Kanuom po Dunavu, Beč - Bratislawa - Budimpešta na 57.TID 2012. go

[Olimp 987]

1. Dan - Dolazak u Budimpeštu, prebacivanje stvari i prekrcaj te put u Beč na 1923. rkm




Prije nego započnem pisati ovu predivnu priču o plovidbi sa prekrasnim ljudima iz raznih zemalja koji vole rijeke, prirodu i druge ljude, moram se zahvaliti na pomoći, prijateljstvu, ljudskosti i nadasve dobroti sljedećim ljubiteljima rijeka, bez kojih ove priče ne bi ni bilo :



Ratkai Janos , predivan čovjek, "stari" olimpijac, nosioc medalje sa Olimpijade iz Minhena 1972. godine, sportaš, predsjednik kanu kluba, lovac, veslač, ljubitelj rijeke . . . prije svega Čovjek, sa velikim slovom Č.

Feher Agnes, supruga i životna pratiteljica Janoša, predivna, topla i druželjubljiva osoba, puna razumjevanja i brige za sve ljude na svijetu, sportašica, majka, domaćica, rijekoplovka . . . Jednom riječju anđeo koji svojom dobrotom mnogima olakša teškoće na rijeci

Eva, velika rijekoplovka dobra srca, iskrene duše, puna brige i suosjećanja sa svima koji ploviše rijekom, vesela osoba puna energije, znanja o rijekama, moja saputnica sa prošlogodišnje plovidbe Dunavom, osoba koja je puno pomogla kod organizacije prevoza i svega oko toga, kako bih mogao ploviti sa svima njima.


Hvala vam dragi prijatelji iz Budimpešte. Uvijek ću vas nositi u srcu.

Ideja o plovidbi Dunavom na relaciji Beč - Budimpešta, rodila se prošle godine negdje u Đerdapskim klisurama za vrijeme plovidbe Dunavom i druženja sa prijateljima iz Mađarske. Ideja koja mi golicala maštu, tjerala krv u tijelu da krčka i pri samoj pomisli o plovidbi. Zahvaljujući gore pomenutim predivnim ljudima, zamisao se i ostvarila.


A sve je započelo ranojutarnjim, gotovo ponoćnim ustajanjem i polaskom iz Zagreba za Budimpeštu, gdje se susretoh sa prijateljima iz Mađarske u njihovome klubu. Tu prekrcah kanu sa svojega automobila na prikolicu njihovoga kombija, automobil parkirah u dvorištu kanu kluba i nakon ukrcaja svih stvari i plovila, ukrcasmo se u kombi i zaputismo cestom prema Beču.


U Beč smo stigli u rano popodne, iskrcali sebe, plovila i opremu, te od parkinga prema mjestu za kampiranje pođosmo cestom oko kilometar dalje na jedan dunavski otok.

U takvim slučajevima kada se plovila moraju premještati, na dužu razdaljinu dobro dođu posebna kolica na koja se postave, učvrste i onda transportuju. Sada postoje mnoge verzije savremenih kolica, ali ova stara, predpotopna koja sam prošle godine kupio od ekipe Srbije, poslužila su svrsi i vjerno me služila na plovidbama.

Kamp, koji je bio malo udaljeniji od mjesta iskrcaja, nalazio se među drvećem jednoga od većih riječnih ostrva na Dunavu, u predgrađu Beča. Predivno mjesto na kojem sam podigao šator.

Pravilo je da na svakom stajalištu gdje se podiže kamp, vlastito plovilo se izvuče iz vode i smjesti pored šatora. To pravilo vrijedi na svim stajalištima regate. Vremenom sam uvidio da je to jako korisno, ma kako bilo ponekada teško kanu izvaditi iz rijeke i dovući ga do šatora.

Nakon što sam se "smjestio i skućio" prošetao sam malo da vidim logor, koliko nas ima, kakve su novosti u opremi, ima li kakvih novih zanimljivih detalja koje vrijedi zabilježiti fotoaparatom . . .

. . . ali i sresti stare poznanike, upoznati nove, razmjeniti mišljenja, iskustva, piće . . .

 

[Olimp 987]

Lijepo vrijeme je dozvolilo i da se malo posunčamo, okupamo u Dunavu, odrijemamo na suncu, odmorimo se od puta i za put. Voda Dunava bila je ugodno topla, čista i mirna. Najljepša za kupanje.

Poslije podne, da ne kažem predvečer, pozvani smo na jelo, koje su organizirali predstavnici Beča, odnosno predstavnici TID-a iz Austrije. Za tu priliku okupili smo se u dvorištu jednoga od kajak - kanu kluba i strpljivo u redu čekali na jelo i piće kojim ćemo biti počašćeni.

Nije moje da prigovaram, da nekoga ruglu izlažem, ali ovo što smo dobili za jelo je izvan svih kriterija dobrodošlice. Pogotovo u tako velikome, milionskome gradu kao što je Beč. Za večeru nam dadoše nekakvu juhu od povrća iz vrećice, i pivcu.


Gledam ja juhu, juha gleda mene i oboje kao da se jedno drugoga bojimo. Mizernije jelo nigdje nisam dobio na regatama za jesti. Vrlo neugodno iznenađenje. Nisam očekivao tko zna što, nisam čak niti trebao to jesti jer sam imao dovoljno hrane za put do Beograda, a ne Budimpešte, na jelo sam došao da se podružim sa učesnicima regate, a kada sam ga vidio . . . Toliko o tome. Neću dalje. Samo da kažem da niti pivica nije pasala poslije jela.

Ljetnji dan potraje dugo, taman da se malo prođe logorom, susretne neke od prijatelja koji su u međuvremenu stigli. Susret sa starim znancem iz Srbije, sa kojim sam i ranije plovio, bio je radostan. Prošle godine smo plovili Dunavom kroz Đerdap.

Bilo je i onih koji su si "pojačali" večeru, mirisom svoje kuhinje draškajući svima nozdrve.

Šetajući kampom bacih pogled i na Dunav, na jednu splav koja je tamo usidrena. Predivno mjesto za odmor od gradske buke i smoga, a opet tako blizu da se uvijek može na tenutak otići u prirodu.

U kampu imasmo i kućnih ljubimaca koji su sa svojim vlasnicima djelili mjesto kako u šatoru, tako i u plovilima.

U samo predvečerje uhvatio me je umor od puta. Iskrao sam se tiho u šator, uvukao u vreću za spavanje i zaspao tvrdim snom. Do jutra se nisam niti okrenuo.

 

[Olimp 987]

2. DAN Beč 1923. rkm - Hainburg 1883. rkm




Jutro je brzo došlo. Pjevanje ptica i graktanje vrana iz krošanja drveća razbudilo me u cik zore. Nije mi se dalo odmah ustajati sa svanućem, već si dopustih malo slobode da se izležavam u vreći za spavanje oslučkujući zvukove okoline. Nakon nekoga vremena ipak sam izašao iz šatora, obavio jutarnju toaletu i prihvatio se kuharskoga posla da si nešto za doručak pripremim.

Poslije doručka, spremaju se šatori i oprema u plovila i sa plovilima pođosmo do rijeke koja je od nas bila udaljena nekih oko četirsto metara. Zanimljivo je bilo gledati koliki se raskoš opreme i plovila počeo najednom pokretati prema mjestu gdje se moglo ući u rijeku.

Ulaz je bio pristupačan, gotovo idealan, gužve neke posebne nije bilo, a svi su strpljivo sačekali prethodnike da uplove u rijeku.

Dunav je bio relativno brz, što nisam očekivao, tražio je nužan oprez, ali je i davao užitak brže plovidbe. Sa velikime zadovoljstvom zaplovismo njime.

Na rijeci nisi nikada sam, staro je pravilo koje se puno puta potvrdilo kao istinito. Ako nikoga drugoga nema, onda su tu labudovi, prekrasni ukrasi rijeke.

