam, religija koju je navodni prorok, trgovac, vojskovođa i osvajač Muhammed ustanovio počiva na pet stubova ili pet dužnosti (šarta), koje odišu ispraznošću i idolopoklonstvom: drugi stub tog kulta je molitva, koja se pet puta tokom svakog dana obavlja uz klanjanje prema Meki, odnosno prema Kabi (Ka’bah), koja služi kao poklonički orijentir (qibla). Ono što je zanimljivo jest da je Muhammedu kibla prvo bila Jerusalim, no kada su ga Jevreji u Arabiji uglavnom odbacili kao proroka, on je kao orijentir uzeo staro pagansko svetilište u Meki. Onaj ko se istinski klanja Bogu, klanja se Sveprisutnome Bogu; a ako hoće da njegov naklon bude fizički negde usmeren, to je prije svega strana izlazećeg Sunca – istok. Dalje, istinski pobožnik pada molitveno ničice, licem prema zemlji, samo onda kada mu se prikaže Živi i Istiniti Bog. – Peta od osnovnih dužnosti muslimana (vezana za
Bean:
TitleBoxobred Hadži-bajram, odnosno Umra) koju treba ispuniti jednom u životu, ako je to ikako moguće, je hadždž, odnosno hodočašće u Mekku tokom meseca Zu-l-Hidže-a. Islam se na svakom koraku pokazuje kao religija laži: religija u kojoj se klanja lažnome bogu Allahu, prema lažnome božijem hramu, gde se uzdiže lažni 'poslednji' božiji poslanik i njegova lažna objava.
Ako pažljivo pogledate Muhamed je žudio za podrškom ili hrišćana ili jevreja no kad nije dobio podršku niti od jednih niti od drugih uradiio je ono što je mogao. Krenuo je kao kućni majstor u prepravku već postojećeg a od pagana i mnogobožaca nije pravio jednobošce nego je njihovo paganstvo usmjerio prema monoteizmu koji samo odgovara sotoni. Sotona takođe zahtijeva monoteističko poštovanje ali mu nesmeta da pored sebe ima pomoćnike jer je valjda svjestan svoje nemoći tako da zagrobni život i mnogi uzvišeni poput Muhameda njemu nesmetaju kako bi zadobio slavu kod islamista i drugih koje je obmanuo na sličan način. Sotoni nesmeta ako poklanjata pažnju i naklonost mrtvom čovjeku i uzdižete ga do božanstva jer on poznaje stvarnu situaciju a ta je da takvo uzdizanje je besmisleno iz razloga što mrtav čovjek nema udjela niučemu. Mrtav čovjek spava i čeka Isusov drugi dolazak kad će biti vaskrsnut. Sotona to zna te je iz tog razloga usmjerio islam ka tom putu jer takav način vjerovanja čovjeka stavlja na njegovu stranu a ne na stranu Isusa Hrista.
Iako toga sami nisu svjesni, iako to ne žele da priznaju, život muslimana je ispunjen najdubljim idolopoklonstvom i mnogoboštvom, idolopoklonstvom koje se pokazuje i kroz klanjanje prema Hramu u Meki i kroz hadžiluk na kome je najveće dostignuće dodirnuti i poljubiti famozni meteoritski crni kamen, ili bar dodirnuti raskošna vrata kubičnog Hrama. Ali naravno energično i sa stavom će vam tvrditi da je klanjanje i uzdizanje istog strogo zabranjeno. Muhammedovim sledbenicima poklonički orijentir nije sveprisutni Bog, već Kaba, drevno obnovljeno mnogobožačko svetilište:
Krava – Al Baqara 2; 148-150
Svako se okreće prema svojoj kibli, a vi se potrudite da druge čineći dobra dela preteknete! Ma gde bili, Allah će vas sve sabrati; Allah, zaista, sve može. I iz svakog mesta u kome budeš ti lice svoje Svetom hramu okreni – istina doista od gospodara tvoga dolazi – a Allah motri na ono što radite. I iz svakog mesta u koje dodeš ti lice svoje svetom Hramu okreni, i gde god se nalazili, vi lica svoja prema toj strani okrenite, da vam ljudi ne bi imali šta prigovoriti, osim inadžija između njih – njih se ne bojte, mene se bojte!; - da bih blagodat svoju prema vama upotpunio i da biste na pravom putu bili.
Najuzvišeniji trenutak islamskih hadžija je da se ambijentalno neposredno poklone paganskom kamenom zdanju i bogu Mjeseca, sa mesta na kojem je se navodno i Avram (Ibrahim) klanjao:
Krava – Al Baqara 2; 125
…Neka vam mesto na kome je stajao Ibrahiim bude prostor iza koga ćete molitvu obavljati….
Alu Imran, 97
U njemu su znamenja očevidna – mjesto na kojem je stajao Ibrahim
Bean:
TitleBoxMekami-Ibrahim je mesto pred samim Hramom na istočnoj strani gde se nalazi kamen s navodno Avramovim tragovima nogu, a udaljen je od Hadžeru-l-esveda 28 aršina. U Masdžidu-l-haramu ili Haremi-šerifu pored Bejtullaha, Mekami-Ibrahima i Zem-zema, nalaze se još dva ‘blagoslovena’ mjesta: Safa i Merva.
O Safi i Mervi u ‘Kuranu’ možemo pročitati sledeće:
Krava - Al Baqara 2; 158
Safa i Merva jesu Allahova sveta mesta, zato onaj koji Ka’bu hodočasti ili umru obavi ne čini nikakav prestup ako krene oko njih. A onaj koji drage volje učini kakvo dobro delo – pa, Allah je doista blagodaran i sve zna
Idolatrijski odnos prema zemaljskim stvarima u islamskoj knjizi je inače široko prisutan, a potencira se najviše u više puta ponovljenoj priči kako ‘bog’ Allah traži od džina (koji su postali đavoli – šejtani) da se poklone Adamu, čoveku stvorenom od zemlje. I čovek i svako drugo duhovno biće treba da se klanja jedino Živome Bogu.
Sledbenici tobožnjeg proroka Muhammeda ustrajavaju u tvrdnji da je najveće islamsko svetilište iz Meke podigao patrijarh Ibrahim (Avram) i njegov sin Jišmael (Ismail); veruju da je mjesto gde će biti građena i sagrađena Kaba odredio sam Allah, te da je Kaba, odnosno Meka od Boga učinjena kućom hodočašća za svakog muslimana. (Inače, treba znati, u Mekku je pristup nemuslimanima zabranjen.)
Naravno podloga za takva proizvoljna i nebulozna izvođenja susreću se u samom Kuranu, gde se iznosi:
Krava - Al Baqara 2; 127-129
I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hramu podizali, oni su molili: Gospodaru naš, primi od nas, jer ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš! Gospodaru naš, učini nas dvojicu tebi odanim, i porod naš nek bude odan Tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer ti primaš pokajanje i samilostan si! Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer ti si, uistinu, silan i mudar!
Tabari (II, 71) pak prenosi legende i predanja gde je Allah navodno Avrama sa Agarom i Ismailom iz Sirije pozvao da se upute hodočasnički do Mekke (koja tada nije ni postojala što ću dokazati) i da tu sagrade Hram, te da pozove čovječanstvo da krene njegovim putem. – Inače pored Kabe izbija izvor (za žitelje pustinje oduvek sveto mesto, pokušajte da pogodite zbog čega), koji Arapi zovu Zem-zem, a koji je i mnogobošce inspirisao da tu podignu svoj hram. Vremenom je to vrelo bilo zaboravljeno i zasuto pijeskom, a ponovo ga je, kako predanje kaže, otkrio i obnovio Muhammedov djed Abdul Muttalib.
Sad ću se malo ozabaviti Avramom, poznatom istorijom i antropološko-geografskim podatcima ovog slavnog proroka i patrijarha koji je bio vođen Istinitim Bogom.
Avram najprije živi u Uru Haldejskom, koji se nalazi otprilike na mjestu gde se veliki Eufrat uliva u Persijski Zaliv. Odatle se upućuje u Haran (danas jugoistok Turske), središtu kulta boga mjeseca. Iz Ura Avram ide u Hanan (Palestinu) i Egipat. U Hananu Avramova žena Sara
Bean:
TitleBoxumire (1 Mojsijeva, 23:2-19.). U Hananu, nasuprot Mamri, završava svoj život i biva sahranjen i Avram (1 Mojsijeva, 25:9-10). Arabija je u to vrijeme nepregledna pustinja (to i arheologija potvrđuje), svakako nenaseljena, i a psurdno je i pomisliti da je Avram napustio Hanan da bi otišao u Arabijsku Meku i tu sagradio Hram.
