Koliko su jevandjelja pouzdana?
- Začetnik teme starstuff
- Datum pokretanja
Član
- Učlanjen(a)
- 03.06.2010
- Poruka
- 14.301
Važi uredniče.
Evo u pravo se posvećujem temi.
Zašto četiri jevanđelja?
I.K.
Jevanđelja su jedinstvena književna vrsta, i kada su četvorica jevanđelista napisala svoja jevanđelja kanonski kalup je nepovratno slomljen. Već više od dve hiljade godina pravoverni hrišćani priznaju samo ta četiri jevanđelja. Brojni su jeretici napisali knjige koje su nazivali "jevanđelje po 'ovom ili onom'", ali to su bila samo otrcana sredstva propagande njihovog verovanja, kao na primer gnosticizma.
Ali zašto baš četiri jevanđelja? Crkveni otac Irenej je verovao da četiri jevanđelja postoje zato što to odgovara na četiri strane sveta, tj. četiri Zemaljska vetra, a i što je broj četiri broj sveukupnosti. No, verovatno najbolje objašnjenje činjenice zašto baš postoje četiri jevanđelja jeste taj da Sveti Duh nastoji dopreti do četiri različite grupe ljudi - četiri drevne grupe ljudi - koje i danas postoje i koje se jasno razlikuju. Evo nekih razloga zašto postoje četiri jevanđelja umesto samo jednog.
Prvi razlog, bi bio taj, da nam se pruži što potpunija slika o osobi i delu Isusa Hrista.
Bog je odlučio da čovečanstvu kroz zapisanu reč predstavi Svoju namisao i da prenese Svoju poruku - Svoju volju. Da bi ovo sproveo, Bog se koristio ljudskim autorima, koje je On izabrao i nadahnuo (2. Tim. 3:16) za taj zadatak, a koji su dolazili iz različitih etničkih i kulturnih pozadina i koji su bili različitih karakternih crta.
Svaki od autora jevanđelja ima jasan cilj i svrhu iza svoje poruke, svaki je istakao različiti aspekt ličnosti i službe Isusa Hrista.
Matej je pisao za jevrejske čitaoce, i jedan od njegovih ciljeva je da odmah na početku pokaže i dokaže preko Isusovog rodoslovlja Njegovo porekloa, ali da je On ujedno i ispunjenje proročanstava iz Starog zaveta - da je Isus dugo očekivani Mesija. Matej stavlja naglasak da je Isus obećani Car, "Sin Davidov", koji će zauvek sedeti na prestolju Izrailja (Mt. 9:27; Mt. 21:9).
Marko, Varnavin rođak (Kol. 4:10), je bio očevidac događanja u Hristovom životu, i bio je blizak prijatelj apostola Petra. Marko je napisao jevanđelje za pagansku publiku, i iz tog razloga on izostavlja sve te stvari koje su nerazumljive za njegove čitaoce a za jevrejske čitaoce veoma važne. On izostavlja: rodoslovlje, Hristove dijaloge sa jevrejskim vođama, česte reference iz Starog zaveta, i sl. Markov izveštaj je prepun akcije i drame, veoma dinamičan i lako čitljiv. On predstavlja Hrista kao slugu patnje, kao Onoga koji nije došao da bude služen, nego da služi i koji svoj život daje kao otkupninu za mnoge (Mk. 10:45).
Luka, je osim jevanđelja napisao i Dela apostolska. Nazvan je "ljubljeni lekar" (Kol. 4:14) od strane apostola Pavla, i bio je njegov blizak saradnik i prijatelj. Luka je jedini autor koji dolazi iz paganske pozadine, bio je grk. Luka kao visoko obrazovani autor, piše veoma detaljno o istorijskoj strani koja prati život Isusa Hrista. Kao savestan istoričar, on tvrdi da je njegova namera da izvesti o svemu i na osnovu izveštaja onih koji su bili očevici (Lk. 1:1-4) događanja.
Iako, je jevanđelje napisao za ličnu dobrobit Teofila, očigledno je, da je njegovo jevanđelje namenjeno paganskim čitaocima, a njegova namera je da pokaže da je hrišćanska vera zasnovan na istorijski pouzdanim i proverljivim događajima. Luka, često Hrista naziva "Sinom čovečijim", naglašavajući tako Njegovu ljudsku prirodu i navodi mnoge sitne detalje koji se ne nalaze zapisani u ostalim jevanđeljima.
Zadnje, jevanđelje apostola Jovana, se vrlo razlikuje od prva tri jevanđelja, jer između ostalog sadrži dosta teološkog sadržaja u odnosu na osobu Isusa Hrista i duhovnih istina vezanih za hrišćansku veru. Matej, Marko i Luka su se pominju i kao "Sinoptička jevanđelja" zbog sličnih stilova i sadržaja i jer daju sinopsis Hristovog života. Jevanđelje po Jovanu ne započinje sa rođenjem Isusovim ili službom, već sa aktivnošću i karakteristikama Sina Božijeg pre nego što je On postao rođen kao čovek (Jn. 1:14). Jevanđelje po Jovanu snažno naglašava Hristovo božanstvo, ono koristi fraze poput: "Reč beše Bog" (Jn. 1:1), "Spasitelj sveta" (Jn. 4:42), "Sin Božji" (koristi se više puta), i "Gospod... Bog" (Jn. 20:28), koje jasno upućuju čitaoca na jedinstvenost Hristovu.
U jevanđelju po Jovanu, sam Isus takođe potvrđuje svoje božanstvo sa nekoliko "Ja jesam" izjava, a najjača je svakako ona u Jovanu 8:58, gde kaže: "... pre nego što je bio Avraam, ja sam" (uporediti to sa 2. Moj. 3:13-14). Ali Jovan takođe naglašava i činjenicu da Isus osim božanske prirode poseduje i ljudsku prirodu, a sve to u želji da pobije jeres jedne verske sekte svoga vremena, tzv. "gnosticima", koji su poricali ljudsku prirodu Hristovu.
Na kraju, Jovanovo jevanđelje samo daje zaključak i predstavlja čitaocu svoju svrhu, zašto je napisano: "A i mnoga druga čudesa učini Isus pred učenicima svojim koja nisu pisana u knjizi ovoj. A ova se napisaše, da verujete da Isus jeste Hristos, Sin Božji, i da verujući imate život u ime Njegovo." (Jn. 20:30-31).
Dakle, postoje četiri jevanđelja i svako ponaosob predstavlja tačan izveštaj o Hristu, svako sagledava različite aspekte Hristove ličnosti i službe. Svaki izveštaj tako postaje kao nit različite boje u satkanoj tapiseriji, i sve zajedno formira potpuniju sliku Hristovog života i osobe. Kroz četiri nam darovana jevanđelja mi možemo danas znati dovoljno, da bi razumeli šta je Hristos učinio za nas i ko je On bio.
Drugi, veoma važan razlog zašto postoje četiri jevanđelja je da nam se omogući potvrda objektivnosti i istinitosti činjenica.
Samo Sveto pismo, od najranijeg doba, tvrdi da presuda na sudu nije merodavna protiv nekog lica na osnovu iskaza samo jednog svedoka, već da su za to potrebna dva ili tri svedoka, to je minimalan broj koji je potreban da bi se pravedno presudilo u nekom slučaju (vidi 5. Moj. 19:15). Dakle, imajući tako četiri različita izveštaja o osobi i službi Isusa Hrista, daje nam se pravedna mogućnost da procenimo tačnost informacija koje se tiču Njega.
Simon Greenleaf je poznati i prihvaćen autoritet kada se radi o predstavljanju dokaza u sudskom procesu, i on je sam ispitivao valjanost svedočanstva datih u četiri jevanđelja sa pravnog stanovišta. On je primetio da svedoci (jevanđelisti) daju iskaze koji se slažu, ali svaki od njih neki detalj ili preskoči ili istakne. Ovako nešto je tipično za pouzdane, nezavisne izvore (svedoke) informacija i tako nešto bi se na bilo kojem sudu prihvatilo kao jak dokaz. Da se u četiri jevanđelja se nalaze tačno iste informacije sa istim detaljima i iznesenih iz iste perspektive, to bi ukazivalo dosluh, odnosno, na to su se pisci pre pisanja sastali da bi "se njihove priče usaglasile", kako bi njihovi zapisi izgledali vrlo verodostojno.
Dakle, razlike između četiri jevanđelja, čak i na prvi pregled protivrečnosti u nekim detaljima, govore o nezavisnom karakteru ovih spisa. Nezavisna priroda četiri jevanđelja čini da isti izveštaji u njima, koji se razlikuju u perspektivi, i u iznošenju detalja, ukazuju na to da je zapis o Hristovom životu i službi predstavljen u njima utemeljen na činjenicama i veoma pouzdan. izvor Sion
Ajd Stratuf probaj ovo oboriti.
Evo u pravo se posvećujem temi.
Zašto četiri jevanđelja?
I.K.
Jevanđelja su jedinstvena književna vrsta, i kada su četvorica jevanđelista napisala svoja jevanđelja kanonski kalup je nepovratno slomljen. Već više od dve hiljade godina pravoverni hrišćani priznaju samo ta četiri jevanđelja. Brojni su jeretici napisali knjige koje su nazivali "jevanđelje po 'ovom ili onom'", ali to su bila samo otrcana sredstva propagande njihovog verovanja, kao na primer gnosticizma.
Ali zašto baš četiri jevanđelja? Crkveni otac Irenej je verovao da četiri jevanđelja postoje zato što to odgovara na četiri strane sveta, tj. četiri Zemaljska vetra, a i što je broj četiri broj sveukupnosti. No, verovatno najbolje objašnjenje činjenice zašto baš postoje četiri jevanđelja jeste taj da Sveti Duh nastoji dopreti do četiri različite grupe ljudi - četiri drevne grupe ljudi - koje i danas postoje i koje se jasno razlikuju. Evo nekih razloga zašto postoje četiri jevanđelja umesto samo jednog.
Prvi razlog, bi bio taj, da nam se pruži što potpunija slika o osobi i delu Isusa Hrista.
Bog je odlučio da čovečanstvu kroz zapisanu reč predstavi Svoju namisao i da prenese Svoju poruku - Svoju volju. Da bi ovo sproveo, Bog se koristio ljudskim autorima, koje je On izabrao i nadahnuo (2. Tim. 3:16) za taj zadatak, a koji su dolazili iz različitih etničkih i kulturnih pozadina i koji su bili različitih karakternih crta.
Svaki od autora jevanđelja ima jasan cilj i svrhu iza svoje poruke, svaki je istakao različiti aspekt ličnosti i službe Isusa Hrista.
Matej je pisao za jevrejske čitaoce, i jedan od njegovih ciljeva je da odmah na početku pokaže i dokaže preko Isusovog rodoslovlja Njegovo porekloa, ali da je On ujedno i ispunjenje proročanstava iz Starog zaveta - da je Isus dugo očekivani Mesija. Matej stavlja naglasak da je Isus obećani Car, "Sin Davidov", koji će zauvek sedeti na prestolju Izrailja (Mt. 9:27; Mt. 21:9).
Marko, Varnavin rođak (Kol. 4:10), je bio očevidac događanja u Hristovom životu, i bio je blizak prijatelj apostola Petra. Marko je napisao jevanđelje za pagansku publiku, i iz tog razloga on izostavlja sve te stvari koje su nerazumljive za njegove čitaoce a za jevrejske čitaoce veoma važne. On izostavlja: rodoslovlje, Hristove dijaloge sa jevrejskim vođama, česte reference iz Starog zaveta, i sl. Markov izveštaj je prepun akcije i drame, veoma dinamičan i lako čitljiv. On predstavlja Hrista kao slugu patnje, kao Onoga koji nije došao da bude služen, nego da služi i koji svoj život daje kao otkupninu za mnoge (Mk. 10:45).
Luka, je osim jevanđelja napisao i Dela apostolska. Nazvan je "ljubljeni lekar" (Kol. 4:14) od strane apostola Pavla, i bio je njegov blizak saradnik i prijatelj. Luka je jedini autor koji dolazi iz paganske pozadine, bio je grk. Luka kao visoko obrazovani autor, piše veoma detaljno o istorijskoj strani koja prati život Isusa Hrista. Kao savestan istoričar, on tvrdi da je njegova namera da izvesti o svemu i na osnovu izveštaja onih koji su bili očevici (Lk. 1:1-4) događanja.
Iako, je jevanđelje napisao za ličnu dobrobit Teofila, očigledno je, da je njegovo jevanđelje namenjeno paganskim čitaocima, a njegova namera je da pokaže da je hrišćanska vera zasnovan na istorijski pouzdanim i proverljivim događajima. Luka, često Hrista naziva "Sinom čovečijim", naglašavajući tako Njegovu ljudsku prirodu i navodi mnoge sitne detalje koji se ne nalaze zapisani u ostalim jevanđeljima.
Zadnje, jevanđelje apostola Jovana, se vrlo razlikuje od prva tri jevanđelja, jer između ostalog sadrži dosta teološkog sadržaja u odnosu na osobu Isusa Hrista i duhovnih istina vezanih za hrišćansku veru. Matej, Marko i Luka su se pominju i kao "Sinoptička jevanđelja" zbog sličnih stilova i sadržaja i jer daju sinopsis Hristovog života. Jevanđelje po Jovanu ne započinje sa rođenjem Isusovim ili službom, već sa aktivnošću i karakteristikama Sina Božijeg pre nego što je On postao rođen kao čovek (Jn. 1:14). Jevanđelje po Jovanu snažno naglašava Hristovo božanstvo, ono koristi fraze poput: "Reč beše Bog" (Jn. 1:1), "Spasitelj sveta" (Jn. 4:42), "Sin Božji" (koristi se više puta), i "Gospod... Bog" (Jn. 20:28), koje jasno upućuju čitaoca na jedinstvenost Hristovu.
U jevanđelju po Jovanu, sam Isus takođe potvrđuje svoje božanstvo sa nekoliko "Ja jesam" izjava, a najjača je svakako ona u Jovanu 8:58, gde kaže: "... pre nego što je bio Avraam, ja sam" (uporediti to sa 2. Moj. 3:13-14). Ali Jovan takođe naglašava i činjenicu da Isus osim božanske prirode poseduje i ljudsku prirodu, a sve to u želji da pobije jeres jedne verske sekte svoga vremena, tzv. "gnosticima", koji su poricali ljudsku prirodu Hristovu.
Na kraju, Jovanovo jevanđelje samo daje zaključak i predstavlja čitaocu svoju svrhu, zašto je napisano: "A i mnoga druga čudesa učini Isus pred učenicima svojim koja nisu pisana u knjizi ovoj. A ova se napisaše, da verujete da Isus jeste Hristos, Sin Božji, i da verujući imate život u ime Njegovo." (Jn. 20:30-31).
Dakle, postoje četiri jevanđelja i svako ponaosob predstavlja tačan izveštaj o Hristu, svako sagledava različite aspekte Hristove ličnosti i službe. Svaki izveštaj tako postaje kao nit različite boje u satkanoj tapiseriji, i sve zajedno formira potpuniju sliku Hristovog života i osobe. Kroz četiri nam darovana jevanđelja mi možemo danas znati dovoljno, da bi razumeli šta je Hristos učinio za nas i ko je On bio.
Drugi, veoma važan razlog zašto postoje četiri jevanđelja je da nam se omogući potvrda objektivnosti i istinitosti činjenica.
Samo Sveto pismo, od najranijeg doba, tvrdi da presuda na sudu nije merodavna protiv nekog lica na osnovu iskaza samo jednog svedoka, već da su za to potrebna dva ili tri svedoka, to je minimalan broj koji je potreban da bi se pravedno presudilo u nekom slučaju (vidi 5. Moj. 19:15). Dakle, imajući tako četiri različita izveštaja o osobi i službi Isusa Hrista, daje nam se pravedna mogućnost da procenimo tačnost informacija koje se tiču Njega.
Simon Greenleaf je poznati i prihvaćen autoritet kada se radi o predstavljanju dokaza u sudskom procesu, i on je sam ispitivao valjanost svedočanstva datih u četiri jevanđelja sa pravnog stanovišta. On je primetio da svedoci (jevanđelisti) daju iskaze koji se slažu, ali svaki od njih neki detalj ili preskoči ili istakne. Ovako nešto je tipično za pouzdane, nezavisne izvore (svedoke) informacija i tako nešto bi se na bilo kojem sudu prihvatilo kao jak dokaz. Da se u četiri jevanđelja se nalaze tačno iste informacije sa istim detaljima i iznesenih iz iste perspektive, to bi ukazivalo dosluh, odnosno, na to su se pisci pre pisanja sastali da bi "se njihove priče usaglasile", kako bi njihovi zapisi izgledali vrlo verodostojno.
Dakle, razlike između četiri jevanđelja, čak i na prvi pregled protivrečnosti u nekim detaljima, govore o nezavisnom karakteru ovih spisa. Nezavisna priroda četiri jevanđelja čini da isti izveštaji u njima, koji se razlikuju u perspektivi, i u iznošenju detalja, ukazuju na to da je zapis o Hristovom životu i službi predstavljen u njima utemeljen na činjenicama i veoma pouzdan. izvor Sion
Ajd Stratuf probaj ovo oboriti.
Poslednja izmena:
Član
- Učlanjen(a)
- 02.11.2012
- Poruka
- 1.746
Odakle da krenem, ovaj post ti je gluplji nego obicno, sto stavrno nije lako postici. Postavio si neke standarde u slaboumlju.
Nisi izneo ni jedan argument da je Bart Erman nekvalifikovan da anlizira bibliju. Nekoliko puta sam ti trazio da das primer da Erman ne prica istinu, nisi dao nista, samo ponavljas kao papagaj da Erman ne poznaje bibliju i da su mu argumenti oboreni. Potvrdi to necim. Ako hoces da oboris njegov argument o svetom trojstvu, nadji rane grcke manuskripte u kojima postoji sporni pasus iz Jovana. To je argument a ne zombiji+alkoholizam= sveto trojstvo. I jos nesto, kada kopiras tudje misljenje ili komentar, kao sto obicno radis, (post iznad) to ne postaje automatski dokaz da je nesto tacno ili ne. Ako neko misli da su jevandjelja pouzdana ne znaci da ona jesu. Tripo, to nije dokaz, to je misljenje. Da li vidis i razumes razliku? Verovatno ne ali da ne bude da ti to niko nikad nije rekao.
1. Daj primer u novom zavetu kako se vezuju recenice.
2. Kako znas da nisu lagali? Moras da demonstriras nacin na koji si to zakljucio a primer koji si naveo je ekstremno glup cak i za tvoje standarde. Zasto bi lagali da nije umro kada je centralna poenta hriscanstva Isusova smrt za nase grehe i njegovo vaskrsnuce. Tako da sigurno ne bi lagali da nije umro. Jos jednom si demonstrirao da si retko glupa osoba.
3. Sta si dao?
4. Jos jednom, izneo si tvrdnju, daj neki argument za to, samo zato sto nesto ponavljas kao papagaj nece postati istina.
5. Ko je dokazao i daj primer dokaza.
6. Dao sam dokaze iz istorije, kao i nedostatak istorijskih dokaza za tvrdnje iz jevandjelja, dao sam ti primere kontradikcija ali si zazmurio, pokrio usi i ponavljao kao papagaj, nema kontradikcija, nema kontradikcija.
7. Jos jednom si ispao glup i neuk. Koji Jevreji su pisali jevandjelja? Navedi ih, posto istoricari ocigledno ne znaju nesto sto ti znas.
8. Hvatam se glupost, tvoju glupost i mentalnu sporost.
@Jurivaka
Covek upada na temu, iznosi tvrdnje koje nema sa cim da potvrdi, kada mu se ukaze na to, onda iznese jos gluplj tvrdnje, isto bez pokrica i tako u krug. Znam da nije u redu da dajem opise drugih clanova ali moras da primetis da dok to cinim i dalje se drzim teme. Stvarno pokusavam da diskutujem sa drugim clanovima foruma na ovoj temi ali ovaj lik samo upadne, ispali glupost, pokusa da je opravda falicnom logikom i nedostatkom znanja a ja samo skrcem paznju na to. Posmatraj to tako.:yea:
Član
- Učlanjen(a)
- 03.06.2010
- Poruka
- 14.301
Opet nisi ništa dokazao. Za vezivanje rečenica sam ti već dao pravilo i primjere. Naravno u nedostatku dokaza moraš da me vrijeđaš.
Ajd Stratuf možeš li barem ovo da oboriš.
NOVI ZAVET
Obilje grčkih rukopisa
Danas postoji očuvano preko 24.000 različitih drevnih grčkih rukopisa, pisanih na različitim materijalima, koji sadrže čitav Novi zavet ili njegove pojedine delove.
Papirusi i pergamenti
U ranom razdoblju hrišćanstva za pisanje se najviše koristio papirus. Jako izdržljivi trščani štapovi iz doline Nila su lepljeni jedan za drugi, slično šperploči, a zatim su ostavljani da se osuše na suncu. U dvadesetom veku su otkriveni fragmenti mnogih dokumenata (kako biblijskih tako i nebiblijskih) koji su pisani na papirusu, i to naročito u zemljama severne Afrike i Srednjeg Istoka
Drugi materijal koji se koristio bio je pergament. Pravljen je od ovčje ili kozje kože i bio je u širokoj upotrebi do kraja srednjeg veka kada je zamenjen papirom. To je bio jako redak i skup materijal i stoga je korišten skoro isključivo za pisanje važnih dokumenata.
