Kanuom po Dunavu, Beč - Bratislawa - Budimpešta na 57.TID 2012. go

[Olimp 987]

Došavši u kamp, raspakiravši stvari koje sam iz grada ponio za daljnje putovanje, bivah pozvan od naše brižne domaćice Agnes na večeru koju je pripremila. Zajedno sa ostalim društvom prihvatismo se jela.

Poslije jela nastavismo ugodnim razgovorima druženje. U opuštenoj atmosferi, prijateljstvu i razgovorima vrijeme nam brzo prošlo. Pitali smo se kako će nam sutra biti.

Sutradan bi trebali ploviti rijekom kroz dvije hidrocentrale na Dunavu. karakteristika toga područja su velike riječne širine na kojima pušu vrlo snažni vjetrovi zbog kojih su mnogi regataši imali vrlo velikih ozbiljnih poteškoća.


Stariji , oni koji su ranije plovili ovim područjima, prenašali su iskustva iz ranijih plovidbi i dijelili savjete kako da se postavimo prema zaprekama koje mogu iskrsniti.


Priče se protegle do duboko u noć. Nismo niti zamjetili da je ponoć došla . Popismo po još jedno za ugodan san, pa se raziđosmo svatko u svoj šator.

- PLOVIDBA SE NASTAVLJA -






Molim Vas da se suzdržite od komentara sve dok priča ne bude postavljena u cjelosti. Hvala

 

[Olimp 987]

5. DAN Bratislawa 1867. rkm - Gabičkovo 1819. rkm





Noću je padala kiša, pa puhao vjetar, pa opet kiša i tako redom. Ohrabrivalo me loše kišovito vrijeme, Daljnji put kojim bi trebali ploviti vodi nas preko dvije velike ogromen hidrocentrale na rijeci. Prije prve i između prve i druge hidrocentrale, rijeka je široka oko 6 km. Kada ne pada kiša, na tome dijelu rijeke pušu jako vjetrovi koji vrlo često mnogima na regati nisu dozvoljavali plovidbu, već su morali kopnenim putom zaobilaziti te prostore.


U kampu od ranoga jutra počinje živost. Prvo se spremaju doručki, a potom spremaju stvari, ruše šatori i polazi se na plovidbu. Nevolje s vjetrom koje se mogu očekivati nalažu da se koriste sigurnosni prsluci svima koji plove.

Slijedeći druge, pojedoh doručak, pospremih stvari u kombi pratitelja regate, prijatelja iz Mađarske i krenuh rijekom. Kišica je polako padala, vjetar se malo osjećao, što me hrabrilo, a temperatura zraka se u odnosu na jučerašnji dan bitno smanjila.

Ploveći rijekom gledali smo da jedni druge imamo na vidiku, kako bi im pritekli u pomoć ako bi se dogodilo da najednom počnu puhati jaki vjetrovi i da nekome ugroze plovidbu. Povremeno smo se susretali, malo popričali, popili pićence koje smo imali u kanuima i kajacima i nastavljali bi dalje.

Polako sa strepnjom od jakoga vjetra uplovljavam u riječne širine. Za vjetar sam , kao velika silueta, prava poslastica da na meni pokaže svoju snagu i nemilosrdnost. To sam naročito osjećao prošle godine ploveći kroz Đerdapske klisure gdje sam morao vrlo oprezno uz velika naprezanja savladavati udare vjetrova.

Gledam te širine rijeke ne vjerujući da je tu širina prostora oko 6 km. Kao malo more. Imam sreće, možda na ovome prvome djelu ne bude vjetra. Ako ga bude . . . , ma bolje sada o tome ni ne misliti.

Kiša pada, hladno je, polako veslam oko 7 do 8 km na sat, putem i vjetar pokazuje sebe, pomalo jača. Nezgodno je da mi dolazi izravno sa boka, ali još je podnošljiv. Nije jak i ne moram raditi nikakve manevre osim pojačati zaveslaj sa desnime veslom kako bi održao pravac plovidbe.

