Ovu temu ne komentiram jer toga pola ne razumjem.Čovjek čovjeku treba pomoći, toje normalno damu se da krv dabimu spasao život to je prava ljubav pa toje Isus tako ostavijo.Pa zar Isus nije prolijo i dao svoju krv za nas.
Prihvaćaju li Jehovini svjedoci injekcije krvnih sastojaka, kao što je imunoglobulin ili albumin?
Neki prihvaćaju, vjerujući da Pisma jasno ne odbacuju prihvaćanje injekcije malenih frakcija, ili sastojaka, uzetih iz krvi.
Stvoritelj je u početku obavezao cijelo čovječanstvo da izbjegava uzimanje krvi: ”Svaka životinja koja se kreće i koja je živa može vam služiti kao hrana. (...) Samo meso s njegovom dušom — njegovom krvlju — ne smijete jesti“ (1. Mojsijeva 9:3, 4, NW). Krv je bila sveta i mogla se koristiti samo za žrtvovanje. Ako se ne bi koristila na takav način, trebala se izliti na zemlju (3. Mojsijeva 17:13, 14; 5. Mojsijeva 12:15, 16).
To nije bilo tek privremeno ograničenje za Židove. Potreba za uzdržavanjem od krvi ponovljena je kršćanima (Djela apostolska 21:25). Oko njih, u Rimskom Carstvu, Božji se zakon općenito kršio, jer su ljudi jeli hranu pripremljenu s krvlju. Prestupao se iz ”medicinskih“ razloga; Tertulijan izvještava kako su neki ljudi mislili da uzimanjem krvi mogu izliječiti padavicu. ’Oni su požudno pili krv zločinaca ubijenih u areni.‘ Dodao je: ”Stidite se svojih sramotnih postupaka pred kršćanima, koji čak niti krv životinja nemaju u svojim obrocima.“ Jehovini su svjedoci danas također odlučni ne prekršiti Božji zakon, bez obzira na to koliko je drugima uobičajeno jesti hranu pripremljenu s krvlju. Od 1940-ih godina upotreba transfuzije krvi naširoko se rasprostranila i Svjedoci su uvidjeli da poslušnost Bogu zahtijeva njeno izbjegavanje, čak i kad je liječnici nalažu.
Ispočetka su se transfuzije uglavnom sastojale iz pune krvi. Kasnije su istraživači počeli krv razdvajati na njene osnovne sastojke, jer su liječnici zaključili kako određeni bolesnik možda ne treba sve glavne dijelove krvi. Daju li mu samo jedan sastojak, rizik bi za njega bio manji, a oni bi mogli dobiti više od krvi koja je na raspolaganju.
Ljudska se krv može razdvojiti na tamniji stanični materijal i žućkastu tekućinu (plazmu ili serum). Stanični dio (45% njena volumena) sastoji se od, kako se to obično kaže, eritrocita, leukocita i trombocita. Preostalih 55% je plazma, koja se sastoji iz 90% vode i malih količina raznih proteina, hormona, soli i enzima. Danas se darovana krv pretežno razdvaja na osnovne sastojke. Jednom se bolesniku može dati transfuzija plazme (možda SSP, svježe smrznuta plazma) za liječenje šoka. No, anemičnom bi se bolesniku moglo dati konzervirane eritrocite, tj. eritrocite koji su bili uskladišteni a zatim stavljeni u tekućinu i transfundirani. Trombociti i leukociti također se transfundiraju, ali rjeđe.
U biblijska vremena ljudi nisu izmislili takve tehnike za upotrebu krvnih sastojaka. Bog je jednostavno zapovjedio: ’Uzdržavajte se od krvi‘ (Djela apostolska 15:28, 29, St). No zašto bi itko pomislio kako postoji razlika između pune krvi i njenih razdvojenih sastojaka?
Iako su neki ljudi pili krv, kršćani su to odbijali čak i ako je to za njih značilo smrt. Misliš li da bi oni reagirali drugačije da je netko skupio krv, omogućio da se razdvoji, te im zatim ponudio plazmu ili samo zgrušane dijelove, možda u krvavicama? Ni u kom slučaju! Zato Jehovini svjedoci ne prihvaćaju transfuziju pune krvi ili njenih osnovnih sastojaka (eritrocita, leukocita, trombocita ili
Apostol Pavao objašnjava: ”Kad je Krist došao kao prvosvećenik (...), ušao je, ne s krvlju jaraca i mladih bikova, nego sa svojom krvlju, jednom zauvijek u sveto mjesto i stekao vječno izbavljenje za nas. Jer Krist nije ušao u sveto mjesto načinjeno rukama, koje je kopija stvarnosti, nego u samo nebo, da se sada pojavi pred licem Božjim za nas“ (Hebrejima 9:11, 12, 24).
17 Krist nije mogao na nebu predstaviti svoju doslovnu krv (1. Korinćanima 15:50). Umjesto toga, predstavio je ono što je ta krv simbolizirala: pravnu vrijednost svog savršenog ljudskog života koji je prinio kao žrtvu. Potom je pred licem Božjim formalno predstavio vrijednost tog života kao otkupninu u zamjenu za grešno čovječanstvo
Ovdje ljepo piše ne jesti krv ,meso životinjskog porekla znači nije zabranjeno,čovjek čovjeku dati krv daga spasi isto nije zabranjeno, pa Isus je dao krv za naše spasenje.
Kako su u prvim stoljećima n. e. oni koji su tvrdili da su kršćani razumjeli biblijske zapovijedi o krvi?
