VIP
- Učlanjen(a)
- 14.07.2011
- Poruka
- 19.107
Šta je sa onima koji nisu u crkvi ili nisu Pravoslavni, ako spasavaju zidovi i cigle?
Koja Crkva spasava?
- Začetnik teme Marko1932
- Datum pokretanja
Šta je sa onima koji nisu u crkvi ili nisu Pravoslavni, ako spasavaju zidovi i cigle?
VIP
- Učlanjen(a)
- 14.07.2011
- Poruka
- 19.107
Citirao sam šta si napisao na ovoj temi.
Dakle, moj odgovor je:
Crkva "EKLESIA - skup pozvanih" čini zajednicu vernih ljudi koji su prisutni u crkvi od kojih svako ima neke od darova zapisanih u bibliji.
Ti verni uz propovednike služe u crkvi, imaju svoja zaduženja, mole se zajedno jedni za druge, podstiču na veru, teše, posebno one koji su mladi u veri.
Zidovi služe samo kao funkcionalni objekat gde će se ti ljudi okupljati da to ne bi bilo na ulici.
Dakle, moj odgovor je:
Crkva "EKLESIA - skup pozvanih" čini zajednicu vernih ljudi koji su prisutni u crkvi od kojih svako ima neke od darova zapisanih u bibliji.
Ti verni uz propovednike služe u crkvi, imaju svoja zaduženja, mole se zajedno jedni za druge, podstiču na veru, teše, posebno one koji su mladi u veri.
Zidovi služe samo kao funkcionalni objekat gde će se ti ljudi okupljati da to ne bi bilo na ulici.
Član
- Učlanjen(a)
- 26.02.2011
- Poruka
- 978
Sljedeći citati su preuzeti iz knjige autora Richarda Benneta, Daleko od Rima, bliže Bogu: Svjedočanstva 50 obraćenih rimokatoličkih svećenika. Vrlo su zanimljiva i vjerodostojna budući da daju uvid u katoličanstvo od strane onih koji su bili svećenici u Rimokatoličkoj crkvi, a potom ju napustili kada su pronašli spasenje u Isusu.
U nastavku su izvaci samo nekoliko od pedeset svjedočanstava u knjizi:
Oslanjanje na djela. Napustio je Rimokatoličku crkvu, oženio se i kroz razgovor sa svojom ženom i ostalim kršćanima izjavio: „Napokon sam shvatio da sam se oslanjao na svoju vlastitu pravednost i religiozne napore, a ne na dovršenu i dostatnu žrtvu Isusa Krista. Rimokatolička religija me nikad nije učila da je naša vlastita pravednost tjelesna i da ne može ugoditi Bogu, kao ni da se moramo pouzdati samo u Njegovu pravednost… tijekom svih tih godina monaškog života vjerovao sam da će mi sakramenti Rima dati milost i spasiti me.“ (str. 25)
Privremena kazna zbog grijeha. „Iz učenja svećenika i časnih sestara znao sam da se ne mogu nadati da ću nakon svoje smrti ići direktno u nebo. Moj rimokatolički katekizam me učio da nakon smrti moram platiti privremenu kaznu zbog svojih grijeha. Rimokatolička crkva uči da ‘duše pravednika koje u trenutku smrti terete laki grijesi, odnosno privremena kazna zbog grijeha, ulaze u čistilište.’“ (str. 29)
Pokora. U vezi života u samostanu i pokore. „Ove pokore se sastoje od stajanja s ispruženim rukama u obliku križa, ljubljenja nogu redovnicima, primanja udaraca u lice od strane redovnika, te ispruženog ležanja pred ulazom u blagovaonicu na kraju obroka kako bi redovnici na odlasku morali prekoračiti nečije tijelo. Ove i druge pokore trebaju zadobiti jednu zaslugu u nebu i povećati nečiji ‘duhovni bankovni račun.’“ (str. 36)
Misa i vračanje. „Prema nauku Rimokatoličke crkve, bez obzira koliko svećenik bio osobno nedostojan, čak i ako je upravo sklopio pakt s đavlom u vezi svoje duše, ima moć pretvoriti elemente kruha i vina u stvarno tijelo i krv, dušu i božanstvo Isusa Krista. Ako ispravno izgovara riječi posvećenja i provodi svrhu posvećenja, Bog mora sići na oltar i preuzeti elemente.“ (str. 39)
Misa nasuprot Pismu. „U svom pismu napuštanja Rimokatoličke crkve i službe, biskupu sam naveo kako odlazim iz svećenstva zato što ne mogu više služiti misu, koja se protivi Božjoj Riječi i mojoj savjesti.“ (str. 54-55)