Polako veslajući dolazim i do brane prve hidrocentrale. Analiza planova sa oglasne ploče mi sada jako puno pomaže. U svoj toj riječnoj širini, gdje postoji nekoliko brana i hidrocentrala koje tvore prvu "pregradu" Dunava, pronađoh pravo mjesto gdje smo se trebali u određeno vrijeme svi naći, kako bi prevodnicom prošli kroz sustav hidrocentrale na drugu stranu brane.

 

[Olimp 987]

Ma koliko se činilo lagano pronaći rijekom pravi put do prolaza kroz branu hidrocentrale - prevodnicu, to baš često i nije tako. Nije ovdje gdje je rijeka jako široka, gdje postoji više brana i gdje je točno određeno gdje se mora doći na prevodnicu. Riječne širine su velike i pomalo dezorijentišu, dok ugao gledanja sa niskoga plovila ne otkriva pravi pogled na okolinu.

Na ulazu u prevodnicu budnim, brižnim okom prate naš dolazak ekipe logistike koja nas kopnenim putom slijedi. Svaki puta kada prepoznaju nekoga iz svoje ekipe da dolazi, raduju mu se.

Lagano ploveći i razgledajući to ogromno zdanje hidrocentrale uplovljavam u komoru prevodnice. Samo beton i čelik oko mene. Uvijek me zadive takvi objekti, njihova veličina, snaga, jakost.

Prije nego uplovih u komoru prevodnice, osvrnuo sam se na put kojime sam doplovio. U daljini se vidi TV toranj iznad Bratislawe. Čini se blizu, ali nije baš tako. Ima podosta daljine do njega.

Kiša je na trenutak prestala, ulaskom u prevodnicu niti vjetar se ne osjeća. Sve nekako mirno, veličanstveno i tajanstveno u isto vrijeme.

Ušavši u središte prevodnice, zavezao sam kanu za ogradu i popeo se na gornju plohu prevodnice da malo razgledam kako to izgleda na površini.


Brana hidrocentrale zadržava desetak metara razlike u nivou vode ispred i iza nje. Na tako velikima širinama rijeke podosta je to zadržane vode. Hidrocentralu su počeli graditi početkom osamdesetih godina bivša Čehoslovačka i Mađarske, podjelivši međusobno sve obaveze i poslove.

Tokom gradnje, došlo je do nekih nesuglasica i gradnja je postala predmet međunarodnoga spora. Na nekoliko je godina i zastala. Da bi se spriječile veće štete, Slovačka je sama nastavila graditi sustav ogradivši nasipima tok Dunava i stvorivši jezero u potpunosti na svome teritoriju.

 

[Olimp 987]

Nakon obilaska brane, vraćam se u kanu i promatram dolazak ostalih učesnika regate. Ekipa iz Srbije se polako probila do prevodnice i zadovoljni u nju uplovljavaju.

Nastojim što više kadrova snimiti svojim malenim, skromnim fotoaparatom.

Uočavam i rukom rađeni kanu, pravo remek djelo stolarskoga rada. Prekrasan rad Zeke. Divim mu se danima unazad, kada ga god vidim. Stvarno ga je majstorski uradio.

Pažnju mi je privukla jedna čudna plovilica, kanu sa dodatnim stabilizatora sa strane, zatim vanbrodskoga motora. Još tenda kao krov i eto pravo plovilo na motorni pogon.

Kako vrijeme prolazi polako pristižu i ostali učesnici. Prilazimo jedni drugima, započinjemo razgovore, međusobno se častimo pićima koja imamo.

Sa vrha brane, moji brižni pratioci iz Budimpešte, čekaju da prođemo kroz prevodnicu. Da se uvjere da su svi prošli i da je sve u redu. Veoma brižni i dobri ljudi.

U zakazano i dogovoreno vrijeme prevodnica se zatvorila i voda iz nje je počela isticati spuštajući nas na razinu vode koja je iza brane, nizvodno.