Tertulijan je napisao: ”Pogledaj one koji u areni pohlepno
uzimaju svježu krv opakih zločinaca (...)
i odnose je da izliječe svoju epilepsiju.“ Pogani su uzimali krv, no Tertulijan je za kršćane rekao da oni ”čak nemaju krv životinja u [svojim] obrocima. (...) Kad sudite kršćanima, nudite im kobasice punjene krvlju. Znate, dakako, da im [to] nije dopušteno.“ Da, kršćani ni pod cijenu života nisu uzimali krv. To pokazuje koliko im je bilo važno Božje vodstvo.
Tertulijan (otprilike 160-230. n. e.): “Zbog svojih neprirodnih običaja trebate se pred kršćanima zacrvenjeti od stida. Mi u svojim obrocima ne jedemo čak niti krv životinja, jer se oni sastoje od obične hrane. (...). Vi [Rimljani, pogani] nudite kršćanima kobasice napunjene krvlju da biste ih time iskušali. Naravno, vi znate da im upravo to čime ih pokušavate odvratiti od pravog puta nije dopušteno. Budući da ste uvjereni da će se zgroziti na životinjsku krv, kako je onda moguće da vjerujete da će žudjeti za ljudskom krvlju?” (Tertullian, Apologetical Works, and Minucius Felix, Octavius, New York, 1950, stranica 33).
Minucije Feliks (treće stoljeće n. e.): “Toliko se grozimo na ljudsku krv da u hranu ne stavljamo čak niti krv jestivih životinja” (The Ante-Nicene Fathers, uredili Alexander Roberts i James Donaldson, Grand Rapids, Michigan, SAD, 1956, svezak IV, stranica 192).
Transfuzija krvi
Odnosi li se biblijska zabrana i na ljudsku krv?
Da, i prvi kršćani tako su je razumjeli. U Djelima apostolskim 15:29 stoji da se trebamo “uzdržavati (...) od krvi”. Ne piše da se trebamo uzdržavati samo od životinjske krvi. (Usporedi 3. Mojsijevu 17:10, gdje se zabranjuje jedenje “bilo kakve krvi”.) Tertulijan (koji je u svojim spisima branio vjerovanja prvih kršćana) napisao je: “Zabranu u vezi s ‘krvi’ smatrat ćemo tim više zabranom u vezi s ljudskom krvi” (The Ante-Nicene Fathers, svezak IV, stranica 86).
Je li transfuzija zaista isto što i jedenje krvi?
Kada pacijent koji leži u bolnici ne može uzimati hranu na usta, hrane ga intravenozno. Dakle, bi li osoba koja nikad nije u usta stavila krv doista bila poslušna zapovijedi “uzdržavati se (...) od krvi” ako bi krv primila putem transfuzije? (Djela 15:29). Predočimo to ovako:
Zamislimo da je liječnik pacijentu rekao da se mora uzdržavati od alkohola. Bi li pacijent poštovao tu uputu ako bi alkohol, umjesto da ga pije, uzimao izravno u venu?
Postoje li ikakvi alternativni načini liječenja pacijenata koji odbijaju krv?
U velikom broju slučajeva kao nadomjesci volumena plazme mogu se koristiti jednostavna solna otopina, Ringerova otopina i dekstran, koji su dostupni u gotovo svim suvremenim bolnicama. Štoviše, upotrebom tih otopina izbjegavaju se rizici koje donosi transfuzija krvi. U izdanju Canadian Anaesthetists’ Society Journal (siječanj 1975, stranica 12) stajalo je: “Prednosti nadomjestaka plazme su u tome što se njima izbjegavaju rizici koji postoje kod transfuzije krvi: bakterijske i virusne infekcije, neželjene transfuzijske reakcije i Rh-imunizacija.” Jehovini svjedoci nemaju vjerskih zapreka za primjenu beskrvnih nadomjestaka volumena plazme.
Jehovini svjedoci zapravo dobivaju kvalitetnije liječenje zato što ne prihvaćaju krv. Jedan liječnik koji je pisao za American Journal of Obstetrics and Gynecology (1. lipnja 1968, stranica 395) priznao je: “Nema sumnje da kiruški zahvat pri kojemu nije moguća transfuzija daje poticaj kirurgu da unaprijedi svoje kirurško umijeće. Kirurg tada još pomnije nastoji zatvoriti svaku žilu koja krvari.”
Sve vrste operacija mogu se uspješno provoditi bez transfuzije krvi. Tu spadaju operacije na otvorenom srcu, zahvati na mozgu, amputacije udova i potpuno uklanjanje organa zahvaćenih rakom. Pišući za New York State Journal of Medicine (15. listopada 1972, stranica 2527), dr. Philip Roen je izjavio: “Nismo se ustručavali izvršiti nijedan potreban kirurški zahvat, premda nismo smjeli davati krv.” Dr. Denton Cooley s Instituta za kardiologiju u Teksasu kazao je: “Toliko su nas oduševili rezultati [primjene beskrvnih nadomjestaka volumena plazme] na Jehovinim svjedocima da smo isti postupak počeli primjenjivati na svim našim srčanim bolesnicima” (Union, San Diego, 27. prosinca 1970, stranica A-10). “S ‘beskrvnim’ operacijama na otvorenom srcu započelo se radi liječenja odraslih članova zajednice Jehovinih svjedoka zato što im njihova vjera brani transfuziju krvi, a sada su prilagođene nerizičnom obavljanju složenih kardioloških zahvata na novorođenčadi i djeci” (Cardiovascular News, veljača 1984, stranica 5).