Okultizam-spiritizam u Hrišćanstvu

[Isabeleta]

Da li jedna teologija treba da bude merilo? Ne, svako ovo treba da razume za sebe. Ali ne spasava samo obično razumevanje ovoga već život po volji Božjoj.

Mjerilo je Božja Riječ. A Božja Riječ ti kaže što je volja Božja: "Ovo je djelo Božje, da vjerujete u onoga, koga on posla."

Ali, ti ćeš i dalje po svom...ok.

 

[Jovan Prezviter]

Mjerilo je Božja Riječ.

Samo što Božija reč ne govori to što ti tvrdiš( u pogledu prirode i ličnosti Isusa)...ali dobro. .

Da verujemo to stoji, ali ne i da ga proglašavamo za ono što nije.

 

[stvarnoslap]

Samo što Božija reč ne govori to što ti tvrdiš( u pogleduprirodfe i ličnosti Isusa)...ali dobro.

Sveto pismo kaže da je Crkva stup i uporište istine, a ne vi koji ste otpali od otpada. A Crkva ispovjeda Trojedinog Boga.

 

[bez_imena]

Ne treba. To treba teologiji a ne hrišćanstvu. Hrišćanstvo je jedno a dogma i teologija mnogih crkava nešto drugo. Naravno, ja razumem da ljudi posle vekova razmišljanja na takav način prosto ne mogu zamisliti drugačije viđenje, zato ne sudim. Kako bih i mogao. Ali reč je prosto o ustaljenim terminima i teškoje zbog tolikog ponavljanja kroz vekove išta drugačije razumeti.

Ipak, razumem sve. Nije problem.

I, kao što je priznato, velika je tajna pobožnosti: Bog se javi u tijelu, opravda se u Duhu, pokaza se anđelima, propovjedi se neznabošcima, vjerova se na svijetu, uznese se u slavi.1. Timoteju 3,16


Bio je kušan u svim točkama kao što je i čovjek kušan, a ipak je nazvan "ta svetinja". [Stih 35.] Misterij je koji je smrtnicima ostao neobjašnjen da je Krist mogao biti kušan u svim točkama kao i mi, a ipak biti bez grijeha. Kristovo utjelovljenje uvijek je bilo, i uvijek će ostati, misterij. Ono što je objavljeno je za nas i za našu djecu, ali neka svako ljudsko biće bude upozoreno sa zemlje da Krista učini posve ljudskim, takvim kao što smo mi, jer to ne može biti. Točno vrijeme kada se čovječanstvo pomiješalo s božanstvom, nije potrebno da znamo. Moramo držati svoje noge na Stijeni, Kristu Isusu, kako je Bog objavio u čovječanstvu. {Lt8-1895.}

 

[bez_imena]

Samo što Božija reč ne govori to što ti tvrdiš( u pogledu prirode i ličnosti Isusa)...ali dobro. .

Da verujemo to stoji, ali ne i da ga proglašavamo za ono što nije.

Ovo je iz originala Duh Proroštva II.

Christ, at the very beginning of his ministry, openly rebuked the superficial morality and ostentatious piety of the Jews. He did not conform his life and his work to their customs and regulations. He was not influenced by their unreasonable prejudices against the Gentiles. He, on the contrary, sternly rebuked their conceit and selfish seclusion. The Pharisees rejected Christ. They ignored his miracles and the truthful simplicity of his character. They refused to recognize his pure and elevated spirituality and all evidences of his divinity. They scornfully demanded of him a sign that they might know that he was indeed the Son of God. p. 149, Para. 1, [2SP].

Krist je na samom početku svoje službe otvoreno ukorio površni moral i razmetljivu pobožnost Židova. Svoj život i svoj rad nije prilagodio njihovim običajima i propisima. Na njega nisu utjecale njihove nerazumne predrasude protiv pogana. On je, naprotiv, strogo korio njihovu umišljenost i sebičnu povučenost. Farizeji su odbacili Krista. Ignorirali su njegova čuda i istinsku jednostavnost njegova karaktera. Odbili su priznati njegovu čistu i uzvišenu duhovnost i sve dokaze njegove božanstvenosti. S prezirom su od njega tražili znak da bi mogli znati da je on doista Sin Božji. str. 149. st. 1, [2SP].

 

[Jovan Prezviter]

Ovo je iz originala Duh Proroštva II.

Christ, at the very beginning of his ministry, openly rebuked the superficial morality and ostentatious piety of the Jews. He did not conform his life and his work to their customs and regulations. He was not influenced by their unreasonable prejudices against the Gentiles. He, on the contrary, sternly rebuked their conceit and selfish seclusion. The Pharisees rejected Christ. They ignored his miracles and the truthful simplicity of his character. They refused to recognize his pure and elevated spirituality and all evidences of his divinity. They scornfully demanded of him a sign that they might know that he was indeed the Son of God. p. 149, Para. 1, [2SP].

