Koja Crkva spasava?

[stvarnoslap]

Koja Crkva spasava? Pitanje je u naslovu teme.​

Danas je Blagdan Pedesetnice - Duhovi

U nekim je katehetskim krugovima običajno reći da je Pedesetnica svetkovina rođenja Crkve. Čuo sam za svećenike koji na Duhove iznose rođendanske torte sa svijećama, a također je mantra mnogih vjeroučitelja da je taj blagdan rođendan Crkve.

Problem s ovom tvrdnjom je u tome što nije niti tradicionalna niti je teološki potpuna. Razlikujem to dvoje jer mislim da se ima razloga zapitati objašnjava li “tradicionalna” ideja rođenja Crkve potpuno odnos između Isusa i Crkve.

Tradicionalno gledište o rođenju Crkve nalazimo izraženo u Mystici Corporis Christi, enciklici Pija XII. izdanoj na blagdan svetih Petra i Pavla 1943. Podsjećajući na učenje pape Lava XIII., enciklika nam govori:

Kad želimo ukratko razložiti u kojemu je smislu Krist osnivač svoga društvenog (socijalnog) Tijela, odmah nam dolaze na pamet riječi Našega Predšasnika blažene uspomene Leona XIII.: »Crkva, koja je već bila začeta, rodila se iz samoga boka drugoga Adama, kao usnuloga na Križu, a ljudima se svečanim načinom prvi puta objavila na preslavni dan Duhova« (enciklika Divinum illud: AA, XXIX, str. 649). Božanski je, naime, Otkupitelj počeo graditi mistični hram Crkve kad je propovijedajući dao svoje zapovijedi; završio ga je onda kad je proslavljen visio na Križu; a tada ga je istom očitovao, kad je na vidljiv način poslao nad učenike Duha Tješitelja.

Metafora je jasna. Isusov bok otvara se kopljem rimskog vojnika, a krv i voda koje istječu smatraju se rođenjem. Bog je otvorio bok prvom Adamu dok je spavao i stvorio Evu od rebra prvog čovjeka. Isus, drugi Adam, “spava” na križu i Njegov je bok otvoren za rođenje Crkve. Voda i krv koje su potekle iz njegova boka bile su simboli krštenja i euharistije. Kao što je Eva nastala iz Adamova tijela, tako je i Crkva, koja je već bila “začeta, nastala”.

Pjesnička slika rođenja Crkve od strane Raspetoga Gospodina je lijepa i odjekuje starozavjetnim slikama Adama i Eve. Problematično je, međutim, ako se pitate kako je Posljednja večera mogla biti prva Euharistija ako Crkva još nije postojala.

Je li moglo biti svetog reda i euharistije prije rođenja Crkve? Na Posljednjoj večeri Isus je predao svoje Tijelo i Krv apostolima, ostvarujući sakramentalno, prije samog čina, žrtvu Kalvarije.

Kardinal Joseph Ratzinger, tadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere, održao je konferenciju na Pastoralnom kongresu biskupije Aversa, Italija, 15. rujna 2001. Njegova tema bila je ekleziologija Drugog vatikanskog sabora. Na toj konferenciji govorio je o tome kada je Crkva “utemeljena”.

Započeo je pitanjem: “Što podrazumijevamo pod ‘euharistijskom ekleziologijom’?” Njegov odgovor se bavi “problemom” koji sam gore spomenuo – Euharistija prije rođenja Crkve.

Kardinal Joseph Ratzinger: Pokušat ću odgovoriti na ovo pitanje kratkim spominjanjem nekih temeljnih točaka. Prvo je da se Isusova posljednja večera može definirati kao događaj koji je utemeljio Crkvu. Isus je svojim sljedbenicima dao ovu Liturgiju smrti i uskrsnuća i u isto vrijeme dao im je Gozbu života. U Posljednjoj večeri, On ponavlja Sinajski savez – ili bolje rečeno ono što je na Sinaju bio jednostavan znak ili prototip – koji sada postaje potpuna stvarnost: zajedništvo u krvi i životu između Boga i čovjeka. Jasno je da Posljednja večera anticipira križ i uskrsnuće i pretpostavlja ih, inače bi bila prazna gesta. Zato su crkveni oci mogli upotrijebiti lijepu sliku i reći da je Crkva rođena iz probodenog boka Gospodinova, iz kojeg je potekla krv i voda. Kad tvrdim da je Posljednja večera početak Crkve, zapravo govorim istu stvar, s drugog gledišta.
————————

Dakle, odgovor na pitanje iz naslova teme bio bi - spasava Crkva koja se rađa iz probodenog boka Gospodinova.