Primeri:
1. Codex Vaticanus i Codex Siniaticus
Vatikanski i Sinajski kodeks su dve izvanredne kopije čitavog Novog zaveta koje su pisane na pergamentu a koje potiču iz četvrtog veka (325-450).[SUP][5][/SUP]
2. Stariji papirusi
Još stariji od Vatikanskog i Sinajskog kodeksa su fragmenti i kopije na papirusu delova Novog zaveta. Posebno dragocjeni su Čester Beati (Cheaster Beatty) papirus (P45, P46, P47) i Bodmer papirus II, XIV, XV (P46, P75).
Samo iz ovih pet rukopisa možemo sastaviti čitava Jevanđelja po Luki i Jovanu, Poslanicu Rimljanima, Prvu i Drugu poslanicu Korinćanima, poslanice Galatima, Efescima, Filipljanima Jevrejima i delove Jevanđelja po Mateju i Marku, Dela apostolska i Otkrivenje. Dakle, nedostaju samo pastoralne poslanice (Poslanica Titu i Prva i Druga poslanica Timoteju) i od opštih poslanica: Poslanica apostola Jakova, Prva i Druga poslanica apostola Petra, kao i Prva, Druga i Treća poslanica apostola Jovana.
3. Najstariji odlomci
Možda najstariji očuvani dio Pisma je deo kodeksa na papirusu koji sadrži Jevanđelje po Jovanu 18:31-33 i 37. Naziva se Rilandsov (Rylandsov) papirus (P52) i datira iz 130. godine a pronađen je u Egiptu. Rilandsov papirus je primorao kritičare da u prvom veku vrate četvrto jevanđelje i da se odreknu tvrdnje da njega nije mogao napisati apostol Jovan.[SUP][7][/SUP] Na ovaj način dokazujući na osnovu rukopisa mogu se povezati postojeći delovi papirusa i pergamenata i kopije Novog zaveta unatrag sve do gotovo prvog veka.
VERZIJE (PREVODI)
Pored postojećih grčkih rukopisa, postoji još preko 1.000 kopija i delova Novog Zaveta na sirijskom, koptskom, armenijskom, gotskom i etioskom jeziku kao i oko 8.000 kopija na latinskom, pri čemu neke datiraju iz perioda Jeromovog originalnog prevoda iz 384-400. godine.
Crkveni oci
Još stariji dokaz novozavetnog teksta se nalazi u hiljadama citata pronađenih u delima crkvenih otaca (to su bili teolozi u ranom razdoblju hrišćanstva, u periodu od 100-450. godine), koji su bili sledbenici apostola i koji su vodili crkve, počevši sa Klimentom iz Rima.
Vredno je napomenuti da bi se čitav Novi zavet - ukoliko bi svi novozavetni rukopisi i gore pomenute verzije odjednom nestali - mogao obnoviti na osnovu navoda crkvenih otaca, sa izuzetkom nekih petnaest do dvadeset stihova.
Poređenja
Dokaz o veoma ranom postojanju novozavetnih spisa je sasvim jasan. Bogatstvo dokumenata za Novi zavet postaje još značajnije ukoliko ih uporedimo sa ostalim starim dokumentima koje smo prihvatili bez puno zapitkivanja.
[TABLE="class: px10"]
[TR]
[/TR]
[/TABLE]
[TABLE="class: px10"]
[TR]
Autor
i delo Životni vek autora Kada se desio događaj? *Kada je zapisano? **Najraniji postojeći rukopis Interval između: događaja i zapisa Interval između: događaja i celovitog rukopisa[/TR]
[/TABLE]
[TABLE="class: px10"]
[TR]
[/TR]
[TR]
[TD]Matej,
Jevanđelje[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 0-70?[/TD]
[TD="width: 68"]4 BC - AD 30[/TD]
[TD="width: 68"]50 - 65/75[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 200[/TD]
[TD="width: 68"]<50 godina[/TD]
[TD="width: 68"]<200 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Marko,
Jevanđelje[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 15-90?[/TD]
[TD="width: 68"]27 - 30[/TD]
[TD="width: 68"]65/70[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 225[/TD]
[TD="width: 68"]<50 godina[/TD]
[TD="width: 68"]<200 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Luka,
Jevanđelje[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 10-80?[/TD]
[TD="width: 68"]5 BC - AD 30[/TD]
[TD="width: 68"]60/75[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 200[/TD]
[TD="width: 68"]<50 godina[/TD]
[TD="width: 68"]<200 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Jovan,
Jevanđelje[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 10-100[/TD]
[TD="width: 68"]27-30[/TD]
[TD="width: 68"]90-110[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 130[/TD]
[TD="width: 68"]<80 godina[/TD]
[TD="width: 68"]<100 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Pavle,
Poslanice[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 0-65[/TD]
[TD="width: 68"]30[/TD]
[TD="width: 68"]50-65[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 200[/TD]
[TD="width: 68"]20-30 godina[/TD]
[TD="width: 68"]<200 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Josephus,
Rat[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 37-100[/TD]
[TD="width: 68"]200 BC - AD 70[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 80[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 950[/TD]
[TD="width: 68"]10-300 godina[/TD]
[TD="width: 68"]900-1200 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Josephus,
Antiquities[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 37-100[/TD]
[TD="width: 68"]200 BC - AD 65[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 95[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 1050[/TD]
[TD="width: 68"]30-300 godina[/TD]
[TD="width: 68"]1000-1300 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Tacitus,
Letopis[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 56-120[/TD]
[TD="width: 68"]AD 14-68[/TD]
[TD="width: 68"]100-120[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 850[/TD]
[TD="width: 68"]30-100 godina[/TD]
[TD="width: 68"]800-850 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Seutonius,
Biografije[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 69-130[/TD]
[TD="width: 68"]50 BC - AD 95[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 120[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 850[/TD]
[TD="width: 68"]25-170 godina[/TD]
[TD="width: 68"]750-900 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Pliny,
Poslanice[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 60-115[/TD]
[TD="width: 68"]97-112[/TD]
[TD="width: 68"]110-112[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 850[/TD]
[TD="width: 68"]0-3 godina[/TD]
[TD="width: 68"]725-750 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Plutarch,
Biografije[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 50-120[/TD]
[TD="width: 68"]500 BC - AD 70[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 100[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 950[/TD]
[TD="width: 68"]30-600 godina[/TD]
[TD="width: 68"]850-1500 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Herodot,
Istorija[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 485-425 BC[/TD]
[TD="width: 68"]546-478 BC[/TD]
[TD="width: 68"]430-425 BC[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 900[/TD]
[TD="width: 68"]50-125 godina[/TD]
[TD="width: 68"]1400-1450 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Ticijes,
Istorija[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 460-400 BC[/TD]
[TD="width: 68"]431-411 BC[/TD]
[TD="width: 68"]410-400 BC[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 900[/TD]
[TD="width: 68"]0-30 godina[/TD]
[TD="width: 68"]1300-1350 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Xenophon,
Ratni pohod[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 430-355 BC[/TD]
[TD="width: 68"]401-399 BC[/TD]
[TD="width: 68"]385-375 BC[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 1350[/TD]
[TD="width: 68"]15-25 godina[/TD]
[TD="width: 68"]1750 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Polybius,
Istorija[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 200-120 BC[/TD]
[TD="width: 68"]220-168 BC[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 150 BC[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 950[/TD]
[TD="width: 68"]20-70 godina[/TD]
[TD="width: 68"]1100-1150 godina[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
*Gde stoji kosa crta, prvi datum je precizniji dok je dugi slobodniji.
**Rukopisi Novog zaveta su u delovima: Najraniji celi rukopis datira iz 350. godine, vremenska razlika između događaja i kompletnog rukopisa je oko 325. godina.
ZAKLJUČAK
U svojoj knjizi Biblija i arheologija, Ser Frederic G. Kenyon, bivši upravnik i direktor biblioteke Britanskog muzeja, je rekao:
"Interval, dakle, između datuma kad je napisan original i najranijeg dokaza koji danas postoji je neznatan. U potpunosti je srušena svaka osnova za sumnju da danas nemamo Sveto pismo onakvo kakvo je u početku napisano. Može se smatrati da je konačno utvrđena i autentičnost i opšti integritet novozavetnih knjiga.[SUP][8][/SUP]
Ako bi bili skeptični oko 27 dokumenata iz Novog zaveta i ako bi rekli da su nepouzdani, to bi bilo isto kao izbrisati sve stare dokumente, jer nema ni jednog dokumenta iz starog vremena koji je biografski dokazan kao ovi dokumenti novog zaveta."
Pre kraja devetnaestog veka arheološka otkrića potvrdila su tačnost novozavetnih rukopisa. Otkrića ranih papirusa premostila su vremenski razmak koji je postojao između Hristovog vremena i kasnijih rukopisa.
Ova otkrića su povećala naučnu pouzdanost Biblije. William F. Albright, koji je bio jedan od najistaknutijih biblijskih arheologa svog vremena, izjavio je:
"Možemo s velikom sigurnošću reći da ne postoji više nikakav čvrst temelj za tvrdnje da je bilo koja novozavetna knjiga nastala posle 80. godine posle Hrista, što pomiče vreme nastanka za čitave dve generacije koje su radikalniji kritičari Novog zaveta procenili na razdoblje od 130. do 150. godine posle Hrista."
Izvor: Sion
Stratuf sjedi 0 ni jedinicu ne bi dobio.
Ajd Stratuf možeš li barem ovo da oboriš.
NOVI ZAVET
Obilje grčkih rukopisa
Danas postoji očuvano preko 24.000 različitih drevnih grčkih rukopisa, pisanih na različitim materijalima, koji sadrže čitav Novi zavet ili njegove pojedine delove.
Papirusi i pergamenti
U ranom razdoblju hrišćanstva za pisanje se najviše koristio papirus. Jako izdržljivi trščani štapovi iz doline Nila su lepljeni jedan za drugi, slično šperploči, a zatim su ostavljani da se osuše na suncu. U dvadesetom veku su otkriveni fragmenti mnogih dokumenata (kako biblijskih tako i nebiblijskih) koji su pisani na papirusu, i to naročito u zemljama severne Afrike i Srednjeg Istoka
Drugi materijal koji se koristio bio je pergament. Pravljen je od ovčje ili kozje kože i bio je u širokoj upotrebi do kraja srednjeg veka kada je zamenjen papirom. To je bio jako redak i skup materijal i stoga je korišten skoro isključivo za pisanje važnih dokumenata.
