- Učlanjen(a)
- 17.10.2013
- Poruka
- 111
Jeremija 23:27,28
Misle da će snovima svojim koje pričaju jedni drugima navesti narod moj da zaboravi ime moje, kao što su oci njihovi zaboravili ime moje zbog Baala. 28 Prorok koji je usnio san neka ispriča san, ali onaj u kojega je riječ moja neka objavljuje riječ moju istinito!
Rukopisi Novog zavjeta koji su nam danas dostupni nisu izvornici. Izvorni rukopisi koje su napisali Matej, Ivan, Pavao i drugi često su se koristili, pa su se sigurno brzo istrošili. Zato su se izrađivali prijepisi tih rukopisa, a kad su se i oni istrošili, izrađivali su se novi prijepisi. Danas postoji na tisuće prijepisa Novog zavjeta, no većina njih nastala je najmanje dvije stotine godina nakon što su bili napisani izvorni rukopisi. Izgleda da su prepisivači u to vrijeme počeli zamjenjivati tetragram izrazom Kúrios ili Kýrios, grčkom riječi koja znači “Gospodin”, ili je u rukopisima koje su prepisivali to već bilo učinjeno.
Uzimajući to u obzir, prevoditelj mora procijeniti postoje li razumni dokazi da se tetragram nalazio u izvornim rukopisima na grčkom jeziku. Postoje li takvi dokazi? Spomenimo neke argumente koji govore u prilog tome:
▪ Isus je koristio Božje ime kad je citirao ili čitao iz Starog zavjeta (5. Mojsijeva 6:13, 16; 8:3; Psalam 110:1; Izaija 61:1, 2; Matej 4:4, 7, 10; 22:44; Luka 4:16-21). U vrijeme Isusa i njegovih učenika tetragram se nalazio u rukopisima hebrejskog teksta Starog zavjeta, a takvi rukopisi postoje i danas. Međutim, bibličari su stoljećima smatrali da tetragrama nije bilo u rukopisima Septuaginte, grčkog prijevoda Starog zavjeta, a ni u rukopisima Novog zavjeta. Zatim se sredinom 20. stoljeća došlo do značajnog otkrića — pronađeni su vrlo stari fragmenti rukopisa grčke Septuaginte koji je postojao još u Isusovo doba. Ti fragmenti sadrže Božje osobno ime pisano hebrejskim slovima.
▪ Isus je koristio Božje ime i objavljivao ga drugima (Ivan 17:6, 11, 12, 26). Isus je jasno rekao: “Ja sam došao u ime Oca svojega.” Isto tako, uvijek je isticao da sve što čini, čini “u ime Oca svojega”. Ustvari, samo Isusovo ime znači “Jehova je spasenje” (Ivan 5:43; 10:25).
▪ Božje ime pojavljuje se u Novom zavjetu u skraćenom obliku. Božje ime javlja se u Otkrivenju 19:1, 3, 4, 6 kao dio izraza Aleluja. On doslovno znači “Hvalite Jaha!” a Jah je skraćeni oblik imena Jehova.
An article: "The Name of God in the New Testament" by George Howard published in Biblical Archaeology Review (BAR magazine) March 1978. After Dr. Howard references the above (P. Fouad 266) with the statement, scraps clearly show the Hebrew Tetragrammaton (i.e. YHWH) in paleo-Hebrew script written into the otherwise Greek text. A number of other similar examples have also come to light. In 1952, fragments of a scroll of the Twelve Prophets in Greek were found in a cave in Nahal Hever in the Judean Desert. This dates first Christian century and like the Fouad papyrus it too writes the Tetragrammaton in Hebrew - old style script - in an otherwise Greek text. The scroll is in Greek except for the Tetragrammaton (line 3 and 5) [ a picture of the actual fragment is in the article ] in paleo-Hebrew script. The text is a portion of Zechariah 8:19 thru 9:4. End of article information.
Dr. P. Kahle äußerte sich zu dem Umstand, dass die ältesten Fragmente der Septuaginta tatsächlich den Gottesnamen in seiner hebräischen Form enthielten, wie folgt: „Wir wissen jetzt, daß in den von Juden für Juden geschriebenen griechischen Bibeltexten [der Septuaginta] der Gottesname nicht als Kyrios übersetzt, sondern als Tetragramm in hebräischen Buchstaben beibehalten wurde. Erst die Christen haben hierfür Kyrios eingesetzt, als sie mit dem hebräisch geschriebenen Gottesnamen nichts mehr anfangen konnten“ (Die Kairoer Genisa, Berlin 1962, S. 235).
Wann trat diese Änderung in den griechischen Übersetzungen der Hebräischen Schriften auf?LXX-Handschrift um die Zeitenwende mit dem Tetragramm in Zeile 3, 5 und 13
Die um 250 v. Chr. in Alexandria (Ägypten) begonnene griechische Übersetzung des Tanach, die Septuaginta, gibt das Tetragramm in älteren Handschriften bis 135 n. Chr. ausschließlich mit althebräischen oder aramäischen Buchstaben mitten im griechischen Text wieder, nur in einer Handschrift mit den griechischen Buchstaben ΙΑΩ. Erst ab ca. 150 n. Chr. taucht in griechischen Bibelhandschriften stattdessen Kyrios (Herr) für den Gottesnamen auf.[4] Bis zum 9. Jahrhundert verdrängte dieser Titel den hebräischen Namen ganz (Ambrosiana O 39 sup.).
