Tekst kaze:
"Bijahu još dva dana do praznika Pashe i beskvasnih hljebova; i tražahu prvosveštenici i književnici kako bi ga na prevaru uhvatili i ubili. Ali su govorili: Ne o prazniku, da se narod ne bi pobunio. "(Mk. 14,1-2)
Ovo je potpunije objašnjenje ove nedoumice.
Ivan 19:14 Isus razapet nakon Pashalne večere
69.
Je li Isus bio razapet nakon Pashalne večere (Marko 14:12-17)
ili za vrijeme Pashalne večere (Ivan 13:1, 30, 29; 18:28, 19:14)?
Isus je bio razapet u danu prije Pashalne večere. Razlog zašto se čini da Marko kaže drugačije je zbog kulture kontekstualiziranja.
Dokazi iz Evanđelja da je Isus umro na večer Pashe, kada se Pashalna večera objedovala nakon zalaska sunca, su čvrsti. Prije nego uđemo u ovo pitanje (ukratko), važno je reći da Marko 14. izvještava da Isus nije jeo Pashu sa svojim učenicima.
Luka 22:1
govori da je to bio Blagdan beskvasnih kruhova, koji se također zove Pasha. Kao što to naziv sugerira, dio Pashalnog objeda je bilo jesti kruh bez kvasca. To je zapovijed koju i današnji Židovi drže, jer Bog im je to jasno naredio:
„Jedite kruh bez kvasca i tko god bude jeo kruh sa kvascem, mora biti odstranjen iz zajednica Izraela. Ne jedite ništa s kvascem. Gdje god da živjeli, morate jesti beskvasni kruh.“ Izlazak 12:1-20.
Grčka riječ za 'beskvasni kruh' je 'azymos'. To je riječ koju je Marko koristio u stihu poglavlju 14:12 u gozbi beskvasnog kruha. Grčka riječ za normalni kruh sa kvascem je 'artos'.
Svi pisci Evanđelja, uključujući i Marko se slažu da su u toj posljednjoj večeri oni jeli kruh sa kvascem, odnosno zapisali su da su jeli 'artos'. „
Dok su jeli, Isus uze kruh (artos), zahvali i razlomi ga i dade ga svojim učenicima govoreći: 'Uzmite, ovo je moje tijelo…'“ Marko 14:22. Vrlo je vjerojatno da s toga ovo nije bila Pashalna večera. Upotreba drugih riječi u istom retku otkriva. Jer njima bi bilo nezamislivo objedovati nešto što im Bog zabranio da jedu (kruh sa kvascem – artos).
S toga, pošto je to tako, što to Marko misli u stihovima 12-17? Kao prvo, čitamo: „…kada je bio običaj da se žrtvuje Pasha…“ (Marko 14:12) – Izlazak 20:1-8 govori da se to moralo dogoditi na 14-ti dan židovskog mjeseca Nisan.
P
ostojala je prepirka o tome kada je bio taj dan, zbog debate o drugačijim kalendarima koji su se koristili da se izračunaju dani gozbe. Moguće je da su u Isusovo vrijeme postojale različite tradicije. Tako da, moguće da je bio običaj žrtvovati janje na taj dan za neke, iako su mnogi, vjerojatno većina slavili Pashu sljedeće večeri.
Drugo, učenici su upitali Isusa: „
Gdje želiš da idemo i pripravimo mjesto za tebe da objedujemo Pashu?“ Nisu mogli ni zamisliti da je Isus trebao dati svoj život za grijehe svijeta kao što je to Pashalno janje iz Izlazak 20. učinilo da spasi Izraelce od Božjeg gnjeva nad Egiptom. Isus im je objasnio, ali oni to nisu razumjeli zbog mnogo razloga, uključujući i zbog toga kako je narod dočekao Isusa kao Mesiju u trijumfalnom ulasku u Jeruzalem, koji je još uvijek zvučao u njihovim ušima.
On nije rekao da će jesti s njima. On je želio, ali je znao da to neće učiniti. Nema prostora za neke dogmatske izjave da je Pasha morala biti objedovana na isti dan kada je bila pripremljena prostorija za objed. Zaista, židovski narod, zbog Izlazak 12. detaljno je pripremao svoje kuće za objed beskvasnih kruhova.
Treće, Luka 22. izvještava da je Isus rekao da čezne da objeduje Pashu s njima. Dakle, da li Luka govori da je to bila Pashalna večera? Sumnjivo je zbog iste upotrebe 'artos' i 'azymos' – između ostalih razloga. Isus jeste učinio svoju posljednju večeru nekim oblikom Pashalne večere (ali ne prave). On je želio da ima posebno druženje sa svojim učenicima, svojim prijateljima, pošto je bio bolno svjestan agonije kroz koju će proći samo par sati poslije. Također je želio da pokaže svojim učenicima da je Pasha govorila o njemu; da je on bio žrtva koja će donijeti Novi Savez koji je Bog obećao (vidite pitanja br. 34. i 64.) upravo kao što su janjad koja su bila ubijena 1500 godina ranije bila ubijena da spase Izraelov narod od Božjega gnjeva. Kroz večeru je pokazao da je on „
janje Božje koje oduzima grijeh svijeta“ – kao što je to Ivan Krstitelj rekao u (Ivan 1:29). Želio je da objeduje sa njima jer je rekao: „Jer neću više jesti dok se ona ne završi u Kraljevstvu nebeskom“ (Luka 22:16). Njegova dolazeća smrt je bila ispunjenje Pashe: „Jer Krist, naše Pashalno janje je žrtvovan“ (1. Korinćanima 5:7).
Ako je to razumijevanje točno, kontradikcija ne postoji. Isus je umro prije Pashalne večere.
Biblijski odgovori.
To je dokaz da su koristili alkoholno vino za euharistiju!
Pa šta se neko opija u tom obredu, pa hebr. je semitski jezik i kao takav dan danas ima siromašne riječi, što znači da su oni jednom riječju označavali više pojmova, tvoja nauka je oborena sa tvrdnjom da su brali vino, a znamo da se bere grožđe, čak su i samo voće zvali vinom. Kao što su i vjetar nekada nazivali duhom. Dakle duh može da znači i vjetar.
Dakle tvoje objašnjenje je krajnje besmisleno i oboreno. Tada nisu imali naziv sok hebrj. danas mic, pa su ga nazivali vinom.
E pa tvoja nauka je katastrofa.
Hristova smrt i silazak u ad
A svi znamo da je spuzšten u grob, ti baš sve formalno shvataš bez smisla.
Jevreji su grob nazivali grob i pakao tj. ad.
A jasno piše da Bog Otac neće vidjeti TRULOST (znači tijelo) u paklu (grčki ad)
Psalam 16,10Jer
nećeš ostaviti duše moje u paklu, niti ćeš dati da
svetac tvoj vidi truhlost.
Duša znači čovjek, osoba, ovdje se ne misli na duh. Dakle Bog Otac neće ostaviti Isusa u grobu, iako piše u PAKLU, gdje Isus nije ostavljen PA U GROBU.