Vodeni put nas je vodio prema hidrocentrali, koja se nalazila nizvodno nekoliko kilometara od mjesta gdje smo ušli u rijeku. Veliki betonski objekat pregrađivao je rijeku, na prvi pogled zaprečavajući prolazak svima koji bi htjeli rijekom da krenu dalje nizvodno.

Nisam nikada bio na ovim djelovima rijeke. Ne poznajem prolaze, a niti hirove same rijeke. Stoga sam obratio pažnju na ostale, iskusnije, učesnike regate i slijedio ih. Oni poznaju putove i načine kako savladati hidrocentralu, samo ih se treba slijediti.

Za one koji namjeravaju u budućnosti krenuti ovim putom, prilažem ovu fotografiju nacrta terena i hidrocentrale, kako bi se lakše i bolje snašli na svojime putu.

Kao i svi učesnici regate koji nisu išli kroz prevodnicu (uzgred, mogli smo i kroz nju ići i proći kroz hidrocentralu), krenuo sam i ja za svojim kanuom kojega sam gurao na kolicima.

 

[Olimp 987]

Tih, nešto manje od kilometra udaljenosti, lako se savladalo. Sa obilaznoga puta pucao je prekrasan vidik prema brani hidrocentrale. Moćnoj građevini od betona.

Na pogodnome mjestu ponovo uđosmo u rijeku. Iza brane je rijeka virovita, puno brža i moćnija. Užitak će biti njome ploviti dalje.

Mali osvrt iz daljine na hidrocentralu. Mora se paziti jer je rijeka jako brza i treba s pažnjom kontrolirati smjer plovidbe kanua. Učesnici regate koji u kajacima plove nemaju toliko brige oko plovidbe jer su im plovila tako građena da voda ne može niti da se zapljusne u unutrašnjost plovila.

Prije nego smo krenuli na plovidbu, predstavnici zemlje domaćina, Austrijanci, skrenuli su nam pažnju da se čuvamo hidroglisera i katamarana, jer su to vrlo brza plovila i ako se plovi plovnim putom, teško im se može stići skloniti sa puta. Na njih smo i te kako pazili za vrijeme cijele plovidbe. Naročito ih ima na relaciji Bratislawa - Beč.

Na Dunavu sam uočio i da se riba lovi križnicama, mrežama koje se potapljaju i brzo vade van. Tkav način ribolova vidio sam još na Muri i Dravi ali sa Mađarske strane rijeka. Navodno je u Hrvatskoj zabranjen.

Plovidbe je bila brza, kao i rijeka koja nas je nosila. Zahtjevala je konstantnu pažnju, motrenje površine, oprez sa mimoilaženjem brodova, obilaženjem prepreka koje iz vode vire, kao i izbjegavanje plovnoga puta. Sve to je tražilo i određene napore u veslanju.

Zanimljivo je bilo ploviti ispod mostova koji su služili samo za naftovode. u jednome trenutku kada se nalazite ispod most i gledate na obalu na suprotnoj strani rijeke, sam most čudesno izgleda.

Uz obalu Dunava nema baš puno vikendica kako bi se očekivalo u blizini takvoga grada kao što je Beč. Ima ih raznih, većinom omanjih, sa dobrom opremom u autonomiji proizvodnje potrebne energije, ali vjerujem i komfora koji u njima vlada. Vlasnici su vjerojatno željeli biti samostalni, neovisni o svemu, kako bi se mogli sa užitkom prepustiti miru koji uz rijeku vlada.

Vrijeme je lijepo, dan topao, rijeka brza, virovita, prekrasno za putovanje.

 

[Olimp 987]

Prizori na rijeci su naprosto tražili da ih se fotografira. Obilno sam upotrebljavao fotoaparat snimajući sve na rijeci, ali i bijah snimljen pri tome.