Nakon što su se nivoi razine vode u prevodnici izjednače sa nivoom vode iza brane, ona se otvara i mi polako isplovljavamo iz prevodnice.

 

[Olimp 987]

Rekoše mi da ovu fotku moram postaviti u priču. Snimljena je na izlasku iz brane baš kada sam razmišljao koji prizor da prvi snimim. Poslušao sam ih da bih i vama dočarao kako to izgleda kada se plovi po lošem vremenu, a želi se snimiti puno toga.

S druge strane nas dočekao umjeren vjetar i valovi. Jaka naoblaka i gdje koja kap kiše. I dalje je hladno za ovo doba godine. Krećemo dalje prema drugoj brani koja je nizvodno od prve.

Pogled na prođenu branu s druge strane. Velika građevina tajanstvenoga izgleda, barem za mene.

Susrećem se sa drugim kajacima, kanuima. Svi veslaju polako se boreći protiv vjetra. Ima doduše i onih koji krate vrijeme grickajući ponešto u kanuu.

Poneki zastaju na obali kako bi se okrijepili ili jednostavno protegnuli noge.

Ploveći naiđoh i na još jednu čudnu samogradnju. Kanu sa solarnim ćelijama i elektromotorom kao pokretačem. Zgodna naprava koja omogućava bazbrižnu plovidbu u tišini bez trošenja osobne snage. Lijepo zamišljeno, ali ja ipak volim veslima da se krećem rijekom. Da je osjetim, da je njima milujem i borim se protiv njenih hirova.

Nakon oko 6 km stižemo i pred drugu branu hidrocentrale. U međuvremenu je opet počela kiša. Zahvalni smo joj, jer da nije nje bilo bi jakoga vjetra. Od dva zla biramo manje-

Kombinirani dvokanu sa osmatračem kreće se preda mnom prema idućoj prevodnici. Zgodna kombinacija za plovidbu učetvoro.

 

[Olimp 987]

Ulazimo i u drugu prevodnicu, poslije nje se širina rijeke smanjuje i vjetar ako se i pojača nije toliko velika pretnja.

U prevodnici dobih i posjetu u kanu. Nakon što je radoznalo pronjuškao kanuom, vratio se nazad u svoje plovilo.

Malo sam ga pomazio, mada je ozbiljan bio sa ponosom staroga rijekoplovca. Nije se dao dugo maziti.

Gledam vrata prevodnice, ustavu koja drži svu vodu koja je s druge strane brane. Vrlo moćna naprava, velike snage i izdržljivosti. Ne smijem niti pomisliti što bi bilo da popusti pod pritiskom vode.

U ovoj prevodnici nismo dugo čekali. Nekako smo svi u razvučenoj grupi plovili i brzo se okupili u prevodnici. Nakon što se nivo vode izjednačio sa nivoom iza brane, otvorila su se vrata i mi produžismo dalje.

Ružno vrijeme nas i dalje prati. Kiša ometa slikanje, jak pljusak ne dozvoljava da dio puta snimim jer mi je fotoaparat amaterski i nije otporan na vodu. Unatoč tome uhvatih ovaj tmurni prizor.

U popodnevnim satima stigosmo do mjesta Gabičkovo na Slovačkoj strani Dunava. Tu je predviđeno mjesto za kamp. Po laganoj kišici stigosmo tamo. Raširio sam šator, sve postavio u njega a onda na poziv Janoša i Agnes pođoh u njihov šator. Dobri domaćini shvatili su da smo se smrznuli na putu i pripremili su nam obilje toploga čaja da se ugrijemo.

Ubrzo smo se svi iz ekipe okupili pod šatorom i započesmo sa razgovorima o današnjem danu i zgodama i nezgodama sa plovidbe. U razgovoru vrijeme brzo prošlo. Na poziv domaćina iz Slovačke pošli smo na pripremljenu večeru.

Prilikom odlaska na večeru, popeo sam se na nasip odakle se pružao lijepi pogled na naš kamp. Svi smo se smjestili nedaleko od rijeke na pogodan prostor i tu podigli šatore.

