Kanuom po Dunavu, Beč - Bratislawa - Budimpešta na 57.TID 2012. go

[Olimp 987]

Lagano održavam pravac plovidbe puštajući da me rijeka nosi brzinom kojom teče. Ovakvim načinom plovidbe plovio sam po rijeci Muri koja je brza i virovita. Samo se pravac kretanja održava ne pokušavajući veslanjem ubrzavati kretanje.


Rijeka me donese i do grada Devina, smještenoga na ušću rijeke Morave u Dunav.Na brdu ponad grada vide se ostaci utvrde Devin Castle. Smještena iznad grada na liticama stijena, tvrđava je dominirala okolinom štiteći ulaz u Devin vrata i braneći nekada ulaz u Kraljevinu Ugarsku.

Samo ime Deva, označava djevojku. Grad se prvi puta pominje u dokumentima iz 1237. godine pod imenom Villa Therbyn. Zanimljivo je da se u Devin i okolinu u XVI stoljeću doselilo puno Hrvata koji su bježali pred Turcima. Tu su se udomaćili i može ih se i sada susresti.


Tokom hladnoga rata grad je bio unutar "željezne zavjese", dobro utvrđen kao granica sa kapitalističkom Evropom. Nakon "Baršunaste revolucije" 1989. godine sve su utvrde demontirane i sada mu je slobodan pristup sa rijeke.

Grad se sada smatra kao predgrađe Bratislawe. Od nje se razlikuje zbog svoga ruralnoga karaktera. Za velikoga vodostaja rijeke zna biti djelom potopljen vodama Dunava i Morave. Nisam pristajao uz grad. Ostavio sam to za neki drugi puta, da ga razgledam, posnimim i možda koju priču o njemu napišem.

Vodeni put ide dalje. Plovidba je ugodna, raspoloženje na nivou. Svakoga trenutka pružaju se novi pogledi prema okolini koji odmaraju oči.

U vremenu dok je Dunav normalnoga vodostaja izgleda miran, pitom, krotak, ali tragovi porušenih stabala uz obalu svjedoče o njegovoj rušilačkoj ćudi kada naraste, kada podivlja i u svome rušilačkome pohodu obara sve pred sobom. Za nepovjerovati je da bi takav mogao biti.

Na Slovačkoj strani rijeke nižu se predivne pješčane plaže. Kao stvorene da se na njih pristane, malo prošeće, pa i okupa u rijeci. Odlučio sam da pristanem na jednu takvu plažu.

Ubrzo dobih i društvo. Pridružili su mi se prijatelji iz regate željni malo sunca koje je zasjalo. Sjedosmo na pijesak plaže, započesmo priče. Kasnije i neko pićence pronađosmo za sebe.

Nakon podužeg odmora krenusmo dalje. U daljini se nadzirala Bratislawa. Stara utvrda sagrađena na vrhu brda dominirala je okolinom. Predivno ju je vidjeti sa rijeke iz daljine.

​

 

[Olimp 987]

Ovakav pogled na grad u kojemu nisam nikada do tada bio, zahtjevao je da se u tu čast otvori pivica. Da sam sa sobom proslavim i taj uspjeh u plovidbi rijekom. Ne treba spominjati da mi je i te kako dobro prijala.

Osvrnuo sam se i pogledao smjer iz kojega sam doplovio. U daljini se vidi brdo iza kojega je grad Hainburg. Pogled prekrasan, čak sam se i zapitao da li sam stvarno iz toga smjera doplovio do ovoga mjesta.

Uplovih u područje samoga grada. U gradu me sustigla kolegica Eva iz Mađarske. Okrenuo sam plovilo prema njoj puštajući da me rijeka dovede u položaj da dobijem ugao za snimanje lijepe fotografije. Nadam se da će je obradovati kada je bude vidjela u ovoj priči.

Polako plovim po Dunavu razgledajući grad sa rijeke. Prekrasno izgleda. Nadam se da će sutradan biti lijepo vrijeme, jer imamo slobodan dan koji ću iskoristiti da grad obiđem i malo razgledam.

