Kraj protestanske ere?

[DarthShone]

Promijenio ja. Što ti misliš hoće li Jovan ponovo pored ovoga proći kao pored "turskog groblja"?

Ne samo da će proći, nego će nastaviti i dalje sa svojim mantranjem....

A najbogohulnija laž mu je da je Kristova Crkva "Kurva". Ono što nije mogao do kraja pokoriti lažima, učinio je oružjem. Tako je svima poznata metoda "protestantskog demokratiziranja" - "sijanje demokracije oblacima bombi".

Ne, to je samo jedna od najbogohulnijih laži... Postoji i ona koju pokupiše iz Talmuda, Kabale i ostalih srednjevekovnih i renesansnih židovckih "umotvorina" uz pomoć kojih Boga - Isusa zamisliše stvorenjem.... I ne samo zamisliše, nego Ga takvim i predstavljaju pojedini "ostatci"...

Pade li na pamet nekom Pravoslavnom teologu (da ne spominjem Katoličke) da "piskara" rečnik anđeoski? Pade li na pamet nekome od njih, tokom svih ovih stoljeća da Sveto Pismo tumači i unakrsno razumeva koristeći se apokrifima (Enoh)?

Pade li na pamet ikome od teologa Crkve Kristove da u gnostičkim bulažnjenjima nalazi "karakter" Kristov?

NE...

Ali sve je to i te kako palo na pamet PROTESTANTIMA! ***

*** (Enoh, Sefer Ka Zohar, Talmud, Kabala prepuni su "dubokoumnog" forenzičkog istraživanja Boga), čitati o Adam Kadmonu (primordijalni Adam - androgin, danas pojedini Evangelici, ali i ostali mantraju o tome kako Isus (koji za njih nije Bog Sin) pri stvaranju (Genesis) nije stvarao, nego bio stvoren, tačnije da je On, Isus u stvari onaj Adam koji se pominje u prvom poglavlju knjige Postanja)

Dakle, je li plod kršćanstva, to što su kršćani prestali biti kršćani. Ovdje je očito nešto luđačko i šizofreno, ali nije kod mene.

Ne znam je li ti on odgovorio, no, kako i ne bi bilo šizofreno, kada se oni nazivaju Kršćanima, a kršćani nisu.

Jedan od simptoma šizofrenije je i predstavljanje onim što neko nije. (trans genderizam je legalizacija i normalizacija psihičkog poremećaja i vid je šizofrenije)

 

[Jovan Prezviter]

Je li plod te snage 85% švedskih Luterana koji ne vjeruju u Isusa Krista Boga? Dakle, je li plod kršćanstva, to što su kršćani prestali biti kršćani. Ovdje je očito nešto luđačko i šizofreno, ali nije kod mene.

P.S. Vratit ćemo se mi na priču o "protestantskoj kulturi laži".

Bez obzira na varijante veroispovedanja određenih dogmi ona srž ostaje. Slobodan pristup Pismu(informacijama) i praktična primena tih načela u svakodnevnom životu i radu. Ono je srž i snaga vere i pokretač svake druge reformacije.

Taj optimizam potestanata i entuzijazam čini ih željenim svakog napretka. Zato su napredniji od ostalih.

 

[Isabeleta]

Ali načela koja se primenjuju u svakodnovnom praktičnom životu još uvek daju blagoslov

Da li je to blagoslov ili plodovi rada koji je bio dobro organiziran i dobro obavljen? Nije sporno da u svemu treba organizacija, a ponajviše u radu, ali nipošto ne stoji da je veća zarada, imetak i bogatsvo znak Božjeg blagoslova.
Čestitost, marljivost, ustrajnost, djela učinjena u miru i dobroj savjesti... to donosi blagoslov za dušu, pa i onda kada izostane velika lova za taj pošteno obavljeni posao, a poznato ej da u našim prilikama nismo dovoljno plačeni za ono što radimo.