Primeri:
1. Codex Vaticanus i Codex Siniaticus
Vatikanski i Sinajski kodeks su dve izvanredne kopije čitavog Novog zaveta koje su pisane na pergamentu a koje potiču iz četvrtog veka (325-450).[SUP][5][/SUP]
2. Stariji papirusi
Još stariji od Vatikanskog i Sinajskog kodeksa su fragmenti i kopije na papirusu delova Novog zaveta. Posebno dragocjeni su Čester Beati (Cheaster Beatty) papirus (P45, P46, P47) i Bodmer papirus II, XIV, XV (P46, P75).
Samo iz ovih pet rukopisa možemo sastaviti čitava Jevanđelja po Luki i Jovanu, Poslanicu Rimljanima, Prvu i Drugu poslanicu Korinćanima, poslanice Galatima, Efescima, Filipljanima Jevrejima i delove Jevanđelja po Mateju i Marku, Dela apostolska i Otkrivenje. Dakle, nedostaju samo pastoralne poslanice (Poslanica Titu i Prva i Druga poslanica Timoteju) i od opštih poslanica: Poslanica apostola Jakova, Prva i Druga poslanica apostola Petra, kao i Prva, Druga i Treća poslanica apostola Jovana.
3. Najstariji odlomci
Možda najstariji očuvani dio Pisma je deo kodeksa na papirusu koji sadrži Jevanđelje po Jovanu 18:31-33 i 37. Naziva se Rilandsov (Rylandsov) papirus (P52) i datira iz 130. godine a pronađen je u Egiptu. Rilandsov papirus je primorao kritičare da u prvom veku vrate četvrto jevanđelje i da se odreknu tvrdnje da njega nije mogao napisati apostol Jovan.[SUP][7][/SUP] Na ovaj način dokazujući na osnovu rukopisa mogu se povezati postojeći delovi papirusa i pergamenata i kopije Novog zaveta unatrag sve do gotovo prvog veka.
VERZIJE (PREVODI)
Pored postojećih grčkih rukopisa, postoji još preko 1.000 kopija i delova Novog Zaveta na sirijskom, koptskom, armenijskom, gotskom i etioskom jeziku kao i oko 8.000 kopija na latinskom, pri čemu neke datiraju iz perioda Jeromovog originalnog prevoda iz 384-400. godine.
Crkveni oci
Još stariji dokaz novozavetnog teksta se nalazi u hiljadama citata pronađenih u delima crkvenih otaca (to su bili teolozi u ranom razdoblju hrišćanstva, u periodu od 100-450. godine), koji su bili sledbenici apostola i koji su vodili crkve, počevši sa Klimentom iz Rima.
Vredno je napomenuti da bi se čitav Novi zavet - ukoliko bi svi novozavetni rukopisi i gore pomenute verzije odjednom nestali - mogao obnoviti na osnovu navoda crkvenih otaca, sa izuzetkom nekih petnaest do dvadeset stihova.
Poređenja
Dokaz o veoma ranom postojanju novozavetnih spisa je sasvim jasan. Bogatstvo dokumenata za Novi zavet postaje još značajnije ukoliko ih uporedimo sa ostalim starim dokumentima koje smo prihvatili bez puno zapitkivanja.
[TABLE="class: px10"]
[TR]
[/TR]
[/TABLE]
[TABLE="class: px10"]
[TR]
Autor
i delo Životni vek autora Kada se desio događaj? *Kada je zapisano? **Najraniji postojeći rukopis Interval između: događaja i zapisa Interval između: događaja i celovitog rukopisa[/TR]
[/TABLE]
[TABLE="class: px10"]
[TR]
[/TR]
[TR]
[TD]Matej,
Jevanđelje[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 0-70?[/TD]
[TD="width: 68"]4 BC - AD 30[/TD]
[TD="width: 68"]50 - 65/75[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 200[/TD]
[TD="width: 68"]<50 godina[/TD]
[TD="width: 68"]<200 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Marko,
Jevanđelje[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 15-90?[/TD]
[TD="width: 68"]27 - 30[/TD]
[TD="width: 68"]65/70[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 225[/TD]
[TD="width: 68"]<50 godina[/TD]
[TD="width: 68"]<200 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Luka,
Jevanđelje[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 10-80?[/TD]
[TD="width: 68"]5 BC - AD 30[/TD]
[TD="width: 68"]60/75[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 200[/TD]
[TD="width: 68"]<50 godina[/TD]
[TD="width: 68"]<200 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Jovan,
Jevanđelje[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 10-100[/TD]
[TD="width: 68"]27-30[/TD]
[TD="width: 68"]90-110[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 130[/TD]
[TD="width: 68"]<80 godina[/TD]
[TD="width: 68"]<100 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Pavle,
Poslanice[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 0-65[/TD]
[TD="width: 68"]30[/TD]
[TD="width: 68"]50-65[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 200[/TD]
[TD="width: 68"]20-30 godina[/TD]
[TD="width: 68"]<200 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Josephus,
Rat[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 37-100[/TD]
[TD="width: 68"]200 BC - AD 70[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 80[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 950[/TD]
[TD="width: 68"]10-300 godina[/TD]
[TD="width: 68"]900-1200 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Josephus,
Antiquities[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 37-100[/TD]
[TD="width: 68"]200 BC - AD 65[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 95[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 1050[/TD]
[TD="width: 68"]30-300 godina[/TD]
[TD="width: 68"]1000-1300 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Tacitus,
Letopis[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 56-120[/TD]
[TD="width: 68"]AD 14-68[/TD]
[TD="width: 68"]100-120[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 850[/TD]
[TD="width: 68"]30-100 godina[/TD]
[TD="width: 68"]800-850 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Seutonius,
Biografije[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 69-130[/TD]
[TD="width: 68"]50 BC - AD 95[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 120[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 850[/TD]
[TD="width: 68"]25-170 godina[/TD]
[TD="width: 68"]750-900 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Pliny,
Poslanice[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 60-115[/TD]
[TD="width: 68"]97-112[/TD]
[TD="width: 68"]110-112[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 850[/TD]
[TD="width: 68"]0-3 godina[/TD]
[TD="width: 68"]725-750 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Plutarch,
Biografije[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 50-120[/TD]
[TD="width: 68"]500 BC - AD 70[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 100[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 950[/TD]
[TD="width: 68"]30-600 godina[/TD]
[TD="width: 68"]850-1500 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Herodot,
Istorija[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 485-425 BC[/TD]
[TD="width: 68"]546-478 BC[/TD]
[TD="width: 68"]430-425 BC[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 900[/TD]
[TD="width: 68"]50-125 godina[/TD]
[TD="width: 68"]1400-1450 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Ticijes,
Istorija[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 460-400 BC[/TD]
[TD="width: 68"]431-411 BC[/TD]
[TD="width: 68"]410-400 BC[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 900[/TD]
[TD="width: 68"]0-30 godina[/TD]
[TD="width: 68"]1300-1350 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Xenophon,
Ratni pohod[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 430-355 BC[/TD]
[TD="width: 68"]401-399 BC[/TD]
[TD="width: 68"]385-375 BC[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 1350[/TD]
[TD="width: 68"]15-25 godina[/TD]
[TD="width: 68"]1750 godina[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 67"]Polybius,
Istorija[/TD]
[TD="width: 67"]ca. 200-120 BC[/TD]
[TD="width: 68"]220-168 BC[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 150 BC[/TD]
[TD="width: 68"]ca. 950[/TD]
[TD="width: 68"]20-70 godina[/TD]
[TD="width: 68"]1100-1150 godina[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
*Gde stoji kosa crta, prvi datum je precizniji dok je dugi slobodniji.
**Rukopisi Novog zaveta su u delovima: Najraniji celi rukopis datira iz 350. godine, vremenska razlika između događaja i kompletnog rukopisa je oko 325. godina.
ZAKLJUČAK
U svojoj knjizi Biblija i arheologija, Ser Frederic G. Kenyon, bivši upravnik i direktor biblioteke Britanskog muzeja, je rekao:
"Interval, dakle, između datuma kad je napisan original i najranijeg dokaza koji danas postoji je neznatan. U potpunosti je srušena svaka osnova za sumnju da danas nemamo Sveto pismo onakvo kakvo je u početku napisano. Može se smatrati da je konačno utvrđena i autentičnost i opšti integritet novozavetnih knjiga.[SUP][8][/SUP]
Ako bi bili skeptični oko 27 dokumenata iz Novog zaveta i ako bi rekli da su nepouzdani, to bi bilo isto kao izbrisati sve stare dokumente, jer nema ni jednog dokumenta iz starog vremena koji je biografski dokazan kao ovi dokumenti novog zaveta."
Pre kraja devetnaestog veka arheološka otkrića potvrdila su tačnost novozavetnih rukopisa. Otkrića ranih papirusa premostila su vremenski razmak koji je postojao između Hristovog vremena i kasnijih rukopisa.
Ova otkrića su povećala naučnu pouzdanost Biblije. William F. Albright, koji je bio jedan od najistaknutijih biblijskih arheologa svog vremena, izjavio je:
"Možemo s velikom sigurnošću reći da ne postoji više nikakav čvrst temelj za tvrdnje da je bilo koja novozavetna knjiga nastala posle 80. godine posle Hrista, što pomiče vreme nastanka za čitave dve generacije koje su radikalniji kritičari Novog zaveta procenili na razdoblje od 130. do 150. godine posle Hrista."
Izvor: Sion
Stratuf sjedi 0 ni jedinicu ne bi dobio.
Poslednja izmena:
Član
- Učlanjen(a)
- 02.11.2012
- Poruka
- 1.746
@Tripo
Daj email adresu autora teksta koji si prepisao pa cu sa njim da se raspravljam. Ti ne razumes ni sta je on napisao a jos manje bi razumeo moj odgovor.
Ovo je vec ozbiljan post. Krunski dokaz da su jevandjelja pouzdana je cinjenica da su vazniji dokumenti pisani na ovcjoj kozi.:haha:
Jos jaci dokaz su komentari profesionalnih vernika odonosno crkvenih poglavara, posto oni nisu imali motiv da lazu.
Ali glupost ne prestaje tu. Uzeti su primeri dva teksta (Codex Vaticanus i Codex Siniaticus),koji se bitno razlikuju od danasnje verzije novog zaveta.
Ni tu nije kraj. Nadjeno je par stihova na parcetu papirusa 100 godina posle navodnih dogadjaja i to dokazuje da ih je pisao Jovan. Verovatno su nasli njgov DNK-a na tom papirusu pa su potvrdili. :stupid:
Najbolji argument ti je broj kopija. Posto je broj primerak Harija Potera u desetinama miliona, mora da su se dogadjaji opisani u knjizu stvarno dogodili.
Tripo legendo.
Daj email adresu autora teksta koji si prepisao pa cu sa njim da se raspravljam. Ti ne razumes ni sta je on napisao a jos manje bi razumeo moj odgovor.
Ovo je vec ozbiljan post. Krunski dokaz da su jevandjelja pouzdana je cinjenica da su vazniji dokumenti pisani na ovcjoj kozi.:haha:
Jos jaci dokaz su komentari profesionalnih vernika odonosno crkvenih poglavara, posto oni nisu imali motiv da lazu.
Ali glupost ne prestaje tu. Uzeti su primeri dva teksta (Codex Vaticanus i Codex Siniaticus),koji se bitno razlikuju od danasnje verzije novog zaveta.
Ni tu nije kraj. Nadjeno je par stihova na parcetu papirusa 100 godina posle navodnih dogadjaja i to dokazuje da ih je pisao Jovan. Verovatno su nasli njgov DNK-a na tom papirusu pa su potvrdili. :stupid:
Najbolji argument ti je broj kopija. Posto je broj primerak Harija Potera u desetinama miliona, mora da su se dogadjaji opisani u knjizu stvarno dogodili.
Tripo legendo.
Poslednja izmena od urednika:
Član
- Učlanjen(a)
- 03.06.2010
- Poruka
- 14.301
Očigledno nemaš kontraargumenata. Tvoj nije nikakav argument. Samo ti možeš ispasti smiješan. Nijednu svoju tvrdnju nisi dokazao, ono što si izdvojio i komentarisao nije obaranje tih argumenata.
Dakle Jevanđelja su pouzdana. Eto koliko ne znaš broj kopija za tadašnje doba. Joj glupog poređenja sa Harijem Poterom koji je izkomercijalizovan.
O baš se "puno" razlikuju Codex Sinai. i Vaticanus od današnjih verzija.. Čime dokazuješ???????? Svojom riječju :haha:
Pa Kumranski spisi SZ i kasnije kopije (Lenjingradski kodeks i dr.) su gotovo iste. Naravno tabela te razorila, Jevanđelja su pouzdana.
Simon Greenleaf je poznati i prihvaćen autoritet kada se radi o predstavljanju dokaza u sudskom procesu, i on je sam ispitivao valjanost svedočanstva datih u četiri jevanđelja sa pravnog stanovišta. On je primetio da svedoci (jevanđelisti) daju iskaze koji se slažu, ali svaki od njih neki detalj ili preskoči ili istakne. Ovako nešto je tipično za pouzdane, nezavisne izvore (svedoke) informacija i tako nešto bi se na bilo kojem sudu prihvatilo kao jak dokaz. Da se u četiri jevanđelja se nalaze tačno iste informacije sa istim detaljima i iznesenih iz iste perspektive, to bi ukazivalo dosluh, odnosno, na to su se pisci pre pisanja sastali da bi "se njihove priče usaglasile", kako bi njihovi zapisi izgledali vrlo verodostojno.
Dakle Stratuf na sudu bi izgubio.
http://www.youtube.com/watch?v=rZhUrKiRGrQ
nije nikakav argument. Samo ti možeš ispasti smiješan. Nijednu svoju tvrdnju nisi dokazao, ono što si izdvojio i komentarisao nije obaranje tih argumenata. Dakle Jevanđelja su pouzdana. Eto koliko ne znaš broj kopija za tadašnje doba. Joj glupog poređenja sa Harijem Poterom koji je izkomercijalizovan.
O baš se "puno" razlikuju Codex Sinai. i Vaticanus od današnjih verzija.. Čime dokazuješ???????? Svojom riječju :haha:
Pa Kumranski spisi SZ i kasnije kopije (Lenjingradski kodeks i dr.) su gotovo iste. Naravno tabela te razorila, Jevanđelja su pouzdana.
Simon Greenleaf je poznati i prihvaćen autoritet kada se radi o predstavljanju dokaza u sudskom procesu, i on je sam ispitivao valjanost svedočanstva datih u četiri jevanđelja sa pravnog stanovišta. On je primetio da svedoci (jevanđelisti) daju iskaze koji se slažu, ali svaki od njih neki detalj ili preskoči ili istakne. Ovako nešto je tipično za pouzdane, nezavisne izvore (svedoke) informacija i tako nešto bi se na bilo kojem sudu prihvatilo kao jak dokaz. Da se u četiri jevanđelja se nalaze tačno iste informacije sa istim detaljima i iznesenih iz iste perspektive, to bi ukazivalo dosluh, odnosno, na to su se pisci pre pisanja sastali da bi "se njihove priče usaglasile", kako bi njihovi zapisi izgledali vrlo verodostojno.
Dakle Stratuf na sudu bi izgubio.
http://www.youtube.com/watch?v=rZhUrKiRGrQ
Poslednja izmena:
Član
- Učlanjen(a)
- 02.11.2012
- Poruka
- 1.746
Codex Vaticanus
[h=3]Verses not in Vaticanus but in later manuscripts[/h]The text of the New Testament lacks several passages:
[URL="http://en.wikipedia.org/wiki/Codex_Vaticanus"]http://en.wikipedia.org/wiki/Codex_Vaticanus
Op[/URL]usteno, nekoliko desetina stihova koji fale nisu velika razlika.
Codex Siniaticus
Originally, the Codex contained the whole of both Testaments. Approximately half of the Greek Old Testament (or Septuagint) survived, along with a complete New Testament, plus the Epistle of Barnabas, and portions of The Shepherd of Hermas.
The text of the New Testament lacks several passages:[SUP][19][/SUP]
Omitted verses
Page of the codex with text of Matthew 6:4–32
Omitted phrases
Additional phrase to John 21:7 on the margin – οι δε ειπον δι οληϲ τηϲ νυκτοϲ ε κοπιαϲαμεν και ουδεν ελαβομεν επι δε τω ϲω ρηματι βαλουμεν
[h=3][edit]Interpolations[/h]Matthew 8:13 (see Luke 7:10)
It has additional text: καὶ ὑποστρέψας ὁ ἑκατοντάρχος εἰς τὸν οἶκον αὐτοῦ ἐν αὐτῃ τῇ ὦρᾳ εὗρεν τὸν παῖδα ὑγιαίνοντα (and when the centurion returned to the house in that hour, he found the slave well) as well as codices C, (N), Θ, (0250), f[SUP]1[/SUP], (33, 1241), g[SUP]1[/SUP], syr[SUP]h[/SUP].[SUP][37][/SUP]Matthew 10:12 (see Luke 10:5)
It reads λέγοντες εἰρήνη τῷ οἴκῳ τούτῳ (say peace to be this house) after αυτην. The reading was deleted by the first corrector, but the second corrector restored it. The reading is used by manuscripts: Bezae, Regius, Washingtonianus, Koridethi, manuscripts f [SUP]1[/SUP], 22, 1010 (1424), it, vg[SUP]cl[/SUP].[SUP][38][/SUP][SUP][39][/SUP]Matthew 27:49 (see John 19:34)
In Matthew 27:49 the codex contains added text: ἄλλος δὲ λαβὼν λόγχην ἒνυξεν αὐτοῦ τὴν πλευράν, καὶ ἐξῆλθεν ὖδορ καὶ αἳμα (the other took a spear and pierced His side, and immediately came out water and blood). This reading was derived from John 19:34 and occurs in other manuscripts of the Alexandrian text-type.[SUP][40]
http://en.wikipedia.org/wiki/Codex_Siniaticus
Naravno, poslanica ili dve viska i manjak nekoliko desetina stihova i nisu neka razlika.http://en.wikipedia.org/wiki/Codex_Siniaticus#cite_note-42[/SUP]:stupid:
Tabela je zadla ozbiljan udarac, otkucas proizvoljne datume kada su nastali tekstovi, a kritrijum je koji? Bas bismo voleli da su ti datumi tacni ne treba nam dokaz da su tacni.
A kljucni argument ti je misljenje advokata iz 19. veka. Ako on to misli, jevandjelja su pouzdana. To je zato sto je on prihvacen autoritet, medju ljudima koji nisu nikad mislili.
http://en.wikipedia.org/wiki/Simon_Greenleaf
[/SUP]
[h=3]Verses not in Vaticanus but in later manuscripts[/h]The text of the New Testament lacks several passages:
- Matthew 12:47; 16:2b-3; 17:21; 18:11; 23:14;[SUP][14][/SUP]
- Mark 7:16; 9:44.46; 11:26; 15:28;[SUP][15][/SUP]
- Mark 16:9–20; —The Book of Mark ends with verse 16:8, consistent with the Alexandrian text-type.[SUP][17][/SUP]
- Luke 17:36, 22:43–44;[SUP][18][/SUP]
- John 5:4, Pericope Adulterae (John 7:53–8:11);[SUP][19][/SUP]
- Acts 8:37; 15:34, 24:7; 28:29;[SUP][20][/SUP]
- Romans 16:24.[SUP][21][/SUP][SUP][22][/SUP]
- 1 Peter 5:3.[SUP][23][/SUP][SUP][24][/SUP]
- Matthew 5:44 – εὐλογεῖτε τοὺς καταρωμένους ὑμᾶς, καλῶς ποιεῖτε τοῖς μισοῦσιν ὑμᾶς (bless those who curse you, do good to those who hate you);[SUP][25][/SUP]
- Matthew 10:37b – καὶ ὁ φιλῶν υἱὸν ἢ θυγατέρα ὑπὲρ ἐμὲ οὐκ ἔστιν μου ἄξιος (and he who loves son or daughter more than me is not worthy of me) as Codex Bezae;[SUP][26][/SUP]
- Matthew 15:6 – ἢ τὴν μητέρα (αὐτοῦ) (or (his) mother);[SUP][27][/SUP]
- Matthew 20:23 – καὶ τὸ βάπτισμα ὂ ἐγὼ βαπτίζομαι βαπτισθήσεσθε (and be baptised with the baptism that I am baptised with), as in codices Sinaiticus, D, L, Z, Θ, 085, f[SUP]1[/SUP], f[SUP]13[/SUP], it, Syriac Sinaiticus (syr[SUP]s[/SUP]), syr[SUP]c[/SUP], cop[SUP]sa[/SUP].[SUP][28][/SUP]
- Mark 10:7 – καὶ προσκολληθήσεται πρὸς τὴν γυναῖκα αὐτοῦ (and be joined to his wife), as in codices Sinaiticus, Codex Athous Lavrensis, 892, ℓ 48, Sinaitic Palimpsest (syr[SUP]s[/SUP]), Gothic Codex Argenteus.[SUP][29][/SUP]
- Mark 10:19 – μη αποστερησης omitted (as in codices K, W, Ψ, f[SUP]1[/SUP], f[SUP]13[/SUP], 28, 700, 1010, 1079, 1242, 1546, 2148, ℓ 10, ℓ 950, ℓ 1642, ℓ 1761, syr[SUP]s[/SUP], arm, geo) but added by a later corrector (B[SUP]2[/SUP]).[SUP][30][/SUP]
- Luke 9:55–56 – και ειπεν, Ουκ οιδατε ποιου πνευματος εστε υμεις; ο γαρ υιος του ανθρωπου ουκ ηλθεν ψυχας ανθρωπων απολεσαι αλλα σωσαι (and He said: "You do not know what manner of spirit you are of; for the Son of man came not to destroy men's lives but to save them) — omitted as in codices Sinaiticus, C, L, Θ, Ξ, 33, 700, 892, 1241, Old Syriac version (syr), cop[SUP]bo[/SUP];[SUP][31][/SUP]
- Luke 11:4 – αλλα ρυσαι ημας απο του πονηρου (but deliver us from evil) omitted. Omission is supported by the manuscripts:
[SUP]75[/SUP], Sinaiticus, L, f[SUP]1[/SUP] 700 vg syr[SUP]s[/SUP] cop[SUP]sa, bo[/SUP], arm geo.[SUP][32][/SUP] - Luke 23:34 – "And Jesus said: Father forgive them, they know not what they do." This omission is supported by the manuscripts
[SUP]75[/SUP], Sinaiticus[SUP]a[/SUP], D*, W, Θ, 0124, 1241, a, d, syr[SUP]s[/SUP], cop[SUP]sa[/SUP], cop[SUP]bo[/SUP].[SUP][33][/SUP]
[URL="http://en.wikipedia.org/wiki/Codex_Vaticanus"]http://en.wikipedia.org/wiki/Codex_Vaticanus
Op[/URL]usteno, nekoliko desetina stihova koji fale nisu velika razlika.
