Ne vredi.
Ponavljas isponova svoju pricu i ako je nasve dat odgovor.
Ponavljat ću i dalje, evo:
Adventisti sedmog dana kažu:
"Sotona bi htio da mi vjerujemo kako zaista možemo izračunati vrijeme Gospodinova povratka, da zbrajanjem i statističkim računanjem možemo odrediti koliko se posljednja poruka evanđelja proširila, i kako je blizu obraćenje Izraela. (The Advent Review, 2. ožujka 1916.)
Ellen White kaže:
Božji anđeli pratili su Williama Millera u obavljanju njegove zadaće. Bio je čvrst i nepokolebljiv neustrašivo naviještajući vijest koja mu je bila povjerena. (Ellen White, Rani spisi)
Ponavljat ću sve dotle dok mi netko ne kaže: "Majmune, kako ne vidiš da su dvije gornje tvrdnje
identične,
istoznačne!"
Pored tebe i tvojih tvrdnji i najveci vernik bi odbacio bibliju jer je ti nesvesno ili pak svesno cinis kontradiktornom,tako i duh prorostva.
Jel'da. Uortačio se Duh Sveti s Ellen White i radio u "fušu". Osim toga, "odbacivanje Biblije" nije nikakva opasnost za adventiste sedmog dana. Oni su već odavno Bibliju zamijenili "duhom proroštva".
Sve sto sada napises svedocice protiv tebe na sudu Bozjem ako u vremenu kada Bog uskoro sam objavi istinu ne odbacis subjektivna misljena i ne prihvatis istinu.
Evo, zgrabio Laodikeja Boga u šake i sada okolo Bogom prijeti.
Ipak, Bog ce ti dati drugu priliku - ja to znam.
Evo, Laodikeja će dopustiti Bogu da nekima da i drugu priliku.
Tada ces biti stavljen u tamu najkrajnju gde je plac i skrgut zuba gde se prekorevaju oni koji su u ovom zivotu odbacili istinu i ja verujem da ces se tada pokajati u suzama i shvatiti da tvoje izvrtanje i protivljenje istini nije imalo nikakvog smisla.
Evo, Laodikeja će Bogu odrediti koga će Bog baciti tamo gdje je plač i škrgut zuba. Istina, iz ove Laodikejine rečenice nije do kraja jasno hoće li ljude tamo gdje je plač i škrgut zuba bacati sam Laodikeja ili će Boga za to koristiti.
Primjetite kako se Laodikeja uopće nije osvrnuo na Pavlovo: "
Dok još postoji prvi šator". Zašto? Pa već sam u jednom od prethodnih postova napisao kako funkcionira "adventistička teološka indoktrinacija". Adventistima najprije "eutanaziraju" svaku
potrebu, a nakon toga i svaku
sposobnost da sami i samostalno čitaju Sveto Pismo. Adventisti imaju već pripremljene "matrice" u koje onda ukalupljuju svakog adventistu sedmog dana. Te adventističke matrice jesu i suhoparne i neinventivne, ali nažalost djeluju. Ovisno o temi, adventisti zapikiraju nekoliko "poželjnih" citata iz Svetog Pisma, a to onda garniraju "duhom proroštva". U pravilu su biblijski citati kratki (jedna rečenica) a garniranje "duhom proroštva" tako bogato da vam sama Biblija čim je otvorite miriše na "duh proroštva".
Pogledajmo baš na ovom primjeru nebeske Svetinje kako to funkcionira.
U Poslanici Hebrejima Kristovo sjedenje zdesna Bogu (10,12.13) i Njegovo djelo posredovanja opisano je u okviru svakodnevnih službi u zemaljskom Svetištu (7,27; 10,11). On je ušao u nebesko Svetište da služi u prilog svom narodu (6,20; 9,24). Po svom je uzašašću počeo ostvarivati tipičnu funkciju svakodnevnih službi u zemaljskom Svetištu. (Priručnik Teologije Adventista sedmog dana)
Pogledajte, iako sveti Pavao na desetak mjesta
uporno ističe razliku navodeći: leviti
svakodnevno prinose žrtve - Krist
prinese jednu jedincatu žrtvu za grijehe i zauvijek sjede zdesna Bogu, adventisti naučavaju potpuno
suprotno. Adventisti tvrde da je Isus na nebu nastavio činiti ono što su na zemlji činili leviti.
