Kraj protestanske ere?

[DarthShone]

Ako te interesira tko je Rodney Stark, guglaj. Ako hoćeš nešto malo više saznati, čitaj. Kada nešto naučiš, poželit ćeš naučiti još više. A kada dovoljno naučiš, to će se i ovdje vidjeti, prestat ćeš pisati ove besmislice.

Ah, ali ne ide to tako lako....

Naime, da bi on, ili bilo ko od posednutih lažima, uopće i mogao pročitati i shvatiti Rodney-a Starka, mora pre svega odbaciti sve što je na subotinjim sesijama u obdaništu "učio"...

Mora pre svega odbaciti laž o svojoj "izabranosti" ... a to kod gnostičara cionista ne ide tako lako (ako uopće i ide) .....

 

[Jovan Prezviter]

Ne, nisu. U protestantskim zemljama su samo najveće razlike između bogatih i siromašnih.

Kako nisu kada je gdp njihov najviši u evropi? Tehničko tehnološki su naajvišem nivou, države najuređenije, zakonodavstvo itd. I socijalna pomoć za najsiromašnije recimo u jednoj Švedskoj visok kao naše veće plate a i u drugim zemljama zapadne protestantske evrope. Za razliku od naših prilika...i ostatka neprotestantske evrope

To se gleda.

 

[Jovan Prezviter]

Ono što recimo treba istaći kod tog najrazvijenijeg dela sveta je i skromnost. Ovo nije neobično da se uvidi kada se ode u zapadoevropske protestantske zemlje. Moja koleginica sa posla ima jedno iskustvo iz Švajcarske. Njeni utisci su bili zapanjujući. Ona kaže da Švajcarac uopšte ne troši novac za najbolji auto, najbolje odelo i da prosečan Švajcarac nosi odeću staru po nekoliko godina koja za naše pojmove je stara i izronađala. Oni svoju visoku platu uopšte ne troše mnogo već je ostavljaju po strani a samo mali deo troše, za najosnovnije potrebe. To je zaista prava skromnost i za naše pojmove.

Šta je razlika između njih i nas? Mi upravo imamo malo a trošimo mnogo. Mi smo hedonisti i zato nemamo...mi često uzimamo nova i nova odela da bismo svoj status pokazali..mi maštamo svake godine o moru i odlasku u inostranstvo a ne zanima nas naša država i neki odmor jeftiniji u našoj državi pa čak i da se ne ode nigde..ne za nas hedoniste balkana je to poniženje. Mi ne skupljamo novac već ga nemilice trošimo...

Druga stavka: Moj prihatelj koji je prevoznik i radi za Lidl ide po Evropi i razvozi proizvode. Njegov utisak je da su zapadnjaci za razliku od nas "tihi". Oni se ne deru, ne viču kao mi. Mnogo puta je odsedao u kafane i restorane u Nemačkoj i drugim zapadnoeveropskim protestantskim zemljama. Oni su tihi kaže, i kada su u većim grupama i pričaju. Kada neko u Nemačkoj glasnije priča(po našim standardima-normalno priča), ljudi ga gledaju čudno i distanciraju se od takvog. Uglavnom naši ljudi se "čuju" jer stvaraju buku kada noramalno pričaju. To su plodovi protestantizma, skromnost i praktičnost. Ostavilo je uticaja i traga na život običnih ljudi.

Dakle, mentalitet naš i njihov je potpuna suprotnost. Zato imaju blagoslov u napretku i moći. Razmišljaju unapred, konkretno dok smo mi više ljudi trenutka(sve i odmah), plahoviti i neumereni za razliku od njih koji se ne bahate već čuvaju. Sve su to dakle ogromne i nepremostive razlike.

 

[Isabeleta]

Tako kažu činjenice. Protestanti su "unaprijedili" tehnologiju laganja, pa su svijet "obavijestili" da je katoličanstvo mračnjaštvo, a protestantizam napredak i prosperitet. Istina stoji potpuno suprotno. Ako hoćeš što znati, moraš nešto pročitati.