Codex Siniaticus
Originally, the Codex contained the whole of both Testaments. Approximately half of the Greek Old Testament (or Septuagint) survived, along with a complete New Testament, plus the Epistle of Barnabas, and portions of The Shepherd of Hermas.
The text of the New Testament lacks several passages:[SUP][19][/SUP]
Omitted verses
- Gospel of Matthew 12:47, 16:2b-3, 17:21, 18:11, 23:14, Matthew 24:35;
- Gospel of Mark 7:16, 9:44, 9:46, 11:26, 15:28, 16:9–20 (Long ending of the Gospel Mark, referring to the appearance of Jesus to many people following the resurrection)
- Gospel of Luke 17:36
- Gospel of John 5:4, Pericope adulterae (7:53–8:11) (see Image "John 7:53–8:11"), 16:15, 20:5b-6, 21:25
- Acts of the Apostles 8:37; 15:34; 24:7; 28:29;[SUP][20][/SUP]
- Epistle to the Romans 16:24
Page of the codex with text of Matthew 6:4–32
Omitted phrases
- Matthew 5:44 εὐλογεῖτε τοὺς καταρωμὲνους ὑμᾶς, καλῶς ποιεῖτε τοῖς μισοῦσιν ὑμᾶς (bless those who curse you, do good to those who hate you);[SUP][21][/SUP]
- Matthew 6:13 – ὅτι σοῦ ἐστιν ἡ βασιλεία καὶ ἡ δύναμις καὶ ἡ δόξα εἰς τοὺς αἰῶνας. ἀμήν (For thine is the kingdom, and the power, and the glory, for ever. Amen.) omitted.[SUP][22][/SUP]
- Matthew 10:39a – ο ευρων την ψυχην αυτου απολεσει αυτην, και (Ηe who finds his life will lose it, and);[SUP][23][/SUP]
- Matthew 15:6 – η την μητερα (αυτου) (or (his) mother);[SUP][24][/SUP]
- Matthew 20:23 και το βαπτισμα ο εγω βαπτιζομαι βαπτισθησεσθε (and be baptized with the baptism that I am baptized with)[SUP][25][/SUP]
- Matthew 23:35 – υιου βαραχιου (son of Barachi'ah) omitted; this omission is supported only by codex 59 (by the first hand), three Evangelistaria (ℓ 6, ℓ 13, and ℓ 185), and Eusebius.[SUP][26][/SUP]
- Mark 1:1 – υιου θεου "the Son of God" omitted.[SUP][27][/SUP]
- Mark 10:7 – omitted και προσκολληθησεται προς την γυναικα αυτου (and be joined to his wife), as in codices Codex Vaticanus Graecus 1209, Codex Athous Lavrensis, 892, ℓ 48, syr[SUP]s[/SUP], goth.[SUP][28][/SUP]
- Luke 9:55b-56a – καὶ εἶπεν, Οὐκ οἲδατε ποίου πνεύματος ἐστε ὑμεις; ὁ γὰρ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου οὐκ ἦηλθεν ψυχὰς ἀνθρώπων ἀπολέσαι ἀλλὰ σῶσαι (and He said: "You do not know what manner of spirit you are of; for the Son of man came not to destroy men's lives but to save them) omitted as in codices: P[SUP]45[/SUP], P[SUP]75[/SUP], B, C, L, Θ, Ξ, 33, 700, 892, 1241, syr, cop[SUP]bo[/SUP];[SUP][29][/SUP]
- John 4:9 – ου γαρ συνχρωνται Ιουδαιοι Σαμαριταις (Jews have no dealings with Samaritans), it is one of so-called Western non-interpolations; omission is supported by D, a, b, d, e, j, cop[SUP]fay[/SUP], it was supplemented by the first corrector (before leaving scriptorium);[SUP][30][/SUP]
Additional phrase to John 21:7 on the margin – οι δε ειπον δι οληϲ τηϲ νυκτοϲ ε κοπιαϲαμεν και ουδεν ελαβομεν επι δε τω ϲω ρηματι βαλουμεν
- Matthew 24:36 – phrase ουδε ο υιος (nor the Son) the first corrector marked as doubtful, but the second corrector (b) removed the mark.[SUP][31][/SUP]
- Mark 10:40 ητοιμασται υπο του πατρος μου (instead of ητοιμασται) – the first corrector marked "υπο του πατρος μου" as doubtful, but the second corrector removed the mark.[SUP][32][/SUP]
- In Luke 11:4 ἀλλὰ ῥῦσαι ἡμᾶς ἀπὸ τοῦ πονηροῦ (but deliver us from evil) included by the original scribe, marked by the first corrector (a) as doubtful, but the third corrector (c) removed the mark.[SUP][33][/SUP]
- Christ's agony at Gethsemane (Luke 22:43–44) – included by the original scribe, marked by the first corrector as doubtful, but the third corrector (c) removed the mark.[SUP][34][/SUP]
- Luke 23:34a, "Then said Jesus, Father, forgive them; for they know not what they do" – it was included by the first scribe, marked by the first corrector as doubtful, but a third corrector removed the mark.[SUP][35][/SUP]
[h=3][edit]Interpolations[/h]Matthew 8:13 (see Luke 7:10)
It has additional text: καὶ ὑποστρέψας ὁ ἑκατοντάρχος εἰς τὸν οἶκον αὐτοῦ ἐν αὐτῃ τῇ ὦρᾳ εὗρεν τὸν παῖδα ὑγιαίνοντα (and when the centurion returned to the house in that hour, he found the slave well) as well as codices C, (N), Θ, (0250), f[SUP]1[/SUP], (33, 1241), g[SUP]1[/SUP], syr[SUP]h[/SUP].[SUP][37][/SUP]Matthew 10:12 (see Luke 10:5)
It reads λέγοντες εἰρήνη τῷ οἴκῳ τούτῳ (say peace to be this house) after αυτην. The reading was deleted by the first corrector, but the second corrector restored it. The reading is used by manuscripts: Bezae, Regius, Washingtonianus, Koridethi, manuscripts f [SUP]1[/SUP], 22, 1010 (1424), it, vg[SUP]cl[/SUP].[SUP][38][/SUP][SUP][39][/SUP]Matthew 27:49 (see John 19:34)
In Matthew 27:49 the codex contains added text: ἄλλος δὲ λαβὼν λόγχην ἒνυξεν αὐτοῦ τὴν πλευράν, καὶ ἐξῆλθεν ὖδορ καὶ αἳμα (the other took a spear and pierced His side, and immediately came out water and blood). This reading was derived from John 19:34 and occurs in other manuscripts of the Alexandrian text-type.[SUP][40]
http://en.wikipedia.org/wiki/Codex_Siniaticus
Naravno, poslanica ili dve viska i manjak nekoliko desetina stihova i nisu neka razlika.http://en.wikipedia.org/wiki/Codex_Siniaticus#cite_note-42[/SUP]:stupid:
Tabela je zadla ozbiljan udarac, otkucas proizvoljne datume kada su nastali tekstovi, a kritrijum je koji? Bas bismo voleli da su ti datumi tacni ne treba nam dokaz da su tacni.
A kljucni argument ti je misljenje advokata iz 19. veka. Ako on to misli, jevandjelja su pouzdana. To je zato sto je on prihvacen autoritet, medju ljudima koji nisu nikad mislili.
