Vidi cika miko to znaci kako kazuJS-ci i amargedon (sedmi dan odmora trebao bi da bude nekoliko hiljada godina za odmor coveku, jer je isus rekao da je sedmi dan tj subota stvorena za coveka)kao sto nam je poznato nedelja se sastoji od 7 dana,6dana radi a sedmi odmaraj da bi svetkovao boga koji te stvori!!! znaci da bi bog morao da ceka po nekoliko hiljada godina dok neprodju 6 dana da bi ga ljudi svetkovali u 7 dan takodje nekoliko hiljada godina.
Ne da je smesno nego otkiuda ta demonstracija hamargedona o stvaranju sveta od nekoliko hiljada godina.
Nije logicno o onome sto on tvrdi.
pozdrav svima.
Izrael je propustio ući u Božji počinak
8 Izraelska je nacija imala koristi od Jehovinog zakona o radu i počivanju. Čak i prije nego što je na gori Sinaj Bog Izraelcima dao Zakon, on im je preko Mojsija rekao: ”Vidite, Gospodin vam je dao subotu, za to vam daje šestoga dana hljeba na dva dana. Stojte svaki na svom mjestu, i neka ne odlazi niko sa svojega mjesta u sedmi dan.“ Rezultat toga bio je da ”počinu narod u sedmi dan“ (2. Mojsijeva 16:22-30).
9 Za Izraelce, koji su upravo bili oslobođeni iz ropstva u Egiptu, ta je uredba bila nešto novo. Iako su Egipćani i drugi narodi mjerili vrijeme u periodima od pet do deset dana, zarobljenim Izraelcima vjerojatno nije bilo dozvoljeno da imaju dan odmora. (Usporedi 2. Mojsijevu 5:1-9.) Zato je razumno zaključiti da su Izraelci rado prihvatili tu promjenu. Umjesto da zahtjev držanja sabata smatraju teretom ili ograničenjem, trebalo im je biti drago da ga mogu držati. Ustvari, Bog im je kasnije rekao da je sabat trebao služiti kao podsjetnik na njihovo ropstvo u Egiptu i na to da ih je on oslobodio (5. Mojsijeva 5:15).
10 Da su Izraelci, koji su zajedno s Mojsijem izašli iz Egipta bili poslušni, bili bi dobili prednost da uđu u obećanu ”zemlju gdje mlijeko i med teče“ (2. Mojsijeva 3:8). Tamo bi uživali u pravom počinku, ne samo na sabat već tijekom cijelog svog života (5. Mojsijeva 12:9, 10). Međutim, to nije bilo tako. Apostol Pavao je u vezi s njima napisao: ”Koji su to, naime, što su čuli pa se pobunili? Svi, zar ne, koji su izišli iz Egipta pod Mojsijevim vodstvom? A na koje je bio srdit četrdeset godina? Zar ne na one koji su sagriješili i kojih su ’tjelesa pala na zemlju‘? A kojima ’se zakle da neće ući u počinak njegov‘, ako ne onima koji se nisu pokorili? I tako vidimo da nisu mogli ’ući‘ zbog svoje nevjere“ (Jevrejima 3:16-19, St).
11 Kakve li snažne pouke za nas! Ta generacija nije dobila počinak koji im je Jehova obećao zato što nije vjerovala u njega. Umjesto toga, pomrla je u pustoši. Nisu shvatili da su kao Abrahamovi potomci bili tijesno povezani s Božjom voljom s obzirom na omogućavanje blagoslova za sve nacije na Zemlji (1. Mojsijeva 17:7, 8; 22:18). Umjesto da su postupali u skladu s božanskom voljom, njihove su im svakodnevne i sebične želje potpuno odvratile pažnju. Nikada nemojmo krenuti tim putem! (1. Korinćanima 10:6, 10).