Protestanti su dobro iskoristili svoje vrijeme da bi se predstavili kao "spasitelji" i pokretači za neki bolji svijet. I što su konkretno donijeli? Bešćutni kapitalizam.
A da su lagali, jesu. Ako se samo uzme primjer kolonizacije, uvijek će Španjoslka biti ta koja je ubijala jadne domoroce, a to što su radili Englezi i ostali protestanti s Indijancima i drugim narodima, to se prešućuje ili zanemaruje. To je, za njih, bio napredak. I zanimljivo je da protestanti ističu kako su donijeli vjeru i progres, ali ne spominju posljedice takvog "misionarenja".
Drugo, crne legende o Crkvi. To je veliko protestansko maslo u koje su oni uvjereni sve do danas.
Treće, ima jedna knjiga "Povijest Engleske" od Davida Hume ili HOma, kako god, koja je bila betseler onoga vremena ( 18 st.), a i danas vrijedi, u kojem se veliča engleska sposobnost, pamet, dominacija nad drugima, a u stvari radi se o njihovoj kolonozaciji i imperijalizmu. I nakon svih zločina koje su počinili, što? Nikom ništa...

 

[Isabeleta]

Najviše u etici rada. U Protestantizmu je recimo vernost Bogu povezana sa radnim navikama. Ako si vredan to je po volji Bogu. Time su recimo protestantske zemlje veoma bogate..radna etika.

Jovane, nisam ti odmah odgovorila na ovo, jermi nije dobro poznato. Našla sam nešto o toj temi u analizi djela Maxa Webera.
"Protestantska etika i duh kapitalizma":

"Najviša forma moralne obveze pojedinca je ispunjavati dužnosti svojih svjetovnih poslova. Ona projicira religiozno ponašanje na dnevne poslove te stoji u kontrastu s katoličkim idealom monističkog života čiji cilj je nadići potrebe obične egzistencije. Nadalje, moralna odgovornost Protestantizma je kumulativna: ciklus grijeha, pokajanja i oprosta, koji se obnavlja tijekom života katolika, u Protestantizmu izostaje. Ideja o poslanju prisutna već i u Lutherovoj doktrini, ali je svoje ostvarenje postigao kasnije".

U protestantskoj etici Weber ne tvrdi da je novi tip tržišta koji je nastao s protestantizmom bio isključivo rezultat novog protestantskog duha ali da je sve počelo kao novi mentalitet koji ima ishodište u religiji te se kao takvo prenijelo u svjetovne institucije te dovelo do razvoja racionalnog i metodičkog mentaliteta kako kod poduzetnika tako i kod radnika.

Na pastoralnoj razini, zbila su se dva događaja: postalo je nužno smatrati samoga sebe odabranim – nedostatak tog uvjerenja smatrao se pomanjkanjem vjere, dok je činjenje ''dobrih djela'' u svjetovnim aktivnostima postalo prihvaćeno kao medij kojim se mogla iskazati ta sigurnost. Tako se uspjeh poslanja naposljetku počeo smatrati ''znakom'', a nikad sredstvom kojim se postaje odabranim.



E, sad, ja se pitam: kako se uklapa sve ovo, ovaj protestanski doprinos, u Evanđelje, npr. "Tražite najprije kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, i sve drugo će vam se nadodati." ( Lk, 16, 1). "Ne brinite se tjeskobnoza život.., vaš nebeski Otac zna da vam je sve to potrebno. ( Mt, 6, 25)

Jer, protestanti jesu pokrenuli nešto, ali koliko je to vrijedi za vječni život? Privukle su me dvije riječi iz spomenute studije: opravdana želja za bogatvom i opravdavanje gomilanja bogatsva, a to nije evanđeoski.

U Katoličkoj crkvi uči se i naglašava jedna istina: prisutnost Božja. Iz vjere u prisutnost živog Boga, koji nas poznaje i gleda i brine se za nas formira se jedan drugačiji stav, rekla bih prirodniji i duhovniji, a ne tako materijalistički. Sjećam se ad su nas tako učili još u najranijoj dobi: ono što radiš, radi dobro i savjesno da bude na slavu Bogu. I naša vjeroučiteljica, jedna dobra stara časna sestra koja nam je govorila: dok pereš suđe, moli za grešnike i moli za misionare, ali najprije dobro operi suđe...

Ne kažem da među katolicima nema srebroljubaca, naravno da ima...ali, protestanti su uokvirili svoje težnje (žudnju) za stjecanjem kapitala u teologiju prosperiteta. Kakve to veze ima s Bogom?

 

[stvarnoslap]

Kako nisu kada je gdp njihov najviši u evropi? Tehničko tehnološki su naajvišem nivou, države najuređenije, zakonodavstvo itd. I socijalna pomoć za najsiromašnije recimo u jednoj Švedskoj visok kao naše veće plate a i u drugim zemljama zapadne protestantske evrope. Za razliku od naših prilika...i ostatka neprotestantske evrope

To vam nije dar od Boga, nego "nagrada" od sotone - "đavlarina". Jer u Švedskoj svega 15% Luterana vjeruju u Isusa Krista kao Boga. Dakle, antikristi, a đavlina svoje "časti".