Krist je na samom početku svoje službe otvoreno ukorio površni moral i razmetljivu pobožnost Židova. Svoj život i svoj rad nije prilagodio njihovim običajima i propisima. Na njega nisu utjecale njihove nerazumne predrasude protiv pogana. On je, naprotiv, strogo korio njihovu umišljenost i sebičnu povučenost. Farizeji su odbacili Krista. Ignorirali su njegova čuda i istinsku jednostavnost njegova karaktera. Odbili su priznati njegovu čistu i uzvišenu duhovnost i sve dokaze njegove božanstvenosti. S prezirom su od njega tražili znak da bi mogli znati da je on doista Sin Božji. str. 149. st. 1, [2SP].

Elen često, kao i ovde, ukazuje na karakter Hristov, Božanski karakter koji je sinonim za savršeni karakter.

 

[Laodikeja]

Jovane.

Iz teksta Ikejskog simbola vere se zaključuje da je tako.

Ali oni veruju u tri bića ista po trajanju i suštini.

 

[bez_imena]

Elen često, kao i ovde, ukazuje na karakter Hristov, Božanski karakter koji je sinonim za savršeni karakter.

To je tvoje mišljenje Jovane i imaš pravo na njega...
Poštujem, ali se ne slažem s njim i mislim da griješiš. Mogla bi u njenim originalima podcrtavati koliko puta kaže za SIna da ima božansku prirodu. Ali dobro..

Vidiš, ovdje i piše da je uzeo ljudsku narav i da je On božanstvo obučeno u čovječanstvo. To je iz originala Duha Proroštva III.

U ratu koji je uslijedio, činilo se da je sotona neko vrijeme imao prednost. Mogao je lagati; Bog nije mogao lagati. Mogao se kretati na tisuću krivudavih i varljivih načina da postigne željeni cilj; Bog mora slijediti izravni put istine i pravednosti. Neko je vrijeme sotona trijumfirao u očitoj pobjedi. Ali Bog bi razotkrio neprijatelja i otkrio ga u njegovom pravom karakteru. Krist je, uzevši ljudsku narav, bio božanstvo obučeno u čovječanstvo. Došao je kao svjetlo svijeta, da obasja i rasprši gustu tamu sotonine prijevare i otkrije njegovo djelovanje djeci ljudskoj. p. 77, Para. 2, [3SP]

In the warfare ensuing, Satan for a time seemed to hold the advantage. He could lie; God could not lie. He could move in a thousand crooked and deceiving ways to gain a desired object; God must pursue the straightforward courseof truth and righteousness. For a time Satan triumphed inan apparent victory. But God would unmask the enemy and reveal him in his true character. Christ, in taking the nature of man, was divinity clothed in humanity. He came as the light of the world, to shine upon and scatter the thick darkness of Satan's deceptions and reveal his workings to the children of men. p. 77, Para. 2, [3SP]

 

[Jovan Prezviter]

To je tvoje mišljenje Jovane i imaš pravo na njega...
Poštujem, ali se ne slažem s njim i mislim da griješiš.

Ovo mogu navesti u nekoliko primera iz njenih spisa. Ona pod terminom "božanska priroda" pre svega misli na Hristovo savršenstvo i oslobođenost praroditeljskog greha sa kojim se svi rađamo pa imamo "ljudsku prirodu" dok On ima prirodu "sina Božijeg"(božansku) tj. bez sklonosti ka grehu kao mi

 

[bez_imena]

Jovane.

Iz teksta Ikejskog simbola vere se zaključuje da je tako.

Ali oni veruju u tri bića ista po trajanju i suštini.

Ranokršćanski oci su vjerovali da je Isus mudrost iz Izreka, ali da nikada nije postojalo vrijeme da Isus nije bio jedno sa svojim Ocem, kao Logos tako da budu u skladu sa svim biblijskim stihovima .. način na koji su pisali i razmišljali meni je baš lijep (ne moram biti u pravu naravno, samo kažem...)
Npr. koristili su i ovaj stih:

Boga nitko nije vidio nikada. Jedinorođeni, koji je Bog, koji počiva na srcu Očevu, on je donio vijest Ivan 1,18

Nitko nikad nije vidio Boga; Bog Sin Jedinac, koji je u krilu Očevom, otkrio nam je Njega. ( Mt 3.1-12; Mk 1.2-8; Lk 3.15-17) Ivan 1,18

koji prekrasan stih