Ostaje počivanje
12 Nakon što je istaknuo da Izrael nije ušao u Božji počinak zbog nevjerovanja, Pavao obraća pažnju na svoje suvjernike. On ih je, prema Jevrejima 4:1-5, uvjerio da je ”ostavljeno obećanje da se ulazi u [Božji] pokoj“. Pavao ih je potaknuo da pokazuju vjeru u ’čuvenu riječ [”dobru vijest“, NW]‘, jer ”mi koji vjerovasmo ulazimo u pokoj [”počinak“, NW]“. Budući da je Isusovom otkupnom žrtvom Zakon već bio ukinut, Pavao ovdje nije govorio o fizičkom odmoru koji je omogućavao sabat (Kološanima 2:13, 14). Citirajući 1. Mojsijevu 2:2 i Psalam 95:11, Pavao je poticao hebrejske kršćane da uđu u Božji počinak.
13 Mogućnost ulaska u Božji počinak za hebrejske je kršćane trebala biti ’dobra vijest‘, jednako kao što je sabatni počinak trebao biti ’dobra vijest‘ za Izraelce prije njih. Dakle, Pavao je svoje suvjernike poticao da ne učine iste pogreške koje je učinio Izrael dok je bio u pustoši. Citirajući ono što se danas nalazi u Psalmu 95:7, 8, on je svratio pažnju na riječ ”danas“, premda je Bog tako davno počinuo od djela stvaranja (Jevrejima 4:6, 7). Što je Pavao htio reći? Htio je reći da ”sedmi dan“, koji je Bog odvojio kako bi svojem naumu u vezi sa Zemljom i čovječanstvom dozvolio da se ostvari u potpunosti, još uvijek traje. Stoga je bilo hitno da njegovi sukršćani rade u cilju ostvarenja tog nauma umjesto da budu preokupirani svojim sebičnim težnjama. Još jednom je upozorio: ”Ne budite drvenastijeh srca.“
14 Osim toga, Pavao je objasnio da obećani ’počinak‘ nije proizlazio samo iz toga da se pod Jozuinim vodstvom nastane u Obećanoj zemlji (Jozua 21:44, St). ”Jer da je Isus [”Jozua“, NW] one doveo u pokoj [”počinak“, NW]“, kaže Pavao, ”ne bi za drugi dan govorio po tom.“ Pavao s obzirom na to dodaje: ”Ostavljeno [je] još [”sabatno“, NW] počivanje narodu Božijemu“ (Jevrejima 4:8, 9). Što je to ’sabatno počivanje‘?
Ući u Božji počinak
15 Izraz ’sabatno počivanje‘ prijevod je grčke riječi koja znači ”svetkovanje sabata“ (Kingdom Interlinear). Profesor William Lane kaže: ”Taj je izraz dobio svoju osobitu nijansu iz sabatnih uputa koje su se u judaizmu razvile na temelju Izlaska 20:8-10, gdje se ističe da su počinak i davanje hvale međusobno povezani (...). [Tamo] se ističe poseban aspekt slavljeničkog raspoloženja i radosti, koji se pokazuju u znak štovanja Boga i davanja hvale njemu.“ Dakle, obećani počinak nije samo oslobođenje od rada. To je promjena iz zamornog, besmislenog rada u radosnu službu koja iskazuje čast Bogu.
16 To je očito iz Pavlovih sljedećih riječi: ”Jer koji udje u pokoj njegov [”Božji počinak“, NW], i on počiva od djela svojijeh, kao i Bog od svojijeh“ (Jevrejima 4:10). Bog ne počiva sedmog stvaralačkog dana zato što je umoran. Umjesto toga, on je prestao sa stvaranjem na Zemlji kako bi dozvolio da se djelo njegovih ruku razvije i dostigne punu slavu, a to je njemu na slavu i čast. Kao dio Božjih djela stvaranja, i mi bismo se trebali uklapati u taj program. Trebali bismo ’počinuti od svojih djela‘, to jest trebali bismo se prestati pred Bogom opravdavati u nastojanju da zadobijemo spasenje. Umjesto toga, trebamo vjerovati da naše spasenje ovisi o otkupnoj žrtvi Isusa Krista putem koje će sve stvari biti ponovno dovedene u sklad s Božjim naumom (Efežanima 1:8-14; Kološanima 1:19, 20).