Uživajući u rijeci i miru koji je na njoj vladao, nisam ni primjetio da je vrijeme za ručak. Vodeni put me dovao u blizinu jednoga poznatoga restorana koji nam je preporučen na polasku. Nisam mu odolio. Čim se proplovi ušće neke rijeke u Dunav, malo dalje se do njega dolazi

Postoji restoran na brodu, ali to nije to što treba posjetiti. Ovoga puta kopno više nudi.

Nije nam teško bilo zasjesti za stol na terasi. . .

. . . naručiti nešto hladno za osvježenje grla i borbe protiv dehidracije . . .

. . . pa onda pogostiti i nepce riječnim specijalitetima kuće. Hrana ukusna, fina, i ne odveć skupa.

Domaćini su se pobrinuli da sve u stilu bude. Pa čak i mjesto gdje se olakšavamo.

Nakon okrepe i odmora sa veseljem se može krenuti dalje. Nekako i put postaje lakši za odveslati.

 

[Olimp 987]

Daljine na rijeci i hirovitost vode plijene pažnju. Volio sam promatrati kako je brza voda, kakve sve virove radi, kako me nekada zna i zanijeti svojim virovima koji se iznenada pojave ispod kanua. Sve to čini plovidbu dinamičnijom i uzbudljivijom

Tokom puta dođe vrijeme i da se okrijepimo nekim toplim napitkom. Nema svuda ugostiteljskih objekata pa da u njih uđemo i naručimo čaj, kavu . . . Na jednom stajalištu iskoristio sam svoju opremu i društvu priredio kapucino. Rekoše da je najbolji na ovome dijelu Dunava.

Nakon okrepe vodeni put rijeke poveo me dalje u prostranstva koje rijeka vjekovima savlađuje. Gledam ih, divim im se i respektujem moć prirode . Njena moć se osjeća kako u daljinama, tako i u samoj rijeci

Cilj današnj eplovidbe je grad Hainburg, četrdeset kilometara nizvodno od Beča. Brzina rijeke je uvjetovala da se relativno brzo savlada ta udaljenost. U daljini se vidi planina iza grada. Tu Dunav pravi krivinu oko grada i pred samim gradom je dosta brz. Rekoše nam da moramo biti oprezni.

Pogotovo se mora motriri riječni saobraćaj, poštivati međunarodni propisi o plovidbi plovnim putom.

Ponekada uz obalu rijeke susretnu se predivne kuće. Za velikih vodostaja znaju biti djelomično polpavljene. Tada se na zidovima kuće mogu naći oznake do koje razine je bio najviši vodostaj i kada.

Promet dionicom Dunava koji plovimo je veoma živahan. Dobro pazimo na brodove koji plove kako bi izbjegli katamarane i hidroglisere, ali i valove koje stvaraju "bele lađe", veliki turistički putnički brodovi sa puno kabina, koje pogodne moćni strojevi stvarajući pri tome vrlo velike i neugodne valove,

Tokom plovidbe dolazi i do susreta sa drugim učesnicima regate. Tada pozovemo jedno drugoga na pićence koje imamo u plovilu. Uvijek se nađe ponešto što bi se podjelilo sa prijateljima, malo popričalo, pogostilo se i put se dalje nastavlja do idućih susreta. Takvi susreti su mi najmiliji jer su spontani, srdačni i puni ljudske topline.

Lagano pokušavamo usporiti plovidbu. Cilj današnje etape je blizu, a mi bi ipak još uživali u plovidbi. Tako to obično biva kada smo blizu cilja. Radosni smo ali bi i dalje produžili plovidbu.

Polako prilazim mostu. Prekrasnom visećem objektu koji povezuje dvije obale. Gledajući ga kakav je vitak pokušavam shvatiti princip gradnje. Kako je tolika količina materijala od kojega je napravljen povezana tako da nadsvođuje rijeku koja je tu dosta široka?