Oni svoju visoku platu uopšte ne troše mnogo već je ostavljaju po strani a samo mali deo troše, za najosnovnije potrebe. To je zaista prava skromnost i za naše pojmove.

Što će im novci ako ih ne troše ili drugima ne daruju!?!? Znači da su idolopoklonici banaka i ušteđevine. "Ušteđevina" im je postala bog.

Druga stavka: Moj prihatelj koji je prevoznik i radi za Lidl ide po Evropi i razvozi proizvode. Njegov utisak je da su zapadnjaci za razliku od nas "tihi". Oni se ne deru, ne viču kao mi.

Jer se svega plaše. Oni ne smiju djecu u park pustiti da iziđu. Oni se već plaše i disati, a kamoli da bi ih čuo da na ulici normalnim glasom pričaju.

Mnogo puta je odsedao u kafane i restorane u Nemačkoj i drugim zapadnoeveropskim protestantskim zemljama. Oni su tihi kaže, i kada su u većim grupama i pričaju. Kada neko u Nemačkoj glasnije priča(po našim standardima-normalno priča), ljudi ga gledaju čudno i distanciraju se od takvog.

Vidiš da su bolesnici, i to teški bolesnici. Oni se distanciraju od "normalnog čovjeka". U normalnom svijetu se "pametni" ljudi distanciraju od "ludih", a evo kod tvojih protestanata se "ludi i bolesni" distanciraju od normalnog čovjeka.

Dakle, mentalitet naš i njihov je potpuna suprotnost. Zato imaju blagoslov u napretku i moći.

Nakon legaliziranja droge, pederluka, još malo pa i pedofilije, ti smatraš "blagoslovom i napretkom"!?!?

 

[Jovan Prezviter]

E, sad, ja se pitam: kako se uklapa sve ovo, ovaj protestanski doprinos, u Evanđelje, npr. "Tražite najprije kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, i sve drugo će vam se nadodati." ( Lk, 16, 1). "Ne brinite se tjeskobnoza život.., vaš nebeski Otac zna da vam je sve to potrebno. ( Mt, 6, 25)

Jer, protestanti jesu pokrenuli nešto, ali koliko je to vrijedi za vječni život? Privukle su me dvije riječi iz spomenute studije: opravdana želja za bogatvom i opravdavanje gomilanja bogatsva, a to nije evanđeoski.

Vidi, Veber je izneo samo jedan aspekt protestantizma..zapravo aspekt praktičnog odnosa prema dužnosti i obavezama koje rezultira uspehom i u materijalnom. Jer ako si svestan dužnosti i ako ih izvršavaš najbolje i znaš da time i Bogu činiš po volji jer je Bog rekao da čovek treba da radi i da privređuje onda to rezultira i materijalnim uspehom. Mi imamo i u Torah obećanje Izraelu da će biti blagoslovljen od Gospoda i u materijalnom i da će po tome videti i drugi narodi da je Bog sa njima. To imamo i Torah i u Evanđelju.

Evanđeoska poruka nije u suprotnosti sa bogatstvom a ni najmanje sa protestantiskim načelom da da je u savesnom obaljanju dužnosti izvršena volja Božija. Bog je obećao i materijalno dobro kao i duhovno..ono je u sasvim u korelaciji jedno sa drugim. Ne uvek, ne u svakom pojedinačnom slučaju jer Bog sa pojedincima ima svakako posebnu nameru nekada u odnosu na zajednicu i svakoga vodi svojim putem ali na kolektivnom nivou Bog jeste obećapo blagoslov i prosperitet.

Evo recimo Jevreji..oni su pravi primer uspešnosti jer se drže principa Torah...i od malena se uče da budu vredni i pošteni u opštem smislu..čak i kod onih manje religioznih opet ta načela opstaju i sistemski se primenjuju.

Danas svakako većina protestanata, kao i katolika i pravoslavnih su više na papiru to negu u praksi. Ok...to nije sporno. Ali načela koja se primenjuju u svakodnovnom praktičnom životu još uvek daju blagoslov u smislu organizacije i pogleda na svet. To je suština. Ona načela i one opšte postavke iz religioznog miljea koje potiču a primenjene na praktični život formiraju opšti menatlitet naroda. Zato protesktanski laici i manje religiozni će se i dalej držati ovih krucijalnih načela iako možda neće pokazivati religzni žar kao oni koji su rta nečala uspostavili, a to će im u praktičnom životu ipak doneti blagoslov.

