Koliko su jevandjelja pouzdana?

[tripo 41]

Pošto Stratuf ne voli odg. na pitanja nego samo pitati.
Ko je Josifov otac? Jakov ili Ilije?

- Jakov:

Matej 1:16 » "A Jakov rodi Josifa, muža Marije, koja rodi Isusa prozvanog Hrista."

- Ilije:

Luka 3:23 » "I taj Isus imaše oko trideset godina kad poče; i beše, kao što se mišljaše, sin Josifa sina Ilijinog."

Ako razumemo da hebrejsko (grčko) značenje reči "sin" je mnogo dublje nego li na našem jeziku, onda tu nema nikakve kontradikcije. (Za više vidi npr. "W.E. Vine's M.A., Expository Dictionary of New Testament Words".)

Josip je bio potomak Jakova. Ističući: "Jakov rodi Josifa", naznačava se Jakovljevo (biološko) očinstvo. No, kada se kaže: "Josif sin Ilijev", onda to može označavati biološku vezu ali i ne mora. Ilije je otac Marije, što čini da je Josif Ilijev je zet, a običaj toga vremena među Jevrejima je bio da se zet pominje kao sin - smatra za sina.

(Ilustracije radi, mnogi stariji ljudi znaju nekoga osloviti sa "sine", a bez toga da su sa njima u ikakvom biološkom srodstvu. Preko reči "sine" oni žele ukazati na postojeću bliskost ili naklonost koju osećaju između sebe i dotične osobe.)




Odakle su došli mudraci? Sa istoka ili sa zapada?

- Sa istoka:

Matej 2:1 » "A kad se rodi Isus u Vitlejemu judejskom, za vremena cara Iroda, a to dođu mudraci s istoka u Jerusalim, i kažu:"

- Sa zapada:

Matej 2:2 » "Gde je car judejski što se rodio? Jer smo videli Njegovu zvezdu na istoku i došli smo da Mu se poklonimo."

Napomena: Pretpostavka kontradikcije je da ako su videli zvezdu na istoku, zašto bi je onda pratili na zapad?

"Na istoku" se odnosi na lokaciju gde su mudraci bili kada su ugledali zvezdu, a ne na mesto zvezde. Oni su dakle živeli na istoku, kada su ugledali Njegovu zvezdu i došli su "s istoka u Jerusalim". Nema kontradikcije.

Izvor: Sion

Stratuf sjedi 1

 

[starstuff]

Pošto Stratuf ne voli odg. na pitanja nego samo pitati.
Ko je Josifov otac? Jakov ili Ilije?

- Jakov:

Matej 1:16 » "A Jakov rodi Josifa, muža Marije, koja rodi Isusa prozvanog Hrista."

- Ilije:

Luka 3:23 » "I taj Isus imaše oko trideset godina kad poče; i beše, kao što se mišljaše, sin Josifa sina Ilijinog."

Ako razumemo da hebrejsko (grčko) značenje reči "sin" je mnogo dublje nego li na našem jeziku, onda tu nema nikakve kontradikcije. (Za više vidi npr. "W.E. Vine's M.A., Expository Dictionary of New Testament Words".)

Josip je bio potomak Jakova. Ističući: "Jakov rodi Josifa", naznačava se Jakovljevo (biološko) očinstvo. No, kada se kaže: "Josif sin Ilijev", onda to može označavati biološku vezu ali i ne mora. Ilije je otac Marije, što čini da je Josif Ilijev je zet, a običaj toga vremena među Jevrejima je bio da se zet pominje kao sin - smatra za sina.

(Ilustracije radi, mnogi stariji ljudi znaju nekoga osloviti sa "sine", a bez toga da su sa njima u ikakvom biološkom srodstvu. Preko reči "sine" oni žele ukazati na postojeću bliskost ili naklonost koju osećaju između sebe i dotične osobe.)




Odakle su došli mudraci? Sa istoka ili sa zapada?

- Sa istoka:

Matej 2:1 » "A kad se rodi Isus u Vitlejemu judejskom, za vremena cara Iroda, a to dođu mudraci s istoka u Jerusalim, i kažu:"

- Sa zapada:

Matej 2:2 » "Gde je car judejski što se rodio? Jer smo videli Njegovu zvezdu na istoku i došli smo da Mu se poklonimo."

Napomena: Pretpostavka kontradikcije je da ako su videli zvezdu na istoku, zašto bi je onda pratili na zapad?