http://en.wikipedia.org/wiki/Simon_Greenleaf
[/SUP]
Član
- Učlanjen(a)
- 03.06.2010
- Poruka
- 14.301
Codex Vaticanus
Verses not in Vaticanus but in later manuscripts
The text of the New Testament lacks several passages:
- Matthew 12:47; 16:2b-3; 17:21; 18:11; 23:14;[SUP][14][/SUP]
- Mark 7:16; 9:44.46; 11:26; 15:28;[SUP][15][/SUP]
The end of Mark in Vaticanuscontains an empty column after Verse 16:8, suggesting that the scribe was aware of the missing ending. It is the only empty New Testament column in the Codex.[SUP][16][/SUP]
Phrases not in Vaticanus but in later manuscripts include
- Mark 16:9–20; —The Book of Mark ends with verse 16:8, consistent with the Alexandrian text-type.[SUP][17][/SUP]
- Luke 17:36, 22:43–44;[SUP][18][/SUP]
- John 5:4, Pericope Adulterae (John 7:53–8:11);[SUP][19][/SUP]
- Acts 8:37; 15:34, 24:7; 28:29;[SUP][20][/SUP]
- Romans 16:24.[SUP][21][/SUP][SUP][22][/SUP]
- 1 Peter 5:3.[SUP][23][/SUP][SUP][24][/SUP]
[edit]Additions
- Matthew 5:44 – εὐλογεῖτε τοὺς καταρωμένους ὑμᾶς, καλῶς ποιεῖτε τοῖς μισοῦσιν ὑμᾶς (bless those who curse you, do good to those who hate you);[SUP][25][/SUP]
- Matthew 10:37b – καὶ ὁ φιλῶν υἱὸν ἢ θυγατέρα ὑπὲρ ἐμὲ οὐκ ἔστιν μου ἄξιος (and he who loves son or daughter more than me is not worthy of me) as Codex Bezae;[SUP][26][/SUP]
- Matthew 15:6 – ἢ τὴν μητέρα (αὐτοῦ) (or (his) mother);[SUP][27][/SUP]
- Matthew 20:23 – καὶ τὸ βάπτισμα ὂ ἐγὼ βαπτίζομαι βαπτισθήσεσθε (and be baptised with the baptism that I am baptised with), as in codices Sinaiticus, D, L, Z, Θ, 085, f[SUP]1[/SUP], f[SUP]13[/SUP], it, Syriac Sinaiticus (syr[SUP]s[/SUP]), syr[SUP]c[/SUP], cop[SUP]sa[/SUP].[SUP][28][/SUP]
- Mark 10:7 – καὶ προσκολληθήσεται πρὸς τὴν γυναῖκα αὐτοῦ (and be joined to his wife), as in codices Sinaiticus, Codex Athous Lavrensis, 892, ℓ 48, Sinaitic Palimpsest (syr[SUP]s[/SUP]), Gothic Codex Argenteus.[SUP][29][/SUP]
- Mark 10:19 – μη αποστερησης omitted (as in codices K, W, Ψ, f[SUP]1[/SUP], f[SUP]13[/SUP], 28, 700, 1010, 1079, 1242, 1546, 2148, ℓ 10, ℓ 950, ℓ 1642, ℓ 1761, syr[SUP]s[/SUP], arm, geo) but added by a later corrector (B[SUP]2[/SUP]).[SUP][30][/SUP]
- Luke 9:55–56 – και ειπεν, Ουκ οιδατε ποιου πνευματος εστε υμεις; ο γαρ υιος του ανθρωπου ουκ ηλθεν ψυχας ανθρωπων απολεσαι αλλα σωσαι (and He said: "You do not know what manner of spirit you are of; for the Son of man came not to destroy men's lives but to save them) — omitted as in codices Sinaiticus, C, L, Θ, Ξ, 33, 700, 892, 1241, Old Syriac version (syr), cop[SUP]bo[/SUP];[SUP][31][/SUP]
- Luke 11:4 – αλλα ρυσαι ημας απο του πονηρου (but deliver us from evil) omitted. Omission is supported by the manuscripts:
- Luke 23:34 – "And Jesus said: Father forgive them, they know not what they do." This omission is supported by the manuscripts
[SUP]75[/SUP], Sinaiticus[SUP]a[/SUP], D*, W, Θ, 0124, 1241, a, d, syr[SUP]s[/SUP], cop[SUP]sa[/SUP], cop[SUP]bo[/SUP].[SUP][33][/SUP]
In Matt. 27:49 the Codex contains added text: ἄλλος δὲ λαβὼν λόγχην ἒνυξεν αὐτοῦ τὴν πλευράν, καὶ ἐξῆλθεν ὖδορ καὶ αἳμα (and another took a spear, piercing His side, and out came water and blood). This reading was derived from John 19:34 and occurs in other manuscripts of the Alexandrian text-type (א, C, L, Γ, 1010, 1293, pc, vg[SUP]mss[/SUP]).[SUP][34]
http://en.wikipedia.org/wiki/Codex_Vaticanus
Opusteno, nekoliko desetina stihova koji fale nisu velika razlika.
Codex Siniaticus
Originally, the Codex contained the whole of both Testaments. Approximately half of the Greek Old Testament (or Septuagint) survived, along with a complete New Testament, plus the Epistle of Barnabas, and portions of The Shepherd of Hermas.
The text of the New Testament lacks several passages:[SUP][19][/SUP]
Omitted verses
- Gospel of Matthew 12:47, 16:2b-3, 17:21, 18:11, 23:14, Matthew 24:35;
- Gospel of Mark 7:16, 9:44, 9:46, 11:26, 15:28, 16:9–20 (Long ending of the Gospel Mark, referring to the appearance of Jesus to many people following the resurrection)
- Gospel of Luke 17:36
- Gospel of John 5:4, Pericope adulterae (7:53–8:11) (see Image "John 7:53–8:11"), 16:15, 20:5b-6, 21:25
- Acts of the Apostles 8:37; 15:34; 24:7; 28:29;[SUP][20][/SUP]
- Epistle to the Romans 16:24
Page of the codex with text of Matthew 6:4–32
Omitted phrases
- Matthew 5:44 εὐλογεῖτε τοὺς καταρωμὲνους ὑμᾶς, καλῶς ποιεῖτε τοῖς μισοῦσιν ὑμᾶς (bless those who curse you, do good to those who hate you);[SUP][21][/SUP]
- Matthew 6:13 – ὅτι σοῦ ἐστιν ἡ βασιλεία καὶ ἡ δύναμις καὶ ἡ δόξα εἰς τοὺς αἰῶνας. ἀμήν (For thine is the kingdom, and the power, and the glory, for ever. Amen.) omitted.[SUP][22][/SUP]
- Matthew 10:39a – ο ευρων την ψυχην αυτου απολεσει αυτην, και (Ηe who finds his life will lose it, and);[SUP][23][/SUP]
- Matthew 15:6 – η την μητερα (αυτου) (or (his) mother);[SUP][24][/SUP]
- Matthew 20:23 και το βαπτισμα ο εγω βαπτιζομαι βαπτισθησεσθε (and be baptized with the baptism that I am baptized with)[SUP][25][/SUP]
- Matthew 23:35 – υιου βαραχιου (son of Barachi'ah) omitted; this omission is supported only by codex 59 (by the first hand), three Evangelistaria (ℓ 6, ℓ 13, and ℓ 185), and Eusebius.[SUP][26][/SUP]
- Mark 1:1 – υιου θεου "the Son of God" omitted.[SUP][27][/SUP]
- Mark 10:7 – omitted και προσκολληθησεται προς την γυναικα αυτου (and be joined to his wife), as in codices Codex Vaticanus Graecus 1209, Codex Athous Lavrensis, 892, ℓ 48, syr[SUP]s[/SUP], goth.[SUP][28][/SUP]
Some passages were excluded by the correctors:
- Luke 9:55b-56a – καὶ εἶπεν, Οὐκ οἲδατε ποίου πνεύματος ἐστε ὑμεις; ὁ γὰρ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου οὐκ ἦηλθεν ψυχὰς ἀνθρώπων ἀπολέσαι ἀλλὰ σῶσαι (and He said: "You do not know what manner of spirit you are of; for the Son of man came not to destroy men's lives but to save them) omitted as in codices: P[SUP]45[/SUP], P[SUP]75[/SUP], B, C, L, Θ, Ξ, 33, 700, 892, 1241, syr, cop[SUP]bo[/SUP];[SUP][29][/SUP]
- John 4:9 – ου γαρ συνχρωνται Ιουδαιοι Σαμαριταις (Jews have no dealings with Samaritans), it is one of so-called Western non-interpolations; omission is supported by D, a, b, d, e, j, cop[SUP]fay[/SUP], it was supplemented by the first corrector (before leaving scriptorium);[SUP][30][/SUP]
Additional phrase to John 21:7 on the margin – οι δε ειπον δι οληϲ τηϲ νυκτοϲ ε κοπιαϲαμεν και ουδεν ελαβομεν επι δε τω ϲω ρηματι βαλουμεν
These omissions are typical for the Alexandrian text-type.[SUP][36][/SUP]
- Matthew 24:36 – phrase ουδε ο υιος (nor the Son) the first corrector marked as doubtful, but the second corrector (b) removed the mark.[SUP][31][/SUP]
- Mark 10:40 ητοιμασται υπο του πατρος μου (instead of ητοιμασται) – the first corrector marked "υπο του πατρος μου" as doubtful, but the second corrector removed the mark.[SUP][32][/SUP]
- In Luke 11:4 ἀλλὰ ῥῦσαι ἡμᾶς ἀπὸ τοῦ πονηροῦ (but deliver us from evil) included by the original scribe, marked by the first corrector (a) as doubtful, but the third corrector (c) removed the mark.[SUP][33][/SUP]
- Christ's agony at Gethsemane (Luke 22:43–44) – included by the original scribe, marked by the first corrector as doubtful, but the third corrector (c) removed the mark.[SUP][34][/SUP]
- Luke 23:34a, "Then said Jesus, Father, forgive them; for they know not what they do" – it was included by the first scribe, marked by the first corrector as doubtful, but a third corrector removed the mark.[SUP][35][/SUP]
[edit]Interpolations
Matthew 8:13 (see Luke 7:10)
It has additional text: καὶ ὑποστρέψας ὁ ἑκατοντάρχος εἰς τὸν οἶκον αὐτοῦ ἐν αὐτῃ τῇ ὦρᾳ εὗρεν τὸν παῖδα ὑγιαίνοντα (and when the centurion returned to the house in that hour, he found the slave well) as well as codices C, (N), Θ, (0250), f[SUP]1[/SUP], (33, 1241), g[SUP]1[/SUP], syr[SUP]h[/SUP].[SUP][37][/SUP]Matthew 10:12 (see Luke 10:5)
It reads λέγοντες εἰρήνη τῷ οἴκῳ τούτῳ (say peace to be this house) after αυτην. The reading was deleted by the first corrector, but the second corrector restored it. The reading is used by manuscripts: Bezae, Regius, Washingtonianus, Koridethi, manuscripts f [SUP]1[/SUP], 22, 1010 (1424), it, vg[SUP]cl[/SUP].[SUP][38][/SUP][SUP][39][/SUP]Matthew 27:49 (see John 19:34)
In Matthew 27:49 the codex contains added text: ἄλλος δὲ λαβὼν λόγχην ἒνυξεν αὐτοῦ τὴν πλευράν, καὶ ἐξῆλθεν ὖδορ καὶ αἳμα (the other took a spear and pierced His side, and immediately came out water and blood). This reading was derived from John 19:34 and occurs in other manuscripts of the Alexandrian text-type.[SUP][40]
http://en.wikipedia.org/wiki/Codex_Siniaticus
Naravno, poslanica ili dve viska i manjak nekoliko desetina stihova i nisu neka razlika.[/SUP]:stupid:
Tabela je zadla ozbiljan udarac, otkucas proizvoljne datume kada su nastali tekstovi, a kritrijum je koji? Bas bismo voleli da su ti datumi tacni ne treba nam dokaz da su tacni.
A kljucni argument ti je misljenje advokata iz 19. veka. Ako on to misli, jevandjelja su pouzdana. To je zato sto je on prihvacen autoritet, medju ljudima koji nisu nikad mislili.