Muhammedovo rodno mjesto Meka, udaljeno oko 80 kilometara od Crvenog mora, smještena je u suvoj, neplodnoj i kamenitoj dolini, u kojoj uglavnom vlada nepodnošljiva žega. Tek mnogo vremena posle Avrama Meka se pokazala kao naseobina i pretvorila u važan trgovački centar. Uz svetilište trgovci su imali privid sigurnosti i tranzitnu slobodu, s obzirom da su ga poštovali mnogi beduinski rodovi.
I što je najgore u cijeloj toj besmislenoj priči oko Kabe, Muhammed, odnosno njegovi inspiratori iz Podnebesa, nisu na čisto da li je Avram obnovio neki postojeći hram ili je novi od temelja zidao. Te se tu ostavlja mogućnost da se moji navodi pobijaju na konto te nesigurnosti ali ja ću jedino reći da ti navodi stoje u Kuranu I das u oni veoma jasni ted a je nebitno šta ja tvrdim I sl. Bili oni sigurni ili nesigurni kuran je tako kazao a sad što oni to nemogu dokazati je već problem širih razmjera.
Tako se u Kuranu da pročitati sledeća tvrdnja:
Hadždž – Al Hagg; 22:26-29
I kada smo kao pribežište Ibrahimu pokazali mesto gde je Kaba-hram, rekli smo: "Ne smatraj nama nikoga ravnim, i očisti ovaj hram moj za one koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati, i koji će salat obavljati, i oglasi ljudima hadž!’ – dolaziće ti peške i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, njegovo ime spominjali. Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog! Zatim, neka sa sebe prljavštinu uklone, neka svoje zavete ispune i neka oko Hrama drevnoga obilaze".
Dakle kao što sam naveo I ranije prema ovoj drugoj tvrdnji Avram ne nalazi već sazidan hram, već novi od temelja podiže:
Krava – Al Baqara, 2:127-129
I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: "Gospodaru naš, primi od nas, jer ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš! Gospodaru naš, učini nas dvojicu tebi odanim, i porod naš neka bude odan tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer ti primaš pokajanje i samilostan si! Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer ti si, uistinu, silan i mudar"!
Izlaz iz ove ukazne paradoksalnosti islamska predaja je našla da je hram zapravo i prije Avrama postojao, da je to Adamovo zdanje uništeno u Potopu, a onda ga je Avram opet podigao. Mislim može se tvrditi mnogo što šta I izmišljati razne razloge I teorije ali istina se ne zasniva kod Boga Istinitog Isusa Hrista na slijepom vjerovanju njegove ličnosti jer kroz čitavu istoriju Bog se ljudima sa svojim karakterom I svojom ličnošćui koja se manefistuje I kroz Njegova djela otkriva u sasvim jasnom I vidljivom svjetlu. Božiji Isusov karakter u sebi nema nimalo zagonetnosti niti mistike, nema nimalo tajanstvenosti prema kojom bi čovjek mogao da se povede. Pa prema tome pomalo je smiješno opravdavati nedokazivo pozivom
Bean:
TitleBoxna predaju. Jer Bog bi tu predaju našao svrsi shodno da objavi I Muhamedu koji bi tu predaju uvrstio u Kuran jer je on predaja božija Muhamedu. No čini se da je sotona ipak dokazao s ovim svoju nesavršenost te je propustio veoma bitan detalj a to je dokaz da je Avram sagradio hram na nepostojećem mjestu.
Dakle, kuran je po ovom pitanju sušta suprostavljenost: jednom Hram ne postoji do Avrama (pa mu on navodno temelje podiže, od temelja ga gradi), a zatim se kaže kako on već postoji, a Avram ga treba samo očistiti i posvetiti? Za koga, za koje istinske vjernike? Za mnogobošce? Sve što su oko Kabe radili mnogobošci (hodočašće, obilaženje, ljubljenje crnog kamena), to je i Muhamed zadržao i sam činio. Da su muslimani po pitanju hadžilučkog ritualno-idolopokloničkog obilaženja oko Kabe (Hrama) naslijedili i preuzeli stare neznabožačke običaje najbolje pokazuje Hišam al-Kalbi, arapski istoričar s kraja VIII i početka IX vijeka; u 'Knjizi o idolima' on daje i opis žrtvenih običaja preislamskih Arapa:
O Isidi i Osiridu', 52
Neki od njih gradili su sebi kapišta, a drugi su uzimali idola. A onaj koji nije mogao uzeti idola ili sagraditi kapište, postavljao je kamen ispred Svetilišta ili čega drugog što mu se sviđalo, a zatim je obilazio oko njega kao što je obilazio oko Svetilišta.
I helenski enciklopedista i eklektičar Plutarh navodi slična ophođenja poklonika egipatskog Osiridovog kulta:
Za zimskog solsticija u procesiji nose kravu i sedam put a kruže oko hrama.
Sve islamske hadžije kada tavafe Kabu dužne su posle toga obaviti sa’j. Sa’j je istrčavanje sa Safe na Mervu kao i s Merve na Safu po sedam puta, pri čemu između određenih, naročito obilježenih granica valja lagano potrčati, odnosno požuriti i poskakivati, tresući ramenima pri toj žurbi (reml činiti).
Da bi zadobili milost kamenih bogova, idola, predislamski Arapi su klali i prinosili žrtveno životinje: kamile, goveda, ovce i koze. Meso od žrtvenih obreda potom se dijelilo njegovim učesnicima. Ne samo životinje, već i vlastitu djecu su žrtvovali, pogotovo ako su imali mnogo muške dece. Svojim ludarno-astralnim bogovima, koje je kasnije Muhamed oživjeo i personifikovao u Allahu, žensku decu su žrtveno zakopavali.
Hišam iznosi: "Tako su mnogim idolopoklonicima njihovi idoli predstavili lijepim ubijanje vlastite djece, da ih /tako/ unište i da im njihovu vjeru izmijene." U kuranu se po tom pitanju čini blagi iskorak pa se zabranjuje ubijanje vlastite dece iz straha od siromaštva.
Kao što nije znao da je u njegovo vrijeme Solomonov Hram u Jerusalimu već davno srušen (el-Isra, 1), tako Muhammed nije znao da na Arapskom poluostrvu Avram nipošto sa Ismailom nije mogao sagraditi nekakav hram. Opet pogledajmo šta se u 1 Mojsijevoj kaže za Avramov dolazak u Hanan iz drevnoga Ura:
“Avramu je bilo 75 godina kada je otišao iz Harana.” (12:4), prema Hanaanu i Egiptu potom (kad je glad zavladala). Za života u Mesopotamiji i Haranu sa ženom Sarom Avram, »aramejski lutalica« (‘Ponovljeni Zakon’, 26:5) nije imao djece, pa ni sa Ismailom nije mogao podići Hram. Ismaila je Avram dobio od sluškinje i Egipćanke Agare: “Avramu je bilo 86 godina kad mu je Agara rodila Ismaila.” (1 Mojsijeva, 16:16) – Posle rođenja Ismaila u
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
2) Avraham je izvjesno svetilište podigao kod palestinskog Betela: “Onde podigne žrtvenik Jehovi i zazva Ime Jehovino.” (1 Mojsijeva, 12:8) – Kod Betela i patrijarh Jakov podiže Gospodu kameni žrtvenik: “Na mjestu gdje je Bog s njim govorio Jakov uspravi stub, stub od kamena; na njemu prinese žrtvu (paljenicu od tamjana) i izli ulja.” (1 Mojsijeva, 35:14, 28:17-18, 31:45 i dalje) – Islamske apologete hoće pokazati da je Jakovljev stub-žrtvenik sakralno-poziciono isto što i crni kamen-meteorit iz Kabe, što je daleko od istine. Bog je Solarni Stub Univerzuma (koji je u obliku Ognjenog Stuba vodio Izrael u Obećanu zemlju), i sveti ljudi, koji su bili Božiji stubovi, stubovi Istine, su na najprije na kamenu u obliku stuba prinosili čiste žrtve.
Da se jasno vidjeti: Svetilište u Meki – Masdžidu-l-haram (u sadašnjem obliku je izgrađeno 1570. godine, odnosno 978. godine po muslimanskom kalendaru), u čijem središtu je kultno kubično zdanje, predstavljaju drevno pagansko svetilište, nekoliko puta prerađivano i dorađivano koje sa Avramovim imenom i životom nema nikakve generičke veze. Još Diodor sa Sicilije (I vijek stare ere) u svojoj Istorijskoj biblioteci prikazuje Hram u Meki kao mjesto sveto za sve Arabljane: “I jedan hram je bio podignut onde, koji je vrlo svet i izuzetno uvažavan od svih Arabljana.”
