Masonski simboli ili Hriscanski? (da li Hriscanski obicaji imaju veze sa satanizmom?)

Član
Učlanjen(a)
03.06.2010
Poruka
14.301
vo još jednog podatka iz knjige "Milutin Ružić - kratki pregled istorije umetnosti" koji potvrđuje činjenicu da je paganska filozofija infiltrirana u jedan deo Hrišćanstva.

Pa to i oni sami priznaju, A. Šmeman "Tajne praznika" čovjek sam priznaje kako je crkva prihvatila paganske praznike.
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Pa to i oni sami priznaju, A. Šmeman "Tajne praznika" čovjek sam priznaje kako je crkva prihvatila paganske praznike.

Naravno.
I tradicionalne crkve to same priznaju, da su staropaganskim elementima dali novo znacenje.
Tako da je ocigledno da su ih infiltrirali u Hriscanstvo da bi mnogoboscima omogucili laksi prelaz u novu veru, jer ti elementi nisu bili obelezje Hristove crkve vec mnogobostva.
 
Član
Učlanjen(a)
03.06.2010
Poruka
14.301
Naravno.
I tradicionalne crkve to same priznaju, da su staropaganskim elementima dali novo znacenje.
Tako da je ocigledno da su ih infiltrirali u Hriscanstvo da bi mnogoboscima omogucili laksi prelaz u novu veru, jer ti elementi nisu bili obelezje Hristove crkve vec mnogobostva.

Pravoslavni arhijerej Aleksandar Šmeman objašnjava kako je crkva, da bi pagane preobratila u hrišćanstvo, usvojila razne njihove običaje i verovanja, misleći da će da promeni bit paganstva ukoliko paganskim običajima prida hrišćanske nazive i objašnjenja:

“Crkva je, dakle, odjednom bila prinuđena da krene u masovnu propoved o Hristu kao Spasitelju da bi i tih preostalih devedeset procenata stanovnika Rimskoga carstva preobratila u Hrišćanstvo kao novu veru. ... Glavni metod kojim se Crkva služila da bi neznabošce preobratila u Hrišćanstvo bio je metod “sublimisanja i preobražavanja samih paganskih verovanja: Crkva je “prečišćavala” neke paganske običaje i ispunjavala ih hrišćanskim smislom i sadržajem. Pagani su u decembru praznovali rođenje sunca. I tog istog dana su Hrišćani počeli da praznuju rođenje Isusa Hrista kao istinskoga, duhovnoga Sunca, to jest kao dan ulaženja istinske, duhovne Svetlosti u ovaj svet. ... Kao što vidimo, Hrišćanstvo je prihvatilo ideju sunca kao izvora svetlosti i života: ono je tu ideju - koja je bila karakteristična za gotovo sve pagane i sve prehrišćanske kulture - preobrazila u otkrivenje svoje vere u Hrista.” (Aleksandar Šmeman, Tajne praznika)

---------------------
Moj komentar
Međutim, pagani su u hrišćanstvu našli samo novi izgovor za svoje staro idolopoklonstvo. Svi oni mehanizmi (ugušivanje nečiste savjesti, pobuđivanje fanatizma, površni moralni zahtjevi, odricanje od zdravog razuma) , sada su nastavili da funkcionišu pod formom hrišćanstva.

Evo i primjera.

Sveti Nikola je zaštitnik putnika, moreplovaca, trgovaca, strelaca, dece, i studenata u Grčkoj, Rusiji, Crnoj Gori, Makedoniji i Srbiji. Takođe sveti Nikola je u Srbiji najčešća slava.

A zapazite sada ovo.

Hermes ili Hermo (grč. Ἑρμῆς, Hermễs) je starogrčki glasnik bogova, zaštitnik putnika i lopova, pastira, pjesnika, atletičara i trgovaca; Zeusov i Majin sin.

Dakle isti paganski duh je ostao kod ljudi samo su imena promijenjena.
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.346
Nisam siguran da sam razumeo ali dobro. Nego, ne vidim razloga da neko brani masoneriju:).