 

[Olimp 987]

Prošavši ispod mosta, bijah pogošćen prekrasnim pogledom na grad. Ispred samoga grada Dunav radi krivinu. Na samoj krivini je vrlo brz i tu se treba dobro paziti. Pogotovo motriti da iza krivine ne doplovi kakav brzi brod.

Imajući sve savjete koje sam dobio na umu, upotrijebivši snagu mišića, snažno zaveslah u krivini da bi doplovio mjestu gdje se pristaje, gdje je kraj današnje plovidbe.

Polako se približavam mjestu gdje ću pristati, promatram što se zbiva ispred mene.Razgledam okolinu i procjenjujem na kojem se mjestu isplati postaviti šator.

Pred samim mjestom gdje izlazimo iz rijeke je gužva. Obično tada se opustimo i polako čekamo na svoj red za izlazak iz rijeke. Ma kako se to činilo lako, ali iz rijeke se ne može na svakome mjestu izaći. Nije pogodno, a i oprema bi se oštetila kada bi to uradili nasilno. Zato strpljenje pred izlazak dobro dođe.

Nakon što dođe i moj red za izlazak iz rijeke, izađoh, povukoh kanu daleko na obalu. Nakon toga popih pivce da sam sebe počastim za prvi dolazak u ovaj grad. Potom se postavlja šator na odabranome mjestu, u šator postavlja prekrivač, pa vreća za spavanje. Kada je mjesto za noćenje sređeno, sva potrebna oprema iskrcana, dolazi vrijeme i da se vidi kakav kazan se sprema za nas.

Staro vojničko pravilo je da nakon toga obavezno treba uputiti kakav dobar kompliment kuharici, po mogućnosti izmamiti osmjeh na njenome licu, fotkati se kada ima taj osmjeh i garant nećeš ostati gladan. Ima da ti u porciju nagrabi najbolji komad iz kazana.

Dok se večera završava, polako se sakupljamo i prepričavamo današnje događaje u plovidbi.

Za razliku od jučerašnje večere u Beču, ovdje nisu za nas škrtarili. Pripravili su pune sanduke maloga hljeba za sve . . .

. . . svojim izgledom, plijenio je poglede, ali i stvarao sline u ustima.

 

[Olimp 987]

Složno, kao braća prihvatismo se ponuđenoga.

Za večeru dobismo jelo od mesa, zelja i svega što je ukusno i slasno. Pojedosmo to u slast kao da nikada nismo jeli. Uz večericu ide i pivica, onako da u grlu ispere masnoća ako bi se nataložila.

U ugodnoj atmosferi, napunjenih želudaca i sa pivcem koje život znači, na terasi gdje nam je večera pripremljena, započesmo razgovore i druženja.

Nakon večere odlučio sam da malo prođem gradom. Nedaleko mjesta gdje smo jeli ugledah trojicu neobično odjevenih mladića. Poslije sam čuo da se radi o stolarima koji lutaju po svijetu, a izdržavaju se zaradom koju ostvare od usputnih radova koje izvrše na popravku stolarije kod ljudi. Navodno su i u Zagrebu bili.

Što reći o Hainburgu, gradu do kojega sam doplovio kanuom iz Beča. Gradu bogate povijesti i zbivanja?

Povjest tvrdi da su prvi doseljenici na područje grada bili Iliri i Kelti.Današnji grad je pored rimskoga naselja Carnuntum, koji je bio glavni u pokrajini Panoniji. Dvorac u gradu je izgradio car Henrik lll 1050. godine. Grad je imao dvoja vrata. Kroz jedna i ja uđoh u njega unatoč kiši koja se spustila i počela nemilosrdno padati.

Grad je uredan, kuće u starinskome stilu, dobro održavane.Prema popisu stanovnika iz 2001. godine ima 5651 stanovnika.

 

[Olimp 987]

Mada je gotovo sve bilo zatvoreno, iskoristio sam vrijeme da razgledam izloge . . .

. . . trgove . . .

. . . ulice . . .

U jednoj od ulica sretoh i gospođu Evu, sa početka ove priče.