"Na istoku" se odnosi na lokaciju gde su mudraci bili kada su ugledali zvezdu, a ne na mesto zvezde. Oni su dakle živeli na istoku, kada su ugledali Njegovu zvezdu i došli su "s istoka u Jerusalim". Nema kontradikcije.

Izvor: Sion

Stratuf sjedi 1

Ko ti drma kavez? Sto se svadjas sam sa sobom? Gluplje izgovore za kontradikcije od ovih sam cuo samo nekoliko puta. Naravno, svaki put od tebe. Niko te nije pitao za njih, jos manje za izgovore ali nastavi sam da se zakopavas.

@Mire

The Textus Receptus was established on a basis of the Byzantine text-type, also called 'Majority text', and usually is identified with it by its followers.
I ovo je derivat i zasnovano je na ovom:

http://en.wikipedia.org/wiki/Byzantine_text-type

It is the form found in the largest number of surviving manuscripts, though not in the oldest.
For some time following the fourth century different types of text were current in the East, but at the end the Byzantine text "almost wholly displaced the rest."[SUP][1][/SUP] The Byzantine text-type has by far the largest number of surviving manuscripts, many of them written in the newer minuscule (lower case) style and in Polytonic orthography handwriting, which had been invented in the 3rd century BC by Aristophanes of Byzantium but which took many centuries to catch on outside scholarly circles. For example, of 522 complete or nearly complete manuscripts of the General Epistles collated by the Institute for New Testament Textual Research in Münster, Germany, 372 of them attest the Byzantine reading in at least 90% of 98 test places. Amongst the earliest surviving manuscripts, the position is reversed. There are six manuscripts earlier than the 9th century which conform to the Byzantine text-type; of which the 5th century Codex Alexandrinus, (the oldest), is Byzantine only in the Gospels with the rest of the New Testament being Alexandrian. By comparison, the Alexandrian text-type is witnessed by nine surviving uncials earlier than the ninth century (including the Codex Alexandrinus outside the Gospels); and is also usually considered to be demonstrated in three earlier papyri. Modern critical editions of the New Testament tend to conform most often to Alexandrian witnesses — especially Codex Sinaiticus and Codex Vaticanus. The earliest Church Father to witness to a Byzantine text-type in substantial New Testament quotations is John Chrysostom (c. 349 — 407); although the fragmentary surviving works of Asterius the Sophist († 341) have also been considered to conform to the Byzantine text.[SUP][2][/SUP] Chrysostom and Asterius used text only in 75% agreed with the standard Byzantine text. The earliest translation to witness to a Greek base conforming generally to the Byzantine text in the Gospels is the Syriac Peshitta (though it has many Alexandrian and Western readings); usually dated to the 4th century; although in respect of several much contested readings, such as Mark 1:2 and John 1:18, the Peshitta rather supports the Alexandrian witnesses.

Tesko da je Textus Receptus izvor kada ni ono na cemu je zasnovan nije izvor.

 

[mire000]

Ko ti drma kavez? Sto se svadjas sam sa sobom? Gluplje izgovore za kontradikcije od ovih sam cuo samo nekoliko puta. Naravno, svaki put od tebe. Niko te nije pitao za njih, jos manje za izgovore ali nastavi sam da se zakopavas.

@Mire

The Textus Receptus was established on a basis of the Byzantine text-type, also called 'Majority text', and usually is identified with it by its followers.
I ovo je derivat i zasnovano je na ovom:

Byzantine text-type - Wikipedia, the free encyclopedia
It is the form found in the largest number of surviving manuscripts, though not in the oldest.
For some time following the fourth century different types of text were current in the East, but at the end the Byzantine text "almost wholly displaced the rest."[SUP][1][/SUP] The Byzantine text-type has by far the largest number of surviving manuscripts, many of them written in the newer minuscule (lower case) style and in Polytonic orthography handwriting, which had been invented in the 3rd century BC by Aristophanes of Byzantium but which took many centuries to catch on outside scholarly circles. For example, of 522 complete or nearly complete manuscripts of the General Epistles collated by the Institute for New Testament Textual Research in Münster, Germany, 372 of them attest the Byzantine reading in at least 90% of 98 test places. Amongst the earliest surviving manuscripts, the position is reversed. There are six manuscripts earlier than the 9th century which conform to the Byzantine text-type; of which the 5th century Codex Alexandrinus, (the oldest), is Byzantine only in the Gospels with the rest of the New Testament being Alexandrian. By comparison, the Alexandrian text-type is witnessed by nine surviving uncials earlier than the ninth century (including the Codex Alexandrinus outside the Gospels); and is also usually considered to be demonstrated in three earlier papyri. Modern critical editions of the New Testament tend to conform most often to Alexandrian witnesses — especially Codex Sinaiticus and Codex Vaticanus. The earliest Church Father to witness to a Byzantine text-type in substantial New Testament quotations is John Chrysostom (c. 349 — 407); although the fragmentary surviving works of Asterius the Sophist († 341) have also been considered to conform to the Byzantine text.[SUP][2][/SUP] Chrysostom and Asterius used text only in 75% agreed with the standard Byzantine text. The earliest translation to witness to a Greek base conforming generally to the Byzantine text in the Gospels is the Syriac Peshitta (though it has many Alexandrian and Western readings); usually dated to the 4th century; although in respect of several much contested readings, such as Mark 1:2 and John 1:18, the Peshitta rather supports the Alexandrian witnesses.