Ja ukazujem samo da su masoni po njihovom svedočenju preuzeli od gnostika mnogo stvari.

Mislim da ti ako verujući i kao hrišćanin ne treba da podržavaš Masone tj. da nekako ih pravdaš kroz primere nekih drugih sličnosti koje navodiš.

Naravno da ih ne podržavam niti pravdam. Samo sam, dovodeći ih u vezi s Adventistima koji također baštine gnostička vjerovanja, htio pokazati kako ih to ne čini jednakom starim Bogu.
 
Učlanjen(a)
22.07.2016
Poruka
11.398
Naravno da ih ne podržavam niti pravdam.


Drago mi je da je tako. Verujem da i sam znaš koliko je Masonerija povezana sa paganskim i ezoteričnim pokretima starog veka a kasnije i sa gnosticima. Zato jesu nalednici gnostika a i sami to govore. Nećemo ih mi braniti od njih samih:)

Samo sam, dovodeći ih u vezi s Adventistima koji također baštine gnostička vjerovanja, htio pokazati kako ih to ne čini jednakom starim Bogu.

Treba dokazati da su Katari zaista bili gnostici..jer prema izvorima koji su nam dostupni mnogo toga ide u prilog da nisu bili gnostici. Bosanski Bogumili recimo neposeduju nikakve gnostičke spise niti materijalne ostatke. Pogledaj u Bosni nema toga...uvrediće se narod u Bosni koji su sad većim delom muslimani da su i me preci bili gnostici ali ne zato što to neće da veruju već što nema ni jedan materijalni ostatak koji to potvrđuje već ono malo materijalnih ostatako tog vremena suprotno govori. Ako su oni recimo uzor Adventistima onda Adventisti ne moraju da brinu:). Ili drugi Protestanti. Čak šta više Pravoslvani istoričari sada uopšte poriču manihejsvo crkve Bosanske ukazujući da je to jedan specifičan vid Pravoslavlja u šta i ja takođe verujem. Razlike su vezane za organizaciju Crkve, neka sporenja oko obreda i poštovanja slika, molitve za mrtve što su Bogumili poricali. Ali ne govore o manihejstvu.

Eto ukratko.
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.346
Treba dokazati da su Katari zaista bili gnostici ... Čak šta više Pravoslvani istoričari sada uopšte poriču manihejsvo crkve Bosanske ukazujući da je to jedan specifičan vid Pravoslavlja u šta i ja takođe verujem.

“Ima mišljenja, da su pripadnici Bosanske Crkve bili pravoslavni. Ali to mišljenje neće biti potpuno tačno, jer imamo jasnih dokaza da ih je službena pravoslavna crkva osuđivala.” (Vladimir Ćorović, Historija Bosne. I. SKA, Beograd 1940.)
 
Učlanjen(a)
11.02.2009
Poruka
8.070
Drago mi je da je tako. Verujem da i sam znaš koliko je Masonerija povezana sa paganskim i ezoteričnim pokretima starog veka a kasnije i sa gnosticima. Zato jesu nalednici gnostika a i sami to govore. Nećemo ih mi braniti od njih samih:)

Eh Jovane, Jovane. Masonerija samo pokušava da sebe prikaže povezanom sa time što si nabrojao.Uključujući tu i gnostike. Nemam ni ja nameru da ih branim, samo ih držim opasnim prevarantima.

Da nije nakon "prosvetiteljstva" postalo popularno govoriti o nekakvim izgubljenim znanjima koje je navodno "zlo" Hrišćanstvo potiskivalo, ne bi se oni ni setili da baštine gnostike. Uostalom, oni i ne baštine prave gnostike, nego ono što misle da su gnostici bili. A to su dve sasvim suprotne stvari.


Ima mišljenja, da su pripadnici Bosanske Crkve bili pravoslavni. Ali to mišljenje neće biti potpuno tačno, jer imamo jasnih dokaza da ih je službena pravoslavna crkva osuđivala.” (Vladimir Ćorović, Historija Bosne. I. SKA, Beograd 1940.)