W kompletnych kopiach Septuaginty (skrót: LXX), pochodzących z IV wieku po Chrystusie, tetragram tłumaczono na Kyrios[68],
ista slika kao
Ista slika kao druga samo sam hteo naznaciti da je iz Jeruzalemskog muzeja preuzeta
Misle da će snovima svojim koje pričaju jedni drugima navesti narod moj da zaboravi ime moje, kao što su oci njihovi zaboravili ime moje zbog Baala. 28 Prorok koji je usnio san neka ispriča san, ali onaj u kojega je riječ moja neka objavljuje riječ moju istinito!
Rukopisi Novog zavjeta koji su nam danas dostupni nisu izvornici. Izvorni rukopisi koje su napisali Matej, Ivan, Pavao i drugi često su se koristili, pa su se sigurno brzo istrošili. Zato su se izrađivali prijepisi tih rukopisa, a kad su se i oni istrošili, izrađivali su se novi prijepisi. Danas postoji na tisuće prijepisa Novog zavjeta, no većina njih nastala je najmanje dvije stotine godina nakon što su bili napisani izvorni rukopisi. Izgleda da su prepisivači u to vrijeme počeli zamjenjivati tetragram izrazom Kúrios ili Kýrios, grčkom riječi koja znači “Gospodin”, ili je u rukopisima koje su prepisivali to već bilo učinjeno.
Uzimajući to u obzir, prevoditelj mora procijeniti postoje li razumni dokazi da se tetragram nalazio u izvornim rukopisima na grčkom jeziku. Postoje li takvi dokazi? Spomenimo neke argumente koji govore u prilog tome:
▪ Isus je koristio Božje ime kad je citirao ili čitao iz Starog zavjeta (5. Mojsijeva 6:13, 16; 8:3; Psalam 110:1; Izaija 61:1, 2; Matej 4:4, 7, 10; 22:44; Luka 4:16-21). U vrijeme Isusa i njegovih učenika tetragram se nalazio u rukopisima hebrejskog teksta Starog zavjeta, a takvi rukopisi postoje i danas. Međutim, bibličari su stoljećima smatrali da tetragrama nije bilo u rukopisima Septuaginte, grčkog prijevoda Starog zavjeta, a ni u rukopisima Novog zavjeta. Zatim se sredinom 20. stoljeća došlo do značajnog otkrića — pronađeni su vrlo stari fragmenti rukopisa grčke Septuaginte koji je postojao još u Isusovo doba. Ti fragmenti sadrže Božje osobno ime pisano hebrejskim slovima.
▪ Isus je koristio Božje ime i objavljivao ga drugima (Ivan 17:6, 11, 12, 26). Isus je jasno rekao: “Ja sam došao u ime Oca svojega.” Isto tako, uvijek je isticao da sve što čini, čini “u ime Oca svojega”. Ustvari, samo Isusovo ime znači “Jehova je spasenje” (Ivan 5:43; 10:25).
▪ Božje ime pojavljuje se u Novom zavjetu u skraćenom obliku. Božje ime javlja se u Otkrivenju 19:1, 3, 4, 6 kao dio izraza Aleluja. On doslovno znači “Hvalite Jaha!” a Jah je skraćeni oblik imena Jehova.
An article: "The Name of God in the New Testament" by George Howard published in Biblical Archaeology Review (BAR magazine) March 1978. After Dr. Howard references the above (P. Fouad 266) with the statement, scraps clearly show the Hebrew Tetragrammaton (i.e. YHWH) in paleo-Hebrew script written into the otherwise Greek text. A number of other similar examples have also come to light. In 1952, fragments of a scroll of the Twelve Prophets in Greek were found in a cave in Nahal Hever in the Judean Desert. This dates first Christian century and like the Fouad papyrus it too writes the Tetragrammaton in Hebrew - old style script - in an otherwise Greek text. The scroll is in Greek except for the Tetragrammaton (line 3 and 5) [ a picture of the actual fragment is in the article ] in paleo-Hebrew script. The text is a portion of Zechariah 8:19 thru 9:4. End of article information.
Wann trat diese Änderung in den griechischen Übersetzungen der Hebräischen Schriften auf?LXX-Handschrift um die Zeitenwende mit dem Tetragramm in Zeile 3, 5 und 13
Die um 250 v. Chr. in Alexandria (Ägypten) begonnene griechische Übersetzung des Tanach, die Septuaginta, gibt das Tetragramm in älteren Handschriften bis 135 n. Chr. ausschließlich mit althebräischen oder aramäischen Buchstaben mitten im griechischen Text wieder, nur in einer Handschrift mit den griechischen Buchstaben ΙΑΩ. Erst ab ca. 150 n. Chr. taucht in griechischen Bibelhandschriften stattdessen Kyrios (Herr) für den Gottesnamen auf.[4] Bis zum 9. Jahrhundert verdrängte dieser Titel den hebräischen Namen ganz (Ambrosiana O 39 sup.).
ista slika kao
Ista slika kao druga samo sam hteo naznaciti da je iz Jeruzalemskog muzeja preuzeta
Poslednja izmena: