Isus je ovlastio svakog da bude svedok.tako pi[e. i ovlastio je u Duhu svakog ko vidi da čovek ne hoda istinu da se da podučiti akooće.mi smo svi pozvani na to.čak i ti,u savesti. budi slobodan od danas i mene ispraviti. nazvati me pravbim imenom.
Novi Papa
- Začetnik teme Jurivaka
- Datum pokretanja
LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.09.2009
- Poruka
- 8.464
Znači, Isus je sve ovlastio da sude? To te pitam, a ne koga je ovlastio da bude svjedok. Svjedok može biti i aktivan i pasivan, ali sudija ne može. Pošto ti sudiš ko je pravi hrišćanin a ko antihrist, ponovo te pitam imaš li tu vrstu ovlaštenja od Isusa?
iyvini nisam primetio striktni tvoj akcenat,mada mislim da sam ti odgovorio pre toga već.
dakle pisano je,ako će te suditi anđelima(kada sveti budu sedeli sa Sudcem i sudili(čitaj to) kako onda nećete suditi sad manjim stvarima,misleć na greh i rasuđivanje. osudi njihovu laž pred svima javno da se i drugi nauče ne huliti! misli se na sveštenastvo upravo i starešine crkvene. bne štedi ih. zaharija 33. ako ne ukorimo bićemo ukoreni sami. razobličujte ih javno. lažne proroke i učitelje. ko prećutkuje greh biće kriv Bogu.jednako učestvuje. spasavajte prevarene. raskrinkavajte svaku prevaru lažljivaca i pretvornika. treba li još?
LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.09.2009
- Poruka
- 8.464
Itekako treba. Znači, po tebi, svi moramo biti sudije i osuđivati grijeh, laž, huljenje... i ne smijemo prećutkivati takve stvari. Znaš li kakav je to apsurd? Znaš li da ćemo u tom slučaju svi biti osuđeni? Znaš li da će se desiti sledeće: kako si ti uzeo sebi pravo da sudiš, i drugi će to pravo uzeti i kako ti sudiš njima i oni će suditi tebi! Smrtnici (čitaj ljudi) nemaju validnu vagu da izmjere čiji je sud ispravan. To može izvagati samo Bog. Tvoji pozivi na biblijske tekstove, nisu ništa relevantniji od poziva onih koje ti osuđuješ. Ko od vas ispravno razumiuje Božiju riječ, reći će vam Bog kada se nađete pred njim. A, ti? Nemaš nikakvo pravo niti oposebno ovlašćenje, da ovdje izigravaš Boga i prosuđuješ ko je kakav hrišćanin. Citat koji si naveo i u kome si našao inspiraciju da umisliš sebe kao sudiju, ima i drugu stranu medalje. Kako onda tumačiš Isusove riječi: ne sudite da vam ne bi bilo suđeno?!
Član
- Učlanjen(a)
- 15.10.2010
- Poruka
- 572
Niko nema pravo da sudi bliznjem,to nije radio ni sam Isus,niti su apostoli kome sudili,pa nemas ni ti to pravo!ne sudi,da nebi bio osudjen!!??
Ja licno nikome ne sudim ali skrecem paznju da recimo nije u pravu,a mozda nisam ni ja!moji postovi se uglavnom sastoje od argumenata,ali i ja po nekad mogu postaviti nepravilan argument mada sve proveravam ali ko cre ga znati?zato je vrlo bitno ds za to sto pisete ovde imate i argumente.
100 puta sam se uverio da su u istini duge noge,a u lazi kratke,istina moze da ceka vekovima a da se ne ubudja-pokvari zapamtite to!
Pozdrav.
Poslednja izmena:
problem je ovde samo u akcentu. suditi greh je apsolutno posao svakog vernika,ma kako vi ovde to mudrovali i krivili sliku zapisnaog!!!
nemojmo se igrati igrom reči.mala deca bi razumela suditi greh nije sud konačni koji će Bog odrediti. mi sudimo greh sa ciljem da se čovek pokaje.ako to ne učini onda će taj čovek biti suđen od Boga. ko misli da se na Božjem sudu nađe i nada promaku zaj je u većem bezumlju od jude iskariota. stoga osuditi greh i lažna učenja i antihristovo delovanje ne da je zapovest hristova već ko to ne bi činio bit će pred Bogom odgovoran. ko zna što mu je činiti,a ne čini pisano je biće odgovoran Bogu.
stoga mislim da se ovde namerno ili nenamerno radi o zameni teza i igryanju skrivalice. svak može reći svoje mjišljenje,ali ona moraju takođeimati pokriće. ako to nekone možer azumeti onda to je lična stvar toga čoveka. neka pita Boga.
LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.09.2009
- Poruka
- 8.464
Dabome da se ovdje radi o zamjeni teza i o projekciji osude grijeha i tamo gdje se grijeh objektivno ne može dokazati, nego se fabrikuje i tendeciozno pripisuje, na osnovu takođe tendecioznih i zlonamjernih tumačenja Božije riječi, odnosno Biblije. Svi grijehovi su, manje-više, sankcionisani moralnim normama koje postoje u svakom organizovanom društvu i svi koji prekrše te moralne norme snose odgovarajuće sankcije. Svi čestiti ljudi imaju pravo da takve prestupnike žigošu i moralno osude. To stoji. Ali, ne stoji da se taj princip može primjeniti i na one kojima grijeh nije dokazan, šta više, kojima je grijeh izmišljen, samo da bi se satanizovali, kao duhovni ili politički protivnici, kako ti radiš. Dakle, ako neko zamjenjuje teze i igra se riječima, onda si ti taj, jer ne može se pravo čovjeka da osudi grijeh i nemoral, poistovjetiti sa pravom da izmišlja i lažno optužuje ljude i institucije. Znaš li kako se ponašaš? Isto kao katolička inkvizicija u srednjem vijeku!
pa dobro moderatore,naj bolje je da ti sam onda oslobodiš ljude koje ću ja ovde navesti sa jasnim dokazanim gresima,a ti oslobodi na svoju dušu.idolstvo,šta ćeš sa time. REHABILITUJ TO.
Član
- Učlanjen(a)
- 25.12.2012
- Poruka
- 1.901
hoče li novi pontifex nadmašiti svoje prethodnike u borbi za vlast nad dušama i tijelima ljudskim
da li če ovaj biti napokon ustoličen kao moralni vrhovni arbitar
pripremio sam jedan manji tekst koji govori o njihovim (ne) djelima
Razdor u crkvi sa svojim svađama i pokvarenošću pripremao je put reformaciji omogućivši narodu da upozna pravu prirodu papstva. U jednoj (13 John Lewis, History of the Life and Sufferings of J. Wiclif, str. 37. 14 Neander, General History of Bigné, book XVII, gl. 7; Neander, vol. V, sect. 2, str. 149. ) raspravi »O razdoru papa«, Viklif je pozvao svoje čitaoce da ozbiljno promisle ne govore li obje pape istinu kad jedan drugoga nazivaju antikristom. »Bog«, govorio je on, »nije htio duže trpjeti da neprijatelj vlada samo preko jednog takvog svećenika… nego je podijelio vlast među njih dvojicu, da bi vjerni, u Kristovo ime, mogli lakše pobijediti njih obojicu.«
Tri pape su se borile za prvenstvo, i njihove borbe ispunjavale su kršćanstvo zločinima i bunama. Pošto su postali nezadovoljni bacanjem prokletstva kao sredstva međusobne borbe latili su se svjetskog oružja. Svaki od njih nastojao je da nabavi oružje i prikupi vojsku, ali pošto je to iziskivalo velike svote novaca, prodavali su u tu svrhu crkvene položaje, povlastice i crkvene blagoslove. Svećenici, povodeći se za primjerom svojih pretpostavljenih, služili su se simonijom i ratom da bi ponizili svoje suparnike i ojačali svoju vlast.
Napokon je u daljini ugledao grad na sedam brežuljaka. Duboko dirnut, bacio se na zemlju i uzviknuo je: »Pozdravljam te, sveti Rime!« Ušao je u grad, posjećivao je sve crkve, slušao je čudnovate priče, koje su ponavljali svećenici i redovnici, i obavljao je sve propisane obrede. Svuda su njegove oči sretale prizore koji su ga ispunjavali čuđenjem i užasom. Vidio je da bezakonje vlada u svim redovima svećenstva. Slušao je nepristojne šale viših svećenika i zgražao se na njihovu strašnu bezbožnost, koju su pokazivali čak za vrijeme mise. Kada se pomiješao među svećenike i građane, sretao je svuda rasipnost i razvrat. Ma gdje se okrenuo, svuda je nalazio na bezbožnost umjesto na svetost. Kasnije je pisao:
»Nitko ne može ni da zamisli kakvi grijesi i kakva bezbožna djela se čine u Rimu: čovjek treba to da vidi i čuje kako bi mogao vjerovati. Zato s pravom neki kažu:
»Ako postoji pakako, onda je Rim na njemu sagrađen, to je bezdan odakle izlaze svi grijesi.« (5049 Ibid., knj. II, gl. 4. 50 Ibid., knj. II, gl. 6. )
Rimska crkva je trgovala Božjom milošću. Pored oltara bili su postavljeni stolovi mjenjača, i zrak je odjekivao od vike kupaca i prodavaca. Pod izgovorom da se sakupljaju prilozi za gradnju crkve Svetog Petra u Rimu, javno su se prodavale po nalogu pape, oproštajnice za grijehe. Cijenom zločina podizao se Bogu hram, čiji je ugaoni kamen počivao na bezakonju! Upravo sredstva kojima (51 Ibid., knj. V, gl. 2. ) se Rim služio u svrhu svog uzdizanja, prouzrokovala su smrtni udarac njegovoj sili i veličini. Upravo ovo trgovanje oproštajnicama podiglo je jednog od najodlučnijih i najuspješnijih neprijatelja papstva, izazvalo je bitku koja je uzdrmala papski prijesto i potresla trostruku krunu na glavi pontifleksa.
Redovnik koji je bio određen da u Njemačkoj prodaje oproštajnice – po imenu Tecel (Tetzel) – bio je okrivljen za najpodlije zločine protiv društva i Božjeg zakona; ali, izbjegavši zasluženu kaznu za svoje zločine, postavljen je da zastupa papine koristoljubive i nesavjesne interese. Velikom drskošću ponavljao je očigledne laži i čudnovate priče, kojima je zavodio neznalice, lakovjerne i sujevjerne. Da su oni imali Božju Riječ, ne bi tako lako bili prevareni. Ali Biblija im je bila zabranjenam, i papa ih je držao pod svojom kontrolom da bi povećali silu i bogatstvo častoljubivih vođa.«52
Kad je Tecel ulazio u neki grad, pred njime je išao glasnik koji je govorio:
»Milost Božja i svetoga oca je pred vašim vratima.« Narod je pozdravljao lukavog bogohulnika, kao da je sam Bog sišao sa neba među njih. Bestidna trgovina uvukla se u crkvu, a Tecel je sa propovjedaonice uzvisivao prodavanje oproštajnica kao najskupocjeniji Božji dar. Govorio je da će im se na osnovu njegovih potvrda o kupljenom oproštenju oprostiti svi grijesi, bilo da su ih učinili ranije ili će ih tek učiniti, i da »ni pokajanje nije neophodno potrebno.«53 »Što više, uvjeravao je slušaoce da oproštajnice imaju moć ne samo da spasu žive nego i mrtve; i da u istom trenutku kada na dnu njegovog sandučića zazveči novac, u čiju korist je novac dat, izlazi iz čistilišta i odlazi u nebo.«5455
Kada je Simon mađioničar ponudio apostolima novac da bi dobio vlast da čini čudesa, Petar mu je odgovorio: »Novci tvoji s tobom da budu u pogibao, što si pomislio da se dar Božji može dobiti za novce.« Djela 8, 20. Ali Tecelovu ponudu su hiljade njih željno prihvatili. Zlato i srebro je teklo u njegovu blagajnu.
da li če ovaj biti napokon ustoličen kao moralni vrhovni arbitar
pripremio sam jedan manji tekst koji govori o njihovim (ne) djelima
Razdor u crkvi sa svojim svađama i pokvarenošću pripremao je put reformaciji omogućivši narodu da upozna pravu prirodu papstva. U jednoj (13 John Lewis, History of the Life and Sufferings of J. Wiclif, str. 37. 14 Neander, General History of Bigné, book XVII, gl. 7; Neander, vol. V, sect. 2, str. 149. ) raspravi »O razdoru papa«, Viklif je pozvao svoje čitaoce da ozbiljno promisle ne govore li obje pape istinu kad jedan drugoga nazivaju antikristom. »Bog«, govorio je on, »nije htio duže trpjeti da neprijatelj vlada samo preko jednog takvog svećenika… nego je podijelio vlast među njih dvojicu, da bi vjerni, u Kristovo ime, mogli lakše pobijediti njih obojicu.«
Tri pape su se borile za prvenstvo, i njihove borbe ispunjavale su kršćanstvo zločinima i bunama. Pošto su postali nezadovoljni bacanjem prokletstva kao sredstva međusobne borbe latili su se svjetskog oružja. Svaki od njih nastojao je da nabavi oružje i prikupi vojsku, ali pošto je to iziskivalo velike svote novaca, prodavali su u tu svrhu crkvene položaje, povlastice i crkvene blagoslove. Svećenici, povodeći se za primjerom svojih pretpostavljenih, služili su se simonijom i ratom da bi ponizili svoje suparnike i ojačali svoju vlast.