Iako je oblast Arapskom poluostrva u kome se nalazi Kaba u Aramovo vreme bila nenaseljena, pa tako Avram i nikoga odatle nije mogao da pozove na hadžiluk, u kuranu se hoće predstaviti da je tu navodno već bilo žitelja:
Ibrahim – Ibrahim 14:35-41
Ibrahim reče: "Gospodaru moj, učini ovaj grad sigurnim i sačuvaj mene i sinove moje da se klanjamo kumirima, oni su, gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene sledio, moje je vere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa, ti, uistinu, praštaš i samilostan si. Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne seje, kod tvoga Časnog hrama, da bi, gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili. Gospodaru naš, ti zacelo znaš šta mi tajimo, a šta na javu iznosimo. Allahu ništa nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu. Hvala Allahu, koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; gospodar moj, uistinu, uslišava molbe. Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu; gospodaru naš, ti usliši molbu moju! Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljma mojim, i svim vernicima, na Dan kad se bude polagao račun"!«
Ako je Avram, koji je najvjerovatnije živjeo oko 1925. pa do otprilike 1750. godine prije Hrista, odnosno nekih oko 165 godina, bio otac mnogih naroda (a to mu i samo ime kaže), time i Arapa, i ako Kanaanci, Sumeri, Amorejci (kojima je i Avram pripadao), Akađani, Asirci, Haldejci, nisu živeli na Arabijskom poluostrtvu gde je Meka, to je jasno da je Meka u Avramovo vrijeme bila nenaseljena, pa niko i nije mogao graditi nikakav hram prije Avrama,
Bean:
TitleBoxa Avram ponajmanje u svojoj starosti. U Avramovo vrijeme tek se pojavljuju asirsko i starovavilonsko carstvo.
Patrijarh Avraham ne da nije gradio nikakav hram u Meki, već uopšte nije ni pohodio Arabiju. Kako to da Biblija ništa ne govori o toj epizodi Avramovog dolaska u (nepostojeću) Mekku? Islamske apologete će navesti razlog da je Sveto Pismo – Biblija izmijenjena od strane ljudi I da nije validna za dokaz I slično no kad ih opet upitate za dokazni material naravno on nepostoji ali opet nećete dobiti taj odgovor nego će te dobiti odgovor da je to rečeno Muhamedu I da se taj sadržaj nalazi u kuranu tj. ta objava. Te vam ništa drugo nepreostaje nego da se opet oslonite na slijepo vjerovanje Muhamedu u sotonskom svjedočastvu. Mnogo toga što se odnosi na Avrama i Isaka kuransko-predajni miks je preneo na Avrama i Ismaila. Pa i onu sumnjivu epizodu sa žrtvovanjem Isaka na brdu Moriji, prebačeno je u priču o žrtvovanju Ismaila na arabijsku Minu (koja je inače gola, bez drveća koje bi se moglo poseći i sa kojima bi se žrtva mogla potpaliti) da bi se apologirali rituali i običaji preuzeti od pagana:
Redovi – As Saffat, 37:101-102
I mi smo ga obradovali dečakom blage naravi. I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: "O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš? " – "O oče moj", reče", onako kako ti se naređuje, postupi; videćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati".
Naravno, ono što je i po Bibliji, starijem od kurana izvještaju Bog tražio od Avrama, pogrešno je preneseno, ili je Avram pogrešno razumio Božiji poziv da mu žrtvuje sina. Bog je svakako tražio da Avram žrtvuje svoju vezujuću ljubav prema sinu, odnosno da Njega voli iznad svega. Bog ne iskušava za zlo (već izvodi iz zla), pa je besmisleno da traži, makar i u kušnji, da neko krvno prinese svoje dijete.
Po paganskom običaju, hram u Meki je služio i kao azil (‘sigurno mesto’) za razne prestupnike; i dan-danas u islamskim hodočasnicima izbija ubjeđenje da će odlaskom u Meku biti oslobođeni svojih prestupa pred Bogom:
Krava – Al Baqara, 2:125-126
I učinili smo Hram utočištem i sigurnim mestom ljudima. "Neka vam mesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza koga ćete namaz obavljati!" – I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: "Hram Moj očistite za one koji ga budu obilazili, koji budu tu boravili i koji budu molitvu obavljali." – A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, učini ovo mesto sigurnim gradom, a snabdi plodovima stanovnike njegove, one koji budu verovali u Allaha i u onaj svet!" – On je rekao: "Onome koji ne bude verovao daću da neko vreme uživa, a onda ću ga prisiliti da uđe u paklenu vatru, a grozno će ona prebivalište biti"!
Takvim gledanjem se jasno odbacuje i gazi istinski put koji vodi preporodu i čišćenju grijeha, put pokore u Hristovom Duhu: priznavanje grijeha, odricanje od grijeha, moljenje, kajanje, praštanje, ispravljanje grijeha, jeste ono što uz pomoć Hristove Otkupiteljske Snage čisti dušu.
Bean:
TitleBoxAl-Maide, 97
Allah je učinio da Kaba, sveti Hram, bude preporod za ljude, a tako i sveti mesec i kurbani, naročito oni ogrlicama označeni, tako da znate da je Allaha poznato ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, da Allah, zaista, sve zna.
Allah, izgleda, jedino ne zna da će sve laži jednom morati biti razotkriveno, jer Božije Svetlo je Pobjedonosna Snaga.
Malo prije ovog sam pomenuo da je Muhamed renovirao određenu svetkovinu pa nebih da ostanem nedorečen po tom puitanju. No međutim Arabljanski lunarni bog Allah kod Moabljana se susreće pod imenom Hu-Baal, a kod Sumerjana kao Sin ili Nanne. (U Bizantiji i na srednjovekovnom Zapadu Saracenima su nazivani svi muslimanski narodi, a pre toga to je bio naziv za arabljansko-sinajske plemenske nomade.) Ja razumijem čitaoca da nerazumije I dag a nezanimaju ovi nazivi I sama istorija koju navodim no bitno je da shvatite I da znate kako nebi bili uvučeni u zabludu I kako bi mogli nekog da spasite od zablude. Jer ona void u propast za vječnost. Kada je sredinom prošlog vijeka otkriven veliki hram u Mazoru u Palestini, iskopana su dva kipa moabskog boga Hu-Baala, koji je prikazan kao čovek koji sjedi na prijestolu a na grudima ima mjesečev srp. Pronađeni manji kipovi su predstavljale "kćerke" boga Mjeseca. I arheološka otkrića u Arabiji i Uru pokazuju nekadašnje jako prisustvo lunarnog idolopoklonizma. Starozavetni 'Suci' nam pominju kako je u izraelskom plenjenju arabijskih Midjanaca bilo mnoštvo mjesečića (8:26; Isaija, 3:18).
Muslimani smatraju da sa hrišćanima imaju isto boštvo što je djelimično tačno jer se sve ovo prilagodilo Bogu jahvi Ocu Isusovom kako bi se istina preslikala ali ipak prikazala kako odgovara tvorcu preslike, sotoni. No razlike u učenju Muhammeda i Isusa Hrista najbolje potvrđuju da to nije tako. Jer Bog je savršen, i svagda istu istinu objavljuje, odnosno ne objavljuje protivurječnosti.
Patrijarh German Konstantinopolski, oko 725. g. ne. ukazuje da se Saraceni u pustinji obraćaju mrtvom kamenu i prizivaju (epíklisin) takozvanu Hobar (Chobár).« ('Pismo Tomi iz Klaudiopola – PG, tom. XC, col. 168 D)
Jovan Damaskin, koji je u islamu vidjeo preteču Antihrista, u De haeresibus vrhovnu boginju ('Veneru') arapskih mnogobožaca naziva Habar: “Oni behu idoloslužitelji i klanjahu se jutarnjoj zvezdi i Afroditi koju su na svome jeziku i Habar /Chabár/ nazivali, što znači 'velika'. /.../ A to, što oni nazivaju kamen, jeste glava Afroditina, kojoj se poklanjaju, nazivajući je Habar; na tom kamenu zbog toga se i do sada onome koji tačno posmatra, vidi trag odsječene glave.” (Haer. 100)
Niketa Vizantijski u Refutatio Mohamedis govori o arapskom idolu Hubar (Choubár), za koga ukazuje da predstavlja Afroditu (PG, tom. CV, col. 793 B).