Tako dakle, evanđelje i radna etka su u saglasnosti.

 

[Jovan Prezviter]

To vam nije dar od Boga, nego "nagrada" od sotone - "đavlarina". Jer u Švedskoj svega 15% Luterana vjeruju u Isusa Krista kao Boga. Dakle, antikristi, a đavlina svoje "časti".

Ateizam i laicizam je jedno ali praktična primena načela iz religioznog izvora koji imaju pokazuje ispravnost ili neispravnost pogleda na svet

Što će im novci ako ih ne troše ili drugima ne daruju!?!? Znači da su idolopoklonici banaka i ušteđevine. "Ušteđevina" im je postala bog.

Ne radi se o tome..već o budućnosti..oni to čuvaju zbog sebe ako dođe do nekih izvanrednih situacija(što je normalno..ostati bez posla, neki drugi kritičan momanat) i naravno za svoje potomstvo svakako...to je mudrost a ne naše rasipanje a posle kukamo kako nemamo. To je razlika između našeg mentaliteta i njihovog jer smo mi hedonisti(mi naš hedonizam opravdavamo tobožnjom širokom rukom...a zapravo smo hedonisti..volimo čulna uživanja) i onda mi taj hedonizam umesto da osudimo mi ga potenciramo i umanjujemo njihovu umerenost i zdravu štedljivost. Zapravo, mi ih mrzimo jer njihov primer je osuda naše rasipnosti koja potiče ih hedonizma. Zato ih mrzimo..jer je njihov primer osuda našeg lošeg postupanja.

Jer se svega plaše. Oni ne smiju djecu u park pustiti da iziđu. Oni se već plaše i disati, a kamoli da bi ih čuo da na ulici normalnim glasom pričaju.

Opet je na delu naše opravdavanje naše bahatosti, nešeg lošeg bahatog mentaliteta. Mi volimo da smo u centru pažnje, imamo kompleks da moramo da se ističemo..zato vičemo..hoćemo da se "čujemo" a naš karakter je pokvaren i ispunjen sujetom..zato smo osetljivi, ratoborni ako nas neko ukori za greh..volimo laskanje i ne volimo da se menajmo..zato mrzmo njihovu učtivost, njihov način života koji je opet osuda naše bahatosti i nedozrolog karaktera.

Vidiš da su bolesnici, i to teški bolesnici. Oni se distanciraju od "normalnog čovjeka". U normalnom svijetu se "pametni" ljudi distanciraju od "ludih", a evo kod tvojih protestanata se "ludi i bolesni" distanciraju od normalnog čovjeka.

Distanciraju se od agresivnih, osetljivih i razdražljih a to se upravo uviđa i kroz običan razgovor. To je normalno...samo mi bukadžije, razdražljivci i ratoborci volimo takav pristup i slične sebi. Eto zašto smo mi baš mi najviše ratovali i najveće zločine činili jedni drugima..to je naš mentalitet. Neratoborni se vrlo lako dogovore.

 

[stvarnoslap]

Ne radi se o tome..već o budućnosti..oni to čuvaju zbog sebe ako dođe do nekih izvanrednih situacija(što je normalno..ostati bez posla, neki drugi kritičan momanat) i naravno za svoje potomstvo svakako...to je mudrost a ne naše rasipanje a posle kukamo kako nemamo. To je razlika između našeg mentaliteta i njihovog jer smo mi hedonisti(mi naš hedonizam opravdavamo tobožnjom širokom rukom...a zapravo smo hedonisti..volimo čulna uživanja) i onda mi taj hedonizam umesto da osudimo mi ga potenciramo i umanjujemo njihovu umerenost i zdravu štedljivost. Zapravo, mi ih mrzimo jer njihov primer je osuda naše rasipnosti koja potiče ih hedonizma. Zato ih mrzimo..jer je njihov primer osuda našeg lošeg postupanja.

Može se tebi sviđati protestantska škrtost, ali to vam dolazi od đavline a ne od Boga.

 

[Jovan Prezviter]

Može se tebi sviđati protestantska škrtost, ali to vam dolazi od đavline a ne od Boga.

Ne radi se o škrtosti. To je poenta. Nego o "nerasipnosti". Naravno da pomažu jedni drugima, već na sebe lično ne troše nepotrebno kao mi.