Nakon kraćega obilaska grada, pomalo pokisao, vratio sam se u kamp. Kiša je sve učesnike regate potjerala u šatore. Nema vani nikoga, nema uobičajene gužve, veseloga dovikivanja, žamora ljudi. Sve je tiho i mirno.

Vrijeme se pogoršavalo, kiša pojačavala, a i nekakvi hladni vjetar se odnekale stvorio.

Zavukoh se i ja u šator iz kojega je pucao predivni vidik na Dunav.

Dok je vani počinalo nevrijeme, dok je vjetar zavijao oko šatora, bacim posljednji pogled van, uvukoh se u vreću za spavanje i prepustih rijeci snova koja brzo doteče do mene, zahvati me i ponese prema novome danu.

- PLOVIDBA SE NASTAVLJA -






Molim Vas da se suzdržite od komentara sve dok priča ne bude postavljena u cjelosti. Hvala

 

[Olimp 987]

3. DAN Hainburg 1883. rkm - Brtislawa 1867. rkm


​

Sinoćnje nevrijeme prohujalo je negdje pored nas prema Slovačkoj. Kiša koja je padala samo nas je još više uspavala. Jutro je brzo došlo. U šatoru se čuju zvukovi grada koji se budi, kampa regataša koji pomalo oživljava, motori brodova koji porlaze rijekom naprežući se iz sve snage da savlladaju brzinu rijeke u uzvodnoj plovidbi.


Po ustajanju, a nakon jutarnje toalete, pristavih vodu da se zagrije za jutarnji napitak i doručak.

Nakon doručka prošetah se malo kampom da čujem novosti, vidim neke nove prijatelje ako su pridošli . . . Na parkiralištu pored kampa susretoh novopridošle prijatelje iz Srbije. Neke sam poznavao, ali većinu nisam. Upoznasmo se. Žele ploviti rijekom do Beograda, a neki će i dalje, sve ovisi o okolnostima koje iskrsnu.

Danas nemamo puno za ploviti. Do Bratislawe je svega 16 km rijekom, za što nam je potrebno svega dva do tri sata. Sitnica za rijekoplovce koji danima znaju držati tempo od preko pedesetak kilometara plovidbe dnevno.


Svojim lutanjem po kampu, vidjeh i ekipu iz Austrije kako uvlače dugi kanu u rijeku.

Poslije sam vidio da su donijeli još jednoga, a kasnije su se sa oba otisnuli rijekom. U svaki kanu stane po osmoro ljudi i moraju biti usklađeni u veslanju. Na taj način su veoma brzi i stabilni na rijeki prilikom plovidbe.

Oni koji vole jutarnju plovidbu već su raspremili svoj logor, ukrcali se u kajake i krenuli rijekom dalje. Čudio sam se da im se tako žuri da što prije stignu u kamp sljedeće etape. Mala razdaljina nije tražila žurbu niti neku posebnu brzinu.

Zanimljivo je bilo pratiti pogledom hidroglisere kako u punoj brzini savlađuju krivinu rijeke gdje je voda jako brza. Naprosto su lebdjeli nad vodom stvarajući vodenu maglu iza sebe.

Nakon što sam prošetao kampom, porazgovarao sa nekim članovima regate, snimio nekoliko snimaka fotoaparatom, raspremio sam šator, potrpao sve stvari u prikolicu kombija kojim su nas pratili Janoš i Agnes, uzeo sa sobom samo ono što bi mi koristilo na putu, popio pivce i otisnuo se rijekom dalje. Malo odmakavši od grada, pažljivo sam okrenuo kanu na vodi i po posljednji puta uputio pogled prema gradu. Predivnom starom gradu na obali Dunava

Dunav je i dalje brz, virovit, traži oprez i pažnju u plovidbi. Dan topao, bez padalina, oblačan. Idealan za plovidbu. Vjetra gotovo da i nema. Pogled naprijed me očarava kako samim tokom rijeke, tako i sa prirodom kroz koju rijeka protiče.