U svome djelu ‘O upravljanju carstvom’ (De administrando imperio) Konstantin VII Porfirogenit (Porphyrogennetos, 905.-959. g. ne.), sin vizantijskog cara Lava II, piše za kult
Bean:
TitleBoxarapskih pagana koji su uveliko preuzeli i muslimani: “Oni / Arapi/ se takođe mole zvijezdi Afrodite /Aphrodítis ástron/ koju zovu Kubar /Koybár/, i u svojim molbama kliču: "Alla ua Kubar" /Allá oyá Koybár/, odnosno "bože i Afrodita". Jer oni boga zovu Alla /Allá/, 'ua' /oyá/ se koristi kao veznik 'i', a zvezdu zovu 'Kubar' /Koybár/. Zato kažu "Alla ua Kubar".« (1, 14) – Alla, boga mnogobožaca Meke, Muhammedovi sledbenici su vremenom fotetski preoblikovali u Allah-a, a njihov poklik "Ala ua Kubar", u "Allahu akbar/ekber" – "Bog je (veoma) veliki". Obožavanje Meseca i Zvezde, Alla i Kubar, nikad nije prestalo: njihovi simboli se danas nalaze na mnogim islamskim zastavama i džamijama.
Još dugo posle Muhammeda, mnogobošci su, kako vidimo, iako to islam ne priznaje, imali pristup Ka’bi, i zajedno sa svojim lunarnim bogom Allom obožavali su i astralnu boginju Al-Uzzah, koju su nazivali I velika.
Drugi muslimani su verovali da je (Afroditin) kamen svetilišta značajan jer je o njemu Avram kod žrtvovanja Ismaila o njega vezao svoju kamilu, a trećima je značajan po tome što je se navodno na njemu Avram polno spojio sa svojom ženom Sarom (Jovan Damaskin: ‘O sto heresa’, pogl. 100) – Inače, obožavanje nebeskog kamenja je u davnini itekako bilo prisutno. Efežani u kojem je bio veliki Artemidin hram su čak u Pavlovo vrijeme vjerovali da je njen kip pao s neba. (‘Djela’, 19:35) – Danas se u sjeverozapadnom uglu Ka’be nalazi taj famozni ‘crni kamen’ (Hadžar el Aswad), koji je po jednoj drugoj arapskoj legendi arhanđeo Gavrilo (Džibril) donio kada je Avram sa Ismailom sagradio hram. Kamen je prvo bio bijele boje, ali je vremenom pocrnio od grijehova nepokornih hodočasnika i molitelja koji su ga ljubili.
I Hram u Meki, i njegov kult, i njegov bog Alla(h), postojali su i prije Muhameda. (Po kome je Muhamedov otac Abdalla(h) – 'Allahov rob', dobio ime nego po Allahu? I staro arapsko ime Alaudin ukazuje na tu činjenicu) Da ih je Muhamed odbacio, on nikad među Arapima, bez tih stožera, ne bi mogao da se nametne kao prorok i zakonodavac a sa njima nikako nije mogao biti priznat ni od strane židova ni od strane hrišćana. I sam Muhammed, koji je odbacio Hrista kao Sina Božijeg i Boga, ne negira da su i Arapi mnogobošci znali za Allaha, samo odbacuje da on može imati (tri) kćeri:
Pčele – An Nahl, 16:57
Oni (pagani) ALLAHU kćeri pripisuju, hvaljen neka je on, a sebi ono što priželjkuju.
Kako Muhamedovi hroničari izvještavaju, on je pokušao pleme čuvara Ka’be – Kurajšije i bogate trgovce Meke, da zadobije tako što je privremeno i probno, po Sotaninom prijedlogu, priznao kao posrednice do Allaha tri njegove kćeri (Al-Uzza, Al-Lat i Menat, odnosno 'juternjača', 'svod' i 'sudbina'), o čemu i sam 'Kuran' daje određene naznake u suri Zvijezda – An Nagm br 53:19-23 što sam već navodio.
Kada je božiji poslanik vidjeo da mu je Pleme okrenulo leđa, nije mogao da gleda kako su odbacili poruku koju im je donio od boga, pa on poželi da nešto dođe od boga što bi ga pomirilo sa tim plemenom. Tada bog otkri:
Bean:
TitleBoxDa li si razmislio o Al-Lat, Al-Uzza i Menat, trećoj (kćeri)"? – Šejtan položi (sledeće) riječi na njegov (Muhammedov) jezik, zbog njegove unutrašnje borbe i onoga što je želio da postigne sa tim plemenom: "One su ptice koje visoko uzlijeću; njihovo posredništvo (pred bogom) je prihvaćeno i dozvoljeno." – Kada je pleme Kurajšija to čulo, razveseliše se i uzbudiše se zbog načina na koji je on govorio o njihovim bogovima, i slušaše ga, dok muslimani, imajući potpuno poverenje u svog proroka i poruke koje im on donosaše od boga, ne sumnjaše da je pogrešio. (Al-Tabari, vol. VI, p. 107)
Onaj ko ima masivnu želju da se onome ljudskome dopadne i zadobije ga, on i postaje plijen mračnih snaga. Muhamedovo kolebanje i interesno prilagođavanje mnogoboštvu takođe ga jako dobro legitimiše kao lažnog proroka.
Ono na što bih htio da skrenem pažnju jest određena publikacijska forma koja se koristi u islamu da se pridobiju sljedbenici. Mnogi islamski publicist sami stvaraju određene dokaze I proročanstva jer za to imaju veoma dobru podlogu a ta podloga je nepovezanost kuranskih ajeta (stihova) koja im to omogućava, evo jednog primjera:
U svom djelu Kuroan Mucizereli (kuranske mudžize) novijeg izdanja Harun Yahya (Ime je pseudonim koje je nastalo spajanjem imena Harun i Yahya, kao spomen i izraz poštovanja
prema dvojici vjerovjesnika koji su se borili protiv demantirane, kako oni tvrde, židovske misli.) navodi:
Al-Qiyamah, 75; 3-4
Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti?
Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo.
Kada se u Kur'anu govori o tome kako je Allahu lahko oživjeti ljude nakon njihove smrti, specijalno se skreće pažnja na jagodice njihovih prsta:
Naglašavanje jagodica ljudskih prsta je krajnje mudro. Pošto su jagodice apsolutna individualna osobenost svake osobe. Svi ljudi koji u ovom trenutku žive širom svijeta imaju različite otiske prstiju, odnosno jagodice. Ne samo u ovom trenutku, svi ljudi koji su živjeli tokom duge historije svijeta imali su apsolutno različite jagodice. Iz tog razloga se otisci prsta računaju kao jedna veoma važna "osobna karta" različita za svakoga i kao takva se koristi širom svijeta.
Međutim, ono što ovdje valja istaći je činjenica da su ove karakteristike jagodica
otkrivene tek krajem XIX stoljeća. Prije toga se na jagodice gledalo kao na linije
prsta koje nemaju nikakvu osobenost ni značenje. Međutim, u Kur'anu se skreće
pa`nja na jagodice, na koje u tom periodu niko čak nije ni obraćao pažnju, i na njihov
značaj, koji je uočen tek prije nešto više od sto godina. Kraj navoda!!!!
Dakle kad se pročita navod I intrepretacija Harunova djeluje fascinantno I ubjedljivo no sve je ipak zamotanoi u mistiku I tajnoviti veo. Čudo pominjanja jagodica prstiju u kuranu je samo predstavljeno kao čudo jer kao prvo jagodice prstiju nisu otisci prstiju I sam navod u 75 suri uopšte ne subjektira ovu interpretaciju o jagodicama prstiju kao čudo već jagodice predstavlja kao najmanji I najniži a ujedno I najpotrebniji dio tijela na čovjeku koji se po navodima može ponovo storiti u paraleli sa tematikom smaka svijeta. U kontekstu ako se
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
3)Bean:
TitleBoxmogu jagodice ponovo stvoriti onda će se pronaći svaki čovjek na svijetu koji je živjeo pa I najmanji njegov dio a to su prema navodu Muhameda jagodice na prstima koje se nalaze sa gornje strane prsta ane sa donje strane gdje je otisak. No izgleda das u I arapi inkluzivno uzimali mjerne jedinice u svjedočanstvima kao I jevreji tako d aim nekoliko metara gole dole nepredstavlja određenu važnost te stoga milimetri uopšte nisu niti upitni. Želim da kažem da navod u 75 suri nema nikakve veze sa navedenim od strane Haruna a I sami možete pogledati, evo nekoliko prvih navoda 75 sure:
1. Kunem se danom kada smak svijeta nastupi
2. I kunem se dušom koja sebe kori.
3. Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti?
4. Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo.
5. Ali, čovjek hoće da je živ da griješi
6. Pa pita: “ Kada će smak svijeta biti?”
7. Kad se pogled od straha ukoči
8. I mjesec pomrači
9. I Sunce I Mjesec spoje
10. Tog dana čovjek će povikati kuda da se bježi?
11. Nikuda utočišta nema
12. Tog dana biće Gospodartu tvome prepušten
13. Tog dana čovjek će o onome što je pripremio, a što propustio obavješten biti
14. Sam čovjek će protiv sebe svjedočiti
15. ……
Ova mekanska sura od 31 ajeta kao I sami što vidite ima sasvim drugu tematiku nego li je predstavljena od strane apologete Haruna. On je jednostavno uzeo dva stiha koja može da poveže sa tematikom iz njegovih navoda I predstavio je ovako bombastično. Kad bi ovako čuda predstavljali onda bi Sveto Pismo svakako pobijedilo jer je deblje I opširnije ako li ništa drugo. Biblijski navodi se nikad nepredstavljaju u ovakvom obliku niti Bog ljudima nešto otkriva na ovakav način da se iz konteksta mora izvlačiti I iz pola rečenice koja je podiječljkenja u dva stiha praviti čitava filozofsko-medicinska analiza da bi se dokazala sveznajuća strana boga.
Evo još jedan primjer:
Majčino mlijeko je jedinstvena smjesa stvorena od strane Allaha koja potpuno udovoljava bebinoj potrebi za hranom i koja bebu štiti od mogućih infekcija. Ovu čudotvornu
hranu ne mogu nadomjestiti čak ni vještačke hrane za dojenčad proizvedene
najsuvremenijom tehnologijom. Koristi koje majčino mlijeko ima za bebu svakim danom sve više izlaze na vidjelo. Jedna od činjenica vezanih za majčino mlijeko koje je nauka nedavno otkrila je i činjenica da je krajnje korisno da se beba u toku dvije godine hrani majčinim mlijekom. O ovoj značajnoj činjenici koju je nauka nedavno otkrila, Allah nas je obavijestio prije 14 stoljeća u ajetu poglavlja
Bean:
TitleBoxLuqman 31. 14:
“Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno
zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim,
Meni će se svi vratiti.”
Zaista fascinantan podatak I vrijedan divljenja mora se priznati. Nigdje ništa nije slagano. Dali je istina što je navedeno za dojenčad I dojenje od dvije godine, istina je. Kao što je I istina da nema zamjene za majčino mlijeko I pored svaremene tehnologije. Gdje je naravno istina da ovo što je banedeno piše u kuranu. Prema tome dali se ovaj navod može prihvatiti kao dokaz istine svakako da može ali samo u tvrdnji kako je napisano a to je da stih 14 tvrdi da se dijete u vrijeme Muhameda podajalo dvije godine. Laž koja je zapakovana u ovom moru istine od strane Haruna je mala ali daje sasvim drugu dimenziju ovom ajetu a ona glasi:
“O ovoj značajnoj činjenici koju je nauka nedavno otkrila, Allah nas je obavijestio prije 14 stoljeća u ajetu poglavlja.”
Prije svega u ajetu nije ništa obavješteno nego je navedeno već što je odavno poznato I to sam ajet potvrđuje svojim navodom koji glasi:
“Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine.”
Da je bilo kako je navedeno u Harunovom navodu ajet nebi glasio u sadašnjem vremenu kao potvrdan factor nego bi glasio u naredbodavnom budućem vremenu. Npr: dijete treba da doji dvije godine ili slično. Dakle bit mog objašnjavanja jest da vam predstavim izvrtanje I umotavanje kao tehniku koja se kloristi u publicističkim formama ted a uočite važnost I jačinu ovih obmana. Ako se sjetite izlaganja o iskustvu od više od 6 000g. koje sotona ima u prevarama tad vam je jasno zašto naglašavam važnost ovga.
Nadam se da sad možete da razumijete zašto sam se uvijek divio zaluđenosti vjernika i zašto sam u vrijeme svog ateističkog opredelenja na islam gledao kao dominantniji i učinkovitiji vjerski sistem. Tj. Zašto sam mu se više divio i bio mu naklonjeniji i zašto sam u svojoj nutrini žudio za takvim jednim sistemom koji bi meni mogao biti od koristi.
Ipak neću stvar prepustiti riziku i samoj nadi da razumijete nego ću biti određeniji. Dok sam bio u fazi neznanja i neinformisanosti kao što sam naveo nisam mario za vjeru i Boga ma koje religije ali sam uviđao djelovanje i rezultate istih. Islam je imao mnogo veći puiblicističko-medijski uticaj i hvalisao se sa rezultatima koje je postigao. Sjećam se samo kao dijete obožavao sam borilačke sportove a Majkl Tajson je bio zvijezda boserske scene. U svojoj karijeri i sami znate šta je prošao i na kraju kad je bio u dnu u zatvoru prelazi na islam. Meni je otad islam bio simpoatičniji. A zašto je Tajson uzeo islam tj. Isticao ga tad je opšte poznato čitavom svijetu. Radi se o tome da ako se meni svidio mnogima se svidio. Ako se mnofgima svidio na mnoge je uticao a ako je na mnoge uticao neki su ga i prihvatili. Jednostavan sistem filtracije. Navedeni bokser je imao recimo 100 pristalica i preko njega je iskorišten publicitet koji je uživao i od tih 100 svi su znali za njegov poduhvat i recimo 50 ih je odobravalo taj poduhvat 50 nije. Od 50 koji jesu samo 10 je učinilo isto kao što je i bokser
Bean:
TitleBoxa 40 je ostalo lijepog i simpoatičnogmišljenja o islamu. Jer njima nije krajnji cilj samo bokser oni će naći još 1 00 boksera i načina kako bi pridobili od 100 : 10 ljudi a od onih 40 lakše će nekog obratiti. I to je jedan opd sistema širenja islama pošto Muhamedova praksa mačem nije u današnjici moguća. Ovakvih primjera je mnogo i nadam se da sam vas potakao na razmišljanje o važnosti poznavanja same materije jer prema Svetom Pismu ispunjenje je trostruke anđeoske vijesti o poslednjim događajima gdje se te tri vijesti trebaju nositi širom svijeta a dobar dio svijeta je zahvaćen islamskom religijom i njima treba nositi Jevanđelje pošto je to jedna od tri vijesti.
Ipak nebi bilo pošteno prema islamu i samoj temi da nebih iznio za paralelu i Bibliju pošto sam kuran i Muhameda ovako predstavio. Red bi bio da malo zaronim i u stvarnost koju bibliuja predstavlja. Islamske apologete i vjernici uopšte će iznijeti teoriju da je biblija izmijenjena od strane ljudi i da je u kuranu sadržano pravo mojsijevo petoknjižje i Jevanđelje. Reći će vam sa tvrdnjom da današnja Tora i Jevanđelje su djelo čovjeka koje sebi prilagođavao kako bi opravdao vjerovanja koja danas ima. Naravno kao što sam već naveo za istu tvrdnju nemaju drugi dokaz od samog kurana i Muhameda koji je to tvdio.
Nemogu a da neiznesem u veoma kratkim ali jasnim crtama netačnosti koje oni navode.
Svakako da je Biblija najstarija knjiga danas poznata i da je u stvari jedna manja biblioteka a
ne knjiga jer je sadržana od više3 desetaka knjiga, tačnije 66 knjiga. Prvi Bibliski spisi
napisani negdje oko 1500 god. Prije Hrista a poslednji oko 100 god. Posle Hrista ne samo
das u dokaz dugotrajne I strpljive borbe Božije za ljude nego nam daju veoma jasnu sliku
geografije, istorije, antropologije, filozofije, geologije I ostalih faktora kojima se Biblija
dokazuje kao vjherodostojna. Ovoliki vremenski period nastajanja daje nam jasn uvid u ove
faktore koji dosledno potvrđuju vjerodostojnost biblije kao valjanog dokumenta koji
svjedoči u ime Boga ljudima. Izvornog teksta naravno da nema jer je nemoguće I da
postoji pošto prvi zapisi kreću od Mojsija a do tada se živjelo prema predanju Boga ljudima.
Od Mojsija Bog nalaže da se krene zapisivati objava I Bog počinje da stvara od tog vremena
djelo koje je danas sadržano u tih 66 knjiga za koje se tačno zna das u od Boga a postoji još
masa knjiga za koje se nezna tačno porijeklo te samim tim nisu uvrštene u kanon Biblije. Jer
prema praksi jasno se vidi da Bog nebi dozvolio nedostatak dokaza. Razlog zaštop nema
izvornih spisa je očigledan jer materijali na kojima su pisani prvi izvještaji jednostavno nisu
mogli izdržati toliko vrijeme. Mojsije je svoje zapise prema arheološkim izvorima
bilježio na papirusu I glinenim pločicama, tako da nam je svima jasno zašto je nemoguće da
postoje izvorni spisi. Ali zato u martu 1947 godine petnaestogodišnji Beduin Muhamed ad
Dib iz plemena Taamir pronašao je rukopise dok je tražio svoju kozu koja je ušla u pećinu.
Ovo otkriće diglo je svijet, jer do tada još nigdje I u tolikom broju nije toliki broj stari
rukopisa bio pronađen.
Na obalama mrtvog mora blizu Kumrana hiljadaama godina u ćupovima stajali su stari spisi, bibliski I ne bibliski materijali. Dosada je pronađeno oko 40.000 bibliografskih jedinica koje se jos I danas ispituju. Te spise pisali su eseni, pripadnici poznate izraelske vijerske zajednice. Dosadasnjim izučavanjem ovih rukopisa utvrđeno je da oni datiraju iz drugog vijeka prije Hrista, I da su u prosjeku oko hiljadu godina stariji od naj starijih rukopisa jevrejske Biblije, poznatih do vremena otkrića rukopisa kod Mrtvog mora.
Bean:
TitleBoxU proteklih pedeset godina o tom otkricu napisano 18.000 doktorskih I magistarskih radova, I bezbroj knjiga I stručnih članaka. Gotovo da nije bilo novina koje o tome nisu pisale. Sigurno se pitate zašto su ti spisi toliko važni?
Njhova važnost se istice o tome što oni argumentovano govore u prilog tezi da Biblija nije dopisivana niti mijenjana. Kada uzmemo spise iz Kumrana I usporedimo sa danasnjim savremenim spisima mi vidimo da su oni gotovo jednaki. Islamisti su govorili I još govore da je Biblija mijenjana I dopisivana ali ova otkrića dokazuju da je ona ocuvana u izvornom smislu.
Zatim, pisma iz Armane, sasvim je slučajno pronašla jedna žena, tražeći đubrivo za svoju baštu u ruševinama grada Arnane, pronašla je više stotina glinenih pločica iz 14 vijeka prije Hrista. one potvrđuju izraelsko naseljivanje Hanana.
Salmasar III (858-824 p. H..) Asurnasirpala II I jedan od vladara koji su položili temelje veličini I moci velike Asirske imperije. Crni obelisk asirskog cara Salmanasara III arheolozi su pronašli u bibliskom gradu Nimrudu (Kalahu), na trgu blizu Salmanasarove palate. Ovaj sponik prestavlja pouzdanu potvrdu teksta iz 2. Knjige o Carevima 9. I 10. glave.
Možda još jedan fascinantan podatak o piramidama, kad je čuveni arheolog Flinders Petri počeo da iskopava grad Fejum ( Faiyum) još davne 1889 god. Temeljno je istražio piramide i utvrdio ko su bili njihovi vlasnici. Proučavajući ostatke grada Ha-Usertesenhotepa, današnjeg Kahuna, došao je do zaključka da je to bio grad u kome su nekada davno živjeli graditelji pramida.Po ostatcima keramike i drugih materijala Petri je zaključio da su graditelji bili semitskog porijekla. Svi ovi izvještaji na izvjestan način potvrđuju da su Biblijski izvještaji tačni o dolasku izraelaca u Egipat. Reljef na zidu jedne grobnice pronađene u mjestu Beni Hasan pokazuje doseljenike iz Azije i tako potvrđuje da su se oni razišli sve do srednjeg Egipta. O tome piše i u Bibliji: “A sinovi Izraelovi narodiše se i umnožiše se, i napredovaše i osiliše veoma, da ih se zemlja napuni.” (2.Mojsijeva 1,7)
Postoje mnogi izvanbibliski izvještaji koji govore da su ovi doseljenici kasnije postali robovi u Egiptu. Čuveni Bruklinski papirusi, koji su dobili ime po muzeju u kojem se nalaze, govore o tome kako je jedna žena po imenu Senebtisi pokušala da stekne zakonska prava nad grupom od 95 robova. Sačuvan je papirus sa spiskom njihovih imena i zanimanja. Prema navedenim imenima jasno se vidi da su ti ljudi bili semitskog porijekla. Faraoni su osim kamenih gradili i piramide od opeka napravljenih od blata kome je dodavana smola. Izvještaj o tome možemo naći i u Bibliji (2. Mojsijeva. 5,6-7).
Još jedan zanimljiv detalj Petrijevih otkrića je neobično veliki broj dječijih grobova pronađeni ispod kuca u Kahunu. Ovi grobovi su nijemi svjedoci okrutne naredbe faraona koji je pokusao da zaustavi rast izraelske nacije tako sto je naredio da se muška dijeca ubijaju po rođenju. (2. Mojsijeva. 1,22).
Na Merneptahovoj steli, kamenu visine 314cm, iz 13 vjeka Prije hrista otkopanom u zapadnom dijeu Egipatskog grada Tebe. Nalazi se najraniji poznati i zasad jedini primjer imena Izrael u hijeroglifskom zapisu. Spomenik se čuva u Egipatskom muzeju u Kairu
Bean:
TitleBox Dakle sve ovo je takođe fascinantno no nedaje nam neku širu sliku iako se hrišćanstvo može pohvaliti ovakvim dokazima u toj mjeri das u na tu temu mase knjiga I radova napisane. Ali ipak za mene kao istraživača vjerodostojnosti spisa je bio nedovoljan navod od par stihova te ako ni vama nije onda ću vam navesti primjer proročasntva koji obuhvata vremenski period od nekoliko stotina godina a kreće od Vavilonskog carstva 605 - 539. Prije Hrista.
Car Vavilona Novuhodonosor je usnio san:
Danilo 2
1. A druge godine carovanja Navuhodonosorovog usni Navuhodonosor san, i uznemiri mu se duh i san ga prođe.
Zatim car naredi da mu se dozovu mudraci kako bi mu razotkrili šta je sanjao I šta znači san. Niko nemogode da to učini te zopvnuše Danila za kog znadoše da je prorok judejski. Danilo zamoli da mu car da vremena jer se prvo mora moliti Bogu da mu Bog otkrije. Car mu dade vremena a on kad mu Bog otkri dođe da kaže caru:
29. Tebi, care, dođoše misli na postelji šta će biti posle, i Onaj koji objavljuje tajne pokaza ti šta će biti.
30. A meni se ova tajna nije objavila mudrošću koja bi u mene bila mimo sve žive, nego zato da se javi caru šta san znači i da doznaš misli srca svog.
31. Ti, care, vide, a to lik velik; velik beše lik i svetlost mu silna, i stajaše prema tebi, i strašan beše na očima.
32. Glava tom liku beše od čistog zlata, prsi i mišice od srebra, trbuh i bedra od bronze,
33. Noge mu od gvožđa, a stopala koje od gvožđa koje od zemlje.
34. Ti gledaše dokle se odvali kamen bez ruku, i udari lik u stopala bronzana i zemljana, i satre ih.
35. Tada se satre i gvožđe i zemlja i bronza i srebro i zlato, i posta kao pleva na gumnu u leto, te odnese vetar, i ne nađe mu se mesto; a kamen, koji udari lik, posta gora velika i ispuni svu zemlju.
36. To je san; a sada ćemo kazati caru šta znači
37. Ti si, care, car nad carevima, jer ti Bog nebeski dade carstvo, silu i krepost i slavu,
38. I gde god žive sinovi ljudski, zveri poljske i ptice nebeske, dao ti je u ruke, i postavio te gospodarem nad svim tim. Ti si ona glava zlatna.
39. A nakon tebe nastaće drugo carstvo, manje od tvog; a potom treće carstvo, bronzano, koje će vladati po svoj zemlji.
40. A četvrto će carstvo biti tvrdo kao gvožđe, jer gvožđe satire i troši sve, i kao gvožđe što sve lomi, tako će satrti i polomiti.
41. A što si video stopala i prste koje od kala lončarskog koje od gvožđa, biće carstvo razdeljeno, ali će biti u njemu tvrđe od gvožđa, jer si video gvožđe pomešano s kalom lončarskim.
4)Bean:
TitleBox42. I što prsti na nogama behu koje od gvožđa koje od kala, carstvo će biti nešto jako, a nešto trošno.
43. A što si video gvožđe pomešano sa kalom lončarskim, to će se oni pomešati sa semenom čovečijim, ali neće prionuti jedan za drugog kao što se gvožđe ne može smešati s kalom.
44. A u vreme tih careva Bog će nebeski podignuti carstvo koje se do veka neće rasuti, i to se carstvo neće ostaviti drugom narodu; ono će satrti i ukinuti sva ta carstva, a samo će stajati do veka.