Preda mnom je polako rastao most preko Dunava. Prekrasna građevina neobičnoga izgleda. Zadivio me pogled na njega. Nisam takav most nigdje vidio uživo. Sličnih sam vidio na fotografijama, ali uživo nijedan. Pravo remek dijelo graditelja.

Pozdravljam grad, pozdravljam ljude koji šeću uz obalu, zahvaljujem rijeci da me je pustila da po njoj doplovim dovdje. Divim se gradu, okolini na koju puca pogled sa rijeke.

Molim kolegicu da i mene snimi sa pozadinom grada. Napravila je predivan snimak. Čestitke.

Grad je otvoren prema rijeci. Uz obalu su izgrađene predivne zgrade. Lijepo ih je vidjeti, ali mislim da je još ljepše iz njih vidjeti rijeku.

 

[Olimp 987]

Zanimljiv je i pogled na mostove ispod kojih ću ploviti. Svaki je na svoj način jedinstven i lijep.

Ispod mostova se pruža zanimljiv pogled na grad. Nisam odolio a da ne pokažem jedan od tih pogleda.

Ispred mene je most pa riječna luka. Ispod ovoga mosta neću danas ploviti. Još stotinjak metara i gotova je današnja plovidba. S desne strane rijeke nalazi se kajak kanu klub u čijem ćemo krugu napraviti kamp.

Doplovivši do mjesta gdje se može izaći iz rijeke, uz pomoć prijatelja, regataša, izvukao sam kanu van iz vode, pronašao mjesto gdje ću podignuti šator, podigao ga i svu opremu iz kombija donio u šator. Nakon toga se može dalje.

Uzeo sam svoj nerazdvojni fotoaparat, krenuo kroz kamp i pomalo s užitkom fotografirao po kampu. Na prostoru gdje ćemo večerati počelo se okupljati i društvo ostalih pridošlih učesnika regate.

Na oglasnoj tabli pronađoh i upute o daljnjim planovima regate za naredne dane plovidbe, informacije o vremenu za tjedan dana, te što je najvažnije nacrti i opisi kako ćemo savladati prolazak preko dvije hidrocentrale koje se nalaze nizvodno od grada. O važnosti tih informacija ne bih sada pisao, ali ću ih u nastavku plovidbe pomenuti.

 

[Olimp 987]

Prije večere, nakon što smo svi pristigli u kamp, smjestili se i utaborili, domaćini iz Slovačke zaželješe nam toplim riječima dobrodošlicu. Malo su nas upoznali sa Slovačkom, gradom Bratislawom, kajak kanu klubovima, aktivnosti ljudi na rijekama.

Pažljivo smo ih slušali pokušavajući shvatiti sve što su rekli, upamtiti podatke koji su zanimljivi, čuti savjete za dalje.

Neki su se malo i opustili prepuštajući se snovima o plovidbama, dok su drugi snosili teškoće tih snova.

Zanimljiv mi se učinio kolega iz Austrije sa svojim ručnim radom, majicom oslikanom rukom na tematiku regate. Ne znam da li je krenuo od izvora Dunava i da li će njima ići do ušća, ali sama majica govori koliko je duga ta regata.

U krugu kampa ugledao sam i "pravi" indijanski šator, često susretan u kaubojskim filmovima. Svojim izgledom privlačio nam je pažnju i mnogi smo u njega zalazili.

Nakon dobrodošlice na redu je bila večera kojom nas je domaćin počastio.

Uz večeru, na moje veliko razočaranje, dobismo i vodu. Hej vodu! No osoba od koje smo je dobili ipak je ublažila šok prouzrokovan vodom, da ne kažem "vodeni šok".

Hrana je bila vrlo ukusna i obilna. U slast smo je pojeli, ali ne i zalili. No to ćemo kasnije sa žarom uraditi drugom vrstom tekućine.

 

[Olimp 987]

Obilan ručak zahtjevao je i predah da želudac shvati svoju obavezu. Da bi mu olakšao rad posegnuo sam u osobne zalihe, izvadio pivcu i počeo mu gutljajima pive pomagati u radu.

Nakon predaha, odmora, popijene pivce, skupismo se i pođosmo u grad koji se nalazio s druge strane rijeke. Da bi do njega došli morali smo preći stari most koji je još car Franjo Josip dao sagraditi. Most je zatvoren za promet i njime prometuju samo biciklisti i pješaci.