Drugi vid Kristova svećeništva prikazan je djelovanjem velikog svećenika u Svetinji nad svetinjama na Dan pomirenja. O ovoj dimenziji Kristove službe govori Poslanica Hebrejima; Otkrivenje pokazuje Isusa u vršenju službe u oba dijela, a Daniel stavlja početak antitipskog dana pomirenja u poseban trenutak u povijesti spasenja, na kraju 23000 dana/godina, u 1844. godinu. Ovaj vid Kristova rada je razvitak Njegove posredničke službe i nije kraj Njegove svakodnevne službe zagovaranja i posredovanja. U ovoj drugoj fazi započelo je pravno-otkupiteljsko-eshatološko djelovanje, dodano Njegovom svećeništvu.(Priručnik Teologije Adventista sedmog dana)
Što tek na ovo reći!? Završite danas fakultet i godinu dana ste
pripravnik, a već nakon četiri pet godina ne samo da možete napredovati, nego možete i
direktor biti. A Isus? Isus je morao "rintati" 1800 godina da ga Njegov Otac tek 1844. unaprijedi!? Pogledajte, tvrde adventisti, 1844. je godina "
razvitka Isusove posredničke službe"!? Ja bih dodao, 22.10.1844. Isusu je istekao "pripravnički staž". Nema veze što sveti Pavao uporno ponavlja kako Krist
prinese jednu jedincatu žrtvu za grijehe i zauvijek sjede zdesna Bogu, ako Adventisti sedmog dana tvrde drugačije onda je onako kako tvrde adventisti.
Druga faza Kristove službe je dovršetak Njegovog djela opravdanja, suda i čišćenja svemira od grijeha, grešnika i Sotone. Bog u Kristu preuzima odgovornost za grijehe svog naroda. Svaki priznati grijeh nađen u nebeskom izvještaju pripisan je Božjem Sinu. No ovaj proces mora prestati ili problem grijeha neće nikad biti potpuno riješen. U jednom trenutku izvještaji se moraju zatvoriti. (Priručnik Teologije Adventista sedmog dana)
Pogledajte tek ovu "teološku virtuoznost" adventista. Zaključili adventisti kako Isus
naprosto ne može više ovako. Kažu adventisti,
"ovaj proces mora prestati ili problem grijeha neće nikad biti potpuno riješen" Ima i logike u ovoj "adventističkoj mudrosti". Na zemlji se rađa sve više i više ljudi, sve više i više ljudi griješe, a Isus i dalje
sam na nebu "pere grijehe". Da mu bar Otac kupi "stroj za pranje grijeha".
Evo, ovo gore ukratko bi vam bili temelji adventističkog naukovanja o Isusovu preseljenju 22.10.1844. godine. Sada vam je jasnije kako to da su adventisti "slijepi" i kada im povećate kao što sam ja povećao:
Dok još postoji prvi šator.
Pogledajmo na jednom primjeru što sve možemo naukovati koristeći ovu adventističku metodu. Adventisti su krenuli od slijedećeg, zemaljsko Svetište ima
Svetinju i
Svetinju nad svetinjama (ono je slika nebeskog), dakle, i nebeska
mora biti baš takva, mora imati odijeljene Svetinju i Svetinju nad svetinjama. Slijedimo ovu adventističku logiku i metodu:
Post 1,27:
Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.
Sada možete imati Boga kakvoga vam god duša poželi. Mršava visoka, malog i debelog, sa bradom ili svaki dan svježe obrijanog, sa bujnom dugom kosom ili riđokosog s razdijeljkom po sredini. A možete ga, zašto ne, vidjeti i kao kakvu ženu.
Prava povijesna pozadina i podrijetlo adventističkog naučavanja o Isusovu preseljenju 1844.
Nakon Miller-ova računanja datuma drugog Kristova dolaska na zemlju i njegova iščekivanja, kako se Krist nije pojavio na Zemlji , nastupilo je „
veliko razočarenje“. Miller i neki drugi
priznaju pogrešku i povlače se, ali starješine
White, Bates, Holt, Andrews i Ellen Harmon (Ellen White), još uvijek su ostali pri tome kako rade ispravnu stvar, kao važna Božja snaga. I dalje su tvrdili da je definirani dan
bio točan, ali, oni nisu mogli objasniti neuspjeh. Dvije godine kasnije
(1846.) O.R.L. Crosier iznio je „teoriju o Svetištu“, koju je kasnije sam odbacio i za koju je rekao:
Citat Crosier:
„1846. godine objasnio sam ideju Svetišta u jednom članku u posebnom izdanju The Day Star, Cincinnati. Cilj tog članka bio je da podrži teoriju da su vrata milosti bila zatvorena, teoriju koju sam ja i skoro svi adventisti koji su usvojili poglede William-a Miller-a, naučavali od 1844. do 1848. godine.“
Prema ovoj teoriji zemaljsko Svetište je samo slika Svetišta na nebu. Isus je kao Veliki svećenik vršio službu na nebu u
prvoj prostoriji, ili Svetinji, sve
od svoga uzašašća do 22. listopada 1844. godine, primajući tu grijehe koje su vjernici ispovijedali. 22. listopada 1844. on je završio svoju službu u Svetinji i prešao u Svetinju nad svetinjama, i tamo je počeo "čišćenje Svetišta".