Tačno tako. Ima mišljenja, ali dokazi koji postoje negiraju mogućnost da su pripadnici Crkve Bosanske bili pravoslavni. Kao što si i citirao to iz rada Vladimira Ćorovića. No, postavlja se pitanje zašto su bili osuđivani. Šta je to što je službena pravoslavna crkva smatrala pogrešnim u njihovim praksama i verovanjima. I tu ima pojedinih autora (najčešće fundamentalističko protestantske škole) koji zagovaraju tezu da je razlog bio organizacione prirode, a ne doktrinarno verske. Pojedini čak idu toliko daleko da Bogumile, koji se pominju i u Dušanovom Zakoniku, gde se nazivaju "babunima" poistovećuju sa Katolicima, ali tu hipotezu je nemoguće dokazati, jer da je tako, zašto bi Nemanjići tražili i dobijali pomoć od Franjevaca u suzbijanju ove hereze?

Da se nije radilo o nikakvom "Biblijskom" Hrišćanstvu, kao što to pojedinci koji Bogumile uz ostale baštine kao svoje pretke govori i činjenica da je 1186 u Rasu organizovan crkveni sabor na kome je osuđena hereza koja je :

"Na saboru je osuđena hrišćanska jeres kojoj je pripisana tvrdnja da Isus Hrist nije bio Sin Božji.[2]Pominjanje ove jeresi je zabranjeno, njihovom poglavaru je "urezan jezik u grlu njegovu"[3], verske starešine su spaljene na lomači, dok su mnogi vernici kažnjeni raznim telesnim kaznama i prognani iz zemlje, a sva njihova imovina je oduzeta.
Savremena nauka ovo zabrenjeno učenje uglavnom prepoznaje kao bogumilstvo."

Po onome što se o njima zna, negirali su Trojstvo (omega otpad), odbijali da se odazovu u rat, Krst im je bio sablazan, negirali hirotoniju
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.346
O Crkvi bosanskoj

Problematika Crkve bosanske ide u onaj niz pitanja iz naše srednjovjekovne bosanske povijesti, koja su do danas sačuvala svoju aktualnost, privlačnost i zanimljivost, pa je tijekom proteklog 140-godišnjeg razdoblja imala svoje istraživače koji su objavljivali postignute rezultate, što je za posljedicu imalo opsežnu stručnu literaturu različite upotrebne vrijednost. Današnji istraživači se nalaze u puno povoljnijem položaju kad pristupaju izučavanju bosanskog krivovjerja, jer se solidno mogu osloniti na radove svojih prethodnika.

Govoreći općenito o Crkvi bosanskoj može se s punim pravom reći da je ona pripadala dualističkom pokretu rasprostranjenom na velikom prostoru od Male Azije, preko Balkana i Italije do južne Francuske i srednje Evrope. Dugo je u stručnoj literaturi ostao problematičan naziv za njezine vjernike, koje su nazivali “mrsnim ljudima”, danas prevladava mišljenje da bi ispravan naziv glasio mirski ljudi. Ta crkvena organizacija bila je na udaru službenih crkava, Katoličke i Pravoslavne.

Što se tiče određivanja njezina vjerskog učenja u mjerodavnim krugovima Katoličke crkve isticano je uglavnom da su krstjani slijedili manihejske zablude, ali to nije smetalo njihovim katoličkim suvremenicima u različitim sredinama da ih nazivaju posebnim imenima. Tako se u krugu najviših predstavnika Katoličke crkve, u Rimskoj kuriji, sljedbenici bosanskog krivovjerja najčešće nazivaju manihejcima, a susjedni su ih Dubrovčani dosljedno nazivali patarenima. Ni u krugovima pravoslavnog kršćanstva nazivlje nije bilo jedinstveno i dosljedno, nego se, s obzirom na vrijeme i prostor, razlikovalo, što je za posljedicu imalo upotrebu naziva kutugeri, bogomili i babuni. Postojeće terminološko šarenilo u osnovi nije izražavalo karakter vjerskog učenja krstjana, nego ustaljenu praksu dotičnih sredina da se neki od tih naziva upotrijebi za sljedbenike dualističkog usmjerenja u Bosni. Idući tim tragom, Crkva bosanska je pripadala dualističkom pokretu, kojega su pripadnici u različitim krajevima nazivani posebnim imenima, uglavnom u sinonimnom smislu. (Pejo Ćošković, Crkva bosanska u XV. stoljeću)
 