Sa mosta se pružao predivni pogled na grad i Dunav.

Sam pogled duž mosta je predivan i veličanstven.

Hodajući gradom pokušavao sam da uhvatim zanimljive prizore okom fotoaparata. Ponekada ne znam što bih od toga pokazao, izdvojio i na zanimljiv način vam predstavio.

Zadivio me jedan trg sa skulpturama koje su na njemu postavljene. Prikaz savremene umjetnosti lijepo se uklopio u prostor trga.

Nisam mogao odoljeti da se ne fotografiram u ovoj skulpturi stojeći na mjestu gdje su se i drugi fotkali.

 

[Olimp 987]

Nisam niti pocrvenio radi toga.

Grad je prekrasan, čist, ljudi u njemu smireni, nema nepotrebne buke, jurnjave i sl. Odaje mjesta gdje je lijepo živjeti.

Po gradu su postavljeni lijepi spomenici koje je bilo zanimljivo gledati . . .

Zanimljiva je bila i reklama za jednu trgovinu suvenirima . . .

. . . Orginalnost načina na koji se od prolaznika tražio novac . . .

 

[Olimp 987]

Ovoj skulpturi prišao sam sa zadnje strane ne shvatavši o čemu se radi. Snimio sam je i otišao ispred nje. Fascinirala me ideja same skupture.

Nismo ulazili u dubinu grada. Došavši do jedne trgovine ušli smo u nju, pokupovali stvari koje će nam trebati i vratili smo se nazad u kamp. Ovoga puta zalazak sunca je prekrasno istakao panoramu grada.

Kasnije, nakon što je večer uveliko nastupila, pokušao sam snimiti grad noću. Tada je predivan. Tvrđava se lijepo vidi dobro osvjetljena kako dominira gradom.

U kampu okupismo se učesnici regate iz Srbije, Mađarske, Slovačke. Odnekale se i gitara stvorila. Uz piće koje je domaćin donio i obilno nas počastio, krenula je i pjesma.

Orile su se pjesme nastale na svim područjima bivše Jugoslavije. U sred Slovačke naše pjesme se ore. Poznaju ih Slovaci i Mađari i zajedno sa ostalima ih pjevaju. Raste raspoloženje u kampu.

Došao nam je i Slovak da svojim instrumentom stvori bolju atmosferu . . .

Zaorile se i slovačke pjesme, pa mađarske . . .

. . . i tako do duboko u noć. Za čudo nitko se nije bunio zbog buke. Mora da su im pjesme bile lijepe, ili ih je umor shrvao i pozaspali su ne čuvši naše pjevanje.

- PLOVIDBA SE NASTAVLJA -






Molim Vas da se suzdržite od komentara sve dok priča ne bude postavljena u cjelosti. Hvala

 

[Olimp 987]

4. DAN Bratislawa 1867. rkm - SLOBODAN DAN




Osvanuo je novi dan. Za učesnike regate tretira se kao slobodan dan. Ne plovi se, odmara se, a oni koji već duže vremena plove u regati sređuju si opremu, peru rublje, popunjavaju zalihe, ili se jednostavno izležavaju i prošetavaju kampom. Neki odlaze u obilazak grada.


Jutro sam započeo sa pripremom doručka. Pripremam ga u kanuu jer mi je tamo najlakše, a i imam klupice koje se dobro daju iskoristiti kao stol. Raskoš korisnoga prostora.

Nakon obilnoga doručka sakupilo se društvance i krenusmo u grad, preko rijeke. Ovoga puta nisam išao preko najbližega, staroga željezničkoga mosta, već sam produžio dalje pored gradske plaže na Dunavu.


Plažu su Slovaci opremili prekrsanim dječjim igralištem. . .

. . . ležaljkama za odmor odraslih . . .

. . . vježbalištu na kućnim biciklima . . .

i još štošta lijepoga vidjeh na toj plaži. Toliko me dojmila da ću o tome jednu posebnu pričicu napisati. Zadivio me red i čistoća u okolišu i na plaži.