Tesko da je Textus Receptus izvor kada ni ono na cemu je zasnovan nije izvor.

Ne znam sta hoces da kazes s tim da nije zasnovan na izvoru?
Skinuo sam knjigu Barta Erman-a ''isus to nije rekao'' pa cu da vidim sta prica...

 

[starstuff]

Ne znam sta hoces da kazes s tim da nije zasnovan na izvoru?
Skinuo sam knjigu Barta Erman-a ''isus to nije rekao'' pa cu da vidim sta prica...

Hocu da kazem da nisu najstariji primerci ali nije to ni toliko bitno, poenta je da ni njih ne mozes da verifikujes kao autenticnu verziju.
Skinuo sam Ermana i ja ali me mrzi da sedim i citam na kompu ili telefonu. Moracu da uzmem neki ebook reader ili neki bas jeftin tablet.

 

[mire000]

Hocu da kazem da nisu najstariji primerci ali nije to ni toliko bitno, poenta je da ni njih ne mozes da verifikujes kao autenticnu verziju.
Skinuo sam Ermana i ja ali me mrzi da sedim i citam na kompu ili telefonu. Moracu da uzmem neki ebook reader ili neki bas jeftin tablet.

Pa tako je, mozes samo da nagadjas koji su od ova dva izvora blizi originalu.

 

[starstuff]

Evo ti ga jedan od kriticara Barta Ermana u vezi istorijskog Isusa. Odgledaj kada budes imao vremena.

Why I Think Jesus Didn't Exist: A Historian Explains the Evidence That Changed His Mind - YouTube

 

[infamous111]

Evo ti ga jedan od kriticara Barta Ermana u vezi istorijskog Isusa. Odgledaj kada budes imao vremena.

Why I Think Jesus Didn't Exist: A Historian Explains the Evidence That Changed His Mind - YouTube

nisam odgledao ba sve ali ako se radi o nekim izvorima postojanja isusa hrista kao ime i prezime jedne osobe, onda se tu gresi
poznato je da su isus i hrist dve titule, pravo ime osobe koja je nosila te dve titule, nije bas poznato, spekulisu se neka imena ali niko nije siguran da se radi o osobi koja je nosila titule isus hrist
upravo zbog toga sto nigde nije napisano njegovo pravo ime i prezime, nego samo su pisali onako kako su oni zapravo zvali tu osobu znaci zvali su je "isus hrist" nedge se cak i kaze "isus zvani hrist" znaci zbog toga je tesko ustanoviti postojanje osobe pod imenom isus hrist

 

[mire000]

Evo ti ga jedan od kriticara Barta Ermana u vezi istorijskog Isusa. Odgledaj kada budes imao vremena.

Why I Think Jesus Didn't Exist: A Historian Explains the Evidence That Changed His Mind - YouTube

Hvala pogledacu...

 

[starstuff]

Evo malo ozbiljne teologije u vezi Isusa i jevandjelja:

http://www.colbertnation.com/the-colbert-report-videos/70912/june-20-2006/bart-ehrman

http://www.colbertnation.com/the-colbert-report-videos/224128/april-09-2009/bart-ehrman

 

[infamous111]

Evo malo ozbiljne teologije u vezi Isusa i jevandjelja:

http://www.colbertnation.com/the-colbert-report-videos/70912/june-20-2006/bart-ehrman

http://www.colbertnation.com/the-colbert-report-videos/224128/april-09-2009/bart-ehrman

stepen legenda xD obozavam da gledam njegove eisije, znaci mmoze pametno nesto da se cuje a i zanimljivo je