Ništa samo po sebi ne odvaja od Boga već odvaja naš odnos prema Bogu bili u bogatstvu ili siromaštvu. Uzgred najveći broj nespasenih će biti među siromašnima
..
Točno. Naš odnos s Bogom. Neka nas ništa ne rastavi od ljubavi Kristove, ni bogatsvo ni siromaštvo...ali je činjenica da upravo bogatsvo narušava odnos s Bogom, jer se čovjek od svog bogatsva napravi sebi "boga".
..a samo će malo ljudi biti spaseno..dakle...siromaštvo nas ne preporučuje Bogu.
"Gospodin siromaha gleda" , kaže psalam. Gospodin se zauzima za bijednika i sirotane, udovice i nevoljnike...spominje se često u Bibliji. Ako bi razmišljali da se malo ljudi spasava i da među njima ima puno siromaha, to bi značilo obezvrijediti Kristov križ i žrtvu koju podnio za spasenje svijeta. To je opasno.
Zar Bog nije Bog?
Ima još jedna zamka u ovoj priči o siromaštvu..razmili naravno..ali ja ću je izneti. Ti kažem sama prosudi. A to je da pojam "siromaštva" postane naša opsesija jer mislimo da je to što nas vodi bliže Bogu. Tako shvaćeno ideja siromaštva može biti lažni simbol spasenja tj. neka vrsta "pomoćnog sredstva" spasenja a to je opet opravdanje delima a ne Hristom. Dakle, imajmo na umu da nas ni bogatstvo ni siromaštvo ne pribiližava Bogu. Već samo naš odnos sa Bogom. To je smisao spasenja.
OK. Razumijem što hoćeš reći. Ne mislim da siromaštvo može postati opsesija u tom smislu, niti se siromašni spašavaju zato što su siromašni. Ne, nego zbog vjere i povjerenja u Boga. Svi mi, i ja naravno, želimo biti imućni, imati u izobilju i da se nemoramo brinuti za sutra. Ne znam kako ti, ali za sebe mogu reći, niti sam bogata ni siromašna, ili bolje privikla sam se na situacije da imam i da nemam,. Ali, mislim da nije to važno koliko je bitno da naše želje srca ne idu u tom smjeru
da budemo bogati, a osobito ne u išćekivanju da ćemo tada biti blagoslovljeni. I sretni. Ne.
Ja lično smatram da je to volja Božija.. Imao sam od malena želju upozati Boga...i kao dete i bez znanja nekog većeg imao sam neku duboku želju za Bogom, znajući da je On tu sa nama...i da nam se otkriva. Proučavanje Božije Reči kasnije i ono što sam čuo na predavanjima me je vodilo da dalje istražujem i dalje upoznajem veličanstvenost Božiju. I dalje me Bog vodi i otkriva mnoge stvari. To je proces koji traje i trajaće do kraja.
Dobro. Hvala. Ako vjeruješ da je to volja Božja za tebe, imat ćeš mir, a to ej veliko bogatsvo.
Ali, istražuj i dalje...
ali etika siromaštva koja je zastupljena u tradicionalizmu(katoličanstvu i pravoslavlju-posebno) moguće da je imala za posledicu upravo potenciranje nerazvijenosti kao nekog idela. E sada, nerazvijenost kao ideal ili neka vrsta smatranja bliskosti Bogu je verovatno tradicionalne-posebno pravosalvne učinilo najinferiornijim u tom napretku i naveći otpor usadilo u narodu kao povratna sprega protiv svega što je napredno.
Što ej to etika siromaštva? Prvi put čujem...
Ako misliš na zavjet siromaštva kod redovnika i monahau Katoličkoj i Pravoslavnoj crkvi, to ej nešto sasvim drugo. To nazivaju
evanđeoskim savjetima prema Isusovim riječima: "Ako želiš biti savršen , prodaj sve što imaš, daj siromasima"...ili kako već...i slijedi me. Redovnici i monasi su to svojevoljno prihvatili da bi bili slični Isusu koji je bio siromašan. U protestantizmu nema redovništva i zato je to vama neobično, ali da znaš da ima veeelik broj protestanata koji su prihvatili katolicizam/pravoslavlje i postali redovnici.
Vama protestantima, kako tumačite Evanđelje na svoj način, može se dogoditi da ćete Isusa uskoro prikazati kao uspješnog biznismena, zar ne?
No, posledica toga nije skromnost jer pravosalvni narodi uopšte nisu skromni, naprotiv..nego je usadilo ideju "nenapretka" ili "tavorenja" te stvorilo neku vrstu prezira prema modernom, uspešnom, naprednom ali ne samo to..nego je time i uticalo na karkterne osobine naroda da ne treba da radi na sebi..da zapusti svoje prirodne sklonosti..pa se naši narodi ne vole da menjaju..ne vole da ih neko kritikuje za greh..totalna inferiornost prema dužnostima već potenciranje na "statusu qvo".
Uhh, ne znam točno, ali mislim da je to drugi problem. Činjenica je da mali i siromašni mogu biti zavidni velikima i bogatima. Ali, jedan pravi pravoslavac koji živi od vjere je vrlo dubok i kontemplativan. Ima dušu koja odiše Bogom. Nije mu to dala tehnologija ni napredak nego život s Bogom i u Bogu.