Put produžismo do suvremenoga mosta koji me je dojmio svojim neobičnim izgledom. Sada se zove Novy most, a nekada, u socijalizmu, Most Slovačkog narodnog ustanka. Građen je 5 godina, od 1967. pa do 1972. godine, impozantnih dimenzija. Dužina mu je 430 metara. Na desnoj strani rijeke, na početku mosta nalazi se restoran na visini od 84 metra do kojega se dolazi dizalom, a podsjeća na NLO.


Nisam išao u restoran, ali pogled na njega ispod mosta je predivan.

S druge strane mosta u jednoj slastičarnici osvježih se odličnim kolačem od oraha, čokolade, maka i ne znam čega sve još u njemu nema. Spada u posebnost ponude, ali sam mu ime na žalost, zaboravio. Za preporučiti je.

Bratislawa je glavni grad Slovačke, rekoše da ima oko 460.000 stanovnika, udaljen od Beča oko 60 km, a granice grada graniče s Mađarskom i Austrijom. Tragovi iz povijesti kazuju da je na tim terenima život postojao i 5.000 godina p.n.e. što spada u razdoblje mlađeg kamenog doba.

 

[Olimp 987]

Gradom dominiraju tri uzvisine, brda. Na jednome se nalazi Bratislavsky hrad, dvorac čiji današnji oblik se formirao u XV stoljeću. Sa njega se pruža prekrasan pogled na okolinu, obzirom da je 100-tinjak metara uzvišen nad Dunavom.

Pažljivo sam fotografirao za cijelo vrijeme šetnje gradom, pomno pazeći da mi neki detalji ne promaknu. Društvo sa kojim sam se kretao nije baš bilo previše oduševljeno mojim fotkanjem. Što se može, tko im je kriv da su me odabrali da s njima razgledam grad. I k tome i fotoaparat nosim.

Dvorac me oduševio svojom ljepotom i uščuvanošću. Onako bijeli ponekada mi se činio kao dvorac iz snova, a ne čvrsto zidano zdanje na vrhu brijega.

Unutrašnjost dvorca kao i okolina bili su na zavidnome stupnju čistoće i održavanosti. Prava je poslastica bilo šetati se po tom starom zdanju i razgledavanje svega što se nalazil oko njega.

Sam pogled na dvorac je predivan. Dvorac djeluje tako jako i snažno da se to naprosto osjeća u njegovoj blizini.

Nakon podužega razgledanja dvorca i promatranja okoline sa njegovih terasa, uputili smo se ka drugoj dominantnoj točki u gradu. Pri tome smo prošli preko prekrasnoga trga, Trga slobode.

Druga točka se zove Brdo Slavin. Sa njega dominira veliki spomenik koji je podignut 1960. godine

 

[Olimp 987]

Samo brdo pored spomenika, pretvoreno je kao spomen obilježje na 6.850 poginulih sovjetskih vojnika koji su poginuli u obrani zapadne Slovačke od nacista.

Sa cijelog spomeničkog prostora pruža se prekrasan pogled na grad i okolinu. Područje je održavano i čisto.

Kip koji se vidi desecima kilometara iz okoline grada visok je 37 metara i pokazuje vojnika koji diže zastavu sa zlatnom zvijezdom na vrhu. Oko spomenika u podnožju su ispisana imena slovačkih gradova i datumi kada su oslobođeni.

Na prostoru spomen područja postoji i jedan drugi spomenik. Kamena ploča podno njega objašnjava o čemu se radi.

Po obilasku obje dominantne točke u gradu ( treča je podalje od druge i na njoj je TV toranj gdje nismo željeli ići), uputismo se laganom šetnjom kroz grad prema kampu.


Putom vidjeh nešto što mi je zagolicalo maštu. Obradovalo me, iznenadilo, a potom i zaprepastilo. Pa zar takvo uzvišeno piće kao što je pivo, da služi za kupanje. Nikada se ne bih u njemu okupao, radije bih popio bazen sa tekućinom, nego je učinio beskorisnom okupavši se u njoj.

Putom preko mosta dođosmo do točke sa koje se pruža prekrasan pogled na rijeku i mostove preko nje.