1. Zlatna glava - Vavilon (605 - 539. pr. Hr.)
Navuhodonosoru nije trebala Danilova pomoć da razumije da zlatna glava predstavlja njegovo carstvo. Lista metala u silaznom poretku od glave do stopala nam ukazuju na kronološku progresiju.
Riječ glava na jevrejskom i aramejskom znači prvi ili početak. Stoga Nabuhodonozoru nije bilo teško zaključili da je njegovo carstvo glava ili prvo carstvo.
Zlato je bilo najpopularniji metal u Vavilonu. Prilikom svog dolaska u Vavilon, grčki istoričar Herodot se divio obiljem zlata i njegovom korištenju u- hramovima i palačama. Zidovi, kipovi i drugi objekti preliveni zlatom svjedočili su o vavilonskoj raskoši i slavi. Prorok Jeremija je usporedio Vavilon sa zlatnom čašom (Jer. 51, 7). Kao što vidimo stvar je logike koja je vrlo jednostavna.
Titula "car nad carevima" i njegova vladavina nad svim što živi na Zemlji ukazuje na vavilonsku superiornost nad drugim carstvima.
Titula "car nad carevima" bila je oficijalna titula korištena na dvoru Vavilona. Jezekilj koristi ovu titulu specifično za Navuhodonosora (Jeze. 26, 7).
2. Prsa od srebra - Medo-Perzija (539-331. pr. Hr.)
2,39.44 - Izraz car je često sinonim za carstvo. "Nakon tebe nastaće drugo carstvo." Nakon Vavilona dolazi druga Imperija ili Carstvo, manje vrijedno od vavilonskog. Kao što i vizija indirektno ukazuje (poslije zlata - srebro), srebro ima manju vrijednost od zlata. Isto tako i Danilo jasno izjavljuje daje to lako (2,39).
To drugo carstvo je carstvo Medijanaca i Perzijanaca. Uprkos većem geografskom prostranstvu kojim su vladali Medijanci i Perzijanci, njihovo carstvo je po kulturi bilo manje vrijedno od vavilonskog. U stvari, Medijanci i Perzijanci su usvojili vavilonsku civilizaciju koja je bila naprednija i složenija od njihove. (Vavilon nije bio razrušen i zadržana je društvena i državna struktura.)
- Biblija kaže da su prsa bila od srebra. Srebro je zaista bilo glavna karakteristika sljedećeg carstva. Perzijanci su koristili srebro u svom poreskom sistemu. Po Herodotu, satrapi su
Bean:
TitleBoxmorali plaćati danak u srebru. Standardna monetarna vrijednosl za Perzijance bilo je srebro.
3. Bedra od bronze - Grčka (331-168. pr. Hr.)
Bronzana bedra predslavljaju carstvo Grčke. Melal bronza bio je karakterističan za to carstvo. Prorok Jezekilj ukazuje na bronzu kao valutu koju su koristili Grci (Jeze. 27, 13). Grčka vojska je naročilo poznata po korištenju bronzanih štitova, kaciga,, pa i oružja. Egiptaski faraon Psametik čitao je latinske izreke tražeći načina da se osveti Perzijancima. Dobio je odgovor: "Osveta će doći s mora u rukama ljudi bronze.'"
Egipatski monarh je prihvatio taj odgovor s dozom skepticizma sve dok se jednoga jutra na obali nisu pojavila mrtva tijela potopljenih grčkih vojnika u njihovoj svjetlucajućoj bronzanoj opremi.
Tekst takođe kaže da će "vladati cijelom Zemljom ". (2,39) Grci su osvojili Feniciju, Palestinu, Egipat. Granice Grčke su se protezale preko Perzije do Indije. Grčka kultura je preuzeta od strane cijelog svijeta. Grčki jezik se proširio po cijelom svijetu i grčka kultura ulice i na savremenu kulturu svijeta.
4. Noge od željeza - Rim (168. pr. Hr.- 476. po. Hr.)
a) Metal
Nakon perioda bronze, proročki san ukazuje na period željeza. Ono što je bronza bila za Grke, to je željezo bilo za Rimljane. Latinski pjesnici svjedoče o ovom prelazu iz bronze u željezo. Poznati drevni pjesnik Virgil opisuje vojsku Grka naoružanu u bronzi: "Bronza odsjajuje na njihovim oklopima i mačevima." Lukrecije suprotslavlja bronzu željezu Rima: "Korištenje bronze je bilo poznato prije željeza... Bronzom su ljudi obrađivali zemlju... Bronzom su uzburkali valove rata." Ovakvi tekstovi latinske književnosti svjedoče o prijelazu bronzanog perioda Grčke u period željeza Rima.
Kad posmatramo istorijsku realnost, rimska vojska je zaista bila vojska željeza: mačevi od željeza, štitovi od željeza, kacige od željeza i koplja od željeza!
b) Snaga i ponašanje
Fizička snaga. - Objašnjenje Danijela cilja na nešlo više od samog metala. Željezo takođe predstavlja snagu i ponašanje koje "lomi i satire sve u komadiće". (2, 40 - prijevod NIV)
Snaga državnog aparata i vladavine.- Rimsko carstvo se geografski raširilo dalje od svih prethodnih carstava. Rim je takođe razvio visoko napredni oblik političke uprave. Osim
Bean:
TitleBoxšto je postao prva republika u povijesti, Rim je takođe imao najnapredniji administrativni sistem koji mu je omogućavao kontrolu nad narodima geografski udaljenim od centra. Ovakva državna uprava je održavala jedinstvo koje je štitilo mir u svijetu, poznat kao Pax Romana.
Tako dakle, Rim je imao željeznu vojsku i željeznu upravu. Cezarova istorijska izjava se u potpunosti slaže s proročanstvom Danila: "Veni, vidi, vici!" (Dođoh, vidjeh, pobijedih!) Galija, Druidi, Kartaga, Izrael doživjeli su na svojoj koži šta znače riječi proroka Danila da će Rim satirali i razbijali sve u komade.
c) Dužina vladavine Rima
Dužina vladavine Rima je takođe bila znak njegove snage. Rimska vladavina je trajala oko 650 godina - mnogo duže nego ijedno carstvo prije njega.
Stopala od željeza i gline -podijeljena carstva
Iako je Rimsko carstvo bilo najduže po trajanju, snazi i geografskoj širini, u proročkom objašnjenju, na naše iznenađenje, odvojen je samo jedan stih da objasni prirodu tog carstva (2, 40). S druge strane, za period stopala načinjenih od željeza i gline koje nastaje odmah nakon nogu od željeza odvojeno je tri stiha. Dakle tri puta više! Danilo naročitu pažnju posvećuje periodu željeza i gline. Tekst ne opisuje novonastala carstva na teritoriji Rimske imperije kao drugačija od željeznog carstva koje im je prethodilo. Prije bi se moglo reći da ona i dalje pripadaju četvrtom carstvu, kao što i prisustvo željeza u stopalama na to ukazuje. Međutim, glina koja je pomiješana sa željezom kao novi element, čini ovaj period karakterističnim.
Tri karakteristike perioda željeza i gline
2, 41 - To će biti "podijeljeno carstvo". Pomiješanost željeza i gline ukazuje na podijeljenost među njima. To je vrlo važno da zapazimo. Period koji je prethodio ovome bio je period jedinstva - ujedinjenjenosti Rimske imperije (Pax Romana). Tom periodu jedinstva slijedi period razjedinjenosti. Ako retrospektivno pogledamo u prošlost primjetićemo da je to tačno. Nasljednici Rimskog carstva su deset razjedinjenih carstava.
Poslije pada Rimskog carstva do danas države na teritoriji bivše Imperije nikad više nisu postigle jedinstvo, i prema riječima proroka, nikad to neće ni postići!
2, 42 - ''Carstvo će biti nešto jako a nešto slabo."
U samom tekstu krije se objašnjenje značenja tih riječi. Željezo je jako a glina je slaba. Ta podijeljena carstva će biti jaka i slaba - sastavljena od jakih i slabih, od bogatih i siromašnih nacija.
Bean:
TitleBoxReprezentativna funkcija gline. - Međutim, željezo i glina znači nešto više nego samo "jako i slabo". U prethodnim carstvima svako od različitih metala imalo je svoju reprezentativnu funkciju.
Na primjer, zlato predstavlja Vavilon, srebro Medo-Perziju, bronza Grčku i željezo Rim. U tom smislu i glina ima svoju određenu reprezentativnu ulogu. Sve do stopala imali smo metale koji su predstavljali političku silu. Sad se odjednom pojavljuje nešto što nije metal, nešto što je po svo]oj prirodi drugačije od metala. Glina je drugačija od svih ostalih. Staviše, Danilo je određen kad kaže da je ta glina lončarska - materija koja se obrađuje.