To je suština. Ona načela i one opšte postavke iz religioznog miljea koje potiču a primenjene na praktični život formiraju opšti menatlitet naroda. Zato protesktanski laici i manje religiozni će se i dalej držati ovih krucijalnih načela iako možda neće pokazivati religzni žar kao oni koji su rta nečala uspostavili, a to će im u praktičnom životu ipak doneti blagoslov.

Ti manje religiozni ljudi su naučili da moraju raditi i zato rade, jer su kapitalisti prilično strogi i škrti.
Koliko to točno blagoslova imaju protestanti, o tome se može razgovarati. Ne možemo se mi uspoređivati s kapitalističkim zemljama, jednostavno u startu smo bili siromašniji, potlačeniji i zaostaliji., ali to ne znači da nismo bili od Boga ljubljeni i blagoslovljeni da izdržimo sve te teškoće i ustrajemo u vjeri.

Tako dakle, evanđelje i radna etka su u saglasnosti.

Isus nije ništa rekao o teologiji prosperiteta, čak se i ograđivao da bude sudac za materijalne stvari ("Reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu...), ali jest govorio o blaženstvu onih koji su siromašni duhom... " teško će bogataš u kraljevstvo Božje...", " ne možete služiti dvojici gospodara, " itd. To znači da kršćani trebaju svoje želje za bogaćenjem krotiti i odgajati da ih zemaljske stvari i navezanost na novac ne zavedu i odvoje od vječnih dobara.
Koliko god ti nastojao prikazati tu protestansku praksu dobrom i evanđeoskom, ja vidim, čini mi se, da su protestanti i u tome otišli u drugu skrajnost.

Možda će jasnije s ovim videom:

 

[DarthShone]

Koliko god ti nastojao prikazati tu protestansku praksu dobrom i evanđeoskom, ja vidim, čini mi se, da su protestanti i u tome otišli u drugu skrajnost.

Bezuspešni su mu pokušaji.

Ps. Kapitalizam, onaj izvorni i nije nov. Imamo ga u skoro svim povjesnim dobima. Imamo ga i u starom Egiptu, i u Babilonu, i Perziji, i u Rimu uoči pada Republike.

Ujedno, isti nije inherentno loš, ali nikada i ponavljam nikada kapitalizam nije bio deo verske etike, sve do pojave protestantizma koji ga takvim i stvara.

Ideja da slepa sila "tržišta" određuje nečiju vrednost, ideja da čovek čoveka treba da eksploatiše u toj meri da eksploatisani samu golu egzistenciju duguje drugom čoveku, je ne samo antikrišćanska, nego i anti judejska (Zakon, Zakoni ponovljeni) doslovno poručuju da YHWH mrzi zelenaše.

Čitava etika "novog" kapitalizma je duboko protestantska, duboko materijalistička i duboko, ako ne i potpuno FARISEJSKA (Plaću ti usukani licemeri s ukradenim Pismom u rukama, TRAŽE OVDE NA ZEMLJI)

Klanjanje i služenje mammonu (namerno malim slovom) je u suštini služenje svom egu i pohlepi, deifikovanoj do besmisla.

A to je idolatrija, kojoj su protestanti i te kako skloni, posebno oni čiji su koreni Calvinistički ( Puritanski nakot) - same su SAD izbegle krvave pobune radnika (istini za volju nisu ih izbegle, 1.05. se obeležava upravo zbog krvavog obračuna vlasti sa radnicima u Američkim železarama 1886), samo zato što su bile (i danas su) ogromne pa su ljudi mogli da odlaze trbuhom za kruhom i traže sami sebi bolje uslove života, a Marx (inače pripadnik klase vlasnika) je svoju ideologiju stvorio kao odgovor na Calvinističko Anglikansku etiku i uslove rada u britanskim "tvornicama"...

Luteran Bizmark je tvorac prvog "social kapitalizma" (veća briga države, naglasak na umerenosti i kontroli pohlepe) inače nastalog na osnovu Socijalnog nauka Katoličke Crkve koga se Bizmark (ali i ostali Luterani) veoma bojao...

Ujedno, znaš li koji je deo Novog Zavjeta najomiljeniji protestantima?

Onaj u kome Isus priča prispodobu o talentima.

Oni ga tumače doslovno....