Simon Greenleaf - Wikipedia, the free encyclopedia
[/SUP]
Ono što je rekao Grenlif i danas važi. Eto koliko nisi shvatio, svaki jevanđelista je napisao iz svog ugla, svi o istom govorili. Pa nije to resavska škola da jedan piše a ostali prepisuju. Ako ti znaš šta piše šta si dao, onda stvarno. E kako si me :haha:Pravni okvir dokaza koji je dao spomenuti Simon G. je prisutan i u današnjoj praksi. A grčki "znaš" 100%
1. Codex Vaticanus i Codex Siniaticus
Vatikanski i Sinajski kodeks su dve izvanredne kopije čitavog Novog zaveta koje su pisane na pergamentu a koje potiču iz četvrtog veka (325-450).[SUP][5][/SUP]
2. Stariji papirusi
Još stariji od Vatikanskog i Sinajskog kodeksa su fragmenti i kopije na papirusu delova Novog zaveta. Posebno dragocjeni su Čester Beati (Cheaster Beatty) papirus (P45, P46, P47) i Bodmer papirus II, XIV, XV (P46, P75).
Samo iz ovih pet rukopisa možemo sastaviti čitava Jevanđelja po Luki i Jovanu, Poslanicu Rimljanima, Prvu i Drugu poslanicu Korinćanima, poslanice Galatima, Efescima, Filipljanima Jevrejima i delove Jevanđelja po Mateju i Marku, Dela apostolska i Otkrivenje. Dakle, nedostaju samo pastoralne poslanice (Poslanica Titu i Prva i Druga poslanica Timoteju) i od opštih poslanica: Poslanica apostola Jakova, Prva i Druga poslanica apostola Petra, kao i Prva, Druga i Treća poslanica apostola Jovana.
3. Najstariji odlomci
Možda najstariji očuvani dio Pisma je deo kodeksa na papirusu koji sadrži Jevanđelje po Jovanu 18:31-33 i 37. Naziva se Rilandsov (Rylandsov) papirus (P52) i datira iz 130. godine a pronađen je u Egiptu. Rilandsov papirus je primorao kritičare da u prvom veku vrate četvrto jevanđelje i da se odreknu tvrdnje da njega nije mogao napisati apostol Jovan.[SUP][7][/SUP] Na ovaj način dokazujući na osnovu rukopisa mogu se povezati postojeći delovi papirusa i pergamenata i kopije Novog zaveta unatrag sve do gotovo prvog veka.
VERZIJE (PREVODI)
Pored postojećih grčkih rukopisa, postoji još preko 1.000 kopija i delova Novog Zaveta na sirijskom, koptskom, armenijskom, gotskom i etioskom jeziku kao i oko 8.000 kopija na latinskom, pri čemu neke datiraju iz perioda Jeromovog originalnog prevoda iz 384-400. godine.
to što neki stihovi ne pišu u Codeksima ne znači da nisu postojali i da su dodati. Pa od SZ u Kodeks Sinai. fali pola SZ. :mrgreen:Eeee... Pa ja znam da nema nekih stihova. Npr. kada su doveli preljubnicu kod Isusa da je kamenuju. Pa sada uzmi prethodni dio i vidi da taj dio logično i stoji tu. Kroz istoriju ne postoji nijedan tekst da nije makar malo izmijenjen. Ono što ti daješ ne mijenja ono o čemu Biblija govori. Hoćeš reći da je Homerova Ilijada ista kao i original?????????????
Pa niko to ne uzima kao dokaz da tekst nije vjerodostojan. E kako me samo
Onda po tvojoj logici nijedan istorijski tekst nije pouzdan. Ovdje se govori o poruci koju nosi knjiga a ne samo o slovima. Čak i ako se radi o različitim kopijama.
Ajd malo sada ovo. http://www.youtube.com/watch?v=SFZ4q4ZBM3w
Poslednja izmena:
Član
- Učlanjen(a)
- 02.11.2012
- Poruka
- 1.746
Opet si kao papagaj ponovio tekst koji si stavio dva posta pre. Da li si sposoban da formiras svoje misljenje u vezi bilo cega?
Ej covece, najstarije jevandjelje nema pricu o vaskrsnucu. To ti ne menja poruku? Poenta je da se jevandjeljima ne moze verovati, da su prepravljana i da im je dodavano. Imamo pisanja cetiri "svedoka" koja se medjusobno razlikuju, koja su kontradiktorana, koja ne potvrdjuje istorija i arheologija i koja su prepravljana i kojima su dodati delovi decenijama i vekovima kasnije. Osim toga, sve je u redu. Ako ih citas kao bajke.
Ej covece, najstarije jevandjelje nema pricu o vaskrsnucu. To ti ne menja poruku? Poenta je da se jevandjeljima ne moze verovati, da su prepravljana i da im je dodavano. Imamo pisanja cetiri "svedoka" koja se medjusobno razlikuju, koja su kontradiktorana, koja ne potvrdjuje istorija i arheologija i koja su prepravljana i kojima su dodati delovi decenijama i vekovima kasnije. Osim toga, sve je u redu. Ako ih citas kao bajke.
Član
- Učlanjen(a)
- 28.03.2013
- Poruka
- 13.259
Ti zaista nisi pogledao onaj video koji sam ti ja postavio, ovaj kodeks je cini mi se koriscen za suzbijanje reformacije, nije bas pouzdan po meni. Pogledaj video, nije ti na odmet...
Dalje ono sto sam ja primetio. Ermanu nije poznato da je 1. korincanima u stvari odgovor apostola Pavla na pismo koje su oni njemu poslali, pa on u tom pismu citira njih i daje odgovor, smenjuju se stihovi koji su citat a koji odgovor. Zato se njemu ucinilo da je to pismo u stvari sklop vise pisama..
Gdje je bio kamen kada su Marije dosle na Isusov grob?
“Kad su pogledale, videse, da je kamen bio vec odvaljen. Bio je naime vrlo velik. ”
(Marko 16, 4)
“Nadjose kamen odvaljen od groba ”
(Luka 24, 2)
“A u prvi dan sedmice dode Marija Magdalena na grob rano, dok je jos bila tama, i vide, da je kamen odvaljen od groba. ”
(Ivan 20, 1)
“Po suboti, u osvit prvoga daru u sedmici, odose Marija Magdalena i druga Marija da pogledaj grob.Tada se zemlja potrese silno. Andjeo Gospodnji side s neba, pristupi, odvali kamen i sede na njega. ”
(Matej 28, 1-2)
Dakle, kada su dosle zene po Marku, Luki i Ivanu, kamen je bio odvaljen, dok je po Mateju odvaljen posto su one stigle. Kamen je po Mateju odvaljivan na njihove oci od strane andela Gospodnjeg.
Jeste kontradikcija, ali treba imati na umu da ako su pisci apostoli, oni tome nisu prisustvovali, pisali su samo ono sto su culi od tih zena, ocigledno su neki pogresno interpretirali dogadjaj.
Da li im je receno da idu u galileju ili jerusalim?
Luka 24:33, Luka 24:36-37 » "I ustavsi onaj cas, vratise se u Jerusalim, i nadjose u skupu jedanaestoricu i koji behu s njima... A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade medju njima, i rece im: Mir vam. A oni se uplasise, i poplaseni buduci, misljahu da vide duha."
Jovan 20:19 » "A kad bi uvece, onaj prvi dan nedelje, i vrata behu zatvorena gde se behu ucenici skupili od straha jevrejskog, dodje Isus i stade na sredu i reče im: Mir vam."
- U Galileji:
Matej 28:16-17 » "A jedanaest ucenika otidose u Galileju u goru kuda im je kazao Isus. I kad Ga videse, poklonise Mu se; a jedni posumnjase."
Matejev izvestaj uopste ne kaze da je to bilo prvo Isusovo pojavljivanje. Najverovatnije da Matej preskace ranija pojavljivanja, jer zeli naglasiti "poziv u Galileju". U 16. stihu on jasno navodi "goru" u Galileji na kojoj su se ucenici trebali okupiti po nalogu koji im je Isus dao, sto se u Matej 28:10 ne spominje.
Ako se uporedi kontekst Matej 28:1-10 i Jovan 20:1-19 jasno je da se Isus prvo ukazao u Jerusalimu i tom prilikom nalozio ucenicima da idu u Galileju. Nema kontradikcije.
Dalje ono sto sam ja primetio. Ermanu nije poznato da je 1. korincanima u stvari odgovor apostola Pavla na pismo koje su oni njemu poslali, pa on u tom pismu citira njih i daje odgovor, smenjuju se stihovi koji su citat a koji odgovor. Zato se njemu ucinilo da je to pismo u stvari sklop vise pisama..
Gdje je bio kamen kada su Marije dosle na Isusov grob?
“Kad su pogledale, videse, da je kamen bio vec odvaljen. Bio je naime vrlo velik. ”
(Marko 16, 4)
“Nadjose kamen odvaljen od groba ”
(Luka 24, 2)
“A u prvi dan sedmice dode Marija Magdalena na grob rano, dok je jos bila tama, i vide, da je kamen odvaljen od groba. ”
(Ivan 20, 1)
“Po suboti, u osvit prvoga daru u sedmici, odose Marija Magdalena i druga Marija da pogledaj grob.Tada se zemlja potrese silno. Andjeo Gospodnji side s neba, pristupi, odvali kamen i sede na njega. ”
(Matej 28, 1-2)
Dakle, kada su dosle zene po Marku, Luki i Ivanu, kamen je bio odvaljen, dok je po Mateju odvaljen posto su one stigle. Kamen je po Mateju odvaljivan na njihove oci od strane andela Gospodnjeg.
Jeste kontradikcija, ali treba imati na umu da ako su pisci apostoli, oni tome nisu prisustvovali, pisali su samo ono sto su culi od tih zena, ocigledno su neki pogresno interpretirali dogadjaj.
Da li im je receno da idu u galileju ili jerusalim?
Luka 24:33, Luka 24:36-37 » "I ustavsi onaj cas, vratise se u Jerusalim, i nadjose u skupu jedanaestoricu i koji behu s njima... A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade medju njima, i rece im: Mir vam. A oni se uplasise, i poplaseni buduci, misljahu da vide duha."
Jovan 20:19 » "A kad bi uvece, onaj prvi dan nedelje, i vrata behu zatvorena gde se behu ucenici skupili od straha jevrejskog, dodje Isus i stade na sredu i reče im: Mir vam."
- U Galileji:
Matej 28:16-17 » "A jedanaest ucenika otidose u Galileju u goru kuda im je kazao Isus. I kad Ga videse, poklonise Mu se; a jedni posumnjase."
Matejev izvestaj uopste ne kaze da je to bilo prvo Isusovo pojavljivanje. Najverovatnije da Matej preskace ranija pojavljivanja, jer zeli naglasiti "poziv u Galileju". U 16. stihu on jasno navodi "goru" u Galileji na kojoj su se ucenici trebali okupiti po nalogu koji im je Isus dao, sto se u Matej 28:10 ne spominje.
Ako se uporedi kontekst Matej 28:1-10 i Jovan 20:1-19 jasno je da se Isus prvo ukazao u Jerusalimu i tom prilikom nalozio ucenicima da idu u Galileju. Nema kontradikcije.