Biblija koristi sliku gline, naročito lončarske gline, u kontekstu stvaranja: "Ali sada, Gospode. Ti si naš Otac! Mi smo glina, a Ti si naš lončar; i svi smo djelo ruku Tvojih. "(Isaia. 64, 8)
Kad god Biblija koristi riječ "glina", ta je riječ uvijek popraćena riječju ''lončar", i ona uvijek ukazuje na ljudska bića u njihovom odnosu prema Bogu i njihovoj ovisnosti o Bogu. Stoga spominjanje gline ima jak religiozni naglasak. Iz tog razloga, korištenje izraza lončarske gline u stopalama predstavlja silu koja nije samo politička kao što su prethodne bile, nego je i religiozna.
Istorijski gledano, to znači da će nakon raspada Rimske imperije, nova sila koja će stupiti na svjetsku scenu biti religiozna sila, koja će imati i političke elemente naslijeđene od željeznog Rima. Ta religiozno-politička sila treba da postoji i danas, pošlo nam proročki tekst govori da će ona postojati sve do kraja vremena. Kamen koji će udarili lik, upravo će udariti u njegova stopala od željeza i gline. To je vrijeme kraja. To sve znači da ova sila stvarno postoji i u naše vrijeme.
Prema većini jevrejskih komentatora, ova neobična političko-religiozna sila nije niko drugi nego hrišćanstvo. To je religija koju je prihvatila Rimska imperija. To je religija koja je postala državna religija Rima.
U nebeskoj viziji koju Danilo vidi i koju anđeo objašnjava dolazi do metamorfoze svjetovne sile stare Imperije u religioznu silu - hrišćanstvo. Hrišćanstvo, do nedavno progonjeno, sada je prihvaćeno od Imperije u licu imperatora Konstantina kao religija Imperije. Hrišćanstvo kao državna religija sada dobija ne samo religioznu već i političku silu!
2, 43 - "A što si vidio gvožđe pomiješano s glinom grnčarskom, to će se oni pomiješati (biće izmiješani)..."
Bean:
TitleBoxDvije karakteristike opisuju stanje kakvo će biti do kraja. Po prvi puta umjesto jednine koristi se množina "carevi" ( 2, 44), dok smo ranije imali uvijek po jedno carstvo. Prethodni stih opisuje pokušaje ujedinjavanja tih careva (država Evrope). Međutim, prema ovom proročanstvu, to se neće nikad ostvariti. Tekst nam takođe daje jasnu vezu s drevnim Vavilonom.
Danilo koristi izraz "plg" što na jevrejskom jeziku znači razdijeljeno (carstvo). Korijen ove jevrejske riječi od koje dolazi riječ "peleg", biblijska tradicija povezuje s kulom vavilonskom: "... bješe ime Peleg... jer se u njegovo vrijeme razdvoji zemlja." (l. Moj. 10,25)
Proročanstvo Danila predviđa događaj koji je sličan događaju prilikom gradnje kule vavilonske. U izvještaju Prve Mojsijeve Bog silazi s Neba u trenutku kad su se ljudi svijeta ujedinili u strahu da će biti uništeni nekim novim potopom, te su počeli graditi visoku kulu (1. Moj. 11,4). Međutim, Bog je inlervenisao miješanjem jezika, i tako je došlo do razilaženja graditelja. Isto će tako na kraju vremena Bog intervenisati kad svjetske sile, zbog straha od uništenja, budu pokušale da se ujedine.
Mi danas živimo u svijetu koji pokušava da se ujedini u različitim sferama. Nikada u istoriji svijeta nije bilo tako mnogo pokušaja za jedinstvom. To je jedna od tipičnih i najistaknutijih karakteristika moderne politike. Po prvi put, sile svijeta osjećaju potrebu zbližavanja i ujedinjenja. Alijanse i savezi ohrabruju se u svim sferama:
a) politički: NATO, UN
b) ekonomski: EEZ, OPEC
c) religiozni: Ekumenski pokret
d) političko-religiozni: hrišćanska desnica (Amerika).
Ne tako davno u svijetu se počelo sve više govoriti-o jednoj novoj alijansi koja bi nakon pada komunizma obuhvatala sve kontinente i ideologije svijeta. Nova politika je prihvatila ideju o novom svjetskom poretku.
Kamen
A sada ulazimo u najvažniji dio vizije! Ovaj dio je zauzimao najveći dio carevog sna, i to je fokusna tačka prema kojoj se sve kreće i gdje se sve završava. To je drugi dio carevog sna.
2, 44 - "U vrijeme tih careva Bog će nebeski podignuti carstvo. " Ovaj period je jedini period karakterističan po akciji. Sve do ovog momenta inspirisane riječi su se koncentrisale na stanje stvari ili kvalitetu (podijeljeno, jako, slabo - 2,42).
5)HRIŠĆANSTVO ILI ISLAM
<< < (8/104) > >>
Bean:
TitleBoxU objašnjenju prvog dijela sna, koji se odnosi na svjetska carstva zaključno sa stopalama od gline i željeza, Danilo započinje izrazom "Bog nebeski" (2,37). Drugi dio sna koji govori o kamenu takodje započinje s "Bogom nebeskim "(2, 44).
Isti izraz dijeli san na dva dijela. U prvom dijelu - u prvom poretku stvari - carstva su data čovječanstvu. U drugom dijelu - u drugom poretku stvari - "Bog nebeski" lično uspostavlja carstvo koje je pod Njegovom punom kontrolom.
Ovo drugo, Božje carstvo, potpuno je drugačije od ostalih carstava. Postoji kontrast u materijalima: raznolikosti metala kipa i jedinstva stijene. Drugi poredak, poredak stijene, sastoji se samo od jednog carstva, dok se prvi poredak sastojao od nekoliko različitih materijala (zlato, srebro, bronza, željezo, glina).
Biblija koristi slike kamena i stijene u kontekstu saveza čovjeka s Bogom:
• žrtveni oltar (2. Moj. 20, 25)
• Solomunov Hram (1. Car. 6, 7)
• Deset zapovijesti (2. Moj. 24, 12)
Kamen ili stijena u svom prirodnom obliku, kao mateijal za gradnju, simbolizira božansku dimenziju, samog Boga i Mesiju (Ps. 118, 22; Iz. 28, 16).
S druge strane, biblijske slike kojima se opisuje gradnja idola od metala ukazuju na religiju koja je horizontalnih dimenzija, to jest koja dolazi od čovjeka. Knjiga proroka Danila uvijek povezuje metale s činom idolopoklonstva (3, 5; 5, 4.23).
Kamen i stijena predstavljaju carstvo Božje, a metali predstavljaju ljudska carstva. Glina predstavlja religioznu dimenziju, ali zbog svoje povezanosti sa željezom, ona gubi biblijsko značenje čiste religije.
Dakle poenta je u tome da se u Bibliji veoma jednostavno uviđa povezanost i zadnje i prve strane i same sredine Pisma. Sve u Bibliji ima svoj smisao i strukturu. Nema nejasnih stvari kod božije objave oko nekih principa tako da Biblija samu sebe tumači i sama je sebi dovoljna kao objava čovječanstvu. Čitava njena interpretacija je jedna priča koja je ispričana tako da ljudi je razumiju generacijski i u skladu sa vremenom odvijanja borbe koja se odvija neovisno o jednom pojedincu. A plan spasenja je predstavljen sa tolikom jasnoćom da je i onom čovjeku od prije 2 000 god. Jasno kao i nama danas šta je potrebno činiti da bi zaslužili carstvo nebesko i život vječni.
Bean:
TitleBoxTako da je ovaj period koji je Danilo objasnio jedan od nizova proročanstava koji obuhvata čitavo vremensko razdoblje od preko 500 god. O svjetskim carstvima za koja Danilo nije mogao znati. Mnogi su pokušali namjerno ići u suprot proročanstvima i podići 5 zemaljsko carstvo ali ipak nisu uspjeli. To su Francuzi nijemci i turci. Neki su čak pokušavali da ponovo izgrade vavilon kako bi dokazali netačnost Biblijskog navoda, to je bio Sadam Husein ali naravno nisu uspjeli.
I masa masa teksta bi se mogla napisati na ovu temu no nadam se da ste shvatili poentu koju objašnjavam te stoga neću ići u dalja objašnjavanja jer od sad će dovoljno biti da ako niste uđete u proučavanje Biblije.
Ovaj covek je jako inteligentan i zna sta pise licno sam se upoznao snjim preko emajla!!!obecao mi je da ce mi poslati mnogo materijala i arheoloskih nalaza do pred islam.
Tako da ti brate Harry predstoji velika borba samnom o dokazivanju Kur´ana da je to upravo Bozja knjiga.