 

[Jovan Prezviter]

Da li je to blagoslov ili plodovi rada koji je bio dobro organiziran i dobro obavljen? Nije sporno da u svemu treba organizacija, a ponajviše u radu, ali nipošto ne stoji da je veća zarada, imetak i bogatsvo znak Božjeg blagoslova.
Čestitost, marljivost, ustrajnost, djela učinjena u miru i dobroj savjesti... to donosi blagoslov za dušu, pa i onda kada izostane velika lova za taj pošteno obavljeni posao, a poznato ej da u našim prilikama nismo dovoljno plačeni za ono što radimo.

Bog je Bog reda pa tako i oni koji primenjuju načela Božija svakako se moraju odlikovati redom i uspehom. Naravno, samo blagostanje u mtarejalnom pogledu ne donosi i spasenje ali dobrim delom ukazuje da je čovek nadahnut načelima Biblije tj. Biblijskim načelima u tom pogledu. Jedan važan segment tih načela jeste red i uspeh.

Ti manje religiozni ljudi su naučili da moraju raditi i zato rade, jer su kapitalisti prilično strogi i škrti.
Koliko to točno blagoslova imaju protestanti, o tome se može razgovarati. Ne možemo se mi uspoređivati s kapitalističkim zemljama, jednostavno u startu smo bili siromašniji, potlačeniji i zaostaliji., ali to ne znači da nismo bili od Boga ljubljeni i blagoslovljeni da izdržimo sve te teškoće i ustrajemo u vjeri.

Naravno, to što smi siromašni ne znači da nismo po Bogu..ali jednostavno načela reda i discipline jesu blagoslov koji donosi i materijalni napredak.

Isus nije ništa rekao o teologiji prosperiteta, čak se i ograđivao da bude sudac za materijalne stvari ("Reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu...), ali jest govorio o blaženstvu onih koji su siromašni duhom... "

"siromašni duhom" ukazuje na osećaj "duhovnog siromaštva" koje oseća preobraćen čovek..tj. da je svestan svojih mana i da tako skrušen dolazi Bogu. Ne misli se na materijalno siromaštvo.

teško će bogataš u kraljevstvo Božje...", " ne možete služiti dvojici gospodara, " itd.

Isus govori o neobraćenosti srca...i u tom kontekstu govori o "bogataima"..jer im srca nisu preobraćena. Da jesu svakako bi to bogatstvo bilo blagoslov. Isus ne govori protiv bogatstva kao bogatstva, ne govori protiv vlasti kao vlasti(dajte caru carevo) već ukazuje da su to sve zamke za dušu ako "ne damo i Bogu Božije". Dakle, bogatstvo, prosperitet nije sam po sebi zlo već način na koji ga koristimo.

Koliko god ti nastojao prikazati tu protestansku praksu dobrom i evanđeoskom, ja vidim, čini mi se, da su protestanti i u tome otišli u drugu skrajnost.

Jer su i oni "ljudi" ..a čovek je kvarljiva roba kako kaže. Lako se pokvari...Blagoslov Božiji koji je dat ljudi nekada ne koriste kako treba pa se osile...znaš kako je Navuhodunosor se ponosio..ali Bog je rekao da je On taj koji mu je sve to dao...i ponizio ga je što nije proslavio Boga...ali ga je vratio u slavu kada se ponizio..seti se Jova..isto bogat čovek..no druga priča..kao što vidiš Bog daje bogatstvo i materjalni prosperitet ali očekuje od nas da pravilono rukoviimo njime. U protestantiskim zemljama danas većina nedaje Bogu slavu..ali blagoslov Božiji i dalje stoji zato što se drže nekih načela svojih predaka koji su ih uspostavili. Isto i Jevreji...

 

[Isabeleta]

"siromašni duhom" ukazuje na osećaj "duhovnog siromaštva" koje oseća preobraćen čovek..tj. da je svestan svojih mana i da tako skrušen dolazi Bogu. Ne misli se na materijalno siromaštvo.

Eto, mi o radu, a sutra Praznik rada.