Božja Riječ je djelotvorna
17 Izraelci nisu ušli u Božji obećani počinak zbog svoje neposlušnosti i nevjerovanja. Zato je Pavao potaknuo hebrejske kršćane: ”Da se postaramo dakle ući u taj pokoj [”počinak“, NW], da ne upadne ko u onu istu gatku nevjerstva“ (Jevrejima 4:11). Većina Židova iz prvog stoljeća nije pokazala vjeru u Isusa, pa su mnogi od njih mnogo propatili kad je 70. n. e. židovski sustav stvari došao svom kraju. Kako je samo važno da danas vjerujemo u Božje obećanje!
18 Imamo dobre razloge da pokazujemo vjeru u Jehovinu riječ. Pavao je napisao: ”Živa [je] i djelotvorna riječ Božja. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine, i može suditi nakane i misli srca“ (Jevrejima 4:12, St). Da, Božja je riječ, odnosno njegova poruka, ”oštrija od svakoga dvosjeklog mača“. Hebrejski su kršćani morali zadržati na umu što se dogodilo njihovim precima. Ignorirajući Jehovinu osudu da će pomrijeti u pustoši, pokušali su ući u Obećanu zemlju. No Mojsije ih je upozorio: ”Amalek i Hananej tamo [je] pred vama, i izginućete od mača.“ Kad su Izraelci tvrdoglavo krenuli naprijed, ”sidje Amalek i Hananej, koji življahu u onoj gori, i razbiše ih i baciše dori do Horme“ (4. Mojsijeva 14:39-45). Jehovina je riječ oštrija od svakog dvosjeklog mača, a svatko tko je namjerno ignorira sigurno će snositi posljedice (Galaćanima 6:7-9).
19 Kako samo snažno Božja riječ ”prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine“! Ona prodire u pomisli i poticaje pojedinaca i na simboličan način probada sve do moždine, koja se nalazi u najskrovitijem dijelu kostiju! Iako su Izraelci oslobođeni iz egipatskog ropstva pristali na to da će držati Zakon, Jehova je znao da oni u svom srcu nisu cijenili njegove uredbe i zahtjeve (Psalam 95:7-11). Umjesto da su vršili njegovu volju, oni su bili zaokupljeni zadovoljavanjem vlastitih tjelesnih želja. Zato nisu ušli u Božji obećani počinak, već su pomrli u pustoši. Iz toga moramo izvući pouku, jer ”nema stvorenja sakrivena pred [Bogom]. Naprotiv, sve je golo i otkriveno očima onoga komu moramo dati račun“ (Jevrejima 4:13, St). Stoga, ispunimo svoje predanje Jehovi i ne ’odstupajmo na pogibao‘ (Jevrejima 10:39).
20 Iako ”sedmi dan“ — Božji dan počinka — još uvijek traje, on je spreman izvršiti svoj naum u vezi sa Zemljom i čovječanstvom. Mesijanski Kralj, Isus Krist, vrlo će skoro stupiti u akciju čišćenja Zemlje od svih koji se protive Božjoj volji, uključujući i Sotonu Đavla. Tijekom Kristove Tisućugodišnje Vladavine, Isus i 144 000 njegovih suvladara dovest će Zemlju i čovječanstvo u stanje kakvo je Bog naumio (Otkrivenje 14:1; 20:1-6). Sada je vrijeme da dokažemo kako se volja Jehove Boga nalazi u središtu našeg života. Umjesto da težimo za tim da se opravdavamo pred Bogom i da unapređujemo vlastite interese, sada je vrijeme da ’počinemo od svojih djela‘ i da svim srcem služimo interesima Kraljevstva. Ako činimo tako i ako ostanemo vjerni svom nebeskom Ocu, Jehovi, imat ćemo prednost uživati u koristima koje proizlaze iz Božjeg počinka, kako sada tako i u svu vječnost.