Napokon je u daljini ugledao grad na sedam brežuljaka. Duboko dirnut, bacio se na zemlju i uzviknuo je: »Pozdravljam te, sveti Rime!« Ušao je u grad, posjećivao je sve crkve, slušao je čudnovate priče, koje su ponavljali svećenici i redovnici, i obavljao je sve propisane obrede. Svuda su njegove oči sretale prizore koji su ga ispunjavali čuđenjem i užasom. Vidio je da bezakonje vlada u svim redovima svećenstva. Slušao je nepristojne šale viših svećenika i zgražao se na njihovu strašnu bezbožnost, koju su pokazivali čak za vrijeme mise. Kada se pomiješao među svećenike i građane, sretao je svuda rasipnost i razvrat. Ma gdje se okrenuo, svuda je nalazio na bezbožnost umjesto na svetost. Kasnije je pisao:
»Nitko ne može ni da zamisli kakvi grijesi i kakva bezbožna djela se čine u Rimu: čovjek treba to da vidi i čuje kako bi mogao vjerovati. Zato s pravom neki kažu:
»Ako postoji pakako, onda je Rim na njemu sagrađen, to je bezdan odakle izlaze svi grijesi.« (5049 Ibid., knj. II, gl. 4. 50 Ibid., knj. II, gl. 6. )
Rimska crkva je trgovala Božjom milošću. Pored oltara bili su postavljeni stolovi mjenjača, i zrak je odjekivao od vike kupaca i prodavaca. Pod izgovorom da se sakupljaju prilozi za gradnju crkve Svetog Petra u Rimu, javno su se prodavale po nalogu pape, oproštajnice za grijehe. Cijenom zločina podizao se Bogu hram, čiji je ugaoni kamen počivao na bezakonju! Upravo sredstva kojima (51 Ibid., knj. V, gl. 2. ) se Rim služio u svrhu svog uzdizanja, prouzrokovala su smrtni udarac njegovoj sili i veličini. Upravo ovo trgovanje oproštajnicama podiglo je jednog od najodlučnijih i najuspješnijih neprijatelja papstva, izazvalo je bitku koja je uzdrmala papski prijesto i potresla trostruku krunu na glavi pontifleksa.
Redovnik koji je bio određen da u Njemačkoj prodaje oproštajnice – po imenu Tecel (Tetzel) – bio je okrivljen za najpodlije zločine protiv društva i Božjeg zakona; ali, izbjegavši zasluženu kaznu za svoje zločine, postavljen je da zastupa papine koristoljubive i nesavjesne interese. Velikom drskošću ponavljao je očigledne laži i čudnovate priče, kojima je zavodio neznalice, lakovjerne i sujevjerne. Da su oni imali Božju Riječ, ne bi tako lako bili prevareni. Ali Biblija im je bila zabranjenam, i papa ih je držao pod svojom kontrolom da bi povećali silu i bogatstvo častoljubivih vođa.«52
Kad je Tecel ulazio u neki grad, pred njime je išao glasnik koji je govorio:
»Milost Božja i svetoga oca je pred vašim vratima.« Narod je pozdravljao lukavog bogohulnika, kao da je sam Bog sišao sa neba među njih. Bestidna trgovina uvukla se u crkvu, a Tecel je sa propovjedaonice uzvisivao prodavanje oproštajnica kao najskupocjeniji Božji dar. Govorio je da će im se na osnovu njegovih potvrda o kupljenom oproštenju oprostiti svi grijesi, bilo da su ih učinili ranije ili će ih tek učiniti, i da »ni pokajanje nije neophodno potrebno.«53 »Što više, uvjeravao je slušaoce da oproštajnice imaju moć ne samo da spasu žive nego i mrtve; i da u istom trenutku kada na dnu njegovog sandučića zazveči novac, u čiju korist je novac dat, izlazi iz čistilišta i odlazi u nebo.«5455
Kada je Simon mađioničar ponudio apostolima novac da bi dobio vlast da čini čudesa, Petar mu je odgovorio: »Novci tvoji s tobom da budu u pogibao, što si pomislio da se dar Božji može dobiti za novce.« Djela 8, 20. Ali Tecelovu ponudu su hiljade njih željno prihvatili. Zlato i srebro je teklo u njegovu blagajnu.