Još uvijek mislim da se teologija prosperiteta kosi s Evanđeljem. Isus tako nije radio niti propovjedao. Naprtiv, "On, premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite." (2 Kor 8, 9)
O ovome bi se još dalo razgovarati, ali sad ću ti reći samo ovo:

Blaženstvo o siromašnima duhom ima još jedno dublje značenje. To je posvemašnje pouzdanje u providnost Božju. To je srce ispražnjeno od zemaljskih želja jer mu je Bog sve i sam Bog mu je dosta.
Oni kojima je cilj obogatiti se da bi se pokazao blagoslov Božji na njima nisu siromašni duhom niti su blaženi.
Ne mogu to biti, jer to ne ide skupa,
Spomenuo si preobraćenog čovjeka, ok. znači čovjek koji je nanovo rođen u Duhu. Takav čovjek nema ni jednu drugu želju osim bogatiti se u Bogu, i takav zna da se ni jedno vremenito dobro ne može usporediti s Vječnim Dobrom. prema tome, takav čovjek neće ići za tim da se obogati da bi bio blagoslovljen. Ne, on već je blagoslovljen i on sam je blagoslov za druge.
Kako god, malo ste to protumačili na svoj način i materijalizirali i blagoslov Božji.

Nego, Jovane, kako to da si završio u protestantizmu? Što ti bi? Razočarani pravoslavac ili uopće nisi upoznao pravoslavlje?
Baš me zanima, ako možeš i ako hoćeš reći koju riječ o tome.

 

[Jovan Prezviter]

Eto, mi o radu, a sutra Praznik rada.

Neka živi, živi rad! .

Još uvijek mislim da se teologija prosperiteta kosi s Evanđeljem. Isus tako nije radio niti propovjedao.

Ne zaboravimo da Isus nije došao da nas uči o siromaštvu ili bogatstvu već nešto drugo. To je Njegova žrtva za naše grehe. To je glavni cilj dolaska. No, On sam kaže "dajte caru carevo a Bogu Božiije"...iz ovoga znamo da Isus ne ukida vlasti pa samim tim ni bogatstvo jer su oni na vlasti bogati, inače bi bio i protiv vlasti jer su bogati. Nije dakle Njegova mislija etika siromaštva..no idemo dalje

Naprtiv, "On, premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite." (2 Kor 8, 9)

Naravno, ovo je u kontestu duhovnog bogatstva koji ima i koje je došao nama da da..jer mi sami nikada ne možemo pred Bogom doći sa našim zaslugama već samo sa Njegovim. Ni ovi stihovi ne govore o matrijalnom siromaštvu kao idealu već je po sredi duhovna pouka.

Blaženstvo o siromašnima duhom ima još jedno dublje značenje. To je posvemašnje pouzdanje u providnost Božju. To je srce ispražnjeno od zemaljskih želja jer mu je Bog sve i sam Bog mu je dosta.
Oni kojima je cilj obogatiti se da bi se pokazao blagoslov Božji na njima nisu siromašni duhom niti su blaženi.

Uzmi na primer Jova...da li je bogatstvo njega odvojilo od Boga..uzmi i Avrama koji je takođe bio izuzetno bogat..pa Isaka i Jakova...možemo nabrojati sve patrijarhe Izraela i ni jedan nije bio siromašan.

Uzmi primer i obećanje Izraelu..nije li sam Bog obećao Izraelu i materijalno blagostanje za vernost? Jeste. Je li materijalno blagostanje loše samo po sebi? Nije.

Spomenuo si preobraćenog čovjeka, ok. znači čovjek koji je nanovo rođen u Duhu. Takav čovjek nema ni jednu drugu želju osim bogatiti se u Bogu, i takav zna da se ni jedno vremenito dobro ne može usporediti s Vječnim Dobrom

Tačno..ni jedno blago na zemlji zaista ne može zameniti carstvo Božije ali ga ni ne osporava samo po sebi.

prema tome, takav čovjek neće ići za tim da se obogati da bi bio blagoslovljen. Ne, on već je blagoslovljen i on sam je blagoslov za druge.
Kako god, malo ste to protumačili na svoj način i materijalizirali i blagoslov Božji.