Učlanjen(a)
11.02.2009
Poruka
8.070
Idući tim tragom, Crkva bosanska je pripadala dualističkom pokretu, kojega su pripadnici u različitim krajevima nazivani posebnim imenima, uglavnom u sinonimnom smislu. (Pejo Ćošković, Crkva bosanska u XV. stoljeću)

O tome govore i Vizantijski dokumenti, kao i dokumenti rane Ruske Crkve. Mnogi ovde pokušavaju da "operu" Bogumile i ostale od gnostičkog dualizma, tvrdeći da nema dovoljno dokaza za to, jer su navodno originalne knjige uništene. Na žalost nisu. Ako ih na ovim prostorima nisu sačuvali, sačuvane su na drugim prostorima.

Poznat je naime slučaj Vasilija Doktora, bogumilskog starešine:

"
Vasilije Doktor ili Vasilije Bogumil (umro 1118) je bio bogumilski starešina, monah, doktor i učitelj slovenske narodnosti, spaljen na lomači od strane vizantijskog cara Aleksija I Komnina.
Godine 1100. vizantijski car Aleksije I Komnin (1081—1118), koji je vršio pogrome nad pristalicama bogomilskog učenja, je uhapsio bogumila po imenu Divljat (Divlatius), stavljajući ga na muke da bi otkrio podatke o pokretu.[1] On kao vođu bogumila imenova Vasilija, koji izgleda kao monah a koji je doktor koji je izučavao tu doktrinu petnaest godina, i naukovao je više od četrdeset, okušivši oko sebe dvanaest učenika pod imenom apostola.[2]
Vasilije je bio već u dubokoj starosti (imao je oko sedamdeset godina) kada je uhapšen zajedno sa svojim učenicima i doveden na na dvor. Primetivši u njega neklonulu samouverenost, car ga izbavi iz okova, i odajući mu čast kao proroku, požele da se pobliže upozna sa njegovim učenjem. Vasilije dugo nije pristajao, ali car na kraju zadobi njegovo poverenje. On pozva učitelja u odeljeni deo dvorca, gde sa svojim bratom, sevastokratorom Isakom, slušaše učenje bogomilstva. Za to vreme, jedan pisar krišom zapisivaše sve što im je Vasilije pripovedao, a u susednoj sali behu okupljeni duhovnici, sa patrijarhom Nikolajem III Gramatičarem na čelu, i carski savet. Kada Vasilije završi svoje otkrivanje, car otvori vrata patrijarhu i svemu saboru, straža uhvati Vasilija, a pisar im pročita sve zapisano po slovu jeresijarha. Jevtimije Zigaven (Euthymius Zigabenus) nam od njegovog učenja prenosi sledeće: „Oni izbacuju sve pobožne careve sa spiska hrišćana, i kažu da su samo ikonoborci pravoslavni i verni, posebno Konstantin V Kopronim". Vasilije je još govorio da ima izvorni tekst Biblije koji nije uređivao Jovan Zlatousti."
 
Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527
E ,oj Darth, uzaluid se trudis da opravdac krvnike koji su zbog svoga otpada ubijali one koji su bili bolji od njih.
Ti koji su ih osudjivali i spaljivali su nevernice, jer ne veruju u Hristo dolaza i Bozji sude. To je dokaz da su otpali od vere.
 
Natrag
Top