 

[Olimp 987]

Večera nam je poslužena u obližnjem restoranu, Mađari bi rekli čardi. Smješten nedaleko od nasipa na pogodnome mjestu odavao je idilu osamljenog ugostiteljskoga objekta. Poslije sam čuo priču da ga za velikoga vodostaja rijeka poplavi do sredine zidova.

Vrijedni domaćini nas ugostili vrlo ukusnom hranom, a što je najvažnije bilo bila je topla i ugrijala nas je na ovome prohladnome danu.

Okrepljeni i utopljeni započesmo razgovore. Ugodna atmosfera nas je opustila tako da oni spontano krenuše.

Uz razgovore i pivca poteče. Za pohvalu je pivca, njen okus i kvalitet. Prvih par su nas oraspoložile . . .

Niti muzike i pjesme nije nedostajalo.

U međuvremenu se i vrijeme poboljšalo obećavajući lijep slijedeći dan, ali i pružajuži predivne scene rijeke.

Poslije dobre večere, predivnoga druženja sa ostalim učesnicima regate, nakog uživanja u ljepotama zalaska sunca i scenama koje nam je zalazak podario, polako se svi povukosmo u svoje šatore umorni od dana koji prolazi, ali i sretni da nije bilo jakoga vjetra koji bi nam pričinjavao poteškoće u plovidbi.

Sa smirajem dana i kamp utihne. Ljudi brzo pozaspaše, prirodom zavlada mir.










- PLOVIDBA SE NASTAVLJA -






Molim Vas da se suzdržite od komentara sve dok priča ne bude postavljena u cjelosti. Hvala

 

[Olimp 987]

6. DAN Gabičkovo 1819. rkm - Komarno 1766 rkm + 3 rkm



Gabičkovo je selo u Slovačkoj, četrdesetak kilometara udaljeno od Bratislawe, smješteno nedaleko od Dunava. Postalo je poznato najprije po hidrocentrali na Dunavu, a poslije i po međunarodnome sporu između Mađarske i tadašnje Čehoslovačke u vezi hidrocentrale na Dunavu.

U selo nismo zalazili. Noću se kiša oprostila od nas, a jutro sa izmaglicom na rijeki, pružalo je mističan izgled.

U Gabičkovom se opraštam i od dragih prijatelja iz Mađarske sa kojima sam plovio. Za njih je plovidba gotova, obaveze zovu kući. Nevoljko odlaze tužno se opraštajući od nas koji plovimo dalje.

Nakon doručka, pospremanja šatora i ostalih stvari krenuh i ja dalje ploveći. Dunav je brz, virovit, modro zelen, prekrasan za plovidbu. Temperatura vode je oko 18 stupnjeva, za hrabrije pogodna za kupanje. Meni je hladna.

Rijeka pokazuje prekrasne pejzaže. Divni pogledi na nju i obale odmaraju oči. Tihi šum vode, kao šapat, godi ušima. Mir. Spokoj. Dan koji obećava da će biti lijep. Vjetra gotovo da i nema.

Plovimo jednim od rukavaca rijeke. Tu nije plovni put i opušteno se plovi. Iako je rukavac, svojom širinom izgleda kao glavni tok rijeke.

Nakon nekoliko kilometara ulazimo u glavni tok Dunava. Ovdje se već osjeća njegova moć, snaga, razigranost. Vjetar polako počinje. Ploveći glavnim tokom, plovimo i po međunarodnome plovnome putu i tu ne možemo biti skroz opušteni. Moramo paziti na plovila koja plove putom, valove koji dolaze od tih plovila, ali i na poštivanje pravila koja propisuju kako se tim djelom rijeke plovi.

Uz rijeku se susreću lijepe pješčane plaže. Ljetno vrijeme izmamilo je one koji vole rijeke i boravak u prirodi da dođu na rijeku, plove njome i kampuju na pogodnim mjestima uživajući u rijeci i prirodi. Pozdravljam ih pri prolazu i oni uzvraćaju pozdrave.

 

[Olimp 987]

I kampere je jučerašnja kiša nakvasila. Prolazeći pored njih vidim da suše mokre stvari. Prošle godine za vrijeme prolaska kroz Đerdap čuo sam zanimljivu priču o jednome učesniku regate koji se u ranijim godinama prevrnuo i smočio sve što je imao. Kada je u kamp došao na veštriku je sušio novčanice pričvrstivši ih štipaljkama da ih vjetar ne odnese. Zanimljivo je bilo vidjeti ljude koji su prolazili pored njegovog šatora gledajući naobičan "veš" koji se suši na veštriku.

Put polako ide rijekom. Sunce se promolilo, dan postaje topli, prolazimo i ispod mosta na rijeci. Veliki most koji spaja dvije obale. Moćno izgleda gledan sa sredine rijeke.

Lagano ploveći susretoh i učesnike regate iz Slovačke. Veoma ugodno i veselo društvo. Spojili su svoja plovila i uživaju u zajedničkome druženju i plovidbi rijekom. Pozvaše me da im se pridružim.

Takav se poziv ne odbija. Sa zadovoljstvom im se pridružih, predstavio sam se, oni meni , poteče piće za mene. Cijelo društvo je iz Bratislawe i okoline, međusobno se poznaju i koriste malo slobodnoga vremena da se otisnu Dunavom u regati.

Vidio sam im i zalihe napitaka, pića . . . Omanji restoran bi se posramio nad tim zalihama. Zaista su dobro opremljeni, a kroz vrijeme koje je pred nama i ja ću osjetiti dio tih zaliha.

Kroz razgovor sa njima saznao sam da su mnogi bili na Jadranskome moru u RH, da poznaju neke gradove i mjesta uz obalu, da su tamo proveli prekrasne godišnje odmore. Raspitivali su se o nekim mjestima, hotelima, rijekama koje se nalaze u Hrvatskoj.


Pozvaše me da im se pridružim na obali kako bi obavili nešto što moraju sa početnicima u plovidbi.

Nakon što smo malo protegli noge, popili pićence za sretno pristajanje, po prvi puta sam prisustvovao krštenju novih rijekoplovaca. Običaju za koji nisam nikada čuo da postoji.

Nakon predivnoga govora, novokršteni rijekoplovci bivaju zaliti ,prvo vinom, a potom i specijalnom mješavinom svega i svačega. Upozoreni da čuvaju sve rijeke i prirodu upućeni su na kupanje . Detaljnije sam već o tome pisao, pa nema potrebe da idem u detalje.

 

[Olimp 987]

Nakon obavljenoga krštenja, međusobnoga čašćavanja, krenusmo dalje zajedno po rijeci.

Uz piće i ugodne razgovore vrijeme je brzo prolazilo. Lijepih se priča čuje za takvoga druženja, neobičnih zgoda i nezgoda, upozna ugodnih i divnih ljudi.

Nakon nekoga vremena zajedničko druženje se prekida, svatko plovi sam uživajući malo u rijeci i danu koji postaje prekrasan.

Za lagane plovidbe, jer nije bilo potrebe da se žurim, mnogi su me sustizali i prestizali. Danas plovimo pedesetak kilometara, rijeka je brza i nije problem ako ne veslam jako. Jedan čudan dvojac prošao je pored mene.

Volim promatrati obalu sa rijeke. Tada izgleda sasvim drugačije nego da je gledam dok se na njoj nalazim. Nekako je otvorenija, ljepša, tajanstvenija.

Ploveći tako dođe nam i podne. Vrijeme da se negdje skloni od sunca, malo odmori, okrijepi, pa kada žestina sunca malo opadne, nastavi put. Naiđosmo do jednoga restorana uz samu riječnu obalu.

Mjesto se zove Gonyu, nalazi se s desne strane rijeke u Mađarskoj. Mali, prekrasan , ugodan restoran smješten je tik uz rijeku.

Prvo smo prišli šanku, najznačajnijem djelu restorana . . .