Ništa samo po sebi ne odvaja od Boga već odvaja naš odnos prema Bogu bili u bogatstvu ili siromaštvu. Uzgred najveći broj nespasenih će biti među siromašnima..ne čudi se ovome što rekoh jer je to realnost..statistika samo...najveći broj ljudi na zemlji je bio siroamšan ili umereno siromašan a ne bogat...a samo će malo ljudi biti spaseno..dakle...siromaštvo nas ne preporučuje Bogu.

Ima još jedna zamka u ovoj priči o siromaštvu..razmili naravno..ali ja ću je izneti. Ti kažem sama prosudi. A to je da pojam "siromaštva" postane naša opsesija jer mislimo da je to što nas vodi bliže Bogu. Tako shvaćeno ideja siromaštva može biti lažni simbol spasenja tj. neka vrsta "pomoćnog sredstva" spasenja a to je opet opravdanje delima a ne Hristom. Dakle, imajmo na umu da nas ni bogatstvo ni siromaštvo ne pribiližava Bogu. Već samo naš odnos sa Bogom. To je smisao spasenja.

Nego, Jovane, kako to da si završio u protestantizmu? Što ti bi? Razočarani pravoslavac ili uopće nisi upoznao pravoslavlje?
Baš me zanima, ako možeš i ako hoćeš reći koju riječ o tome.

Ja lično smatram da je to volja Božija..možda sada neću otkrivati detalje(nadam se da mi nećeš zameriti) ali ću reći da je to bila Božija volja i da je On tako vodio. Imao sam od malena želju upozati Boga...i kao dete i bez znanja nekog većeg imao sam neku duboku želju za Bogom, znajući da je On tu sa nama...i da nam se otkriva. Proučavanje Božije Reči kasnije i ono što sam čuo na predavanjima me je vodilo da dalje istražujem i dalje upoznajem veličanstvenost Božiju. I dalje me Bog vodi i otkriva mnoge stvari. To je proces koji traje i trajaće do kraja.

 

[Jovan Prezviter]

Još jedna mi misao pada na um..ne mora biti da sam upravu ali etika siromaštva koja je zastupljena u tradicionalizmu(katoličanstvu i pravoslavlju-posebno) moguće da je imala za posledicu upravo potenciranje nerazvijenosti kao nekog idela. E sada, nerazvijenost kao ideal ili neka vrsta smatranja bliskosti Bogu je verovatno tradicionalne-posebno pravosalvne učinilo najinferiornijim u tom napretku i naveći otpor usadilo u narodu kao povratna sprega protiv svega što je napredno. No, posledica toga nije skromnost jer pravosalvni narodi uopšte nisu skromni, naprotiv..nego je usadilo ideju "nenapretka" ili "tavorenja" te stvorilo neku vrstu prezira prema modernom, uspešnom, naprednom ali ne samo to..nego je time i uticalo na karkterne osobine naroda da ne treba da radi na sebi..da zapusti svoje prirodne sklonosti..pa se naši narodi ne vole da menjaju..ne vole da ih neko kritikuje za greh..totalna inferiornost prema dužnostima već potenciranje na "statusu qvo".

Zato ono("etika siromaštva" i "lažne skromnosti") samo površno deluje primamljivo ali u sebi krije velike probleme koji se ne vide odmah.

 

[stvarnoslap]

Taj optimizam potestanata i entuzijazam čini ih željenim svakog napretka. Zato su napredniji od ostalih.

Moralni napredak

Sva antička društva bila su robovlasnička. U biti, sva poznata društva osim onih na jako primitivnoj razini bila su robovlasnička društva - čak su i mnoga sjevernoamerička indijanska plemena imala robove puno prije Kolumbova putovanja. Među tim općeprihvaćenim robovlasništvom samo je jedna civilizacija u povijesti odbila ljudsko ropstvo: kršćanstvi svijet. I to su učinili čak dvaput!