Kada je služba u Svetinji nebeskog svetišta završena (22. listopada 1844.), tada je završilo opraštanje grijeha za čitav svijet! Vrijeme kušnje za grešnike završilo je tada! Tako, nakon 22. listopada 1844. Kristova služba pomirenja u Svetinji nad svetinjama je samo za svete!
Sada pogledajmo što piše Ellen White:
"Gospodin mi je pokazao u viđenju, prije više od godinu dana, da je brat Crosier imao istinsko svjetlo o čišćenju svetišta, ..... i da je bila Njegova volja da brat Crosier treba napisati prikaz koji nam je dat u Day Star (dodatak), 7. veljače 1846. Ja se u potpunosti osjećam ovlaštena od Gospodina da preporučim taj dodatak svim svetima." (A Word to the Little Flock,
21. travanj 1847. str 11, 12)
Pazite ovo!? Bog je Jeleni "
još lani"
pokazao u viđenju kako je
O.R.L. Crosier napisao nekakav članak u novinama!? I ne samo to, Bog je nju "
ovlastio da preporuči taj članak"!?
Zašto Ellen White nije prije objavila ono što joj je
Bog pokazao i za što ju je
ovlastio? Zato što je čitala "
lanjske novine"!
Svi koji su bili u Milleritskom pokretu, 1844. godine podupirali su
tvrdnju da će kraj svijeta doći 22. listopada 1844. godine. Naravno, i vrijeme kušnje s tim će završiti. U to vrijeme oni koriste
prispodobu o deset djevica (Mt 25,1-13). Deset djevica iziđe u susret zaručniku. Kako je ostao dulje nego što se očekivalo, sve su zaspale. Kad je došao, samo pet ih je bilo spremno poći s njim na svadbu. Ove uđoše, i
"zatvore se vrata". Kasnije je došlo i ostalih pet i kucale su na vrata, ali bilo je prekasno. Značenje je lako razumjeti.
Kada Krist dođe, svi koji su spremni bit će spašeni. Ostali će biti odbačeni, bit će izgubljeni, vrijeme kušnje bit će završeno.
Svi rani adventisti, s Millerom na čelu, tumačili su ovu prispodobu upravo na ovaj način. I dobro su tumačili prispodobu. Međutim, kad je predviđeno vrijeme prošlo a Krist se nije pojavio, ostali su
ošamućeni. Grupa oko James-a White-a, Joseph-a Bates-a i ostalih i dalje je inzistirala na tome kako je
njihova poruka bila točna, i kako je vrijeme kušnje završeno. Oni su se još uvijek nadali da će Krist doći, i iščekivali ga svaki dan.
Prestali su opominjati grešnike, prestali su moliti se za njih, i govorili su: "Vrata su zatvorena." Evo nekoliko citata:
"Mi razumijemo da je on (Krist) bio posrednik za sve na svijetu, služeći u Svetinji (Hebrejima 9,26), u Šatoru nazvanom Svetinja, od dana Pedesetnice (31. godine) do određenog vremena, kraja 2300 dana, odnosno godina - jeseni 1844. godine. U tom vremenskom trenutku, dakle, zatvorena su vrata za odbačenu Crkvu i pokvareni svijet." (Joseph Bates, The Review and Herald, 19. 1851. god.)
"Od uzašašća do zatvaranja vrata, u listopadu 1844., Isus je stajao raširenih ruku punih ljubavi i milosti; spreman primiti, i zastupati u parnici svakog griješnika koji bi došao pred Boga po njegu. Na deseti dan sedmoga mjeseca 1844., On je prešao u Svetinju nad svetinjama, gdje je odonda milosrdni veliki svećenik nad domom Božjim. ... Ja mislim da se slijedeće proročanstvo ispunilo listopada 1844. (James White, A Word to the Little Flock", 1847. god.)
"Mislim da ćemo jasno vidjeti kako ne postoji ni jedno drugo vrijeme za zatvaranje vrata, osim u jesen 1844. god. .... Kad smo došli do te točke vremena sve naše suosjećanje, odgovornost i molitve za grešnike su prestale, i naš jednodušni osjećaj i svjedočanstvo bilo je da je naš rad za svijet bio zauvijek završen. ..... Razlog da su žive grane osjećale da je njihov posao obavljen, bilo je to što je 2300 dana ispunjeno, te je došlo vrijeme da Isus zatvori vrata Svetinje i pređe u Svetinju nad svetinjama, primiti kraljevstvo i očistiti svetište. ... Isus je još uvijek milosrdan prema svojim svetima i uvijek će biti, i On je još uvijek njihov zagovornik i Veliki svećenik. Ali griješnik, kojemu je Isus ispružao ruke čitavo vrijeme, a koji je odbacio tu ponudu spasenja, ostao je bez zagovornika kad je Isus prešao iz Svetinje i zatvorio vrata 1844. god. Lažna crkva koja je odbacila istinu također je odbačena, kažnjena sljepoćom, i sada sa svojim ovcama i govedima idu tražiti Gospodina, kao da je još uvijek zagovornik griješnika. Ali, kaže prorok (Hs 5,6-7): 'Ali ga naći neće - povukao se od njih! Jahvu su iznevjerili: rodili su kopilad.' (James White, Present Truth, 1850. god.)