Idoli i kipovi. „Kada sam na Kubi upoznao pravog poganina koji je štovao idole (religiju koju su iz Afrike donijeli njegovi preci), pitao sam ga kako može vjerovati da će mu gipsani idol pomoći. Odgovorio je da ne očekuje od idola da mu pomogne, već idol samo predstavlja moć u nebu koja to može. Ono što me užasnulo u vezi njegovog odgovora bilo je da rimokatolici daju skoro isto objašnjenje u vezi odavanja časti svojim kipovima svetaca.“ (str. 59)
Spasenje je po vjeri: „Trebalo mi je mnogo godina da shvatim da kompromitiram Riječ ostajući u Rimokatoličkoj crkvi. Tijekom svih tih godina nastavio sam isticati da se spasenje zadobiva samo dovršenim djelom Isusa Krista na križu, a ne krštenjem djeteta; da postoji samo jedan izvor autoriteta, a to je Biblija, Riječ Božja; te da ne postoji čistilište, već da kad umremo, idemo ili u raj ili pakao.“ (str. 69)
Spasenje po djelima: „Rimokatolička crkva nastavlja i kaže da ako želimo biti spašeni, moramo držati njezine zapovijedi, pravila i propise. A ako se ti zakoni krše (npr. zakoni koji se tiču kontracepcije, posta ili dolaska na misu svake nedjelje), tada činite grijeh… ‘individualna i zajednička ispovijed i odrješenje su jedini način na koji se vjernik, svjestan ozbiljnosti grijeha, može pomiriti s Bogom, kao i sa crkvom’ (Kanonski zakonik 9609.).“ (str. 75)
Djela: „Rimokatolička crkva dodaje djela, kao i da morate činiti određene stvari [držati crkvene zakone, pravila i propise] kako biste bili spašeni, bez obzira što Biblija u Efežanima 2,8-9 kaže da smo spašeni milošću po vjeri, a ne po djelima.“ (str. 75-76)
Kao što možete vidjeti, čak i rimokatolički svećenici mogu otkriti istinu koju nalazimo u Božjoj riječi te izbjeći zabludu rimokatoličkog sustava u vezi djela pravednosti. Slava Bogu!
„Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to nije od vas, Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko pohvalio“ (Ef 2,8-9).
Izvor:
U nastavku su izvaci samo nekoliko od pedeset svjedočanstava u knjizi:
- Henry Gregory Adams. Rođen u Saskatchewanu, Kanadi. Ušao je u red monaha bazilijanaca i usvojio monaško ime „svetog Hilariona Velikog“. Zaredio se kao svećenik i služio u pet župa u Lemontu, provinciji Alberta.
- Joseph Tremblay. Rođen u Quebecu, Kanadi, 1924. Zaređen je kao svećenik u Rimu, Italiji, te bio poslan u Boliviju, Čile gdje je služio narednih 13 godina „kao misionar u kongregaciji Posvećenih Otaca Bezgrešne Marije“.
- Bartholomew F. Brewer. Prijavio se u red Bosonogih karmelićana, strogi monaški red. Primio je obuku od „četiri godine srednjoškolskog sjemeništa, dvije godine pripravništva, tri godine filozofije i četiri godine teologije (zadnje što postoji nakon ređenja).“ Zaređen je u rimokatoličko svećenstvo u Svetištu Bezgrešnog Marijinog Začeća u Washingtonu, D.C. Na kraju je služio kao dijecezanski svećenik u San Diegu, Kaliforniji te se pridružio mornarici kao rimokatolički kapelan.
Oslanjanje na djela. Napustio je Rimokatoličku crkvu, oženio se i kroz razgovor sa svojom ženom i ostalim kršćanima izjavio: „Napokon sam shvatio da sam se oslanjao na svoju vlastitu pravednost i religiozne napore, a ne na dovršenu i dostatnu žrtvu Isusa Krista. Rimokatolička religija me nikad nije učila da je naša vlastita pravednost tjelesna i da ne može ugoditi Bogu, kao ni da se moramo pouzdati samo u Njegovu pravednost… tijekom svih tih godina monaškog života vjerovao sam da će mi sakramenti Rima dati milost i spasiti me.“ (str. 25)
- Hugh Farrell. Rođen u Denveru, Colorado. Ušao u red Gospe Karmelske, uobičajenog naziva red Bosonogih karmelićanskih otaca. Zaređen kao svećenik.