Prvo ukidanje robovlasništva u svijetu nije se dogodilo za vrijeme renesanse ili prosvjetiteljstva, nego za vrijeme mračnoga doba. To su postigli mudri crkveni vođe koji su prvi dijelili sakramente robovima, uskraćujući im samo zaređenje za svećenike. ... Kako su robovi bili kršćani, svećenici su počeli podsticati njihove vlasnike da ih oslobode, jer bi to bio "beskrajno pohvalan čin” koji bi vlasnicima robova pomogao osigurati spasenje. U sačuvanim oporukama zabilježena su mnoga oslobođenja. Uskoro se pojavio i drugi činitelj: sklapanje brakova između slobodnih ljudi i robova. Usprkos tome što je to u većini Europe bilo protuzakonito, postoji dosta dokaza o miješanim brakovima do 7. stoljeća, koji su obično uključivali slobodne muškarce i ropkinje. Najpoznatiji od tih brakova sklopljen je 649. kada je franački kralj Klodvig II. oženio svoju britansku ropkinju Batildu. Kada je Klodvig 657. umro, Batilda je nastavila vladati kao regent do punoljetnosti svoga najstarijega sina. Ona je iskoristila svoj položaj kako bi pokrenula kampanju za zaustavljanje trgovine robovima te otkupila one koji su bili u ropstvu. Nakon smrti Crkva ju je proglasila svetom.

Krajem 8. stoljeća Karlo Veliki protivio se ropstvu dok su papa i mnogi drugi moćni i učinkoviti pripadnici klera ponavljali riječi svete Matilde. U osvit 9. stoljeća biskup Agobard iz Lyona grmio je: "Svi su ljudi braća, svi zazivaju istoga Boga Oca: rob i gospodar, siromah i bogataš, neznani i učeni, slabi i jaki .... Nitko nije uzdignut iznad nikoga drugog…. Ne postoji ... rob ili slobodnjak, nego u svim stvarima i uvijek postoji samo Krist.“ Uskoro nitko „nije sumnjao u to da je ropstvo po sebi protivno božanskom zakonu“. Zaista, za vrijeme 11. stoljeća i Sveti Wulfstan i sveti Anselmo pokrenuli su uspješne kampanje kojima su uklonili posljednje tragove ropstva iz kršćanskoga svijeta. Dokidanje ropstva najdramatičniji je primjer moralnoga napretka tijekom mračnog doba.

Zaključak

Kada se napravi pregled ustaljenog pogleda povijesti Zapada, nailazi se na neke uistinu nevjerojatne izmišljotine. Njih nije izmislila Crkva nego sekularni intelektualci koji su stvorili termine kao što su mračno doba, renesansa, prosvjetiteljstvo i doba razuma. To su bila velika povijesna razdoblja, koja se zapravo nikada u stvarnosti nisu dogodila.
-----------------------------------------------------------------------
Nisam rimokatolik i nisam napisao ovu knjigu kako bih obranio Crkvu. Napisao sam je kako bih obranio povijest.

Rodney Stark, Lažna svjedočanstva - Raskrinkavanje stoljeća protukatoličke povijesti

P.S. Moj zaključak. Kada čovječanstvo raskrinka ovu "protestantsku kulturu laži", tada će poraziti oca laži, pripasti Kristu i proslaviti Boga.

 

[DarthShone]

Kako god, malo ste to protumačili na svoj način i materijalizirali i blagoslov Božji.

Da je samo to. Problem je u tome što su zaboravili (ako su je ikada i poznavali) poruku knjige o Jobu....

Čitava im se "teologija" zasniva na paganskom (da paganskom) : "dajem da mi daš" i "daješ mi jer sam ti dao" (uostalom, to i jeste suština insistiranja na "zakonima" i materijalizmu)

Shvatimo već jednom, da za njih (protestante, posebno za njihov američki soj) Bog nije uopšte drugačiji od "bogova" paganskih naroda.

P.S. Moj zaključak. Kada čovječanstvo raskrinka "protestantsku kulturu laži", tada će poraziti oca laži, pripasti Kristu i proslaviti Boga.

Upravo tako. No treba tu kulturu i sve njene plodove odbaciti....