"Uzbuđenja i lažne reformacije ne mogu nas danas pokolebati, jer znamo da je gospodar kuće ustao 1844. i zatvorio vrata prvog stana nebeskog Šatora, i sada mi dakako očekujemo da će oni ići sa svojim ovcama tražiti Gospodina, ali ga neće naći; on se sam povukao (iza zavjese) od njih. Gospodin mi je pokazao da je snaga koja je s njima puka ljudska moć, a ne Božja." (Ellen White, Present Truth, 1850. god.)
"Tada sam vidjela da je Isus molio za svoje neprijatelje. Ali to nije obvezivalo nas da se molimo za pokvareni svijet, kojeg je Bog odbacio. Kad je on molio za svoje neprijatelje postojala je nada za njih, i oni su mogli biti opravdani i spašeni njegovim molitvama, i u vrijeme nakon što je bio posrednik u vanjskom boravištu za cijeli svijet. Ali sada, njegov duh i naklonost napustili su svijet, i naša naklonost mora biti s Isusom, i mora biti povučena od bezbožnih... Vidjela sam da pokvareni svijet više ne može biti opravdan našim molitvama." (Ellen White, viđenje u Camden-u, New York, 29. lipnja 1851. god.)
Ovo je, dakle,
pravo podrijetlo teorije "zatvorenih vrata". Ona seže do Millera-a, i nije tada imala
nikakve veze sa svetištem, niti s onim na zemlji niti na nebu. Nakon 1844., punih sedam godina, pojam
"zatvorena vrata" pojavljuje se iznova i iznova u svim člancima iz pera svih adventista u tom razdoblju - člancima Ellen White, James-a White-a, Holt-a, Arnold-a, Bates-a i drugih. To je središte njihovih argumenta. To je bilo toliko istaknuto, da su ih zvali
"Door Shutters" (zatvarači vrata). Kao takvi, oni su bili žigosani od Miller-a i drugih iz adventnog pokreta. No, nakon što su teoriju zatvorenih vrata napustili, taj termin nestaje, te ga do danas ne koriste više u svojim člancima i publikacijama uopće. Ta činjenica sama dokazuje da su napustili svoju teoriju "zatvorenih vrata" koju su naučavali od početka, i koju je gospođa White tako snažno podržavala.
U kakvoj su vezi adventistička
„zatvorena vrata“ i adventističko
„Svetište“?
Adventisti sedmog dana odmah su prisvojili teoriju Svetišta koju je izložio O.R.L. Crosier kako bi dokazali da su vrata milosti
bila zatvorena 1844. godine, teoriju koju su Ellen White i svi ostali naučavali u to vrijeme (vidjeli smo citate). Kako nije došlo do
„zatvaranja vrata“ na zemlji, iz prispodobe o deset djevica, Crosier-ova teorija učinila im se kao
bogomdana za krpanje i prikrivanje vlastitih zabluda i obmana. Iskoristili su je da
"zatvorena vrata", iz prispodobe o deset djevica koju su propovijedali 1844. godine , zamijene sa
"zatvaranjem vrata" Svetinje u nebeskom Svetištu, kada je Isus prešao u Svetinju nad svetinjama. Ovo će im trebati samo do 1849. godine, kada će izmisliti
teoriju „otvorenih vrata“, koja su se otvorila samo za svete -
stare Adventne vjernike. Eto, vrata su se najprije zatvarala, pa otvarala, na kraju su ostala, valjda, odškrinuta, ali to ne razumije nitko drugi osim adventista. Evo što kaže Ellen White:
"Oni nemaju daljnju spoznaju o promjeni na nebu, ili prelasku u Svetinju nad svetinjama, i oni ne mogu uživati Isusov zagovor tamo... Oni upućuju gore svoje beskorisne molitve u Svetinju koju je Isus napustio." (Rani spisi, izdanje 1907.)
Evo, ovo su činjenice o nastanku adventističke teorije i adventističkog vjerovanja o
nebeskom Svetištu i Isusovu preseljenju 22.10.1844. Vidjesmo, dva momenta su odigrala najznačajniju ulogu u ovome. Prvo - trebalo je "zakrpati" posljedice
gluposti i bogohulnosti računanja datuma Isusova dolaska na Zemlju, i drugo -
Jelenino čitanje lanjskih novina.