Privremena kazna zbog grijeha. „Iz učenja svećenika i časnih sestara znao sam da se ne mogu nadati da ću nakon svoje smrti ići direktno u nebo. Moj rimokatolički katekizam me učio da nakon smrti moram platiti privremenu kaznu zbog svojih grijeha. Rimokatolička crkva uči da ‘duše pravednika koje u trenutku smrti terete laki grijesi, odnosno privremena kazna zbog grijeha, ulaze u čistilište.’“ (str. 29)
Pokora. U vezi života u samostanu i pokore. „Ove pokore se sastoje od stajanja s ispruženim rukama u obliku križa, ljubljenja nogu redovnicima, primanja udaraca u lice od strane redovnika, te ispruženog ležanja pred ulazom u blagovaonicu na kraju obroka kako bi redovnici na odlasku morali prekoračiti nečije tijelo. Ove i druge pokore trebaju zadobiti jednu zaslugu u nebu i povećati nečiji ‘duhovni bankovni račun.’“ (str. 36)
Misa i vračanje. „Prema nauku Rimokatoličke crkve, bez obzira koliko svećenik bio osobno nedostojan, čak i ako je upravo sklopio pakt s đavlom u vezi svoje duše, ima moć pretvoriti elemente kruha i vina u stvarno tijelo i krv, dušu i božanstvo Isusa Krista. Ako ispravno izgovara riječi posvećenja i provodi svrhu posvećenja, Bog mora sići na oltar i preuzeti elemente.“ (str. 39)
- Alexander Carson. Kršten u Rimokatoličkoj crkvi kao dijete. Svoje svećeničke studije završio je u sjemeništu Svetog Ivana, Brighton, Massachusetts. Zaredio ga je biskup Lawrence Shehan iz Bridgeporta, Connecticut, 1955. Bio je i svećenik u Alexandrii, Louisiani. Također je bio župnik Presvetog Srca Katoličke crkve, Rayville, Louisiani.
Misa nasuprot Pismu. „U svom pismu napuštanja Rimokatoličke crkve i službe, biskupu sam naveo kako odlazim iz svećenstva zato što ne mogu više služiti misu, koja se protivi Božjoj Riječi i mojoj savjesti.“ (str. 54-55)
- Charles Berry. Ušao je u red pustinjaka sv. Augustina i postao svećenik nakon 17 godina. Dobivao je naredbe da nastavi studiranje dok nije dobio diplomu doktora kemije i potom „bio prebačen u sjedište Augustinskog reda u SAD-u.“
Idoli i kipovi. „Kada sam na Kubi upoznao pravog poganina koji je štovao idole (religiju koju su iz Afrike donijeli njegovi preci), pitao sam ga kako može vjerovati da će mu gipsani idol pomoći. Odgovorio je da ne očekuje od idola da mu pomogne, već idol samo predstavlja moć u nebu koja to može. Ono što me užasnulo u vezi njegovog odgovora bilo je da rimokatolici daju skoro isto objašnjenje u vezi odavanja časti svojim kipovima svetaca.“ (str. 59)
- Bob Bush. Otišao je u sjemenište Isusovaca i školovao se 13 godina prije nego što se zaredio 1996. Upisao je postdiplomski program u Rimu.
Spasenje je po vjeri: „Trebalo mi je mnogo godina da shvatim da kompromitiram Riječ ostajući u Rimokatoličkoj crkvi. Tijekom svih tih godina nastavio sam isticati da se spasenje zadobiva samo dovršenim djelom Isusa Krista na križu, a ne krštenjem djeteta; da postoji samo jedan izvor autoriteta, a to je Biblija, Riječ Božja; te da ne postoji čistilište, već da kad umremo, idemo ili u raj ili pakao.“ (str. 69)
Spasenje po djelima: „Rimokatolička crkva nastavlja i kaže da ako želimo biti spašeni, moramo držati njezine zapovijedi, pravila i propise. A ako se ti zakoni krše (npr. zakoni koji se tiču kontracepcije, posta ili dolaska na misu svake nedjelje), tada činite grijeh… ‘individualna i zajednička ispovijed i odrješenje su jedini način na koji se vjernik, svjestan ozbiljnosti grijeha, može pomiriti s Bogom, kao i sa crkvom’ (Kanonski zakonik 9609.).“ (str. 75)
Djela: „Rimokatolička crkva dodaje djela, kao i da morate činiti određene stvari [držati crkvene zakone, pravila i propise] kako biste bili spašeni, bez obzira što Biblija u Efežanima 2,8-9 kaže da smo spašeni milošću po vjeri, a ne po djelima.“ (str. 75-76)
Kao što možete vidjeti, čak i rimokatolički svećenici mogu otkriti istinu koju nalazimo u Božjoj riječi te izbjeći zabludu rimokatoličkog sustava u vezi djela pravednosti. Slava Bogu!
„Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to nije od vas, Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko pohvalio“ (Ef 2,8-9).
Izvor:
HTML:
https://www.novizivot.net/2016/10/28/svjedocanstva-bivsih-rimokatolickih-svecenika/?fbclid=IwAR0QNddmcOiu7KAM92wAx-beoRWoVW79kvO9aS3l4TGVEOKRZFA89uXh8QQ
Poslednja izmena od urednika:
- Učlanjen(a)
- 07.07.2014
- Poruka
- 18.346
Ovo je hrpetina bezvrijednog smeća, ali izdvojit ću samo par detalja po kojima će se jasno vidjeti da je zaista riječ o smeću.
Gore citirani dijelovi (djela ili milost) najčešći su argument za napuštanje katoličke vjere i Katoličke crkve. Ali, gore citirani argumenti ujedno su i najveći dokaz o njihovoj neupućenosti u stvarne temelje katoličke vjere. Jer doista, Katolička crkva ne samo da ne naučava, nego i osuđuje nauk koji gore citirana gospoda smatraju katoličkim. Uvjerimo se u to iz dogmatskih izričaja Tridentskog sabora:
''Kan. 1. Tko kaže da se čovjek može opravdati pred Bogom svojim djelima koja se čine snagom ljudske naravi ili prema učenju Zakona, bez Božje milosti po Kristu neka bude kažnjen anatemom.
Kan. 2. Tko kaže da se Božja milost po Kristu Isusu daje samo za to kako bi čovjek lakše mogao pravedno živjeti i zaslužiti vječni život, kao da bi po slobodnoj volji, bez milosti, oboje mogao postići ali s mukom i teško, neka bude kažnjen anatemom.
Kan. 3. Tko kaže da čovjek može bez prethodnog nadahnuća Duha Svetoga i bez njegove pomoći vjerovati, nadati se i ljubiti ili činiti pokoru kao što treba, kako bi mu se udijelila milost opravdanja, neka bude kažnjen anatemom.''(Tridentski sabor, Dekret o opravdanju [DH 1521-1523])
Ono što ova gospoda poistovjećuju s katoličkim naukom jest zapravo pelagijanizam, hereza osuđena još u 5. st., i pokazuju očito nepoznavanje pravog katoličkog nauka o opravdanju, koje se ne može nikako steći ljudskim djelima, nego je isključivi čin Božje milosti koja se prenosi putem sakramenata – vidljivih znakova Novoga saveza.
Zaista je, kao što sam napomenuo, sav onaj tekst smeće. I ne obično smeće. Ako vam netko tvrdi da je napustio Katoličku crkvu zbog nekih njenih vjerovanja koja nije mogao prihvatiti, a onda se pokaže da to ne samo da nisu učenja Katoličke crkve, nego su to učenja koja je Katolička crkva osudila kao herezu, onda je smeće ne samo taj tekst, nego i svi oni koji s tekstom imaju bilo kakve veze. Bilo da su ga napisali, bilo da ga kopiraju i šire.
Član
- Učlanjen(a)
- 03.06.2010
- Poruka
- 14.301
Opet samo formalno, a istinski se ljudi navode da se mogu opravdati pred Bogom.
Zar niste prodavali oproštajnice i sa ciljem dovođenja ljudi u zabludu da mogu da zasluže milost i oproštenje.
Dakle jedno je priča, a praksa pokazuje najveće demonske zablude.
A onda uz to ako plati što više novca.
Vaša prava nauka o opravdanju je prodaja oproštajnica. Dakle opet djela svjedoče o kakvoj se vjeri radi.
